Dočekali smo Novu godinu. Kao i sve što određuje vrijeme, novo dolazi staro ostaje iza nas. Sve osim HDZ-a. Jedino ta zajednica i kada odlazi, sigurno dolazi. Možda je i njima to već pomalo dosadno? Meni, je. Premijer uvijek isto, hladno, smireno, ponekad nepristojno, uz smiješak ili podsmijeh govori da je dobro kako jeste i da je napredak postignut. Ministri ne vide ništa sporno i obvezno dodaju neka institucije rade svoj posao.
A institucije rade stihijski, zavisno od potreba najutjecajnijih. Na većini zakona izvršeno je po nekoliko izmjena i dopuna. Prema donesenim zakonima trebalo je uskladiti ili izraditi nove pravilnike. Zakon propisuje rok u kojem ministar treba uskladiti ili napraviti novi pravilnik. Ministri to ne učine. Tako se novi zakon, u praksi provodi po starim pravilnicima.
Posljedice takvog rada institucija, za život građana bile bi i više nego poražavajuće, da nema dobrih ljudi i akcija, kojima se skuplja novac za bolesne, organiziraju mreže pomoći za potrebite i traže nove mogućnosti za životno važne situacije pojedinaca i grupa ljudi.
I predsjednicu je to malo smetalo. Kao institucija, shvatila je da ju savjetnici nisu dobro savjetovali, pa ih je skoro deset već promijenila. A mijenja i sebe, pri završetku je doktorata, predano radi na svojoj liniji, promiče domaće modne dizajnere, obilazi lijepu našu i skloništa za pse. Tako su građani opijeni njenom skladnom figurom, brižnošću za ljude i životinje zaboravili na dana obećanja o zemlji prosperiteta, bogatstva i blagostanja.
Retorika i stavovi se mijenjaju ali političke pozicije i dalje su čvrste kao beton. Predsjednica, premijer i ministri imaju zajedno više desetaka savjetnika. Na koji način ih savjetuju ne vidi se, ali se čuje kada zaškripi. Smjenjuju se savjetnici. Onda građani moraju suosjećati s političarima, koji su sami sebi, izabrali neodgovarajuća kadrovska rješenja. Zar savjetnici nisu profesionalci koji objektivnim sagledavanjem situacije, savjetima pronalaze način kako postići rezultate iz programa po kojem su političari dobili izbore? Ali, tko će se umarati ambicioznim programom iz kandidature, punim lažnih nada i obećanja, kada izbore dobije?
Uglavnom, tumači se da nam je dobro, da će se pozitivni rezultati aktualne politike pokazati s vremenom a sveukupni rezultati uspješnog političkog angažiranja, na izborima. I bilo bi tako, da izborni inženjering nije usavršio djelovanje na način da sigurno nećemo vidjeti nove ideje kao ni realno postavljene ciljeve.
Obrazac ponašanja tog inženjeringa svuda je isti, od najniže zajednice na dalje. Od stranke zaduženi ljudi točno znaju tko nije izašao na izbore i tko je "nedajbože" glasao za drugu opciju. Glas člana stranke i glasovi članova njegove obitelji moraju se dati, inače će umreženi mehanizmi kontrole osigurati negativne posljedice za svakog pojedinca koji se odmetnuo od stranke.
Konačno na izborima, narod dobiva glavnu ulogu. Priliku za hrabrost i slobodu odlučivanja. Biti svoj, svjestan sebe, svojih vrijednosti i vrijednosti vlastitog glasa, najvažnija je odluka pojedinca. Tu važnost pojedincu daje sloboda izbora, glasati po savjesti, naputku ili ne izaći na biralište. Završetak izbora najbolje pokazuje stvarno stanje. Rezultat je građanski ne izlazak, odustajanje i ignoriranje. Tako pobjeđuje moć i novac a ne demokratski izabrani kandidati. Ali iskreno, ima li što jadnije od suza radosnica na licima političara izabranih na takav način?
A institucije rade stihijski, zavisno od potreba najutjecajnijih. Na većini zakona izvršeno je po nekoliko izmjena i dopuna. Prema donesenim zakonima trebalo je uskladiti ili izraditi nove pravilnike. Zakon propisuje rok u kojem ministar treba uskladiti ili napraviti novi pravilnik. Ministri to ne učine. Tako se novi zakon, u praksi provodi po starim pravilnicima.
Posljedice takvog rada institucija, za život građana bile bi i više nego poražavajuće, da nema dobrih ljudi i akcija, kojima se skuplja novac za bolesne, organiziraju mreže pomoći za potrebite i traže nove mogućnosti za životno važne situacije pojedinaca i grupa ljudi.
I predsjednicu je to malo smetalo. Kao institucija, shvatila je da ju savjetnici nisu dobro savjetovali, pa ih je skoro deset već promijenila. A mijenja i sebe, pri završetku je doktorata, predano radi na svojoj liniji, promiče domaće modne dizajnere, obilazi lijepu našu i skloništa za pse. Tako su građani opijeni njenom skladnom figurom, brižnošću za ljude i životinje zaboravili na dana obećanja o zemlji prosperiteta, bogatstva i blagostanja.
Retorika i stavovi se mijenjaju ali političke pozicije i dalje su čvrste kao beton. Predsjednica, premijer i ministri imaju zajedno više desetaka savjetnika. Na koji način ih savjetuju ne vidi se, ali se čuje kada zaškripi. Smjenjuju se savjetnici. Onda građani moraju suosjećati s političarima, koji su sami sebi, izabrali neodgovarajuća kadrovska rješenja. Zar savjetnici nisu profesionalci koji objektivnim sagledavanjem situacije, savjetima pronalaze način kako postići rezultate iz programa po kojem su političari dobili izbore? Ali, tko će se umarati ambicioznim programom iz kandidature, punim lažnih nada i obećanja, kada izbore dobije?
Uglavnom, tumači se da nam je dobro, da će se pozitivni rezultati aktualne politike pokazati s vremenom a sveukupni rezultati uspješnog političkog angažiranja, na izborima. I bilo bi tako, da izborni inženjering nije usavršio djelovanje na način da sigurno nećemo vidjeti nove ideje kao ni realno postavljene ciljeve.
Obrazac ponašanja tog inženjeringa svuda je isti, od najniže zajednice na dalje. Od stranke zaduženi ljudi točno znaju tko nije izašao na izbore i tko je "nedajbože" glasao za drugu opciju. Glas člana stranke i glasovi članova njegove obitelji moraju se dati, inače će umreženi mehanizmi kontrole osigurati negativne posljedice za svakog pojedinca koji se odmetnuo od stranke.
Konačno na izborima, narod dobiva glavnu ulogu. Priliku za hrabrost i slobodu odlučivanja. Biti svoj, svjestan sebe, svojih vrijednosti i vrijednosti vlastitog glasa, najvažnija je odluka pojedinca. Tu važnost pojedincu daje sloboda izbora, glasati po savjesti, naputku ili ne izaći na biralište. Završetak izbora najbolje pokazuje stvarno stanje. Rezultat je građanski ne izlazak, odustajanje i ignoriranje. Tako pobjeđuje moć i novac a ne demokratski izabrani kandidati. Ali iskreno, ima li što jadnije od suza radosnica na licima političara izabranih na takav način?
