Što vam je Klemm rekao kad ste došli na njegovu zabavu? Ovo pitanje postavili smo bivšem ministru branitelja Predragu Matiću Fredu. On je odgovorio: »Ništa: ti si moj frend, mi smo oduvijek bili prijatelji. Bilo što da ti treba u životu – ja sam tu, slobodno se javi.« Na takav Matićev odgovor nije nam ostalo ništa nego viknuti – pa to je farsa! Jeste, to je jedna velika, otužna farsa.
Farsa je prosvjed takozvanih predstavnika braniteljske populacije pred zgradom Ministarstva branitelja u Savskoj 66. Politički dirigirana farsa, u kojoj prosvjednici nisu ništa više od pijuna. Na šahovskoj tabli hrvatske politike povlače ih Josip Klemm i njegova družina, a kralj i kraljica u toj igri povremeno svraćaju pod šator ili iz daleka daju podršku prosvjednicima u njihovoj »borbi za braniteljsko dostojanstvo«. Što o borbi za braniteljsko dostojanstvo misle danas ti nesretnici, koji dane i noći dežuraju u Savskoj 66.? Kako oni gledaju na fotografije sa zabave koja se odigrala na vikendici Josipa Klemma, na koju su organizatori pozvali i bivšeg ministra Matića, e da bi prema njemu tamo bili više nego korektni, da bi ga nazivali prijateljem kojem će pomoći kad god mu to u životu zatreba?
Što o tome misle oni koji su bivšeg ministra nazivali izdajnikom i poručivali mu da ode u Srbiju? Istim braniteljima koji su časnog čovjeka proglasili izdajnikom nije smetalo kad je na čelo »njihovog ministarstva« imenovan čovjek kojem su mediji u nepuna dva tjedna otkrili impresivan broj afera, dovoljan da ga i takva Vlada kakva je ova na čelu s Tihomirom Oreškovićem smijeni s pozicije u rekordnom roku. Takav ministar bio im je dovoljno častan, za razliku od onog koji je vukovarsku opsadu proveo uz Trpinjsku cestu sa kožom na šiljku i zoljom u rukama. Što je taj šator u Savskoj 66. najbolje govori činjenica da ga je za svoje interese uspio iskoristiti čak i notorni Velimir Bujanec, koji je, za razliku od Freda Matića, rat proveo slikajući se za novine sa svastikom na rukavu; koji je prostituke plaćao kokainom i zbog toga bio privođen i suđen. Nakon parlamentarnih izbora i svega što se nakon njih odigralo, prosvjednici koji se okupljaju u Savskoj trebali bi stati pred ogledalo, dobro se pogledati i zaključiti da su još jednom izmanipulirani. Međutim, to se neće dogoditi, jer u Savskoj 66. imaju prokleto malo osjećaja za sram i samokritiku.
Da je tome tako govori i anegdota koju je doživio potpisani novinar. Na primopredaji dužnosti u Ministarstvu branitelja imali smo priliku razgovarati s čovjekom iz Slavonije, koji se prije pet godina vratio iz Australije. U Australiji je živio od 1975. godine. Tamo je proveo i devedesete, ratne godine. Taj je psovao Freda Matića i vikao da je ministar izdajnik, a kad smo ga upozorili da bi morao imati respekta prema vukovarskom branitelju, jedan od prosvjednika je dobacio: znamo mi što ti pišeš! Povratnik je nešto kasnije izvadio čegrtaljku iz džepa pa – u skladu s cirkusom koji se na primopredaji događao – pravio buku i vikao. Za to vrijeme snimala ga je supruga, valjda da im taj cirkus ostane za uspomenu. Oni su, dakle, pravi branitelji, čuvari braniteljskog dostojanstva, a Predrag Matić Fred je izdajnik kojeg treba potjerati. Kad je Fred Matić otišao iz ministarstva, kad je politička utakmica završena rezultatom koji su priželjkivali organizatori prosvjeda iz Savske 66., voditelji tog cirkusa jasno su dali do znanja da protiv Matića nemaju ništa, da je on bio samo prepreka na njihovom putu. To što su časnog čovjeka izvrgli rugli i pogrdama nije im značilo ništa. Ništa osobno, bila je to samo politika na hrvatski način, koja je branitelje oduvijek razumjela isključivio kao monetu za potkusurivanje, privilegijama im plaćala vjernost i spremnost da u ime Hrvatske u svakom trenutku ustanu protiv izmišljenog unutarnjeg neprijatelja. Eno im sad unutarnjeg neprijatelja, pije pivo s Josipom Klemmom. Hoće li se šatoraši izjasniti o tom zaumnom slučaju, hoće li osuditi postupak svog vođe, koji gosti »izdajnika«, »Milanovićevu pudlicu« i »braniteljskog zlotvora«? Hrvatska politika nerijetko biva ogavna u punom smislu te riječi, ali najogavnija je kad upreže ratne veterane koji zveckaju plinskim bocama i blokiraju ulice hodajući u procesijama s križem na prsima. Još ogavnije je kad se nakon izbora vođe tih prosvjeda grade kao da se ništa čudno nije događalo, kao da je u pitanju bio samo još jedan radni dan u uredu. Ako to nije gaženje braniteljskog, točnije ljudskog dostojanstva, neka nam netko kaže što to dostojanstvo jest.
novilist
Farsa je prosvjed takozvanih predstavnika braniteljske populacije pred zgradom Ministarstva branitelja u Savskoj 66. Politički dirigirana farsa, u kojoj prosvjednici nisu ništa više od pijuna. Na šahovskoj tabli hrvatske politike povlače ih Josip Klemm i njegova družina, a kralj i kraljica u toj igri povremeno svraćaju pod šator ili iz daleka daju podršku prosvjednicima u njihovoj »borbi za braniteljsko dostojanstvo«. Što o borbi za braniteljsko dostojanstvo misle danas ti nesretnici, koji dane i noći dežuraju u Savskoj 66.? Kako oni gledaju na fotografije sa zabave koja se odigrala na vikendici Josipa Klemma, na koju su organizatori pozvali i bivšeg ministra Matića, e da bi prema njemu tamo bili više nego korektni, da bi ga nazivali prijateljem kojem će pomoći kad god mu to u životu zatreba?
Što o tome misle oni koji su bivšeg ministra nazivali izdajnikom i poručivali mu da ode u Srbiju? Istim braniteljima koji su časnog čovjeka proglasili izdajnikom nije smetalo kad je na čelo »njihovog ministarstva« imenovan čovjek kojem su mediji u nepuna dva tjedna otkrili impresivan broj afera, dovoljan da ga i takva Vlada kakva je ova na čelu s Tihomirom Oreškovićem smijeni s pozicije u rekordnom roku. Takav ministar bio im je dovoljno častan, za razliku od onog koji je vukovarsku opsadu proveo uz Trpinjsku cestu sa kožom na šiljku i zoljom u rukama. Što je taj šator u Savskoj 66. najbolje govori činjenica da ga je za svoje interese uspio iskoristiti čak i notorni Velimir Bujanec, koji je, za razliku od Freda Matića, rat proveo slikajući se za novine sa svastikom na rukavu; koji je prostituke plaćao kokainom i zbog toga bio privođen i suđen. Nakon parlamentarnih izbora i svega što se nakon njih odigralo, prosvjednici koji se okupljaju u Savskoj trebali bi stati pred ogledalo, dobro se pogledati i zaključiti da su još jednom izmanipulirani. Međutim, to se neće dogoditi, jer u Savskoj 66. imaju prokleto malo osjećaja za sram i samokritiku.
Da je tome tako govori i anegdota koju je doživio potpisani novinar. Na primopredaji dužnosti u Ministarstvu branitelja imali smo priliku razgovarati s čovjekom iz Slavonije, koji se prije pet godina vratio iz Australije. U Australiji je živio od 1975. godine. Tamo je proveo i devedesete, ratne godine. Taj je psovao Freda Matića i vikao da je ministar izdajnik, a kad smo ga upozorili da bi morao imati respekta prema vukovarskom branitelju, jedan od prosvjednika je dobacio: znamo mi što ti pišeš! Povratnik je nešto kasnije izvadio čegrtaljku iz džepa pa – u skladu s cirkusom koji se na primopredaji događao – pravio buku i vikao. Za to vrijeme snimala ga je supruga, valjda da im taj cirkus ostane za uspomenu. Oni su, dakle, pravi branitelji, čuvari braniteljskog dostojanstva, a Predrag Matić Fred je izdajnik kojeg treba potjerati. Kad je Fred Matić otišao iz ministarstva, kad je politička utakmica završena rezultatom koji su priželjkivali organizatori prosvjeda iz Savske 66., voditelji tog cirkusa jasno su dali do znanja da protiv Matića nemaju ništa, da je on bio samo prepreka na njihovom putu. To što su časnog čovjeka izvrgli rugli i pogrdama nije im značilo ništa. Ništa osobno, bila je to samo politika na hrvatski način, koja je branitelje oduvijek razumjela isključivio kao monetu za potkusurivanje, privilegijama im plaćala vjernost i spremnost da u ime Hrvatske u svakom trenutku ustanu protiv izmišljenog unutarnjeg neprijatelja. Eno im sad unutarnjeg neprijatelja, pije pivo s Josipom Klemmom. Hoće li se šatoraši izjasniti o tom zaumnom slučaju, hoće li osuditi postupak svog vođe, koji gosti »izdajnika«, »Milanovićevu pudlicu« i »braniteljskog zlotvora«? Hrvatska politika nerijetko biva ogavna u punom smislu te riječi, ali najogavnija je kad upreže ratne veterane koji zveckaju plinskim bocama i blokiraju ulice hodajući u procesijama s križem na prsima. Još ogavnije je kad se nakon izbora vođe tih prosvjeda grade kao da se ništa čudno nije događalo, kao da je u pitanju bio samo još jedan radni dan u uredu. Ako to nije gaženje braniteljskog, točnije ljudskog dostojanstva, neka nam netko kaže što to dostojanstvo jest.
novilist
