Dok je apelirala na zaustavljanje konflikata u vidu rasprava o prošlosti koji tjeraju ljude iz Hrvatske, predsjednica je nalikovala na piromana koji s mjesta zločina doziva gasitelje. Malo koji pojedinac je toliko aktivno doprinio stvaranju ‘opće društvene klime’ koju novi hrvatski emigranti u anketama opisuju kao razlog za iseljavanje
‘Riječ je o životnom pitanju, pitanju opstanka Hrvatske kao države i naroda’, dramatičnim glasom obznanila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, predstavljajući minulog tjedna mjere za demografski oporavak. ‘Provedba mjera ima svoju cijenu, no njihova neprovedba ima još veću cijenu, a to je nestanak hrvatskog naroda i države. Ako ne zaustavimo pad, imat ćemo milijun stanovnika manje do 2051. godine’, nastavila je u istom tonu. Kao razloge za novi val iseljavanja navela je više problema, ali jedan se posebno istaknuo. Odmah na početku predsjednica je spomenula ‘opću društvenu klimu’. Dok je apelirala na zaustavljanje političkih konflikata u vidu rasprava o prošlosti koji tjeraju ljude iz Hrvatske, predsjednica je nalikovala na piromana koji s mjesta zločina doziva gasitelje. Jer, malo je koji pojedinac toliko aktivno doprinio stvaranju ‘opće društvene klime’ koju novi hrvatski emigranti opisuju u anketama kao razlog napuštanja ove zemlje.
Počevši od političkog pokroviteljstva nad ekstremističkim krilom veterana, legitimiranja medijskih fašista u Hrvatskoj i ustaša iz dijaspore, reproduciranja povijesnih falsifikata, druženja s ljudima pod obavještajnom prismotrom ili pozdravljanja antimanjinske referendumske inicijative, predsjednica je dala poveći obol u oblikovanju društvenog ambijenta koji je po njoj doprinio većem iseljavanju u zadnjih nekoliko godina. Potom je kao probleme navela i radnu nesigurnost, nepovjerenje u političare, klijentelizam u javnoj upravi i poduzećima te probleme blokiranih, precizno opisujući dobar dio političke ostavštine HDZ-a. Predsjednica, dakako, nije pronašla krivca u sebi ili u stranci koja ju je nominirala na današnju poziciju. Sve ovo je, međutim, poznato većini građana, kao što u istoj mjeri znaju za motive novog demografskog programa. Razlog je pokušaj hvatanja novog mandata kroz kritički odmak od Vlade.
Budući da je riječ o uzaludnom programu, napravljenom bez rokova provedbe i izvršne vlasti koja omogućava milijarde potrebne za njegovu provedbu, on je u biti beskoristan u svakom slučaju osim za sadržajnu analizu. Ta analiza za početak pokazuje da se predsjedničini prijedlozi zadnjih 20 godina pojavljuju u pravilnim vremenskim razmacima. Dapače, analiziraju li se slični dokumenti istaknutih hrvatskih demografa, stječe se dojam da je predsjednica zapravo kompilirala njihove naume, ubacivši usputno svježe statistike koje u svojim radovima ističe njen savjetnik za demografiju Anđelko Akrap. Iako su uzroci, posljedice i mjere prikupljeni iz najmanje tri do četiri dokumenta i stručna rada, posebno se ističe program za demografski razvitak iz 1996. godine. Sukreirao ga je Stjepan Šterc, paralelno s obavljanjem visoke dužnosti u resoru Jure Radića, gdje je imao zapaženu ulogu u planu Franje Tuđmana da se na područja i u kuće protjeranih Srba usele Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Šterc je, naime, u više navrata pisao o ‘Drugom hrvatskom nacionalnom preporodu’, koji će uključivati plan da se Hrvati vrate iz dijaspore, upozoravajući na opasnost novog širenja ‘etničkih pripadnika agresora’ na ovim područjima, kako je nazivao predstavnike hrvatskih Srba. Ugledni demograf će, poput većine drugih mu kolega, potom zanemarivati nestanak 380 tisuća hrvatskih Srba do 2001. godine prilikom redovnog dizanja panike o izumiranju građana ove zemlje.
Vapaj za nestajanjem ‘hrvatskog naroda’ preuzela je i predsjednica – iako i Srbi i Hrvati jednakim intenzitetom i iz istih razloga danas napuštaju zemlju – kao i apel potomcima Hrvata da dođu živjeti u Hrvatsku. Slično je i s mjerama za povećanje nataliteta, poput univerzalnih naknada za više djece. Tome su još dodani prijedlozi poput uvoza ekonomskih migranata, iako je prije dvije godine predsjednica javno i u negativnom kontekstu prozivala bliskoistočne izbjeglice da su u Evropu došli kao ekonomski migranti. Negdje u to vrijeme je, doduše, otpočela mandat ‘obećavajući’ da će Hrvatska biti među najbogatijim zemljama, premda će, sasvim neistinito, na predstavljanju demografskih mjera tvrditi kako je rekla da ‘vjeruje’ u takvu hrvatsku budućnost.
Kao lijek za zloslutne prognoze o nestajanju Hrvata i slabom postotku korištenja maternica, predsjednica je potom naglasila nužnost povećanja poduzetničko-investicijske klime, parafiskalnog rasterećenja i rezanja poreza. Čitajući ovaj dokument, ekonomist Domagoj Mihaljević složio se da je njegov motiv kretanje predsjednice u borbu za novi mandat. S druge strane, ističe da veći dio tog programa izgleda kao da su ga pisali predstavnici MMF-a, a ostatak kao da je ispao iz vizija Željke Markić. Tako je, među ostalim, predsjednica na konferenciji spominjala kategoriju mladih od ‘začeća do 14 godina’.
- Dakle, vrlo lako možemo detektirati kome se obraća predsjednica: s jedne strane dodvoravanje kapitalistima, a na drugoj prodavanje nacionalističke boze. Ukratko, standardni HDZ; dok društvo prepuštaš sve jačoj eksploataciji kapitala, istovremeno izvodiš igrokaz velikog domoljuba - kaže za Novosti Mihaljević.
Tea Škokić iz Instituta za etnologiju i folkloristiku dodaje da je riječ o patrijarhalnom konceptu koji se, ponešto izmijenjen i prilagođen aktualnim okolnostima, u Hrvatskoj promovira zadnjih četvrt stoljeća.
- Zaziva se rađanje više djece, uz financijske i ine poticaje majkama i domaćicama, u kojem socijalna država računa na ženski socijalni kapital, s ciljem da one skrbe o djeci, starijima i općenito obitelji. Tradicionalistički koncept danas je lijepo nadovezan na kapitalizam, koji računa na taj besplatni ženski rad, ali i na novo tržište nesigurnih radnih mjesta, koje jednako zahvaća muškarce i žene - kaže Škokić, koja se, radeći na terenskim istraživanjima, već duže vrijeme susreće s radnicima u perifernim dijelovima Hrvatske, najzahvaćenijim iseljavanjem stanovništva.
- Brojni ljudi ne žele živjeti u ovakvoj zemlji - sublimira Tea Škokić dojmove u jednoj rečenici.
U veljači ove godine u sklopu projekta ‘Transformacija rada u posttranzicijskoj Hrvatskoj’ s grupom istraživača posjetila je Ilok. Tamo je, kaže, financijski razlog za iseljavanje izraženiji nego drugdje, jer su brojni radnici na minimalcima, svjesni da u startu mogu dobiti bolje plaćen posao u inozemstvu.
- Pozatvarani su dućani, obrtnici su ostali bez posla. Ljudi odlaze i prodaju kuće po cijeni skupljeg automobila. Cijele obitelji odlaze i sve je više onih koji tvrde da se nikad neće vratiti - kaže ona, navodeći da, pored socijalnih razloga, oni koji planiraju otići najčešće spominju korupciju, klijentelizam, ali i političku radikalizaciju društva.
Riječ je o razlozima koji se naglašavaju i u nekoliko recentnijih istraživanja. Uz propadanje države, korupciju, nepostojanje perspektive, ispitanici istraživanja za Hrvatsku udrugu poslodavaca naveli su i rastući primitivizam, vjersku netoleranciju i nacionalizam. Slični rezultati dobiveni su u istraživanju Instituta za društvena istraživanja među mlađom populacijom, gdje je, međutim, kao jedan od ključnih povoda za odlazak iz Hrvatske navedena nesigurna i prekarna radna perspektiva. Stručna suradnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Sunčica Brnardić kaže kako je iseljavanje iz Hrvatske u velikom dijelu posljedica uvjeta rada, više nego nezaposlenosti.
- Pale su plaće i u međuvremenu nisu rasle, pa su mnogima nedostatne za normalan ili samostalan život. Mlađe osobe koje rade na određeno ili preko drugih oblika prekarnih poslova nisu u mogućnosti dugoročno planirati - kaže, dodajući da su nedavno radili istraživanje na uzorku od 500 ispitanika, gdje se ispostavilo da su hrvatski radnici po zadovoljstvu s radnim mjestom na dnu Evrope, s radnicima iz Grčke, pri čemu su to nezadovoljstvo posebno izražavali zaposleni na određeno.
Riječ je o trendu posebno izraženom od 2013. godine, kad je SDP-ova vlada omogućila procvat rada na određeno i agencijskog zapošljavanja. Ta se problematika, međutim, u pravilu zapostavlja kada je riječ o prijedlozima za poticanje mladih na ostanak. Dapače, prekarizaciju rada kao problem predsjednica uopće nije spominjala. Umjesto toga, poduzetnička klima i smanjenje poreza među ključnim su prijedlozima za stimulaciju poboljšanja demografske slike u državi.
- Kultura rada je degradirana na više razina, a poslodavci su uzdignuti na pijedestal. Dao im se prioritet u odnosu na radnike, što se može vidjeti u stvarnosti, preko društvenog tretmana i, uostalom, diskursa u zadnjih 25 godina. U isto je vrijeme kopnio društveni konsenzus o potrebi zaštite radnika na kolektivnoj razini - ističe Brnardić.
Ekonomist Mihaljević u tom kontekstu ističe da je, poopćeno govoreći, ključni uzrok ekonomskih migracija široka gospodarska i socijalna devastacija velikog dijela zemlje. Kaže da se u regijama poput Slavonije, Banije, Like, Korduna ili Dalmatinske Zagore ne radi samo o tome da nema posla, nego čak i onda kada ga vlast pokušava stvoriti, tu život naprosto više nema smisla.
- Čitave regije postale su kulise za horor filmove. U tim mjestima jedino što još postoji su crkva, lokalni HDZ-ov ogranak i pošta. Nažalost, često nema ni pošte. Odlazak ljudi iz bogatijih regija, gdje još postoje određeni oblici društvenosti, povezan je primarno s izrazitim diferencijalima u plaćama između, primjerice, Hrvatske i Njemačke - navodi Mihaljević, podsjećajući da je slična ili gora sudbina zadesila druge periferne evropske ekonomije.
- Možemo uzeti za primjer baltičke zemlje za koje se procjenjuje da je od izbijanja ekonomske krize 2008. godine iz njih emigriralo između 10 do 15 posto stanovništva. Rumunjska i Bugarska zapravo imaju konstantu emigraciju još od 1990. Bugarska je 1990. imala devet milijuna stanovnika, a danas ima sedam milijuna – ističe Mihaljević, dodajući, međutim, da bi se trend iseljavanja mogao usporiti, jer Hrvatska nema još puno kvalificirane radne snage koja se najviše traži na zapadu.
Nakon financijske krize sličan odljev radnika i povećavanje postotka stanovništva iznad 65 godina dešava se i u državama poput Španjolske i Italije. Portugalski državni ured za statistiku predviđa pad tamošnje populacije s 10,5 na 6,5 milijuna do 2060. godine. Što se tiče ekonomskog centra, Njemačka bi do 2060. mogla izgubiti 14 milijuna stanovnika, i to prvenstveno u siromašnijim dijelovima zemlje. Da bi nadoknadili gubitak, po nekim procjenama svake godine trebaju pola milijuna migranata. Skandinavske zemlje prednjače u pozitivnoj demografiji. Uzrok su stabilne ekonomije, jaka socijalna država, visoke rodiljne naknade, spolna i rodna jednakost, i priljev migranata. Dok građani Hrvatske trenutno kompenziraju negativne trendove u spomenutim zemljama, Sandra Benčić iz Zaklade Solidarna kaže da država također treba olakšati dobivanje državljanstva migrantima i omogućiti uvjete integracije.
- Želimo li izbjeći kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava, potrebno je liberalizirati sustav državljanstva i boravka, uz uspostavu kompleksnog sustava za integraciju tih ljudi – kaže Sandra Benčić, dodajući, s druge strane, da je potpuno neracionalno planiranje djece očekivati od značajnog broja primatelja ispodprosječne plaće i minimalaca koji dobrim dijelom odlaze na troškove stanovanja.
- Hrvatska bi trebala rješavati taj problem pretvaranjem enormne državne imovine u povoljna mjesta stanovanja, čime bi općenito rušila cijenu na tržištu – navodi Benčić, koja kao primjer spominje i zemlje poput Nizozemske, gdje je nizom raznih politika u ovom kontekstu uveden uspješni balans između privatne i poslovne sfere života.
Što se tiče aktualnih hrvatskih prilika, drži da je u svakom slučaju nužno smanjenje sustava lokalne samouprave i čišćenja sveprožimajućeg klijentelizma.
- Na djelu je korumpirana država koju su kooptirale interesne skupine, od općina do državnih poduzeća, pa čak i privatnih kompanija, gdje se na razgovoru za posao pita za člansku iskaznicu. To su bitni uzroci nezadovoljstva i beznađa zbog kojih ljudi sele iz ove zemlje. Činjenica da pritom mjere za zaustavljanje iseljavanja i demografske obnove predlažu predstavnici stranaka koje su uzrokovale ovo stanje dovoljno govori o iskrenosti takvih inicijativa – zaključuje Sandra Benčić.
portalnovosti
‘Riječ je o životnom pitanju, pitanju opstanka Hrvatske kao države i naroda’, dramatičnim glasom obznanila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, predstavljajući minulog tjedna mjere za demografski oporavak. ‘Provedba mjera ima svoju cijenu, no njihova neprovedba ima još veću cijenu, a to je nestanak hrvatskog naroda i države. Ako ne zaustavimo pad, imat ćemo milijun stanovnika manje do 2051. godine’, nastavila je u istom tonu. Kao razloge za novi val iseljavanja navela je više problema, ali jedan se posebno istaknuo. Odmah na početku predsjednica je spomenula ‘opću društvenu klimu’. Dok je apelirala na zaustavljanje političkih konflikata u vidu rasprava o prošlosti koji tjeraju ljude iz Hrvatske, predsjednica je nalikovala na piromana koji s mjesta zločina doziva gasitelje. Jer, malo je koji pojedinac toliko aktivno doprinio stvaranju ‘opće društvene klime’ koju novi hrvatski emigranti opisuju u anketama kao razlog napuštanja ove zemlje.
Vrlo lako možemo detektirati kome se obraća predsjednica: s jedne strane dodvoravanje kapitalistima, a na drugoj prodavanje nacionalističke boze, komentira ekonomist Domagoj Mihaljević
Počevši od političkog pokroviteljstva nad ekstremističkim krilom veterana, legitimiranja medijskih fašista u Hrvatskoj i ustaša iz dijaspore, reproduciranja povijesnih falsifikata, druženja s ljudima pod obavještajnom prismotrom ili pozdravljanja antimanjinske referendumske inicijative, predsjednica je dala poveći obol u oblikovanju društvenog ambijenta koji je po njoj doprinio većem iseljavanju u zadnjih nekoliko godina. Potom je kao probleme navela i radnu nesigurnost, nepovjerenje u političare, klijentelizam u javnoj upravi i poduzećima te probleme blokiranih, precizno opisujući dobar dio političke ostavštine HDZ-a. Predsjednica, dakako, nije pronašla krivca u sebi ili u stranci koja ju je nominirala na današnju poziciju. Sve ovo je, međutim, poznato većini građana, kao što u istoj mjeri znaju za motive novog demografskog programa. Razlog je pokušaj hvatanja novog mandata kroz kritički odmak od Vlade.
Budući da je riječ o uzaludnom programu, napravljenom bez rokova provedbe i izvršne vlasti koja omogućava milijarde potrebne za njegovu provedbu, on je u biti beskoristan u svakom slučaju osim za sadržajnu analizu. Ta analiza za početak pokazuje da se predsjedničini prijedlozi zadnjih 20 godina pojavljuju u pravilnim vremenskim razmacima. Dapače, analiziraju li se slični dokumenti istaknutih hrvatskih demografa, stječe se dojam da je predsjednica zapravo kompilirala njihove naume, ubacivši usputno svježe statistike koje u svojim radovima ističe njen savjetnik za demografiju Anđelko Akrap. Iako su uzroci, posljedice i mjere prikupljeni iz najmanje tri do četiri dokumenta i stručna rada, posebno se ističe program za demografski razvitak iz 1996. godine. Sukreirao ga je Stjepan Šterc, paralelno s obavljanjem visoke dužnosti u resoru Jure Radića, gdje je imao zapaženu ulogu u planu Franje Tuđmana da se na područja i u kuće protjeranih Srba usele Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Šterc je, naime, u više navrata pisao o ‘Drugom hrvatskom nacionalnom preporodu’, koji će uključivati plan da se Hrvati vrate iz dijaspore, upozoravajući na opasnost novog širenja ‘etničkih pripadnika agresora’ na ovim područjima, kako je nazivao predstavnike hrvatskih Srba. Ugledni demograf će, poput većine drugih mu kolega, potom zanemarivati nestanak 380 tisuća hrvatskih Srba do 2001. godine prilikom redovnog dizanja panike o izumiranju građana ove zemlje.
Vapaj za nestajanjem ‘hrvatskog naroda’ preuzela je i predsjednica – iako i Srbi i Hrvati jednakim intenzitetom i iz istih razloga danas napuštaju zemlju – kao i apel potomcima Hrvata da dođu živjeti u Hrvatsku. Slično je i s mjerama za povećanje nataliteta, poput univerzalnih naknada za više djece. Tome su još dodani prijedlozi poput uvoza ekonomskih migranata, iako je prije dvije godine predsjednica javno i u negativnom kontekstu prozivala bliskoistočne izbjeglice da su u Evropu došli kao ekonomski migranti. Negdje u to vrijeme je, doduše, otpočela mandat ‘obećavajući’ da će Hrvatska biti među najbogatijim zemljama, premda će, sasvim neistinito, na predstavljanju demografskih mjera tvrditi kako je rekla da ‘vjeruje’ u takvu hrvatsku budućnost.
Prekarizaciju rada kao problem predsjednica uopće nije spominjala. Umjesto toga, poduzetnička klima i smanjenje poreza među ključnim su prijedlozima za stimulaciju poboljšanja demografske slike
Kao lijek za zloslutne prognoze o nestajanju Hrvata i slabom postotku korištenja maternica, predsjednica je potom naglasila nužnost povećanja poduzetničko-investicijske klime, parafiskalnog rasterećenja i rezanja poreza. Čitajući ovaj dokument, ekonomist Domagoj Mihaljević složio se da je njegov motiv kretanje predsjednice u borbu za novi mandat. S druge strane, ističe da veći dio tog programa izgleda kao da su ga pisali predstavnici MMF-a, a ostatak kao da je ispao iz vizija Željke Markić. Tako je, među ostalim, predsjednica na konferenciji spominjala kategoriju mladih od ‘začeća do 14 godina’.
- Dakle, vrlo lako možemo detektirati kome se obraća predsjednica: s jedne strane dodvoravanje kapitalistima, a na drugoj prodavanje nacionalističke boze. Ukratko, standardni HDZ; dok društvo prepuštaš sve jačoj eksploataciji kapitala, istovremeno izvodiš igrokaz velikog domoljuba - kaže za Novosti Mihaljević.
Tea Škokić iz Instituta za etnologiju i folkloristiku dodaje da je riječ o patrijarhalnom konceptu koji se, ponešto izmijenjen i prilagođen aktualnim okolnostima, u Hrvatskoj promovira zadnjih četvrt stoljeća.
- Zaziva se rađanje više djece, uz financijske i ine poticaje majkama i domaćicama, u kojem socijalna država računa na ženski socijalni kapital, s ciljem da one skrbe o djeci, starijima i općenito obitelji. Tradicionalistički koncept danas je lijepo nadovezan na kapitalizam, koji računa na taj besplatni ženski rad, ali i na novo tržište nesigurnih radnih mjesta, koje jednako zahvaća muškarce i žene - kaže Škokić, koja se, radeći na terenskim istraživanjima, već duže vrijeme susreće s radnicima u perifernim dijelovima Hrvatske, najzahvaćenijim iseljavanjem stanovništva.
- Brojni ljudi ne žele živjeti u ovakvoj zemlji - sublimira Tea Škokić dojmove u jednoj rečenici.
U veljači ove godine u sklopu projekta ‘Transformacija rada u posttranzicijskoj Hrvatskoj’ s grupom istraživača posjetila je Ilok. Tamo je, kaže, financijski razlog za iseljavanje izraženiji nego drugdje, jer su brojni radnici na minimalcima, svjesni da u startu mogu dobiti bolje plaćen posao u inozemstvu.
- Pozatvarani su dućani, obrtnici su ostali bez posla. Ljudi odlaze i prodaju kuće po cijeni skupljeg automobila. Cijele obitelji odlaze i sve je više onih koji tvrde da se nikad neće vratiti - kaže ona, navodeći da, pored socijalnih razloga, oni koji planiraju otići najčešće spominju korupciju, klijentelizam, ali i političku radikalizaciju društva.
Riječ je o razlozima koji se naglašavaju i u nekoliko recentnijih istraživanja. Uz propadanje države, korupciju, nepostojanje perspektive, ispitanici istraživanja za Hrvatsku udrugu poslodavaca naveli su i rastući primitivizam, vjersku netoleranciju i nacionalizam. Slični rezultati dobiveni su u istraživanju Instituta za društvena istraživanja među mlađom populacijom, gdje je, međutim, kao jedan od ključnih povoda za odlazak iz Hrvatske navedena nesigurna i prekarna radna perspektiva. Stručna suradnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Sunčica Brnardić kaže kako je iseljavanje iz Hrvatske u velikom dijelu posljedica uvjeta rada, više nego nezaposlenosti.
- Pale su plaće i u međuvremenu nisu rasle, pa su mnogima nedostatne za normalan ili samostalan život. Mlađe osobe koje rade na određeno ili preko drugih oblika prekarnih poslova nisu u mogućnosti dugoročno planirati - kaže, dodajući da su nedavno radili istraživanje na uzorku od 500 ispitanika, gdje se ispostavilo da su hrvatski radnici po zadovoljstvu s radnim mjestom na dnu Evrope, s radnicima iz Grčke, pri čemu su to nezadovoljstvo posebno izražavali zaposleni na određeno.
Riječ je o trendu posebno izraženom od 2013. godine, kad je SDP-ova vlada omogućila procvat rada na određeno i agencijskog zapošljavanja. Ta se problematika, međutim, u pravilu zapostavlja kada je riječ o prijedlozima za poticanje mladih na ostanak. Dapače, prekarizaciju rada kao problem predsjednica uopće nije spominjala. Umjesto toga, poduzetnička klima i smanjenje poreza među ključnim su prijedlozima za stimulaciju poboljšanja demografske slike u državi.
- Kultura rada je degradirana na više razina, a poslodavci su uzdignuti na pijedestal. Dao im se prioritet u odnosu na radnike, što se može vidjeti u stvarnosti, preko društvenog tretmana i, uostalom, diskursa u zadnjih 25 godina. U isto je vrijeme kopnio društveni konsenzus o potrebi zaštite radnika na kolektivnoj razini - ističe Brnardić.
Ekonomist Mihaljević u tom kontekstu ističe da je, poopćeno govoreći, ključni uzrok ekonomskih migracija široka gospodarska i socijalna devastacija velikog dijela zemlje. Kaže da se u regijama poput Slavonije, Banije, Like, Korduna ili Dalmatinske Zagore ne radi samo o tome da nema posla, nego čak i onda kada ga vlast pokušava stvoriti, tu život naprosto više nema smisla.
- Čitave regije postale su kulise za horor filmove. U tim mjestima jedino što još postoji su crkva, lokalni HDZ-ov ogranak i pošta. Nažalost, često nema ni pošte. Odlazak ljudi iz bogatijih regija, gdje još postoje određeni oblici društvenosti, povezan je primarno s izrazitim diferencijalima u plaćama između, primjerice, Hrvatske i Njemačke - navodi Mihaljević, podsjećajući da je slična ili gora sudbina zadesila druge periferne evropske ekonomije.
- Možemo uzeti za primjer baltičke zemlje za koje se procjenjuje da je od izbijanja ekonomske krize 2008. godine iz njih emigriralo između 10 do 15 posto stanovništva. Rumunjska i Bugarska zapravo imaju konstantu emigraciju još od 1990. Bugarska je 1990. imala devet milijuna stanovnika, a danas ima sedam milijuna – ističe Mihaljević, dodajući, međutim, da bi se trend iseljavanja mogao usporiti, jer Hrvatska nema još puno kvalificirane radne snage koja se najviše traži na zapadu.
Nakon financijske krize sličan odljev radnika i povećavanje postotka stanovništva iznad 65 godina dešava se i u državama poput Španjolske i Italije. Portugalski državni ured za statistiku predviđa pad tamošnje populacije s 10,5 na 6,5 milijuna do 2060. godine. Što se tiče ekonomskog centra, Njemačka bi do 2060. mogla izgubiti 14 milijuna stanovnika, i to prvenstveno u siromašnijim dijelovima zemlje. Da bi nadoknadili gubitak, po nekim procjenama svake godine trebaju pola milijuna migranata. Skandinavske zemlje prednjače u pozitivnoj demografiji. Uzrok su stabilne ekonomije, jaka socijalna država, visoke rodiljne naknade, spolna i rodna jednakost, i priljev migranata. Dok građani Hrvatske trenutno kompenziraju negativne trendove u spomenutim zemljama, Sandra Benčić iz Zaklade Solidarna kaže da država također treba olakšati dobivanje državljanstva migrantima i omogućiti uvjete integracije.
- Želimo li izbjeći kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava, potrebno je liberalizirati sustav državljanstva i boravka, uz uspostavu kompleksnog sustava za integraciju tih ljudi – kaže Sandra Benčić, dodajući, s druge strane, da je potpuno neracionalno planiranje djece očekivati od značajnog broja primatelja ispodprosječne plaće i minimalaca koji dobrim dijelom odlaze na troškove stanovanja.
- Hrvatska bi trebala rješavati taj problem pretvaranjem enormne državne imovine u povoljna mjesta stanovanja, čime bi općenito rušila cijenu na tržištu – navodi Benčić, koja kao primjer spominje i zemlje poput Nizozemske, gdje je nizom raznih politika u ovom kontekstu uveden uspješni balans između privatne i poslovne sfere života.
Što se tiče aktualnih hrvatskih prilika, drži da je u svakom slučaju nužno smanjenje sustava lokalne samouprave i čišćenja sveprožimajućeg klijentelizma.
- Na djelu je korumpirana država koju su kooptirale interesne skupine, od općina do državnih poduzeća, pa čak i privatnih kompanija, gdje se na razgovoru za posao pita za člansku iskaznicu. To su bitni uzroci nezadovoljstva i beznađa zbog kojih ljudi sele iz ove zemlje. Činjenica da pritom mjere za zaustavljanje iseljavanja i demografske obnove predlažu predstavnici stranaka koje su uzrokovale ovo stanje dovoljno govori o iskrenosti takvih inicijativa – zaključuje Sandra Benčić.
portalnovosti
