Jedno je sigurno – pedsjednik HDZ-a izmislio je ovakvu listu, s Resslerom, Ribićem, Glavak i Zovko, jer može. A opozicija i sam HDZ neka sami sebi odgovore: Kako to?


Čak 33 liste predane su za 12 hrvatskih mjesta u Europskom parlamentu, ima tu opet svega i svačega. Naprimjer cijelih stranaka koje su se s ganutljivim viškom samopouzdanja prijavile za stolce u Strassbourgu, iako o njima samima nitko živ ne bi znao reći ni jednog slova pa sve da je nagrada zlatni milijun eura.

I na listama parlamentarnih stranaka i ekipa koje su se okupile oko poznatih imena nakrcala se hrpa aspiranata o kojima eventualno nešto znaju samo njihovi susjedi na istom kućnom broju. Imena, uostalom, ako ćemo prema hrvatskim izbornim navadama, i nisu najvažnija. Ključna stvar ionako je stranka, za nju se daje glas, a ne za osobe, iako sada imamo i preferencijalno glasanje da se, kao, osjetimo važnima.

Tu logiku očito je smatrao presudnom i Andrej Plenković kad je za stolom smišljao sastav reprezentacije HDZ-a, po preliminarnim anketama pobjedničke, ovako ili onako. Priča kaže da su HDZ-ovi birači uzor discipline: dok je Sanader – za Sanadera, dok je Karamarko – za Karamarka, kad je Plenković – onda svi za Plenkovića. To bi značilo da se ne može promašiti. Dakle, gdje piše HDZ, tu će pisati olovka, mladi Ressler ili Miro Kovač, bilo bi posve svejedno.

No, enigma je ipak što je Plenković točno htio s ovom HDZ-ovom listom pretrpanom anonimusima, za koju su članovi stranačkih tijela, već na vratima zatvorenih sastanaka, na kojima nisu ni zinuli, krenuli anonimno istresati pred novinare kako je to od šefa nekorektno, kratkovidno, autoritarno, pa i politički opasno. Pa da vidimo onda zašto je Plenkovićev mozak radio kako je radio, odnosno što je bila ideja.

Svakako, tri glavne hipoteze formirale su se oko ovog sastava njegove dvanaestorice – iz koga je širem biračkom tijelu HDZ-a poznata valjda jedino Dubravka Šuica kao dugogodišnja stranačka političarka i zastupnica u EU parlamentu. Koja, tako ozbiljna i staložena, sada ipak nije izdržala da ne izjavi kako »nitko ne može biti veći Hrvat ili Hrvatica od mene i mojih kolega na listi«.

Prva je hipoteza da predsjednik HDZ-a nastavlja s čišćenjem utjecajnih stranačkih pozicija od kadrova iz Karamarkove ere, a to znači i od pretjerano desnih zastranjenja kojima inklinira dobar dio biračke baze koju je zatekao kad je preuzeo stranku.

Zastupnici ovakvog mišljenja smatraju da veliki, a za mnoge HDZ-ovce svakako strašni finale tog Plenkovićevog »projekta« slijedi tek na parlementarnim izborima. Liste će opet sastavljati gazda, bit će Resslera i Sokola koliko ti drago u svim izbornim jedinicama, bajbaj Vaso Brkić i njemu slični, HDZ će se naprosto promijeniti, a novi trend s vremenom će prihvatiti i birači, kao što su odmah nakon Karamarka prigrlili i Plenkija.

Drugi, međutim, smatraju da je pitanje moderniziranja i glancanja ideologije ovdje samo maska za nešto drugo, mnogo prizemnije, odnosno da je Plenkovićev isključivi poriv osobno političko koristoljublje. Kažu, postavio je na listu, iza »tog malog birokrata Resslera«, u najvećoj mjeri osobe koje je on izmislio i popis je samo zašarenio s nekoliko lokalnih HDZ-ovaca koje ima na daljinskom upravljaču, a ugroziti ga ne mogu nikada. Može se sto puta pohvaliti da je u ekipi opet i Željana Zovko, također sadašnja europarlamentarka, ali ta se navodno iskusna HDZ-ova europska »zvijezda« u Strasbourgu dokazala samo na dizanju ruke.

Pa Stjepan Adanić? Pa Sunčana Glavak, bivša, i to loša, glasnogovornica Vlade? Pa onda, kao totalna ironija, i taj bivši Glavašev čovjek Stjepan Ribić koji je držao govore o tome kako je HDZ pokrao Hrvatsku, a onda se upisao k njima i evo sretnika na EU listi?

Tih koji ovako rezoniraju ima dosta i moguće da iz njih govori samo zavist, ali argumentacija, ako ćemo pravo, dosta stoji. Ako bi ime stranke slučajno ispalo iz printa na glasačkim listićima, družina koju predvodi 29-godišnji premijerov savjetnik Ressler, koji mu je bliski suradnik »već šest godina«, ne bi majci prešla ni formalni izborni prag. U to bi se mnogi lako kladili.
Treće objašnjenje filozofije svoje liste lansira sam Plenković, ali hajde da navedemo i njega. Kaže kako su svi njegovi kandidati izvanredni, sposobni i upravo genijalni, a mlade je gurnuo u vatru jer – HDZ želi dati šansu mladima. Dooobro. Pa vi birajte što vam se čini uvjerljivim. No, jedno je sigurno. Predsjednik HDZ-a izmislio je ovakvu listu jer može. A opozicija i sam HDZ neka sami sebi odgovore: Kako to?

novilist