Prijenos proslave Dana policije iz Lisinskog na HRT-u 1 i 4 europski je raritet, a dozu humora pokazali su i režiseri priredbe koji su na scenu izveli Prljavo kazalište. Dolje u publici ministar policije i pola uniformirane elite, a gore Prljavci koji pjevaju da bi redarstvene zadatke trebao obaviti Gospodin Bog
Prijenos proslave Dana policije iz Lisinskog, najprije na Prvom, a potom i na Četvrtom programu, europski je raritet! To nitko nema, ni RAI, ni ORF, ni BBC. Teško je sjetiti se je li se i za Dan službe bezbednosti 13. maja na televiziji u jednoumnom sustavu itko sjetio drugovima u plavom dati čak dva izravna prijenosa, ali evo, danas imamo i to. Dozu humora, osim urednika HRT-a, pokazali su i režiseri priredbe koji su na scenu izveli Prljavo kazalište. Bend iz Dubrave otpjevao im je o hrvatskoj situaciji: ‘O bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu…’ Na to moramo reći: genijalno, genijalno, genijalno! Dolje u publici ministar policije, ministar branitelja i pola uniformirane elite koja bi trebala čuvati sirotinju – i sami, uostalom, nisu više od toga – a gore Prljavci koji pjevaju da bi redarstvene zadatke te vrste trebao obaviti Gospodin Bog. Veća bi provokacija bila jedino da su izveli svoj 39 godina star hit u kojemu poručuju da su ‘za slobodnu mušku ljubav’. No i ovo je bilo baš pankerski. Nacionalni pjesnici, naravno, ne lažu: uza sve to Prljavci kažu ‘lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku’ (iako vas u njoj, ako ste siromašni, može čuvati samo bog), dok klapa Intrade pjeva: ‘Nek ti kušin bude stina, al’ Hrvatsku sine voli’ (netko je na to nadopisao: ‘Neka tebi kušin bude stina, pizda li ti materina’). Nema tu dakle iluzija – ne zanima nas socijalni moment, samo nacionalni. Ukratko, Monty Python u Lisinskom, na HRT-u 1 i HRT-u 4. Pohvaljujemo i odlikujemo.
RTL kao prvi prilog daje izvještaj o jučerašnjem napadu na Milorada Pupovca, koji u Varivodama kaže da ni on kao i nijedna institucija u kojoj radi nisu nikad tražili od bilo koga zaustavljanje bilo koje istrage za razne zločine. Ispravno, pa i zašto bi? Kažnjavanje zločinaca bogougodno je djelo, a nama ostaje primijetiti kako je značajan dio ovoga društva počeo tragati za Pedrom. Tko vodi ovu državu? HDZ. Tko ima presudan utjecaj na sudstvo, policiju i vojsku, sve vrijeme? Zna se. Tko je vodio pretvorbu i privatizaciju? Zna se. Tko je određivao kaznenu politiku? I to se zna. Tko bira suce? Oni. Tko drži HAZU, HRT, Kaptol, Vrhovni, županijski, općinski kazneni, prekršajni, trgovački sud? Zna se. Tko je pustio Arkana nakon što ga je srpski inspektor hrvatskog MUP-a 1991. zarobio na Baniji? Tko je propustio pokrenuti kaznene postupke protiv velikih zločinaca kako bi dali petama vjetra, a sudio na buljuke malih ljudi? Oni. Idealno je ako je Pedro manjinac: to je vječni obrazac antisemitizma, a to što njegova krivnja proturječi očiglednom, who cares? Inače, što bi bilo da danas u Hrvatskoj na bankama vise natpisi Jugobanka, Beobanka i sl., a ne RBA, Erste…? Da je Inu preuzeo NIS, a ne MOL? Ovaj fokus na bivšu državu, bivši sustav i bivše komšije, kojih više nema, jedna je od najštetnijih hrvatskih fiksacija, ali hajde ti to nekome dokaži, nema šansone.
‘Vijesti iz kulture’ donose reportažu s projekcije najgledanijeg dokumentarca godine, ‘Pope, vrati se’ autora Tonija Volarića. Film govori o Momčilu Popadiću Popu, važnom, značajnom, dobrom pjesniku s Korčule, jednom od onih ljudi kojima ovi prostori nikad nisu oskudijevali – velikim tvorcima poetskih kulisa naših života. Popove pjesme su nezaboravne: ‘Ključ ispod otirača’, ‘Košulja plava’, ‘Momo, zašto plačeš’, ‘Tonka’, ‘Reci mi tiho, tiho’, ‘Oprosti mi, pape’, ‘Ča je život vengo fantažija’, ‘Svoju zvizdu slidin’, ‘Zbogom ostaj ljubavi’, ‘Adio kumpanji’, ‘Imala je lijepu rupicu na bradi’, ‘Skitnica’, ‘Ne znam koji vjetar puše’, ‘Ne budi me, mati’, ‘Čuješ li me, jel’ ti drago’, ‘Ti si moja kiša blaga’, ‘Neveni žuti, žuti’, ‘Da mi je biti morski pas’, a mnogima će i danas suze na oko natjerati pjesma ‘Balada za staroga’ posvećena ’onome koji je toliko napravio da ovi još nisu stigli sve ni rasprodati’, ali hoće, trude se momci.
Dejan Jović objašnjava genezu pojma ‘etnobiznismen’: kaže kako je tu kovanicu izmislio Ivan Aralica, a u širu upotrebu uveo je Ivo Josipović opisujući njome Pupovca. ‘U ozbiljnom sam sporu s bivšim predsjednikom Josipovićem oko tog pojma’, kaže Jović pa nastavlja: ‘Mislim da je vrlo problematično koristiti taj pojam, posebno kad se koristi samo u odnosu na nekog predstavnika Srbina. Zar nema etnobiznismena Hrvata u ovoj zemlji, koji koriste etnobiznis da bi opstali na vlasti, koji rade non-stop etnobiznis podsjećajući na rat i koji profitiraju financijski, i oni koji ih zagovaraju i političke partije i grupacije neformalne ili formalne čiji su oni izraz. I sad govoriti o etnobiznisu samo u vezi s Miloradom Pupovcem potpuno je pogrešno. Osim toga, kakav je to etnobiznismen, pogledajte kako izgledaju Novosti u kojima pišu i Srbi i Hrvati i pripadnici drugih naroda, i to mnogi koji možda nigdje drugdje u današnjoj Hrvatskoj ne bi mogli imati takvu slobodu i ne bi mogli imati takav prostor. Ako se itko zalagao, ne želim otići predaleko u obrani, ali ako pogledate taj pokušaj približavanja Srba i Hrvata, kontinuirani i u teškim okolnostima, mislim da tu nema velike opasnosti da se glasači Srbi okrenu prema nekom drugom predstavniku osim prema Miloradu Pupovcu. To ćemo, uostalom, vidjeti na izborima…’
Jović je u pravu. Neprestano nametanje ‘domoljubnih’ tema i kriterija kao razdjelnica, koje posve guše kriterije znanja i sposobnosti, nije ništa drugo nego etnobiznis. U Hrvatskoj, zapravo, i nema spomena vrijedne politike koja nije etnobiznis.
portalnovosti
Svečana akademija u povodu Dana policije, HRT, 28. rujna, 12:20 – 13:50
Prijenos proslave Dana policije iz Lisinskog, najprije na Prvom, a potom i na Četvrtom programu, europski je raritet! To nitko nema, ni RAI, ni ORF, ni BBC. Teško je sjetiti se je li se i za Dan službe bezbednosti 13. maja na televiziji u jednoumnom sustavu itko sjetio drugovima u plavom dati čak dva izravna prijenosa, ali evo, danas imamo i to. Dozu humora, osim urednika HRT-a, pokazali su i režiseri priredbe koji su na scenu izveli Prljavo kazalište. Bend iz Dubrave otpjevao im je o hrvatskoj situaciji: ‘O bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu…’ Na to moramo reći: genijalno, genijalno, genijalno! Dolje u publici ministar policije, ministar branitelja i pola uniformirane elite koja bi trebala čuvati sirotinju – i sami, uostalom, nisu više od toga – a gore Prljavci koji pjevaju da bi redarstvene zadatke te vrste trebao obaviti Gospodin Bog. Veća bi provokacija bila jedino da su izveli svoj 39 godina star hit u kojemu poručuju da su ‘za slobodnu mušku ljubav’. No i ovo je bilo baš pankerski. Nacionalni pjesnici, naravno, ne lažu: uza sve to Prljavci kažu ‘lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku’ (iako vas u njoj, ako ste siromašni, može čuvati samo bog), dok klapa Intrade pjeva: ‘Nek ti kušin bude stina, al’ Hrvatsku sine voli’ (netko je na to nadopisao: ‘Neka tebi kušin bude stina, pizda li ti materina’). Nema tu dakle iluzija – ne zanima nas socijalni moment, samo nacionalni. Ukratko, Monty Python u Lisinskom, na HRT-u 1 i HRT-u 4. Pohvaljujemo i odlikujemo.
RTL Danas, 29. rujna, 18:30
RTL kao prvi prilog daje izvještaj o jučerašnjem napadu na Milorada Pupovca, koji u Varivodama kaže da ni on kao i nijedna institucija u kojoj radi nisu nikad tražili od bilo koga zaustavljanje bilo koje istrage za razne zločine. Ispravno, pa i zašto bi? Kažnjavanje zločinaca bogougodno je djelo, a nama ostaje primijetiti kako je značajan dio ovoga društva počeo tragati za Pedrom. Tko vodi ovu državu? HDZ. Tko ima presudan utjecaj na sudstvo, policiju i vojsku, sve vrijeme? Zna se. Tko je vodio pretvorbu i privatizaciju? Zna se. Tko je određivao kaznenu politiku? I to se zna. Tko bira suce? Oni. Tko drži HAZU, HRT, Kaptol, Vrhovni, županijski, općinski kazneni, prekršajni, trgovački sud? Zna se. Tko je pustio Arkana nakon što ga je srpski inspektor hrvatskog MUP-a 1991. zarobio na Baniji? Tko je propustio pokrenuti kaznene postupke protiv velikih zločinaca kako bi dali petama vjetra, a sudio na buljuke malih ljudi? Oni. Idealno je ako je Pedro manjinac: to je vječni obrazac antisemitizma, a to što njegova krivnja proturječi očiglednom, who cares? Inače, što bi bilo da danas u Hrvatskoj na bankama vise natpisi Jugobanka, Beobanka i sl., a ne RBA, Erste…? Da je Inu preuzeo NIS, a ne MOL? Ovaj fokus na bivšu državu, bivši sustav i bivše komšije, kojih više nema, jedna je od najštetnijih hrvatskih fiksacija, ali hajde ti to nekome dokaži, nema šansone.
Vijesti iz kulture, HRT, 30. rujna, 23:00
‘Vijesti iz kulture’ donose reportažu s projekcije najgledanijeg dokumentarca godine, ‘Pope, vrati se’ autora Tonija Volarića. Film govori o Momčilu Popadiću Popu, važnom, značajnom, dobrom pjesniku s Korčule, jednom od onih ljudi kojima ovi prostori nikad nisu oskudijevali – velikim tvorcima poetskih kulisa naših života. Popove pjesme su nezaboravne: ‘Ključ ispod otirača’, ‘Košulja plava’, ‘Momo, zašto plačeš’, ‘Tonka’, ‘Reci mi tiho, tiho’, ‘Oprosti mi, pape’, ‘Ča je život vengo fantažija’, ‘Svoju zvizdu slidin’, ‘Zbogom ostaj ljubavi’, ‘Adio kumpanji’, ‘Imala je lijepu rupicu na bradi’, ‘Skitnica’, ‘Ne znam koji vjetar puše’, ‘Ne budi me, mati’, ‘Čuješ li me, jel’ ti drago’, ‘Ti si moja kiša blaga’, ‘Neveni žuti, žuti’, ‘Da mi je biti morski pas’, a mnogima će i danas suze na oko natjerati pjesma ‘Balada za staroga’ posvećena ’onome koji je toliko napravio da ovi još nisu stigli sve ni rasprodati’, ali hoće, trude se momci.
N1 News, 1. listopada, 13:10
Dejan Jović objašnjava genezu pojma ‘etnobiznismen’: kaže kako je tu kovanicu izmislio Ivan Aralica, a u širu upotrebu uveo je Ivo Josipović opisujući njome Pupovca. ‘U ozbiljnom sam sporu s bivšim predsjednikom Josipovićem oko tog pojma’, kaže Jović pa nastavlja: ‘Mislim da je vrlo problematično koristiti taj pojam, posebno kad se koristi samo u odnosu na nekog predstavnika Srbina. Zar nema etnobiznismena Hrvata u ovoj zemlji, koji koriste etnobiznis da bi opstali na vlasti, koji rade non-stop etnobiznis podsjećajući na rat i koji profitiraju financijski, i oni koji ih zagovaraju i političke partije i grupacije neformalne ili formalne čiji su oni izraz. I sad govoriti o etnobiznisu samo u vezi s Miloradom Pupovcem potpuno je pogrešno. Osim toga, kakav je to etnobiznismen, pogledajte kako izgledaju Novosti u kojima pišu i Srbi i Hrvati i pripadnici drugih naroda, i to mnogi koji možda nigdje drugdje u današnjoj Hrvatskoj ne bi mogli imati takvu slobodu i ne bi mogli imati takav prostor. Ako se itko zalagao, ne želim otići predaleko u obrani, ali ako pogledate taj pokušaj približavanja Srba i Hrvata, kontinuirani i u teškim okolnostima, mislim da tu nema velike opasnosti da se glasači Srbi okrenu prema nekom drugom predstavniku osim prema Miloradu Pupovcu. To ćemo, uostalom, vidjeti na izborima…’
Jović je u pravu. Neprestano nametanje ‘domoljubnih’ tema i kriterija kao razdjelnica, koje posve guše kriterije znanja i sposobnosti, nije ništa drugo nego etnobiznis. U Hrvatskoj, zapravo, i nema spomena vrijedne politike koja nije etnobiznis.
portalnovosti
