Čitav neradni dan odlučila sam provesti sa sinom na način da me nešto nauči, jer djeca najbolje uče baš onda kad im damo ulogu učitelja. Sin je u veliko ne skrivajući oduševljenje gledao crtani o vatrogascima, promatrajući ih kao junake, vjerujem da bi i mi „veliki“ podijelili mišljenje s njim. Matija i ja, dugogodišnji smo prijatelji, rođeni na isti dan u istom gradu i uvijek pomislim, ako se nešto zapali, tu je Matija Ervačinović.
Matija, dobro nam došao u SBPeriskop. Kaži nam za početak, tko je Matija.
Bok Dajana! Ti me naravno već dobro poznaješ, a za one koji me ne znaju. Ja sam Matija Ervačinović (prijatelji me uglavnom zovu Mata, neprijatelji me ne zovu, ali ne zovem ni ja njih.) Iz jednog sam malog slavonskog sela na rijeci Orljavi, Lužana. Imam 26 godina, po struci sam vatrogasni tehničar, operativni član DVD-a Lužani gdje sam po funkciji trenutno zamjenik zapovjednika, po činu sam Vatrogasni Časnik. Uz moju prvu ljubav vatrogastvo bavim se i drugim stvarima pa ih mogu nabrojati: Zamjenik sam predsjednika Savjeta mladih općine Oriovac, član uprave Nogometnog kluba Svjetlost iz Lužana, rekreativno se bavim košarkom i uzgajam pse. Vlasnik sam dva Aljaška malamuta i jednog Mopsa.
Koje su potrebne osobine koje mora posjedovati čovjek koji se opredijeli za tvoje zanimanje ?
Da bi čovjek bio vatrogasac ali baš istinski vatrogasac mora imati izražene neke osobine. Vatrogasac mora biti human, požrtvovan, pošten, iskren, skroman i uvijek, ali uvijek, spreman pomoći bilo kome u nevolji. Mi se volimo našaliti pa kažemo da su vatrogasci zapravo ludi, jer idu tamo odakle svi drugi bježe. Možda i ima nešto u tome, mala doza ludosti. Zato je definitivno točno da moraš voljeti taj posao da bi ga radio dobro i kvalitetno.
Osim borbe s vatrom, koje su još zadaće vatrogasca?
Vatrogasci stvarno imaju širok krug djelovanja. Ne gasimo samo vatru, spašavamo unesrećene pri prometnim nezgodama (što bih izdvojio kao jedan od težih oblika intervencije), spašavamo ljude i imovinu od poplava, posljedica nevremena, elementarnih nepogoda, tragamo za nestalim osobama, spašavamo unesrećene iz dubina i sa visina, dovozimo pitku vodu kada je zbog nekog razloga nema u slavini, otvaramo stanove, automobile ako je dijete ili životinja ostala unutra zbog nepažnje vlasnika, pa čak i skidamo mačke sa stabala i vadimo ih iz bunara. Možda i nisam sve nabrojao ali vjerujem da i ovo zvuči dovoljno posla.
Što misliš o ženama u svom poslu ?
Ništa loše, naprotiv. Znam nekoliko svojih kolegica kao vrhunske vatrogasce. Mišljenja sam da baš zbog toga što su žene neke poslove mogu obaviti kvalitetnije od nas muškaraca u vatrogastvu. A nekima stvarno dobro stoji uniforma.
Događaj koji bi rado izdvojio i podijelio s nama bi bio…
Uh teško pitanje, ima puno toga što sam proživio kao vatrogasac. Teško je nešto podvući.
Na svaku intervenciju odlazim maksimalno koncentriran i usredotočen na zadaću, najbolje su one kada ne moramo nikoga spašavati i sve prođe u redu. Izdvojio bih i one šaljivog karaktera poput skidanja mačka sa stabla koji je na kraju skočio sam i pobjegao jer se uplašio silne strke.
Da li ti je život bio u opasnosti?
Koliko se sjećam nije, hvala Bogu. Svjesni smo opasnosti našeg posla svakim danom, ali to nas ne zaustavlja naravno. Uvijek bude nepredviđenih situacija koje mogu dovesti do ugrožavanja mene i mojih kolega, ali pravom reakcijom većinu toga možemo izbjeći.
Niti jedna intervencija nije ista kao prethodna i svaka se mora odraditi maksimalno koncentrirano da bi bila uspješna.
Kakav je osjećaj znati da si nekoga spasio?
Upravo to je ono što plaća nas dobrovoljne vatrogasce. Kada te žrtva požara, prometne nesreće, nevremena, poplave na kraju tvog odrađenog posla pogleda u oči i kaže «hvala vam!». Tad zaboravimo na sav znoj i trud od te intervencije. Zbog toga volimo i radimo taj posao bez naknade.
Smatraš li da te ljudi zbog tvog poziva gledaju drugačije?
Hmm… nisam nikad razmišljao o tome. Moguće je. Uglavnom sam doživio da kada se nešto loše dogodi neki ljudi prvo zovu mene na telefon bar da pitaju što će dalje. Lijepo je znati da netko računa na vas kada je to najpotrebnije.
Kada bi ponovo birao, da li bi ponovo izabrao da budeš vatrogasac?
U DVD-u Lužani sam od 2002. godine, već evo 15 godina bavim se vatrogastvom. Nakon osnovne škole završio sam srednju šumarsku u Slavonskom Brodu, nakon toga sam upisao Vatrogasnu školu u Zagrebu i završio je 2013. Sada se nadam da ću jednom i raditi kao profesionalni vatrogasac. A na tvoje pitanje odgovorit ću jednim glasnim DA. Mislim da je to moj poziv i moj put na ovoj zemlji.
Što bi poručio ljudima kao najpoželjnije ponašanje kada izbije požar? Vjerujem da se mnogo ljudi u takvoj nesreći uspaniči do mjere da ne razmišlja racionalno. Što bi im dao kao savjet ?
Nije čudno što se ljudi uplaše i uspaniče, to je ljudski i očekivano. Savjetujem kod požara, prometne nezgode ili neke druge nesreće da se udalje na sigurnu udaljenost i nazovu broj 112 ili 193. Dispečeru u operativnom centru kažu sve točne podatke (ime i prezime, što se dogodilo,gdje se nalaze, ima li ozlijeđenih itd.) i da čekaju žurne službe da dođu odraditi intervenciju.
Baviš se i sportom; uputi nas malo u to.
Ne bi to tako ozbiljno naglašavao, sa svojim dečkima rekreativno igram košarku na našem vanjskom terenu. Prošle godine okušali smo se i u BRAMKO Ligi (Brodska Amaterska Košarkaška Liga) gdje smo za prvi put ostavili dobar utisak. A što se tiče nogometa, time se nisam bavio nikada aktivno, ali sada radim kao član uprave NK Svjetlost i bavim se poslovima van zelenog travnjaka, kako bi naš klub opstao i napredovao u ovim teškim vremenima.
Kada utihnu sirene i smiri se lopta na terenu, što je ono što te čini sretnim?
Moja obitelj, prijatelji, moji psi Astor, Asya i Nessi. Sastavni su dio moga dana i života. Psi su generatori dobre energije i uvijek na mene djeluju umirujuće kada je to potrebno. Usudio bi se reći da psi osjete kada se vlasnik ne osjeća dobro ili sretno.
Za kraj nam reci koji su ti planovi za budućnost…
Još jedno teško pitanje. Nešto konkretno nemam u planu. Planiram samo i dalje zalagati se i davati sve od sebe da bar jedan mali dio svemira učinim boljim mjestom za život.
Ja ti u tom želim sve najbolje.
Matija, dobro nam došao u SBPeriskop. Kaži nam za početak, tko je Matija.
Bok Dajana! Ti me naravno već dobro poznaješ, a za one koji me ne znaju. Ja sam Matija Ervačinović (prijatelji me uglavnom zovu Mata, neprijatelji me ne zovu, ali ne zovem ni ja njih.) Iz jednog sam malog slavonskog sela na rijeci Orljavi, Lužana. Imam 26 godina, po struci sam vatrogasni tehničar, operativni član DVD-a Lužani gdje sam po funkciji trenutno zamjenik zapovjednika, po činu sam Vatrogasni Časnik. Uz moju prvu ljubav vatrogastvo bavim se i drugim stvarima pa ih mogu nabrojati: Zamjenik sam predsjednika Savjeta mladih općine Oriovac, član uprave Nogometnog kluba Svjetlost iz Lužana, rekreativno se bavim košarkom i uzgajam pse. Vlasnik sam dva Aljaška malamuta i jednog Mopsa.
Koje su potrebne osobine koje mora posjedovati čovjek koji se opredijeli za tvoje zanimanje ?
Da bi čovjek bio vatrogasac ali baš istinski vatrogasac mora imati izražene neke osobine. Vatrogasac mora biti human, požrtvovan, pošten, iskren, skroman i uvijek, ali uvijek, spreman pomoći bilo kome u nevolji. Mi se volimo našaliti pa kažemo da su vatrogasci zapravo ludi, jer idu tamo odakle svi drugi bježe. Možda i ima nešto u tome, mala doza ludosti. Zato je definitivno točno da moraš voljeti taj posao da bi ga radio dobro i kvalitetno.
Osim borbe s vatrom, koje su još zadaće vatrogasca?
Vatrogasci stvarno imaju širok krug djelovanja. Ne gasimo samo vatru, spašavamo unesrećene pri prometnim nezgodama (što bih izdvojio kao jedan od težih oblika intervencije), spašavamo ljude i imovinu od poplava, posljedica nevremena, elementarnih nepogoda, tragamo za nestalim osobama, spašavamo unesrećene iz dubina i sa visina, dovozimo pitku vodu kada je zbog nekog razloga nema u slavini, otvaramo stanove, automobile ako je dijete ili životinja ostala unutra zbog nepažnje vlasnika, pa čak i skidamo mačke sa stabala i vadimo ih iz bunara. Možda i nisam sve nabrojao ali vjerujem da i ovo zvuči dovoljno posla.
Što misliš o ženama u svom poslu ?
Ništa loše, naprotiv. Znam nekoliko svojih kolegica kao vrhunske vatrogasce. Mišljenja sam da baš zbog toga što su žene neke poslove mogu obaviti kvalitetnije od nas muškaraca u vatrogastvu. A nekima stvarno dobro stoji uniforma.
Događaj koji bi rado izdvojio i podijelio s nama bi bio…
Uh teško pitanje, ima puno toga što sam proživio kao vatrogasac. Teško je nešto podvući.
Na svaku intervenciju odlazim maksimalno koncentriran i usredotočen na zadaću, najbolje su one kada ne moramo nikoga spašavati i sve prođe u redu. Izdvojio bih i one šaljivog karaktera poput skidanja mačka sa stabla koji je na kraju skočio sam i pobjegao jer se uplašio silne strke.
Da li ti je život bio u opasnosti?
Koliko se sjećam nije, hvala Bogu. Svjesni smo opasnosti našeg posla svakim danom, ali to nas ne zaustavlja naravno. Uvijek bude nepredviđenih situacija koje mogu dovesti do ugrožavanja mene i mojih kolega, ali pravom reakcijom većinu toga možemo izbjeći.
Niti jedna intervencija nije ista kao prethodna i svaka se mora odraditi maksimalno koncentrirano da bi bila uspješna.
Kakav je osjećaj znati da si nekoga spasio?
Upravo to je ono što plaća nas dobrovoljne vatrogasce. Kada te žrtva požara, prometne nesreće, nevremena, poplave na kraju tvog odrađenog posla pogleda u oči i kaže «hvala vam!». Tad zaboravimo na sav znoj i trud od te intervencije. Zbog toga volimo i radimo taj posao bez naknade.
Smatraš li da te ljudi zbog tvog poziva gledaju drugačije?
Hmm… nisam nikad razmišljao o tome. Moguće je. Uglavnom sam doživio da kada se nešto loše dogodi neki ljudi prvo zovu mene na telefon bar da pitaju što će dalje. Lijepo je znati da netko računa na vas kada je to najpotrebnije.
Kada bi ponovo birao, da li bi ponovo izabrao da budeš vatrogasac?
U DVD-u Lužani sam od 2002. godine, već evo 15 godina bavim se vatrogastvom. Nakon osnovne škole završio sam srednju šumarsku u Slavonskom Brodu, nakon toga sam upisao Vatrogasnu školu u Zagrebu i završio je 2013. Sada se nadam da ću jednom i raditi kao profesionalni vatrogasac. A na tvoje pitanje odgovorit ću jednim glasnim DA. Mislim da je to moj poziv i moj put na ovoj zemlji.
Što bi poručio ljudima kao najpoželjnije ponašanje kada izbije požar? Vjerujem da se mnogo ljudi u takvoj nesreći uspaniči do mjere da ne razmišlja racionalno. Što bi im dao kao savjet ?
Nije čudno što se ljudi uplaše i uspaniče, to je ljudski i očekivano. Savjetujem kod požara, prometne nezgode ili neke druge nesreće da se udalje na sigurnu udaljenost i nazovu broj 112 ili 193. Dispečeru u operativnom centru kažu sve točne podatke (ime i prezime, što se dogodilo,gdje se nalaze, ima li ozlijeđenih itd.) i da čekaju žurne službe da dođu odraditi intervenciju.
Baviš se i sportom; uputi nas malo u to.
Ne bi to tako ozbiljno naglašavao, sa svojim dečkima rekreativno igram košarku na našem vanjskom terenu. Prošle godine okušali smo se i u BRAMKO Ligi (Brodska Amaterska Košarkaška Liga) gdje smo za prvi put ostavili dobar utisak. A što se tiče nogometa, time se nisam bavio nikada aktivno, ali sada radim kao član uprave NK Svjetlost i bavim se poslovima van zelenog travnjaka, kako bi naš klub opstao i napredovao u ovim teškim vremenima.
Kada utihnu sirene i smiri se lopta na terenu, što je ono što te čini sretnim?
Moja obitelj, prijatelji, moji psi Astor, Asya i Nessi. Sastavni su dio moga dana i života. Psi su generatori dobre energije i uvijek na mene djeluju umirujuće kada je to potrebno. Usudio bi se reći da psi osjete kada se vlasnik ne osjeća dobro ili sretno.
Za kraj nam reci koji su ti planovi za budućnost…
Još jedno teško pitanje. Nešto konkretno nemam u planu. Planiram samo i dalje zalagati se i davati sve od sebe da bar jedan mali dio svemira učinim boljim mjestom za život.
Ja ti u tom želim sve najbolje.
