Kontroverzni rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, kao negativac, ne silazi s top lista skandala koji učestalo potresaju akademsku zajednicu. Aktualnim ratom protiv Hrvatskih studija, koji nije od jučer, očitovao je rektorsku doktrinu kojoj je možda bila ravna samo davnašnja, prije tridesetak godina, praksa tadašnjeg rektora Zvonimira Šeparovića. Boras je već svojim kandidacijskim obećanjem kako će, bude li izabran, uvesti "biblijske vrijednosti" na Sveučilište u Zagrebu izazvao javne sumnje u to je li takvim poimanjem uloge i značenja te asocijacije znanstveno-nastavnih institucija najvišeg reda zapravo dorastao časnoj i odgovornoj rektorskoj dužnosti. Biblijske su se "vrijednosti", među inim, nedavno imale materijalizirati i samovoljnim pripuštanjem budućih svećenika/teologa s Katoličkog bogoslovnog fakulteta paralelno studirati što god požele i stjecati diplome na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Neslavan rektorski mandat dramatično je posvađao najstariju hrvatsku akademsku zajednicu, uzrokovao studentske pobune. Iritantnim se kadroviranjem zanemarivalo zakone, propisa i dobre običaje u znanstveno-nastavnoj djelatnosti, policija je triput u pola godine dolazila trenirati strogoću među studente i profesorePa bi sutra, jelte, svećenici i vjeroučitelji - dođe li građanska škola u kadrovsku stisku - mogli predavati i hrvatski jezik s književnošću, filozofiju, sociologiju, etiku, građanski odgoj, psihologiju... Uzimati kruh profesorima s filozofskih fakulteta, koji većinom nisu željeli paralelno studirati i teologiju. Logično, propao je i sam pokušaj sklapanja braka nadnaravnog i znanstvenog, božanske nade i kritičke sumnje, a masovni su prosvjedi studenata i profesora brzopotezno otpremili u mirovinu Vlatka Previšića, nesuđenog realizatora (ne)djela što ga je Boras ostavio svom nasljedniku na mjestu dekana Filozofskog fakulteta.
Neslavan rektorski mandat dramatično je posvađao najstariju hrvatsku akademsku zajednicu, uzrokovao studentske pobune. Iritantnim se kadroviranjem zanemarivalo zakone, propisa i dobre običaje u znanstveno-nastavnoj djelatnosti, policija je triput u pola godine dolazila trenirati strogoću među studente i profesore. Rektor Boras je inatljivo branio neobranjivu praksu svojih suradnika i istomišljenika na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima - Vlatka Previšića, Marija Grčevića, Mislava Ježića, Antu Čovića... - ali i branio ministra znanosti i obrazovanja Barišića od optužbi za plagijat, itsl. Ovaj mu nije ostao dužan ni u slučaju Previšić niti sada, kad je na Hrvatskim studijima izbila pobuna zbog ukidanja studija filozofije.
Protuprevišićevski oganj još nije zgasnuo na Filozofskom fakultetu, gdje uskoro valja izabrati novu dekanicu među trima kandidatkinjama, a rektoru je Borasu već uspjelo razjariti Nečastivog među filozofima na Hrvatskim studijima. Radi čiste osvete, tvrde akademski građani te institucije: "Želi uništiti Hrvatske studije, jer su konkurencija Filozofskom fakultetu s kojeg dolaze i rektor Boras i dvojica najgorljivijih mu potpornika - prorektor Čović i akademik Ježić". Sva trojica su godinama u sukobu s Hrvatskim studijima, kojima su 1992. bili među osnivačima, ali su kasnije - izbačeni. Četvrti je član "Borasove skupine" dekan Studija Mario Grčević, rektorova akvizicija na toj dužnosti, kojem je u interesu sve što su rektor i prorektor nakanili učiniti sa Studijima. Svesti ih na Grčevićev odjel kroatistike.
Neoprostiv je "krimen" profesora Filozofije s Hrvatskih studija što su ministra Barišića optužili za plagijat te, kao i Borasa, za manjkavu vrijednost znanstvenog opusa. Reći to javno, u toj se branši doživljava kao smrtni grijeh koji - unatoč temeljnim dogmama svih četiriju evanđelja - ne oprašta ni zauzeti unuk osnivača i prvog biskupa Hrvatske starokatoličke crkve, njezin član i predsjednik Sinodalnog vijeća Boras. Sjeo je na zub studentima i profesorima Filozofskog fakulteta ne samo time što je do zadnjeg daha branio neobranjivog Previšića pred Neoprostiv je "krimen" profesora Filozofije s Hrvatskih studija što su ministra Barišića optužili za plagijat te, kao i Borasa, za manjkavu vrijednost znanstvenog opusasilom zakona, uljuđenim akademskim običajima i fakultetskim tradicijama nego i odabirom zauzetog člana udruge Opus Dei (sa suprugom Tamarom Gazdić-Alerić s Učiteljskog fakulteta) Marka Alerića za prodekana za nastavu. Biblijske vrijednosti?
"Marko i ja smo već lijepo vrijeme prisutni i u zajednici Opus Dei“, kazala je Gazdić-Alerić Indexu.hr. "K njima odlazimo na mjesečne duhovne obnove, na svakogodišnje duhovne vježbe, krugove. U toj zajednici dobivamo iznimnu teološku naobrazbu, a insistira se i na stalnom duhovnom rastu i na tome da se naša osobna vjera mora vidjeti u našim konkretnim životima." Takvi su sveučilišni nastavnici, uključivo rektora Borasa, dušu dali za predavati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu ali, eto, osjetili su se pozvanim provesti svoju vjersku i svjetonazorsku misiju u građanskom školstvu. Iako klerikalizacija visokog školstva i kadroviranje po agendi "uvođenja biblijskih vrijednosti" nema većinsku prođu među akademskom mladeži, ti su procesi agresivno prisutni zbog političkog nepoštivanja ustavne norme o sekularnoj državi i neprirodnog koketiranja građanske vlasti s vrhom Katoličke crkve u RH.
Mediji su nedavno objavili kako je "rektor Boras potpisao odluku kojom se znanstveniku Borasu dodjeljuje 68 500 kuna za projekt". Riječ je o Problem paralelnih studija filozofije i niza drugih društveno-humanističkih disciplina začet je već ranih 1990-ih godina kad je nacionalističko "državotvorstvo" oktroiralo sveopću čistku cjelokupnog društvenog, obrazovnog, znanstvenog, kulturnog i umjetničkog, medijskog, čak sportskog prostora u zemljipotpori iz tzv. zajedničkih sredstava Sveučilišta za istraživanja u 2016. godini, za koji se novac natjecalo 12 prijavitelja. Boras je dobio najveću svotu, čak triput veću od najmanje i osobno je potpisao (19. srpnja 2016.) senatsku odluku o raspodjeli. "Ne vidim u tome ništa sporno", lakonski je odbrusio novinarima. Nije vidio ni sukob interesa niti ikakav moralni defekt zbog činjenice da je rektor primio toliki sveučilišni novac?
Zakonski utemeljena autonomija sveučilišta poprimila je, blago rečeno, vrlo neobično tumačenje u rektorskoj praksi Borasa ne samo po tome što dosad nije učinio iole vrjedniji iskorak na kvalitativnom unaprjeđenju sveučilišnih djelatnosti koje - piše u Statutu Sveučilišta u Zagrebu - "moraju biti usmjerene prema punom razvoju ljudske osobnosti i promicanju ljudskih prava i temeljnih sloboda". Zato jer su "zadaće Sveučilišta znanstveno i umjetničko istraživanje u svrhu održivog razvoja, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad, te ustrojavanje i izvođenje na njima utemeljenih sveučilišnih studija i iznimno, stručnih studija".
U izjavi Inicijative za Filozofski medijima u povodu "situacije na Hrvatskim studijima", ističe se da odluka sveučilišnog Senata o nultoj upisnoj kvoti za studij filozofije na Studijima "može začuditi samo one koji nisu pratili postupno, ali temeljito urušavanje pravnih normi, derogiranje dobrih običaja i zatiranje demokratskih standarda u mandatu rektora Borasa i njegovih najbližih suradnika". Radi se o samovolji, tvrdi se, "i netransparentnom donošenju odluka po hodnicima Rektorata" te "protuzakonitom manevru rektora Borasa", čime se "nipošto ne rješava problem paralelnih studija filozofije na Sveučilištu u Zagrebu".
Problem paralelnih studija filozofije i niza drugih društveno-humanističkih disciplina začet je već ranih 1990-ih godina kad je nacionalističko "državotvorstvo" oktroiralo sveopću čistku cjelokupnog društvenog, obrazovnog, znanstvenog, kulturnog i umjetničkog, medijskog, čak sportskog prostora u zemlji. Osnivanje Hrvatskih studija, s istovjetnim studijskim područjima kao na Filozofskom fakultetu, uključujući studij filozofije, imalo je jedan-jedini cilj: uništiti "jugokomunjarski" Filozofski fakultet. Bez obzira na njegovo korijenje još u 13. i 14. stoljeću (zagrebački biskup Stjepan II Babonić; bl. Augustin Kažotić) i službeni rođendan 23. rujna 1669. godine u diplomi rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I i bez obzira što tadašnji osnivači Hrvatskih studija znanstveno-nastavnom reputacijom i znanstvenim opusom nisu bili do gležnja profesorima s Filozofskog. I bez obzira na to što su predavanja i seminare na Studijima mahom za masne honorare držali gostujući nastavnici s drugih fakulteta.
Filozofski fakultet u Zagrebu valjda nije bio hrvatski, jer su na njemu i filozofiju, da se ne spominje ostalih dvadesetak studijskih grupa, Koliko god je bilo krajnje nepotrebno i budalasto 1992. osnivati Hrvatske studije, toliko je sada kontraproduktivna malograđanska makljaža zavađenih "autoriteta", slučajno zatečenih na pozicijama (ne)moći i (ne)odlučivanjapredavali i autoriteti svjetskog glasa srpske nacionalnosti, pa je "nacionalna osviještenost" i u visokom školstvu bila ultimativno potrebita - čistokrvnih, hrvatskih društveno-humanističkih studija. I eto ti ga na, nakon četvrt stoljeća kopernikanski obrat: "nacionalno osviještenom" i vjernički itekako potkovanom rektoru Borasu sada smetaju upravo Hrvatski studiji. O tom potom koliko je filozofija na Studijima kvalitetnija od filozofije na Filozofskom, pa ju ne bi trebalo dirati. O kvaliteti pak studija filozofije na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (bivši Filozofski fakultet Družbe Isusove; koncem 2015. uključen u sastav Sveučilišta u Zagrebu) nitko ni abera, a ni rektoru Borasu ne smeta. Dapače.
"Hrvatske studije danas pokušavaju ukinuti i onemogućiti u djelovanju isti ljudi koji su ih osnovali početkom 1990-ih godina kako bi kroz paralelizam institucija proveli čistku na Filozofskom fakultetu", tvrdi se u priopćenju Inicijative za Filozofski te upozorava na "institucionalno nasilje" rektora Borasa. "Ministar Barišić, prorektor Čović i akademik Ježić osnivači su Hrvatskih studija, odnosno kreatori nacionalističke misije Hrvatskih studija... Nelegalnost, zastrašivanje, samovolja i druge 'metode' koje je skupina oko Ante Čovića koristila prilikom osnivanja Hrvatskih studija, koristi jednako tako i danas. Nastavnici i studenti Filozofskog fakulteta osuđuju protupravne postupke rektora Borasa i prorektora Čovića kojima zloupotrebljavaju javne funkcije za političke obračune s onim nastavnicima i studentima koje smatraju nepodobnima, kako na Hrvatskim studijima tako i na Filozofskom fakultetu."
Znanstvenik svjetskog ugleda Ivan Đikić na svom je blogu problematizirao stanje na Hrvatskim studijima nekolicinom retoričkih pitanja: "Kako objasniti da privremeni pročelnik Hrvatskih studija, izv. prof. dr. sc. Mario Grčević, mirno nastavlja raditi kao da se ništa dogodilo nije, a de facto je otvorio put k ukidanju studija filozofije bez ikakvog suvislog obrazloženja? Naime, on se osobno u Senatu založio za upisnu kvotu 0 - suprotno jednoglasnoj odluci privremenog stručnog vijeća. Kako opisati takvo ponašanje najodgovornijih za budućnost obrazovanja mladih u Hrvatskoj?"
Koliko god je bilo krajnje nepotrebno i budalasto 1992. osnivati Hrvatske studije, toliko je sada kontraproduktivna malograđanska makljaža zavađenih "autoriteta", slučajno zatečenih na pozicijama (ne)moći i (ne)odlučivanja. Akademskoj zajednici ni u džep niti iz džepa, ako se arbitrarnom Borasovom voljom degradira Hrvatske studije iz statusa Sveučilišnog centra sa sedam studija na razinu Sveučilišnog odjela na kojem bi, navodno, ostao samo jedan odjel - Grčevićeva kroatistika?
h-alter
