Sjedim i šijem suknju od hlača. Da, dobro ste pročitali, a neki od vas se sigurno s nostalgijom prisjećaju i prijeratnog vremena u kom je ovaj trend bio zaživio. Vrlo praktičan način riješiti se starih traperica i što bi moja dobra prijateljica podvukla, dobar način za pokazati noge u ljeto.
Razmišljam i o tome kako je ova stvar nastala, vjerojatno je nekoj od žena dodijalo slušati „zna se tko treba nositi hlače u ovoj kući“ pa je svoje žrtvovala pod nož. No iz kojeg god šaljivog ili ozbiljnog razloga nastao ovaj proizvod, hvala onome tko ga je izmislio. Moja velika ljubav uvijek je bio traper i reciklaža, a sposobnost spojiti ih u jedno moj je ponos. Super mi to ide, zar ne? Zanima me da li biste i vi nosili suknju od hlača i da vam nisam šapnula da su suknje nastale od hlača da li bi na mojima to i prepoznali? Ono što vam također želim sugerirati je da obavezno pokušate sačiniti jednu ovakvu suknju, jer sam sigurna da u ormaru imate traperice kojima treba udahnuti novi život i pružiti novu formu, na kraju svega zašto dati u butiku dvjestotinjak kuna za stvar koju možete izraditi bez po muke, za one koji nemaju vremena i ne žele se time „zafrkavati“ tu sam ja da vam je izradim za svega 50 kn. Sada više ne zamišljam ženu koja svoje traperice žrtvuje pod nož, već peticiju butika na kojoj piše „ kako uništiti Dajanu Mikloš „ . Živjela reciklaža!
