Evo nekih brojki iz prošlog tjedna: Prvi program HRT-a u primetimeu od 20 do 23 sata imao je gledanost od dva posto opće populacije, Dnevnik 5,25 posto (Nova TV 15 posto, Šprajc 10 posto), dok je Treći program u podne zabilježio gledanost od – nula posto. Čestitke!
BBC-jev serijal priređen o četiristotoj godišnjici piščeve smrti na razini je povoda, dakle savršen. U seriji vidite sve: i pluseve, i minuse, i uzdizanja, i padanja, i panegirike, i osporavanja. Nisu to naše apologetske perspektive, jedini trajni rakurs brojnih takozvanih autora koji vjeruju da je dokumentarni film arena u kojoj se bore naši i njihovi, a uvijek pobjeđuju naši. Evo jednog dragulja iz prošlotjedne epizode o Antoniju i Kleopatri, ženi koja je Egiptom vladala 20 godina, ljubujući s Cezarom i Antonijem. Autor serije pušta glasoviti Antonijev monolog koji izgovara Marlon Brando: ‘Prijatelji, Rimljani, zemljaci, počujte me, Cezara sam došao pokopati, a ne hvaliti. Zlo koje ljudi čine nadživjet će ih, dobro im često pokopaju s kostima…’Kako dobra zamjedba! Kako istinito! Treba to pamtiti. Tu je više pameti nego u cijeloj sezoni Branimira Bilića. Naša je mala bara, inače, puna šekspirijanskih krokodila: na velikoj hrvatskoj sceni upravo se igra ‘Macbeth’, s glasovitom Lady i njezinim mužem u glavnim ulogama, pa ovu seriju valja gledati i kao vodič kroz društveno-političku situaciju. Zgodan je to orijentir, a odmah se nameće i zaključak da je tragičan kraj jednostavno neizbježan – to je zakon žanra.
Jedan je ‘bip’ odnosno, stručno rečeno, ‘kiloherc’ – oštar zvuk visoke frekvencije kojim televizija cenzurira prostote – odjeknuo zvučnije od tisuća decibela sofistike koju na dnevnoj bazi čujemo iz Mosta. ‘Ako HDZ ne može naći bolje kadrove od ovih, onda tko ih j…’, rekao je inače smiren i pristojan dr. Ivan Kovačić. Pametnome dovoljno. Iza njega je ostala jedna zabluda, cmizdravi Božo koji se nastavio zaklinjati u nepostojeće reforme, i zemlja koja je napokon vidjela političara koji ima prag tolerancije na beščašće.
Urednici ‘Studija 4’ u petak su emitirali jedan od najgorih uradaka koje je na nacionalnoj televiziji priredio čovjek ili zvijer. Na dan kad je ubijen Macolin brat, Franjo Orešković, gospoda su od jutra do sutra emitirala raspravu bosanske Federalne televizije o zločinima komunizma, ne spominjući svježe truplo iz kojeg je još, usred Zagreba, šikljala krv. Rasprava u kojoj smo od Džemaludina Latića čuli da je jedan od tri najuglednija državnika svijeta u XX. stoljeću, Josip Broz Tito, bio isto što i mali satrap iz Bradine Pavelić, emitirana je na dan jasenovačke komemoracije, da ne bi bilo zabune. Na izjednačavanje Pavelića i Tita Zdravko Grebo odgovorio je jedinim suvislim pitanjem: ‘Jel ti to ozbiljno?’ ‘Ozbiljno’, rekao je Latić, neka mu je bog na pomoći. Usput budi rečeno, takvu bi šrot-emisiju morao moći prirediti i HRT: svjetonazorski odgovara, sugovornika kao u priči, dobre volje uredništva ima u izobilju, ali nema to tko raditi, čini se. Sve što misli poslano je u kažnjeničku bojnu, u podrum. Hoće li uskoro emitirati i rasprave s Pinka i Hayata? Povrh svega, u zagrebački su studio urednici kao gosta komentatora pozvali Ivana Zvonimira Čička, sudionika sarajevske emisije, pa je Čičak bio komentator sebe sama. Trijumf komesarskog diletantizma. No samo naprijed, evo nekih brojki iz prošlog tjedna: primetime HRT-a, Prvi program, od 20 do 23 sata imao je gledanost od dva posto opće populacije (AMR), Dnevnik 5,25 posto AMR-a (Nova TV 15 posto, Šprajc 10 posto), dok je Treći program u podne zabilježio gledanost od nula posto, što bi prevedeno na običan jezik značilo da taj kanal nije gledao – nitko. Čestitke!
‘Gradonačelnik nema nikakvu veliku ambiciju i zahtjev, mi smo rješenje – imamo klub koji sada tvori pet zastupnika, a uskoro će imati duplo više’, pripovijeda Milan Bandić. Kako je krenuo, za dva kvartala mogao bi imati i saborsku većinu. Počeo je skromno, s dva zastupnika, sad ih je pet, a uskoro će ih biti deset. Budući da je riječ o okorjelom poštenjačini, nema razloga da sumnjamo kako ih Bandić nečim kupuje – nije on zlotvor Sabo koji je ponudio nekakve ustupke onoj zastupnici suprotne strane, pa zaglavio na osmomjesečnoj robiji. Lijepo je da se u našoj zemlji vodi računa o pravdi, pravičnosti, jednakosti građana i tim stvarima.
Branimir Farkaš izgleda kao da se mukom odupire sredstvima za uspavljivanje i vodi Dnevnik mantrajući: ‘Ti ne spavaš, ti ne spavaš, ti to možeš…’ Čak i 1970-ih bio bi, u konkurenciji Zvonka Letice (‘Hvala na pažnji’) i Dane Roška (čovjeka koji je izmislio blesimetar u Hrvata) prespor i katatoničan, ali danas je apsolutno u ofsajdu. Sve skupa, to djeluje kao poruka: idite na druge kanale vi koji tražite adrenalin, eksplozivnost, dinamiku i zabranjene stvari, na Prvom je carstvo nirvane. Hrvoje Zovko imao je izvrstan prilog iz Jasenovca, u kojemu je bila i jedna žena koja je kao dijete preživjela pakao te operno-lječilišne ustanove, naveo je broj ubijenih po poimeničnom popisu, 83 tisuće ljudi, i zaključio ga rečenicom: ‘Neka se pamti.’
U potrazi za Shakespeareom, Antonije i Kleopatra, HRT 1
BBC-jev serijal priređen o četiristotoj godišnjici piščeve smrti na razini je povoda, dakle savršen. U seriji vidite sve: i pluseve, i minuse, i uzdizanja, i padanja, i panegirike, i osporavanja. Nisu to naše apologetske perspektive, jedini trajni rakurs brojnih takozvanih autora koji vjeruju da je dokumentarni film arena u kojoj se bore naši i njihovi, a uvijek pobjeđuju naši. Evo jednog dragulja iz prošlotjedne epizode o Antoniju i Kleopatri, ženi koja je Egiptom vladala 20 godina, ljubujući s Cezarom i Antonijem. Autor serije pušta glasoviti Antonijev monolog koji izgovara Marlon Brando: ‘Prijatelji, Rimljani, zemljaci, počujte me, Cezara sam došao pokopati, a ne hvaliti. Zlo koje ljudi čine nadživjet će ih, dobro im često pokopaju s kostima…’Kako dobra zamjedba! Kako istinito! Treba to pamtiti. Tu je više pameti nego u cijeloj sezoni Branimira Bilića. Naša je mala bara, inače, puna šekspirijanskih krokodila: na velikoj hrvatskoj sceni upravo se igra ‘Macbeth’, s glasovitom Lady i njezinim mužem u glavnim ulogama, pa ovu seriju valja gledati i kao vodič kroz društveno-političku situaciju. Zgodan je to orijentir, a odmah se nameće i zaključak da je tragičan kraj jednostavno neizbježan – to je zakon žanra.
RTL Danas
Jedan je ‘bip’ odnosno, stručno rečeno, ‘kiloherc’ – oštar zvuk visoke frekvencije kojim televizija cenzurira prostote – odjeknuo zvučnije od tisuća decibela sofistike koju na dnevnoj bazi čujemo iz Mosta. ‘Ako HDZ ne može naći bolje kadrove od ovih, onda tko ih j…’, rekao je inače smiren i pristojan dr. Ivan Kovačić. Pametnome dovoljno. Iza njega je ostala jedna zabluda, cmizdravi Božo koji se nastavio zaklinjati u nepostojeće reforme, i zemlja koja je napokon vidjela političara koji ima prag tolerancije na beščašće.
Studio 4
Urednici ‘Studija 4’ u petak su emitirali jedan od najgorih uradaka koje je na nacionalnoj televiziji priredio čovjek ili zvijer. Na dan kad je ubijen Macolin brat, Franjo Orešković, gospoda su od jutra do sutra emitirala raspravu bosanske Federalne televizije o zločinima komunizma, ne spominjući svježe truplo iz kojeg je još, usred Zagreba, šikljala krv. Rasprava u kojoj smo od Džemaludina Latića čuli da je jedan od tri najuglednija državnika svijeta u XX. stoljeću, Josip Broz Tito, bio isto što i mali satrap iz Bradine Pavelić, emitirana je na dan jasenovačke komemoracije, da ne bi bilo zabune. Na izjednačavanje Pavelića i Tita Zdravko Grebo odgovorio je jedinim suvislim pitanjem: ‘Jel ti to ozbiljno?’ ‘Ozbiljno’, rekao je Latić, neka mu je bog na pomoći. Usput budi rečeno, takvu bi šrot-emisiju morao moći prirediti i HRT: svjetonazorski odgovara, sugovornika kao u priči, dobre volje uredništva ima u izobilju, ali nema to tko raditi, čini se. Sve što misli poslano je u kažnjeničku bojnu, u podrum. Hoće li uskoro emitirati i rasprave s Pinka i Hayata? Povrh svega, u zagrebački su studio urednici kao gosta komentatora pozvali Ivana Zvonimira Čička, sudionika sarajevske emisije, pa je Čičak bio komentator sebe sama. Trijumf komesarskog diletantizma. No samo naprijed, evo nekih brojki iz prošlog tjedna: primetime HRT-a, Prvi program, od 20 do 23 sata imao je gledanost od dva posto opće populacije (AMR), Dnevnik 5,25 posto AMR-a (Nova TV 15 posto, Šprajc 10 posto), dok je Treći program u podne zabilježio gledanost od nula posto, što bi prevedeno na običan jezik značilo da taj kanal nije gledao – nitko. Čestitke!
Vijesti, N1
‘Gradonačelnik nema nikakvu veliku ambiciju i zahtjev, mi smo rješenje – imamo klub koji sada tvori pet zastupnika, a uskoro će imati duplo više’, pripovijeda Milan Bandić. Kako je krenuo, za dva kvartala mogao bi imati i saborsku većinu. Počeo je skromno, s dva zastupnika, sad ih je pet, a uskoro će ih biti deset. Budući da je riječ o okorjelom poštenjačini, nema razloga da sumnjamo kako ih Bandić nečim kupuje – nije on zlotvor Sabo koji je ponudio nekakve ustupke onoj zastupnici suprotne strane, pa zaglavio na osmomjesečnoj robiji. Lijepo je da se u našoj zemlji vodi računa o pravdi, pravičnosti, jednakosti građana i tim stvarima.
Dnevnik, HTV 1
Branimir Farkaš izgleda kao da se mukom odupire sredstvima za uspavljivanje i vodi Dnevnik mantrajući: ‘Ti ne spavaš, ti ne spavaš, ti to možeš…’ Čak i 1970-ih bio bi, u konkurenciji Zvonka Letice (‘Hvala na pažnji’) i Dane Roška (čovjeka koji je izmislio blesimetar u Hrvata) prespor i katatoničan, ali danas je apsolutno u ofsajdu. Sve skupa, to djeluje kao poruka: idite na druge kanale vi koji tražite adrenalin, eksplozivnost, dinamiku i zabranjene stvari, na Prvom je carstvo nirvane. Hrvoje Zovko imao je izvrstan prilog iz Jasenovca, u kojemu je bila i jedna žena koja je kao dijete preživjela pakao te operno-lječilišne ustanove, naveo je broj ubijenih po poimeničnom popisu, 83 tisuće ljudi, i zaključio ga rečenicom: ‘Neka se pamti.’
