Darko Daky Lončar: Otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske o slučaju "Mišo Matić" u Slavonskom Brodu

Darko Lončar

Lutvinka ½

E mail: jasna.darkoloncar@gmail.com

35 000 Slavonski Brod

 

Predsjednica Republike Hrvatske

Kolinda Grabar-Kitarović

 

 

PREDMET:  NAMJEŠTALJKA ZA MIŠU MATIĆA I MOLBA  ZA POKRETANJE

ISTRAGE O SLUČAJU MATIĆ I UTVRĐIVANJE ISTINE OD

STRANE MINISTRICE NADE MURGANIĆ

 

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske!

 

Kada novinari izađu u javnost s informacijom i vijesti o ravnatelju staračkog doma koji je na radnom mjestu vršio nasilje nad jednom jednom ženom, onda taj čovjek automatski u percepciji javnosti postaje zlostavljač žena.

Kada novinari izađu u javnost s pričom o ravnatelju staračkog doma koji je na svom radnom mjestu vršio nasilje nad deset žena, onda takav čovjek u percepciji javnosti automatski postaje čudovište od čovjeka.

A kada novinari izađu u javnost s vijesti i informacijom da je jedan ravnatelj straračkog doma vršio nasilje i zlostavljao dvadeset žena koje su zbog proživljene „traume“ i „šoka“ morale ići psihijatru i zatražiti višemjesečno bolovanje, onda takav čovjek u percepciji javnosti našega grada Slavonskog Broda, automatski postaje  ČOVJEK-MONSTRUM.

To se upravo dogodilo Miši Matiću, ravnatelju Doma za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu.

No, dozvolite mi prvo da vam se predstavim, ja sam Darko Lončar, bivši djelatnik Doma za starije i nemoćne u kojem sam nekada radio na mjestu radno- okupacionog terapeuta u Slavonskom Brodu.

Posjedujem visoku stručnu spremu i diplomski rad iz psihologije na temu: INDIVIDUALNI PRISTUP U RADU S LJUDIMA-ocjena odličan, jedan od najboljih studenata na fakultetu. Zahvaljujući svojim referencama, iskustvu i preporukama iz Katoličkog samostana sestara milosrdnica Ančela i Zavoda za rehabilitaciju Samaritanac u Splitu, preporuka iz Zavoda za gluhonijeme osobe Slava Raškaj, Centra za preodgoj mladeži na Brdima, Doma za nezbrinutu djecu Maestral, Prihvatilišta za beskućnike i Udruge most iz Splita, zaposlen sam po Zakonu, na raspisani natječaj u Domu na određeno vrijeme.

Poštovana Predsjednice,

Mene je upravo ta vijest s televizije o „ČOVJEKU-MONSTRUMU“ dočekala u mome domu. U udarnoj špici dnevnika Slavonsko-brodske televizije, pojavila se preko cijelog ekrana fotografija ravnatelja doma Miše Matića, te vijest da je zbog mobinga i dvadeset žena koje je zlostavljao na radnom mjestu i koje su zbog nasilja, terora i maltretiranja na radnom mjestu, bile na podužem bolovanju, da je zbog toga i drugih nepravilnosti u radu smijenjen s dužnosti ravnatelja. Tu vijest prenijeli su i svi ostali brodski mediji, dva radija, novine, i desetak brodskih portala.

Priča o „ČOVJEKU-MONSTRUMU-ZLOSTAVLJAČU“ iz doma proširila se gradom brzinom vjetra.

Budući da ih u domu sve poznam u dušu, znam kako dišu i kako montiraju priče kada se žele nekoga riješiti i kako namještaju i smještaju ovakve smicalice, samo sam se toj informaciji slatko nasmijao i rekao glasno-NAMJEŠTALJKA!

Poštovana predsjednice,

dozvolite mi sada malo strpljenja i da vam polako, korak po korak objasnim kako su smjestili i montirali  ravnatelju Miši Matiću.

PSIHOLOGIJA OZRAČJA I RADA U DOMU

Dom za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu funkcionira manje-više kao i svi ostali domovi u Republici Hrvatskoj. Razlika i specifičnost je samo u tome što je u naš Dom svako jutro dolazila u posjetu i zamjenica župana gđa. Ružica Vidaković, koja ujedno obnaša i dužnost Predsjednice Upravnog vijeća doma, rečeno stručnim riječnikom, a obrazloženo narodnim jezikom: gđa. žari i pali u domu, vedri i oblači.

Motiv i razlog njezinog svakodnevnog ranojutarnjeg dolaska u dom je taj što se u domu  Ružici Vidaković nalaze i otac i majka.

Dom je pod ingerencijom MINISTARSTVA ZA DEMOGRAFIJU, OBITELJ, MLADE I SOCIJALNU POLITIKU.

Zamjenica župana je ujedno i predsjednica HSLS-a u Slavonskom Brodu, vrlo moćna, ugledna i ambiciozna žena i veliki karijerista, te je odmah zlorabila svoju moć i ubrzo cijeli dom pretvorila u žutu boju; zaposlenici i djelatnice u domu su odmah osjetili da ravnatelj Mišo Matić nema nikakvu ulogu u Domu i sve čistačice, spremačice doma, njegovateljice, medicinske sestre, administrativne radnice, svi se odmah kolektivno učlanjuju u njezinu stranku, dom se potpuno zlorabi za privatne svrhe, i stranačku agitaciju i promidžbu, u dom dolazi i Darinko Kosor, cijeli se dom podređuje njegovom dolasku i ugošćavanju, ravnatelj Doma mišo Matić ne smije ništa prigovoriti, a kamoli se pobuniti protiv zlouporabe doma u privatne političke nastupe, štićenicima doma se uskraćuje i zabranjuju svakodnevne aktivnosti u dvorani Doma, jer eto, liberali i liberalke dom koriste za političku svrhu, a ne za rad sa štićenicima doma.

Ravnatelj Mišo Matić  šuti jer od straha ne smije ništa reći.

STRAH JE MAJKA SVAKOG NASILJA, A PSIHOLOŠKO NASILJE RAĐA FIZIČKU DESTRUKCIJU

Takvo bahato ponašanje liberala i liberalki u domu javno osuđuje i jedan štićenik doma, Zvonimir Olčar, koji u tom trenutku ulazi u salu u svojim invalidskim kolicima i javno pred svima Darinku Kosoru prigovara na nezakonito, arogantno i nadmeno ponašanje zamjenice župana Ružice Vidaković u Domu. Njezina reakcija je bila vrlo oštra i nazvala ga je dezerterom.

Javno poniženje, dehumanizacija jednog čovjeka, stopostotnog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata koji odmah uzima s recepcije Knjigu žalbe i o ovakvim i sličnim nehumanim, i nasilničkim ponašanjem rukovodstva Doma, upisuje svoja zapažanja i svoju duševnu bol. Na njega se tada vrše psihološki pritisci, u kasnim noćnim satima nazivaju ga telefonom i nagovaraju da se upiše u HSLS, a kada to odbija, ulaze u njegovu sobu, fotografskim aparatom snimaju invalidska pomagala koja žele prikazati kao tobože nered u njegovoj sobi i to iskoristiti kao motiv za njegovo izbacivanje iz doma.

Politički mobbing i nad ravnateljem Doma Mišom Matićem i nad svim djelatnicima i štićenicima Doma nastavlja se i dalje, i jedan dan smo morali, opet po naređenju Ružice Vidaković, cijelo popodne ostati prekovremeno raditi. Smjena je gotova, radni dan je završio, ali mi ne smijemo ići svojim kućama, nego moramo ostati i drugu smjenu raditi. Povod je nekakva konvencija i proslava opet HSLS-a i naređuju nam da prazne čokanjčiće rakije moramo puniti šljivovicom, cijeli dom je zaudarao na rakiju, ali opet, nitko ne smije ništa reći, svi šutimo, strah nas je, trpimo i radimo, jer znamo tko nam je to naredio išta će nam se dogoditi, ako odbijemo zapovijed Ružice Vidaković.

Štićenici doma, umjesto da rade i bave se radno-okupacionom terapijom moraju također puniti čokanjčiće rakije kao i mi djelatnici; potpuna dehumanizacija profesije i javno poniženje, omalovažavanje i profesije i statusa djelatnika doma, a pogotovo korisnika Doma, sve zbog politike i zamjenice župana koja nas na taj način sve  vrijeđa i ponižava kao ljudska bića.

Bake i djedovi opet ne smiju koristiti veliku salu za svoje programe radno-okupacione terapije jer je ona opet privatizirana za potrebe politike i Ružice Vidaković.

Zbog ovakvog političkog i radnog mobinga na radnom mjestu, ravnatelj mi se tada požalio da je zbog Ružice Vidaković obolio od dijabetesa, a sve zbog njezinog psihološkog nasilja. Ravnateljeva sekiracija, strah i nervoze, prouzrokovali su njegovu bolest, dijabetes, morao je šutjeti i trpiti, jer joj ne smije ništa prigovoriti.

Pokušao sam donekle pomoći, budući da se u slobodno vrijeme bavim izučavanjem ljekovitog bilja i prirodne medicine, donio sam mu knjigu od Sadika Sadikovića-NARODNO ZDRAVLJE i uputio ga na neke recepture i provjerene formule starih travara, koje mogu biti od koristi i pomoći u liječenju dijabetesa.

Osobno sam kao terapeut u domu ovo doživio kao jedan strašan pritisak, strah, politički i radni mobbing i nad ravnateljem doma i nad nama djelatnicima i nad štićenicima, što se kasnije nastavilo i dalje.

Jedan dan zvao me je ravnatelj u svoj ured i zamolio me je da odem u sobu kod oca Ružice Vidaković i pomognem mu u sastavljanju oproštajnog pisma za njegovu ratnu družicu partizanku Smilju. U dobroj namjeri skrenuo mi je pažnju da je njezin otac veliki komunista i partizan, da vodim računa što govorim, jer da je po svojoj prirodi vrlo agresivan te da se laća i pištolja ako netko nešto kaže protiv partizana i komunista.

Primio sam na znanje i otišao mu pomoći da to pismo sastavi. To je bilo tjedan dana psihičkog zlostavljanja i terora jer drug partizan nikada nije bio zadovoljan  sadržajem pisma. Više to maltretiranje nisam mogao podnijeti pa sam zamolio i ravnatelja za pomoć.  Ali ni ravnatelj od straha nije smio ništa jer je to bio otac Ružice Vidaković. Strah od oca Ružice Vidaković bio je prisutan svuda u domu.

Njegovateljice su se žalile na njegov mobbing, na njegovo maltretiranje njegovateljica u domu, prigovaranje i naređivanje, ali nitko ništa nije smio poduzeti. Bake su se žalile da ne smiju ulaziti u čajnu kuhinju jer im je on zabranio  ulazak i da koriste šporet za kuhanje  kave i čaja. Jednostavno bi sjeo ispred čajne kuhinje i svima zabranio ulazak. Vezano za slučaj Miše Matića i njegovo ime, često se čuje riječ mobbing, ali jedina osoba u domu koja je sprovodila mobbing nad njegovateljicama, medicinskim sestrama i štićenicima doma bio je otac Ružice Vidaković i njegova nasilna i bahata ćud agresivnog šokca iz Starih Perkovaca.

Mama Ružice Vidaković je s druge strane bila žena na svome mjestu, nije zlorabila ime i ugled svoje kćeri, ponašala se čestito prema osoblju doma, pošteno i normalno, nije se željela isticati već je htjela biti kao i svi ostali štićenici u domu.

KANDIDATI NA IZBORIMA ZA PREDSJEDNIKA DRŽAVE

Gostovanje u domu kandidata za Predsjednika RH na izborima je bio poseban slučaj. Ravnatelj doma Mišo Matić se potrudio i dao sve od sebe da sve kandidate na izborima za Predsjednika RH ravnopravno ugosti i da svi imaju jednaki tretman u predstavljanju i sebe i svojih programa. I u maniri dobrog domaćina sve ih je toplo  dočekao i ugostio pred prepunom domskom dvoranom, TV kamerama i novinarima, fotoreporterima.

Naravno, otac od Ružice Vidaković je opet osramotio i ravnatelja i cijeli dom.

Nakon održanog govora predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića, on je  odmah ustao  i rekao javno pred svima da treba ponovo otvorit Goli otok i na njega poslat i Nadana Vidoševića i sve hadezeovce.

Nadan Vidošević je pokušao ponovo doći do riječi i braniti se, ali nije mogao, jer otac Ružice Vidaković je imao svoj vlastiti monolog, priču o Golom otoku na kojeg treba poslat cijeli HDZ na čelu s predsjedničkim kandidatom Nadanom Vidoševićem i svim hadezeovcima. Svi su zanijemili u dvorani, a onda se Nadan Vidošević jednostavno pokupio i otišao bez pozdrava.

Ravnatelj doma Mišo Matić je doslovno propao u zemlju od stida i srama. Ovakvo ponašanje u domu  Ružice Vidaković i njezinog oca jednostavno je prešlo svaku mjeru dobrog ukusa i pretvorilo se u čisto nasilje i teroriziranje  štićenika i djelatnika doma, ali i samog ravnatelja Miše Matića.

Oko oca i mame Ružice Vidaković uvijek se morala brinuti posebna skupina njegovateljica i medicinskih sestara, da im slučajno ne padne dlaka s glave i o tome su svako jutro morali referirati zamjenicu župana. Dok se Mišo Matić brinuo o njezinim roditeljima, tada je bio dobar Ružici Vidaković. Pravi anđeo od ravnatelja. A kada su oni umrli, odjednom je taj anđeo od čovjeka postao zlostavljač, nasilnik, čovjek-monstrum.

Čudna neka metamorfoza jednog čovjeka.

Gostovanje u domu predsjedničkog kandidata Ive Josipovića također je prošlo u znaku oca Ružice Vidaković. Ravnatelj doma je pripremio svoj pozdravni govor, ali odmah poslije govora Ive Josipovića, njezin otac uzima mikrofon  i bez dozvole, samovoljno drži svoj govor okupljenoj masi svijeta, novinara i fotoreportera, tako da ravnatelj doma uopće nije mogao doći do riječi. Potpuno javno omalovažavanje i institucije i ravnatelja doma, svjesno i ciljano dehumaniziranje jednog čovjeka, javno poniženje ravnatelja doma.

Poruka, tko zapovijeda, rukovodi i upravlja domom. Jedan štićenik doma, a ne ravnatelj doma.

Ovakvih primjera ponižavanja, dehumanizacije i vrijeđanja institucije ravnatelja i samoga ravnatelja kao čovjeka je bilo jako puno, a ovo su samo neki primjeri. Da ne govorim o zlouporabi frizerskog salona u domu, u kojem je zamjenica župana davala redovno svoju trajnu, i zavisnosti od toga da li je zadovoljna ili ne svojom novom frizurom, bez kucanja i agresivno bi uvijek upadala u kancelariju ravnatelja s povišenim tonom:

-Mišo, zašto nisi napravio ovo, Mišo, zašto nisi napravio ono…Mišo zaposli ovoga, Mišo zaposli onoga…

Meni je sve to skupa bilo jako, jako čudno.

I Miši je jednoga dana voda došla do grla, prekipjelo mu je i odlučio se suprotstaviti Ružici Vidaković. Ovakav teror na radnom mjestu, osobno, još nikada u životu nisam vidio. Mišo Matić ovakav politički i radni mobbing nije mogao više trpjeti i odlučio se službeno obratiti pismeno Županijskoj skupštini Brodsko-posavske županije sa zahtjevom za smjenu Predsjednice upravnog vijeća Ružice Vidaković.

Dana 17. 02. 2012. god. ovaj dokument uz ravnatelja Doma potpisuju i predstavnici radnika doma Tatjana Kezić i u ime korisnika-štićenika doma Ana Bjelan. Dokument je službeno zaveden pod nazivom:

PREDMET: VIDAKOVIĆ RUŽICA-ZAHTJEV ZA RAZRJEŠENJE ČLANA UPRAVNOG  VIJEĆA DOMA

Reakcija Ružice Vidaković je bila takva da je odmah krenula u kontra napad, a kažu, napad je najbolja obrana.

PSIHOLOGIJA, TAKTIKA I STRATEGIJA NAMJEŠTALJKE ZA MIŠU MATIĆA

Taktika namještaljke je pomno razrađena, politički u najužem vrhu županije, vojno-analitički kao na bojnom polju, sa zastrašujućim i fatalnim psihološkim posljedicama za život Miše Matića. Po zakonu vjerojatnosti od sto zaposlenih djelatnika u domu, uvijek će biti nekoliko nezadovoljnih radom ravnatelja. Tih nekoliko nezadovoljnih prikazat će se javnosti kao žrtve mobbinga Miše Matića, a jedan vuk gladan moći i vlasti pokrenut će opću pobunu u domu s ciljem rušenja ravnatelja Miše Matića.

Nakon što su pomno u županiji razradili i proučili koncepciju, taktiku i strategiju rušenja ravnatelja, nakon što su detaljno prostudirali i proučili psihološki profil vođe pobune u domu i tko bi to mogao biti, izbor je pao na domskog vozača Ivicu Alilovića. On je dobio obećanje iz županije da će postati novi ravnatelj doma ukoliko izvrši puč u domu i smjeni Mišu Matića.

PSIHOLOGIJA OKRENUTOG OGLEDALA

Psihologija okrenutog ogledala sastoji se u tome da će Mišu Matića kao stvarnu žrtvu političkog i radnog mobbinga, čovjeka koji je zbog nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu teško obolio od dijabetesa, na kraju će njega u javnosti proglasiti da je on taj koji je zlostavljač i da je on taj koji mobingira djelatnike. A posebno djelatnice doma. Zamislite njih dvadeset.

Iako je defektolog po struci, iznimno pametan i inteligentan, ni u najružnijim snovima ne sluti kakvu mu kavgu i namještaljku spremaju.

Vođa pobune u domu Ivica Alilović služi se taktikom prikupljanja potpisa za rušenje ravnatelja doma, takve su mu dali instrukcije u županiji, onda će oni u županiji te potpise iskoristiti kao vjerodostojan dokaz o nezadovoljstvu radnika doma prema ravnatelju i smijenit će ga po kratkom postupku. No, međutim, Ivica Alilović nailazi ma masovno negodovanje,  neodobravanje i protivljenje takvom nemoralnom i neetičkom činu, i velika većina zaposlenika u domu, skoro svi odbijaju potpisati i dati svoju suglasnost za rušenje ravnatelja Miše Matića.

Mene je, na moje veliko iznenađenje, presreo na mostu kod naselja Hebrang, ja već dugi niz godina ne radim u domu i bio sam jako iznenađen njegovom željom da sa mnom razgovara, tj. traži i moj potpis i moju potporu za rušenje ravnatelja. Naravno, ukoliko to učinim, čekalo bi me radno mjesto u domu umjesto Zavoda za zapošljavanje. To se podrazumijevalo.

Dakle, sada kada gospodinu treba moj potpis za rušenje ravnatelja, i kada je dobio obećanje iz županije da će on biti novi ravnatelj doma, sada mu se poslije toliko godina odjednom razgovara sa mnom.

A kada je Darko štrajkao glađu u domu, tada je kao sindikalni povjerenik svaki dan prolazio pokraj mene kao pokraj turskog groblja, kao sindikalni povjerenik nije osjećao ni želju ni potrebu, a ni profesionalnu obvezu da razgovara sa čovjekom koji u njegovom domu štrajka glađu. Gospodina Alilovića ta sitnica uopće nije zabrinjavala, jer je njegov posao  siguran i neupitan. I šta ga briga što tamo neki njegov kolega u domu štrajka glađu.

Zapitao sam se na trenutak, ako je takav bio kao sindikalni povjerenik doma, kakav će tek onda biti kao novi ravnatelj doma? Zahvalio sam mu se na njegovoj želji da sa mnom pregovara, odbio sam bilo kakav razgovor na temu prljavih poslova i nečasnih skupljanja potpisa, urote i namještaljki, okrenuo sam se i otišao. Razgovor je trajao vrlo kratko. Da sam pristao, vjerojatno bih danas bio stalni zaposlenik u domu, imao svoju plaću, riješio svoje goruće egzistencijalno pitanje,  a sada imam socijalnu pomoć i klupčicu u domu ispod žalosne vrbe na kojoj pišem svoje knjige.

Ali bolje i klupčica u domu ispod žalosne vrbe i mirna savjest, nego da sam svojim potpisom uništio nečiji život i nedužnog čovjeka proglasio zlostavljačem dvadeset žena u domu.

ETIKA I MORAL SADAŠNJE RAVNATELJICE DOMA MARIJE FILIPOVIĆ

Sadašnja ravnateljica Doma Marija Filipović također nije pristala na nečasne igre u rušenju Miše Matića i također je odbila dati svoj potpis.

A mogla je jer ispunjava sve uvjete za kandidaturu za novog ravnatelja, visoku stručnu spremu socijalne radnice i dugogodišnje radno iskustvo u domu. Mogla je i ona pokvareno razmišljati, ako dam svoj potpis možda ću i ja biti nova ravnateljica kad srušimo Matića.

Nije se povodila tim niskim strastima i nečasnim pobudama, nego se legalno kasnije kandidirala za ravnateljicu i zaradila mjesto nove ravnateljice. U tim teškim, prijelomnim i kriznim, te visoko stresnim stanjem i situacijom u domu, osobno ocjenjujem da se sadašnja ravnateljica doma u tim momentima ponašala dostojno, časno i pošteno i zasluženo je danas na čelu ove ustanove.

Prema informacija kojima raspolažem dom vodi vrlo profesionalno i u domu konačno vlada mir, red rad i atmosfera puna dobrih i pozitivnih vibracija.

MOĆ MEDIJA, MANIPULIRANJE I OBMANJIVANJE GRAĐANA SLAVONSKOG BRODA

Glavni mediji u našem gradu-televizija i radio su u rukama političkog moćnika, i kada oni odluče, mogu iskoristiti tu moć da smjeste priču jednom čovjeku i obmanu javnosti. Slična stvar je i s novinama, portalima kojih ima skoro desetak.

I svi oni objavljuju vijest o tome da se nakon smjene Miše Matića na posao u domu vratilo skoro dvadesetak žena koje su zbog mobbinga, nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu od strane Matića bile u šoku i istraumatizirane.

Poštovana Predsjednice,

Ovo je čista laž i manipuliranje te obmanjivanje građana Slavonskog Broda s namjerom da oni postignu svoj cilj i Matića prikažu javnosti kao ČOVJEKA-MONSTRUMA, te opravdaju svoj postupak smjene ravnatelja doma.

Mišo Matić je bio osam godina ravnatelj Doma za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu, u domu su se uvijek održavale razne kulturno-umjetničke aktivnosti koje je prenosila televizija, radio i ostali mediji, ravnatelj je komentirao i davao obrazloženja, dakle, Mišo Matić je poznata javna ličnost u gradu Slavonskom Brodu. I sada je trebalo naći ili bolje reći izmisliti neki debeli razlog i objašnjenje dati javnosti grada zašto je smijenjen Mišo Matić.

A manipuliranje na račun mobbinga je najbolji recept, s mobbingom se uvijek može manipulirati kao i s nekoliko žena, djelatnica doma, koje redovno od psihijatra dobivaju dijagnozu mobbing na radnom mjestu, da bi na osnovu te lažne psihijatrijske dijagnoze mogle iskamčiti mjesec dana, dva ili tri bolovanja.

A bolovanje im jako treba da u selu mogu raditi i obrađivati zemlju, sijati ili plijeviti, ubirati plodove zemlje. Ići kod ljubavnika. Kod nas u Slavonskom Brodu, u Đuri Đakoviću je to redovna pojava i praksa koja traje već dugi niz godina. O tom fenomenu mi je još pričao otac prije četrdeset godina.

Društvena osjetljivost na temu zlostavljanja žena je medijski jako prenaglašena, s razlogom i punim pravom, potpisujem prvi da se muškarcima zlostavljačima propišu najstrože zakonske kazne, ali na žalost pojedine žene to vješto koriste za svoje privatne stvari i poslove, za svoju dobit, za lažne psihijatrijske dijagnoze s kojima mogu jako naštetiti i svom radnom kolegi na poslu, ali i ravnatelju.

A da je to laž i obmanjivanje javnosti i velika šteta koja je učinjena time Miši Matiću, sada ću vam ukazati i dokazati na slijedećem primjeru.

JAVNO SVJEDOČENJE PREDSJEDNICE ODBORA ZA DOSTOJANSTVO RADNIKA I ETIKU-MEDICINSKE SETRE KAJE FILIPOVIĆ

U tekstu pod nazivom GOOGLE-SVAKO JUTRO S GRČEM U ŽELUCU IDEMO NA POSAO, A ATMOSFERA JE VRLO NEUGODNA-Glas Slavonije, potpuno je nezapaženo prošlo svjedočenje dugogodišnje glavne medicinske sestre i ujedno povjerenice za etiku i zaštitu dostojanstva radnika, Kaje Filipović: citiram;

„POVJERENICA ZA ZAŠTITU DOSTOJANSTVA RADNIKA KAJA FILIPOVIĆ, MEĐUTIM, SVJEDOČI DA PROTEKLO DESETLJEĆE, KOLIKO OBAVLJA ISTU DUŽNOST, NIJE NI OD KOGA ČULA O MOBBINGU MIŠE MATIĆA NAD RADNICIMA.

„NIKAD NI OD KOGA NISAM DOBILA NI USMENU NI PISMENU PRITUŽBU, NI ZAHTJEV DA IM POMOGNEM.“

KRUNSKI DOKAZ O NAMJEŠTALJCI ZA MIŠU MATIĆA.

Povjerenica za ETIKU I ZAŠTITU DOSTOJANSTVA RADNIKA u domu Kaja Filipović je prva osoba kojoj se radnici žale, ili usmeno ili pismeno na bilo kakav oblik mobbinga, neprimjerenog, neetičnog, nečasnog ili nedoličnog ponašanja ili djelatnika doma, ili samog ravnatelja.

Osobno iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je medicinska sestra Kaja Filipović žena koja potpuno zasluženo obnaša tu dužnost, pošteno i časno već deset godina, kao djelatnica doma i medicinska sestra uživa veliki autoritet među svojim kolegama i kolegicama na radnom mjestu, po svojoj prirodi je vrlo borbena, istinoljubiva i časna žena, štićenici doma ju jako vole, a radnici uvažavaju i poštuju.

Jedan književnik je rekao: OČI SU OGLEDALO DUŠE. Kaja ima predivne, istinoljubive, velike smeđe oči, a duša joj je velika kao kuća. Cijelo Podvinje u kojem živi ne može stati u njezinu dobru i plemenitu dušu.

Moje pitanje glasi:

Kako je moguće da se odjednom preko noći senzacionalno pojavi informacija u medijima koju je u javnost dao bivši ravnatelj Ivica Alilović o zlostavljanju dvadesetak žena koje su zbog proživljene traume i mobbinga Miše Matića na radnom mjestu bile na podužem bolovanju. Kako to da o tome ništa nije znala sestra Kaja Filipović? Da je to istina, ona je prva koja je to trebala i morala znati i shodno tome nešto poduzeti. Ni ja kao radno-okupacioni terapeut, također nikada ništa nisam čuo o zlostavljanju žena od strane Miše Matića u domu. ZNAČI DA JE SVE TO SMIŠLJENA LAŽ, I MASOVNO I KOLEKTIVNO OBMANJIVANJE I JAVNOSTI I GRAĐANA SLAVONSKOG BRODA.

O tome nije čula nikad ništa ni sadašnja ravnateljica doma Marija Filipović.

Ona je bila moja šefica, drugi čovjek doma, u kancelariji svako jutro pričamo i tračamo uz kavicu, i da se tako nešto dogodilo samo jednoj ženi u domu, mi bismo to odmah znali, a kamoli njih dvadeset.

Kao zamjenica Miše Matića, Marija Filipović  bi također bila prva ili druga osoba doma, koja bi morala nešto znati o zlostavljanju dvadeset žena u domu od strane Miše Matića.

Na recepciji rade i smjenjuju se svaki dan četiri žene, na recepciji doma uvijek malo zastanemo i proćaskamo, tamo se slijevaju svi mogući domski tračevi i nikada od ni jedne djelatnice s recepcije nikada nisam čuo nešto što bi se u odnosu muško-ženskih odnosa moglo nazvati nedoličnim, nasilnim, ili neprimjerenim ponašanjem ravnatelja doma prema nekoj ženi.

Pa tko su onda te tajanstvene i misteriozne žene u domu koje je Matić mobbingirao, maltretirao i zlostavljao?

Odgovor je vrlo jednostavan. NE POSTOJE.

KNJIGA ŽALBE, MUŠKO-ŽENSKI ODNOSI U DOMU I NEDOLIČNO I NEPRIMJERENO PONAŠANJE MUŠKARACA PREMA ŽENAMA

U kontekstu muško-ženskih odnosa  nikada u domu nije zabilježen i evidentiran nikakav slučaj bilo kakvog nedoličnog ili neprimjerenog ponašanja bilo kojeg djelatnika u domu prema ženama ili ženi, a kamoli nasilja, zlostavljanja i maltretiranja žena ili žene kao što su pripisali ili bolje rečeno smjestili i spakirali ravnatelju Miši Matiću.

Osim Povjerenice za ETIKU i zaštitu dostojanstva radnika, Kaje Filipović, u Domu također na recepciji postoji i KNJIGA ŽALBE.

Kako to da ni jedna od tih dvadeset zlostavljanih žena nije svoj slučaj evidentirala i zapisala u KNJIGU ŽALBE. Ona baš i postoji za takve slučajeve. U KNJIZI ŽALBE postoji puno žalbi, ali od strane dva muškarca, a ne žena djelatnica doma, od strane Zvonimira Olčara i terapeuta Darka Lončara na političko nasilje u domu i neprimjereno korištenje doma za privatne svrhe i politiku, političko nasilje nad djelatnicima doma i radni mobbing koji iz toga proizlazi. Nigdje u KNJIZI ŽALBI nećete naići ni na jednu jedinu primjedbu ili žalbu žena i djelatnica doma ni na račun Zvonimira Olčara niti na račun Darka Lončara i naše ponašanje i rad u domu, kao ni primjedbu ni žalbu ravnatelja doma.

Nadalje, sa glavnom medicinskom sestrom Doma, Mirjanom Bešter više sam puta razgovarao i prijateljski i stručno i profesionalno na ovu temu, o riječima hvale na račun rada ravnatelja Miše Matića čuo sam puno dobrih riječi, a ni jednu jedinu primjedbu ili žalbu zbog neke zlostavljane žene na radnom mjestu ili njih čak dvadeset koje su zbog mobbinga ravnatelja bile na bolovanju.

Glavna medicinska sestra pokriva kompletno sve odjele i katove u domu, u opisu njezinog radnog mjesta je i da bude kao takva prisutna na svim važnim sastancima, poznaje u dušu sve njegovateljice, spremačice, čistačice i medicinske sestre u domu i njih i njihove probleme, i nikada glavna sestra Doma nije iznijela ni jedan podatak, ni jednu informaciju o nekoj zlostavljanoj ženi u domu, a kamoli  njih dvadesetak kako prenose svi mediji. Da su takvi slučajevi postojali ona bi to prva znala.

Voditeljica tehničke službe u domu Jasna Rajaković također nema nikakvih spoznaja o tome da je ravnatelj Mišo Matić mobbingirao i zlostavljao bilo kojeg djelatnika na poslu i također o ravnatelju Miši Matiću ima najbolje mišljenje.

Tajnice doma uvijek sve znaju, tajnica ravnatelja uvijek raspolaže svim relevantnim informacijama, a tajnica ravnatelja Tatjana Kezić prva potpisuje svojim imenom i prezimenom u ime svih zaposlenika doma i traži smjenu Ružice Vidaković zbog političkog i radnog mobbinga i nad ravnateljem Mišom Matićem i nad svim zaposlenicima u ustanovi.

Ovo sve ukazuje na KLASIČNU NAMJEŠTALJKU MIŠI MATIĆU.

Poštovana Predsjednice,

Zamolio bih vas da svojim autoritetom utječete da ministrica Murganić pokrene istragu o slučaju MATIĆ i da se preispita cijeli slučaj. Ovo je  tipična namještaljka jednom čovjeku s katastrofalnim psihičkim posljedicama po zdravlje i život jednoga čovjeka.

POLITIČKI MOBBING MINISTRICE MILANKE OPAČIĆ

Istovremeno i paralelno s ovim slučajem, ministrica Milanka Opačić smjenjuje sve ravnatelje domova i centara za socijalnu skrb u RH koji nisu ljevičari i članovi SDP-a. Prema našim spoznajama i izvorima smijenila je oko 60 posto ravnatelja i traži način i povod za njihovu smjenu. Ravnatelju Miši Matiću je našla povod u tome što nije sve štićenike iz Kapele prebacio u Slavonski Brod. Ministrica je navodno zahtijevala da se zatvori dom u Kapeli i svi štićenici prebace u Dom u Slavonskom Brodu. Pa kako ih može sve prebaciti kad dom ne može primiti toliko štićenika. Pa ne može ih Mišo Matić primiti u svoju kuću.

Ministrica Milanka Opačić je potpisala rješenje o smjeni ravnatelja Miše Matića. Prema našim spoznajama i informacijama kojima raspolažemo, to Rješenje uopće ne spominje nikakav mobbing nad dvadesetak žena niti bilo kakav oblik nasilja i zlostavljanja žena i djelatnika na radnom mjestu.

Kako je to moguće, a cijeli grad bruji o zlostavljaču Miši Matiću koji je vršio mobbing nad svojim djelatnicima zbog čega je preko dvadesetak djelatnica bilo na podužem bolovanju.

Što je onda istina?

Nije li sve ovo nasilje nad jednim čovjekom, nasilje nad humanošću, nasilje nad građanima Slavonskog Broda koji žele znati istinu.

I ja kao bivši djelatnik doma također želim znati istinu o cijelom slučaju. Mišo Matić je u mirovini već nekoliko godina, nova ravnateljica doma Marija Filipović vodi dom i upravlja njime vrlo profesionalno i bez i jedne primjedbe, bar s moje strane, i bar što se tiče mojih informacija  kojima raspolažem. Osobno, vjerujem da se Mišo Matić poslije svega što mu se dogodilo više i ne bi htio vratiti u dom, ja također to ne želim,  ja nisam pravnik i mislim da to pravno gledajući više i nije moguće, a to nije ni cilj ovoga pisma i molbe. No, međutim, treba voditi računa o tome da lažne optužbe i konstrukcije pogotovo ovakvoga tipa mogu obilježiti  cijeli život jednog čovjeka u društvu kao zlostavljača, ostaviti doživotno traga i boli u duši jednom ljudskom biću i mislim da kao društvo i institucije sistema to ne smijemo dozvoliti. Mišo Matić je bio ugledna i poznata javna osoba u našem gradu i grad Slavonski brod ima pravo znati istinu.

Shodno tome molim Vas da svojim autoritetom utječete da Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, te ministrica Nada Murganić osobno, oforme tim vrhunskih psihologa, defektologa i psihijatara koji će preispitati cijeli slučaj i građane Slavonskog Broda izvijestiti o pravoj istini.

Ovom prigodom moram izraziti svoje nezadovoljstvo radom inspekcijskih službi Ministarstva po ovome slučaju. Svojim nestručnim radom i neprofesionalnim djelovanjem na terenu suodgovorni su za slučaj Matić i njegovo teško psihičko stanje.

To mora biti tim vrhunskih psihologa i defektologa, oni moraju imati i vrijeme  i mjesto za rad i ispitivanje svih učesnika u ovoj aferi. Svjedok sam njihovog lošeg rada, nestručnosti i neprofesionalnosti inspekcijske službe Ministarstva i zato vas molim da ministrica osobno bude obaviještena o ovome slučaju i da Vas osobno izvijesti o rezultatima istrage.

Poštovana Predsjednice,

u cilju zaštite moralnog integriteta ličnosti bivšeg ravnatelja, istine i građana Slavonskog Broda, molim vas da svojim autoritetom učinite sve da građani našega grada mogu znati pravu istinu o ovome slučaju. Unaprijed se zahvaljujem i nadam Vašem pozitivnom odgovoru.

 

S poštovanjem!

 

Slavonski Brod, 11. 12. 2017. god.                                          Darko Lončar