Danas, u vremenu u kome „imati“ snažno potiskuje „biti“, u vremenu u kome je knjiga često tek htijenje onih koji bi ju željeli imati i nehtijenje onih koji ju mogu imati, govoriti o brodskom izdavaštvu, brodskim piscima i „brodskim piscima“ otvara niz dilema i upita.
Što tiskati, što ponuditi i koji je kriterij u odabiru?
Prije bilo kakvog osvrta na neke od brodskih ili „lokalnih“ stvaratelja, pogovorila bih nešto o pojmu regionalne književnosti i njezinoj ulozi i umjetničkoj opravdanosti u nacionalnoj književnosti. Po analogiji, ako pokušamo osmisliti hijerarhijski lanac vrijednosti književnih ostvarenja jedna od zamišljenih točaka bila bi lokalna književnost, opsegom šira regionalna književnost profiliranija i književno umjetnički dotjeranija te u konačnici nacionalna književnost kao sveobuhvat regionalnih po utvrđenom vrijednosnom sustavu valoriziranih književnih ostvarenja.
Točka iz koje djela mogu ne prijeći zadani prag i ostati zauvijek na lokalnoj razini ili mogu ući u korpus nacionalnih književnosti ista je za sve razine jedne nacionalne književnosti.
Svaka prava i velika umjetnost je velika po tome što prodire u dubine života, što dotiče i govori o općeljudskom i univerzalnom.
Ostvarenja ravnana po ovim zadanostima brišu granice lokalnog i regionalnog. Ako se pokušamo sjetiti, književni regionalizam se s vremena na vrijeme javlja jačim ili slabijim intenzitetom, a javlja se iz težnje da se u literarnim djelima iznesu specifične osobitosti nekog kraja.
Međutim, upravo u toj potrebi, po Antunu Barcu i leži njegova zamka: „kad njegovi programatski sljedbenici idu za tim da iznesu što više lokalnih crta, makar i beznačajnih, on je (regionalizam) redovito samo štetan jer dovodi do toga da pisci ostaju na površini, iscrpljujući se ponajviše u opisima kojekakvih provincijalnih rijetkosti.“
Iz ovoga, dalo bi se zaključiti, kako lokalnim piscima ostaju oni koji motive iz bilo kojeg razloga ne mogu umjetnički osmisliti a teme učiniti općeljudskim. Njihovo stvaralaštvo, s prizvukom naivne autentičnosti, ostaje u okvirima „sela malog“ i onda je uopće izlišno odgovarati na pitanje „je li regionalna (lokalna) književnost uopće književnost u užem smislu ili samo oblik pismenosti?“
Neuspjeli, nosnovano ambiciozni, neopravdani pokušaji ostaju samo tragovi pismenosti. Na tragove pismenosti ne treba gubiti riječi.
Vjerojatno je lakše voditi se Matoševom opaskom kad kaže kako „slavonska književnost daruje lakoću i duhovitost, čistoću jezika i prirodni ton“ te govoriti o onima koji su to dosegnuli.
Vrijeme ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga samo djelo nadživjeti.
Kvaliteta ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga odijeliti od mnoštva koje se rodilo u vremenu kada i ono samo.
A sve drugo, sva druga pisanja, pojest će samo vrijeme u svom proticanju, i izbrisati trag iza sebe i porazbacati riječi po putovima po kojima se rijetko ili nikako ne prolazi. I koji nikamo ne vode.
Pa onda, onim vrijednim djelima neće biti važno odakle su sve dok znaju kamo putuju... a putuju u bezvrijeme... i putnu kartu, u jednom smjeru, osigurala im je kvaliteta... umjetnička... književna... sačinjena sva od same ljepote riječi.
Što tiskati, što ponuditi i koji je kriterij u odabiru?
Prije bilo kakvog osvrta na neke od brodskih ili „lokalnih“ stvaratelja, pogovorila bih nešto o pojmu regionalne književnosti i njezinoj ulozi i umjetničkoj opravdanosti u nacionalnoj književnosti. Po analogiji, ako pokušamo osmisliti hijerarhijski lanac vrijednosti književnih ostvarenja jedna od zamišljenih točaka bila bi lokalna književnost, opsegom šira regionalna književnost profiliranija i književno umjetnički dotjeranija te u konačnici nacionalna književnost kao sveobuhvat regionalnih po utvrđenom vrijednosnom sustavu valoriziranih književnih ostvarenja.
Točka iz koje djela mogu ne prijeći zadani prag i ostati zauvijek na lokalnoj razini ili mogu ući u korpus nacionalnih književnosti ista je za sve razine jedne nacionalne književnosti.
Svaka prava i velika umjetnost je velika po tome što prodire u dubine života, što dotiče i govori o općeljudskom i univerzalnom.
Ostvarenja ravnana po ovim zadanostima brišu granice lokalnog i regionalnog. Ako se pokušamo sjetiti, književni regionalizam se s vremena na vrijeme javlja jačim ili slabijim intenzitetom, a javlja se iz težnje da se u literarnim djelima iznesu specifične osobitosti nekog kraja.
Međutim, upravo u toj potrebi, po Antunu Barcu i leži njegova zamka: „kad njegovi programatski sljedbenici idu za tim da iznesu što više lokalnih crta, makar i beznačajnih, on je (regionalizam) redovito samo štetan jer dovodi do toga da pisci ostaju na površini, iscrpljujući se ponajviše u opisima kojekakvih provincijalnih rijetkosti.“
Iz ovoga, dalo bi se zaključiti, kako lokalnim piscima ostaju oni koji motive iz bilo kojeg razloga ne mogu umjetnički osmisliti a teme učiniti općeljudskim. Njihovo stvaralaštvo, s prizvukom naivne autentičnosti, ostaje u okvirima „sela malog“ i onda je uopće izlišno odgovarati na pitanje „je li regionalna (lokalna) književnost uopće književnost u užem smislu ili samo oblik pismenosti?“
Neuspjeli, nosnovano ambiciozni, neopravdani pokušaji ostaju samo tragovi pismenosti. Na tragove pismenosti ne treba gubiti riječi.
Vjerojatno je lakše voditi se Matoševom opaskom kad kaže kako „slavonska književnost daruje lakoću i duhovitost, čistoću jezika i prirodni ton“ te govoriti o onima koji su to dosegnuli.
Vrijeme ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga samo djelo nadživjeti.
Kvaliteta ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga odijeliti od mnoštva koje se rodilo u vremenu kada i ono samo.
A sve drugo, sva druga pisanja, pojest će samo vrijeme u svom proticanju, i izbrisati trag iza sebe i porazbacati riječi po putovima po kojima se rijetko ili nikako ne prolazi. I koji nikamo ne vode.
Pa onda, onim vrijednim djelima neće biti važno odakle su sve dok znaju kamo putuju... a putuju u bezvrijeme... i putnu kartu, u jednom smjeru, osigurala im je kvaliteta... umjetnička... književna... sačinjena sva od same ljepote riječi.
