Četiri gradske situacije koje su se otkrile „pogledu fotoaparata“ mogu pripadati većini kontinentalnih gradova u Hrvatskoj: kostimirane maturantice na igralištu u blizini svoje škole, automobil koji je usporio pred kružnim tokom, veliki natpis na zidu zgrade, građevinski radovi i raskopana cesta. No, prizori su slavonskobrodski. Snimljeni su nasumice, bez jasne tematske niti koja ih povezuje, tek kako bi se posvjedočilo da grad živi bez zaustavljanja, u stalnom produciranju promjena poput nekog ogromnog stroja iz kojeg izlazi pokretna traka na kojoj su naslagani rekvizitarij simbola vremena i materijalizirane priče koje u sebi spajaju prošlost i sadašnjost. Snimljeni su kao vizualizacija efemernosti, kao predočenje onih vrijednosti koje će tokom vremena čak  promijeniti predznak.

Djevojke, maturantice iz obližnje Ekonomsko-birotehničke škole, nešto vrlo živo dogovaraju. Pokreti su im neobuzdano radosni. Njihov nesuzdržani smijeh odjekuje cijelo vrijeme dok imaju ovu grupnu probu pred izalazak na ulicu. Obukle su vjenčanice. Kao da svojim maturantskim kameleonstvom hoće naglasiti, ne što žele, nego što ne žele da im se dogodi poslije škole, poslije polaganja ispita zrelosti. Vjenčanje kao izlaz je naslućivanje beizlaznosti. Narugat će se tome, jer najmanje žele prerane obveze. Žele živjeti, školovati se, raditi, vidjeti svijet, biti slobodne u izboru... Zašto se odmah predati, pitaju se na simboličan način. Tu se radi o odvajanju znaka od značenja. A za površne promatrače one su shvatile što im je dužnost na tlu ove zemlje i ove povijesti.

Prizor 2Automobil pred kružnim tokom u Gupčevoj ulici s uparenom slovnom EU- komponentom u registraciji. Pogled na skraćenicu potiče vezivanje jedne pojave s drugom. EU - nekada običnom svijetu san, zavist članicama na privilegijama, neumorno čekanje, znamen napretka, ultrabudućnost, a danas,  sve to isto, ali, bez oduševljenja, bez energije i bez čekanja, sa spoznajom da ne biti izvan, ne znači biti unutra.

Prizor 3SJEVER JE UZ ODSUTNE SB86, piše velikim plavim slovima na zgradi u ulici Nikole Zrinskog. Napisano da podsjeti, da vrati, da obnovi empatiju. To usmjereno, zavjetno programiranje prolaznika može izazvati melankoliju i nostalgiju, ili revolt. Ulični pokušaj da se ne dopusti iscrpljivanje kolektivne energije. Surogat istinskog shvaćanja uzroka i posljedica jedne tragedije i opsesivno otuđenje od najava budućnosti.

Prizor 4Novi slavonskobrodski građevinski pothvat (Nadvožnjak i kružni tok u Naselju Andrije Hebranga, iznad potoka Glogovice i u Ulici Nikole Zrinskog) počinje od najgrubljih radova koji se doživljavaju više kao smrt, nego rađanje. Oni koji imaju problema u prometu još uvijek ne vide potencijalnost projekta. Prvo se uništava postojeći krajobraz čiji će zemljani identitet biti zamijenjen tisućama tona integralnog betonskog rješenja za viši nivo napretka.