Hadezeovci su – shvatili smo to davno prije žalbe kninskog ogranka na odluku o raspuštanju – posve neobičan i, hm, poseban svijet. Nisu oni jedini na svijetu, ne kažem, i drugdje ima takvih nacionalšovinista, ali nećete ih mnogo naći tako temeljito amputiranih skrupula kao što su članovi i dužnosnici HDZ-a
Prilikom donošenja svoje odluke morate biti svjesni dubine raskola u HDZ-u Grada Knina, nemogućnosti povratka HDZ-a na vlast u Kninu i zaustavljanja iseljenja Hrvata iz Knina, koje je svakim danom sve veće – kažu kninski hadezeovci u dramatičnom pismu Nacionalnom vijeću stranke, zapravo žalbi na odluku o imenovanju povjerenika za gradsku organizaciju HDZ-a raspuštenu zbog izborne katastrofe u Kninu, u kojoj upozoravaju na pogubne posljedice te nepromišljene odluke partijskog centralnog komiteta: ‘Iseljavanjem naših ljudi omogućit će se povratak Srba u Knin, te ćemo se opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje.’
Hadezeovci su – shvatili smo to davno prije žalbe kninskog ogranka na odluku o raspuštanju – posve neobičan i, hm, poseban svijet. Nisu oni jedini na svijetu, ne kažem, i drugdje ima takvih nacionalšovinista, ali nećete ih mnogo naći tako temeljito amputiranih skrupula kao što su članovi i dužnosnici HDZ-a.
Polomio se tako njihov trenutačni predsjednik Andrej Plenković urediti staru, oronulu paraustašku stranku što se osnivala uz Poglavnikove slike, kisele gemište i pečene volove, obojao je u europski plavo i nabacio žuti demokršćanski džemperić preko ramena, podijelio članstvu svilene kravate i dao im na račun stranke popraviti zube, pa stao blagoglagoliti o modernoj Hrvatskoj i HDZ-u za treći milenij, zaprosio na koncu i Milorada Pupovca za koalicijskog partnera – pažljivo je nesretnik izvagao svaku žličicu meda na jeziku, tri puta na dvjesto stupnjeva ispekao svaku pojedinu riječ koju je u ovu godinu dana izrekao – a onda mu se kninski gradski komitet mrtav-hladan požalio kako će se ‘iseljavanjem naših ljudi omogućiti povratak Srba’, biranim ga riječima upozorivši kako će se HDZ u tom slučaju ‘opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’.
Skočila onda cijela država na provincijski dinarski HDZ – samo demokršćani u Plenkovićevu centralnom komitetu šute i prave se ludi, računajući kako će historijski zaborav najkasnije do četvrtka prekriti i ovu pizdariju, sve potiho istražujući tko je pismo dao novinarima – a da se nitko ozbiljno nije zapitao što su krivo, što su to najzad pogrešno i netočno napisali raspušteni kninski hadezeovci?
‘Želim HDZ pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’, rekao je svježe umiveni, obrijani i počešljani Andrej Plenković prije samo koji mjesec u Velikom Trgovišću, na stranačkom obilježavanju Tuđmanovog devedeset petog rođendana, i to je, jebiga, bio trenutak kad je trebao misliti o tim stvarima. Kakva je to pozicija za HDZ, koji je to dio političkog spektra za takvu poziciju i koji su točno Tuđmanovi čvrsti temelji za taj dio političkog spektra, a koji mogu biti u raskoraku s Tuđmanovim vlastitim ‘snom’ i ‘razlozima za raseljavanje’ Srba, notornog ‘remetilačkog čimbenika u Hrvatskoj’?
‘Na nekoliko pravaca treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu, a ono što nismo zahvatili da se ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati u idućih nekoliko dana’, rekao je Franjo Tuđman na onom slavnom brijunskom sastanku koncem srpnja 1995., uoči Oluje: ‘Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava.’ Da bi onda, ni mjesec dana kasnije, svečano položio ‘čvrste temelje’ za ‘onaj dio političkog spektra’ na kojemu će Plenković dvadesetak godina kasnije poželjeti ‘pozicionirati HDZ’: ‘Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo!’ Pa dodao, za svaki slučaj: ‘Neka im je sretan put!’
Da ne bi bilo nikakva nesporazuma u historijskom protokolu, Tuđman je to kolovoza 1995. izgovorio na dočeku takozvanog Vlaka slobode na željezničkom kolodvoru u Kninu. Ne postoje u Hrvatskoj dva Knina, kao što ne postoje u Hrvatskoj dva HDZ-a: onaj Knin iz kojega su ‘Srbi neslavno nestali kao da ih nikad nije ni bilo’ – u kojemu je osnivač i predsjednik HDZ-a preko Dinare ekstatično podvriskivao i ‘tobože jamčio’ Srbima ‘sretan put’ – i onaj Knin u kojemu se mjesni ogranak HDZ-a žali kako će ‘povratak Srba uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’, jedan je te isti Knin, onaj Knin u kojemu će Andrej Plenković, predsjednik istog HDZ-a – pažljivo važući svaku žličicu meda na jeziku, pa tri puta na dvjesto stupnjeva ispekavši svaku pojedinu riječ – ovoga ljeta, na godišnjicu Oluje, sapet u svijetloplavu kravatu oprezno umetnuti kako se, citiram, ‘proces povratka Srba u Knin treba nastaviti’.
Kako, eto, njegovati ‘proces povratka Srba’, kako dakle pozicionirati Srbe u Knin, a istovremeno HDZ ‘pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’ – čovjek kojemu su isti ti kninski Srbi bili opsesivni ‘remetilački čimbenik’, sve dok ‘nisu neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo’ – to je, eto, pravo pitanje. A ne kako to da kninski hadezeovci, kao ogranak moderne stranke za treći milenij, 2017. godine strepe nad snovima dr. Franje Tuđmana i otvoreno, bez ijedne pojedinačne europske demokršćanske skrupule, lamentiraju nad etničkom čistoćom svoga grada.
Konačno, ni te, kako se zovu, skrupule, nikad nisu bile dijelom hadezeovske retorike. Plan i zamisao kako ‘treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu’ – uključujući i trik da im se ‘da put, a tobože jamče građanska prava’ – Franjo Tuđman nije na Brijunima izgovorio nakon treće jabukovače na partiji preferansa s Gojkom Šuškom, već na službenom sastanku državnog i vojnog vrha, u mikrofon Vijeća za nacionalnu sigurnost postavljen po sredini velikog konferencijskog stola, opsesivno za arhive slavne povijesti Hrvata snimajući svaku svoju riječ: niti je u to vrijeme bilo meda, niti je Tuđman ijednu svoju izgovorenu riječ ikad makar podgrijao, a kamoli ispekao. Najzad, ni egzaltirani ‘sretan put’ kninskim Srbima, što su ‘nestali kao da ih nikad nije ni bilo’, nije Tuđman izgovorio nakon graha s kobasicama i tri gemišta u vagon-restoranu Vlaka slobode, pijano pjevajući s Ivicom Todorićem, već na dočeku na kninskoj željezničkoj stanici, za arhive slavne povijesti Hrvata, u mikrofone i kamere Hrvatske televizije.
U Tuđmanovo političko naslijeđe, kako vidimo – u one dakle njegove ‘čvrste temelje’ i ‘dio političkog spektra’ na kojemu Plenković ambiciozno pozicionira HDZ – ne spada samo izvorni, autentični nacionalšovinizam uz Poglavnikove slike i pečene volove, već i potpuna sloboda od deklarativnog političkog obzira, od svake pojedinačne diplomatske skrupule kojom se tajno misli kako Srbima treba ‘jamčiti tobože građanska prava’ i istovremeno ‘nanijeti takve udarce’ da ‘neslavno nestanu kao da ih nikad nije ni bilo’, a javno govori kako ‘proces povratka Srba u Knin treba nastaviti’.
I ako Andrej Plenković zaista želi ‘HDZ pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’, onda mu je ne samo ‘biti svjestan nemogućnosti povratka HDZ-a na vlast u Kninu i zaustavljanja iseljenja Hrvata iz Knina’ – što će onda ‘omogućiti povratak Srba u Knin’ te stranku ‘opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’ – već i reći to naglas, u mikrofone Vijeća za nacionalnu sigurnost i kamere Hrvatske televizije, neuvijeno i neispečeno, s pečatom stranke i vlastoručnim potpisom, za arhive slavne povijesti Hrvata.
U suprotnom, niti su to čvrsti temelji koje je postavio Franjo Tuđman, niti je na tim temeljima njegov dio političkog spektra, niti je na tom dijelu političkog spektra pozicija HDZ-a: niti je to Tuđmanov HDZ, niti je to Tuđmanova HDZ-a vidjelo.
Prilikom donošenja svoje odluke morate biti svjesni dubine raskola u HDZ-u Grada Knina, nemogućnosti povratka HDZ-a na vlast u Kninu i zaustavljanja iseljenja Hrvata iz Knina, koje je svakim danom sve veće – kažu kninski hadezeovci u dramatičnom pismu Nacionalnom vijeću stranke, zapravo žalbi na odluku o imenovanju povjerenika za gradsku organizaciju HDZ-a raspuštenu zbog izborne katastrofe u Kninu, u kojoj upozoravaju na pogubne posljedice te nepromišljene odluke partijskog centralnog komiteta: ‘Iseljavanjem naših ljudi omogućit će se povratak Srba u Knin, te ćemo se opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje.’
Hadezeovci su – shvatili smo to davno prije žalbe kninskog ogranka na odluku o raspuštanju – posve neobičan i, hm, poseban svijet. Nisu oni jedini na svijetu, ne kažem, i drugdje ima takvih nacionalšovinista, ali nećete ih mnogo naći tako temeljito amputiranih skrupula kao što su članovi i dužnosnici HDZ-a.
Polomio se tako njihov trenutačni predsjednik Andrej Plenković urediti staru, oronulu paraustašku stranku što se osnivala uz Poglavnikove slike, kisele gemište i pečene volove, obojao je u europski plavo i nabacio žuti demokršćanski džemperić preko ramena, podijelio članstvu svilene kravate i dao im na račun stranke popraviti zube, pa stao blagoglagoliti o modernoj Hrvatskoj i HDZ-u za treći milenij, zaprosio na koncu i Milorada Pupovca za koalicijskog partnera – pažljivo je nesretnik izvagao svaku žličicu meda na jeziku, tri puta na dvjesto stupnjeva ispekao svaku pojedinu riječ koju je u ovu godinu dana izrekao – a onda mu se kninski gradski komitet mrtav-hladan požalio kako će se ‘iseljavanjem naših ljudi omogućiti povratak Srba’, biranim ga riječima upozorivši kako će se HDZ u tom slučaju ‘opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’.
Skočila onda cijela država na provincijski dinarski HDZ – samo demokršćani u Plenkovićevu centralnom komitetu šute i prave se ludi, računajući kako će historijski zaborav najkasnije do četvrtka prekriti i ovu pizdariju, sve potiho istražujući tko je pismo dao novinarima – a da se nitko ozbiljno nije zapitao što su krivo, što su to najzad pogrešno i netočno napisali raspušteni kninski hadezeovci?
‘Želim HDZ pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’, rekao je svježe umiveni, obrijani i počešljani Andrej Plenković prije samo koji mjesec u Velikom Trgovišću, na stranačkom obilježavanju Tuđmanovog devedeset petog rođendana, i to je, jebiga, bio trenutak kad je trebao misliti o tim stvarima. Kakva je to pozicija za HDZ, koji je to dio političkog spektra za takvu poziciju i koji su točno Tuđmanovi čvrsti temelji za taj dio političkog spektra, a koji mogu biti u raskoraku s Tuđmanovim vlastitim ‘snom’ i ‘razlozima za raseljavanje’ Srba, notornog ‘remetilačkog čimbenika u Hrvatskoj’?
‘Na nekoliko pravaca treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu, a ono što nismo zahvatili da se ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati u idućih nekoliko dana’, rekao je Franjo Tuđman na onom slavnom brijunskom sastanku koncem srpnja 1995., uoči Oluje: ‘Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava.’ Da bi onda, ni mjesec dana kasnije, svečano položio ‘čvrste temelje’ za ‘onaj dio političkog spektra’ na kojemu će Plenković dvadesetak godina kasnije poželjeti ‘pozicionirati HDZ’: ‘Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo!’ Pa dodao, za svaki slučaj: ‘Neka im je sretan put!’
Da ne bi bilo nikakva nesporazuma u historijskom protokolu, Tuđman je to kolovoza 1995. izgovorio na dočeku takozvanog Vlaka slobode na željezničkom kolodvoru u Kninu. Ne postoje u Hrvatskoj dva Knina, kao što ne postoje u Hrvatskoj dva HDZ-a: onaj Knin iz kojega su ‘Srbi neslavno nestali kao da ih nikad nije ni bilo’ – u kojemu je osnivač i predsjednik HDZ-a preko Dinare ekstatično podvriskivao i ‘tobože jamčio’ Srbima ‘sretan put’ – i onaj Knin u kojemu se mjesni ogranak HDZ-a žali kako će ‘povratak Srba uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’, jedan je te isti Knin, onaj Knin u kojemu će Andrej Plenković, predsjednik istog HDZ-a – pažljivo važući svaku žličicu meda na jeziku, pa tri puta na dvjesto stupnjeva ispekavši svaku pojedinu riječ – ovoga ljeta, na godišnjicu Oluje, sapet u svijetloplavu kravatu oprezno umetnuti kako se, citiram, ‘proces povratka Srba u Knin treba nastaviti’.
Kako, eto, njegovati ‘proces povratka Srba’, kako dakle pozicionirati Srbe u Knin, a istovremeno HDZ ‘pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’ – čovjek kojemu su isti ti kninski Srbi bili opsesivni ‘remetilački čimbenik’, sve dok ‘nisu neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo’ – to je, eto, pravo pitanje. A ne kako to da kninski hadezeovci, kao ogranak moderne stranke za treći milenij, 2017. godine strepe nad snovima dr. Franje Tuđmana i otvoreno, bez ijedne pojedinačne europske demokršćanske skrupule, lamentiraju nad etničkom čistoćom svoga grada.
Konačno, ni te, kako se zovu, skrupule, nikad nisu bile dijelom hadezeovske retorike. Plan i zamisao kako ‘treba nanijeti takve udarce da Srbi praktički nestanu’ – uključujući i trik da im se ‘da put, a tobože jamče građanska prava’ – Franjo Tuđman nije na Brijunima izgovorio nakon treće jabukovače na partiji preferansa s Gojkom Šuškom, već na službenom sastanku državnog i vojnog vrha, u mikrofon Vijeća za nacionalnu sigurnost postavljen po sredini velikog konferencijskog stola, opsesivno za arhive slavne povijesti Hrvata snimajući svaku svoju riječ: niti je u to vrijeme bilo meda, niti je Tuđman ijednu svoju izgovorenu riječ ikad makar podgrijao, a kamoli ispekao. Najzad, ni egzaltirani ‘sretan put’ kninskim Srbima, što su ‘nestali kao da ih nikad nije ni bilo’, nije Tuđman izgovorio nakon graha s kobasicama i tri gemišta u vagon-restoranu Vlaka slobode, pijano pjevajući s Ivicom Todorićem, već na dočeku na kninskoj željezničkoj stanici, za arhive slavne povijesti Hrvata, u mikrofone i kamere Hrvatske televizije.
U Tuđmanovo političko naslijeđe, kako vidimo – u one dakle njegove ‘čvrste temelje’ i ‘dio političkog spektra’ na kojemu Plenković ambiciozno pozicionira HDZ – ne spada samo izvorni, autentični nacionalšovinizam uz Poglavnikove slike i pečene volove, već i potpuna sloboda od deklarativnog političkog obzira, od svake pojedinačne diplomatske skrupule kojom se tajno misli kako Srbima treba ‘jamčiti tobože građanska prava’ i istovremeno ‘nanijeti takve udarce’ da ‘neslavno nestanu kao da ih nikad nije ni bilo’, a javno govori kako ‘proces povratka Srba u Knin treba nastaviti’.
I ako Andrej Plenković zaista želi ‘HDZ pozicionirati na onom dijelu političkog spektra na kojemu je čvrste temelje postavio Franjo Tuđman’, onda mu je ne samo ‘biti svjestan nemogućnosti povratka HDZ-a na vlast u Kninu i zaustavljanja iseljenja Hrvata iz Knina’ – što će onda ‘omogućiti povratak Srba u Knin’ te stranku ‘opet vratiti na početak i uništiti san dr. Franje Tuđmana, koji je s razlogom raselio ovo područje’ – već i reći to naglas, u mikrofone Vijeća za nacionalnu sigurnost i kamere Hrvatske televizije, neuvijeno i neispečeno, s pečatom stranke i vlastoručnim potpisom, za arhive slavne povijesti Hrvata.
U suprotnom, niti su to čvrsti temelji koje je postavio Franjo Tuđman, niti je na tim temeljima njegov dio političkog spektra, niti je na tom dijelu političkog spektra pozicija HDZ-a: niti je to Tuđmanov HDZ, niti je to Tuđmanova HDZ-a vidjelo.
