Deset najboljih

Odrastanje (Boyhood), Richard Linklater: Jedinstven eksperiment u povijesti filma – ostvarenje snimano punih 12 godina s glumcima koji su starjeli zajedno sa svojim likovima – krasna je priča o odrastanju senzibilnog dječaka i njegovoj obitelji, ispunjena egzistencijalnom autentičnošću i suptilnom poetičnošću. Jedan od najljepših filmova posljednjih godina.

2. Iz vremena koje prethodi (Mula sa kung ano ang noon), Lav Diaz: Novi ep osebujnog sineasta govori o načinima opstanka u udaljenom selu, o tjeskobi što izranja djelovanjem unutarnjeg i izvanjskog zla, o beznačajnosti čovjeka naspram prirode, beznačajnosti koja međutim ne umanjuje moralnu odgovornost. Sastavljen od dugih kadrova snimanih rigorozno statičnom kamerom, film nenametljivo dosiže do metafizičkog.

3. Posebna ponuda (The Special Need), Carlo Zoratti: Izvanredno zanimljivo i dirljivo ostvarenje u kojem dvojica prijatelja putuju Evropom kako bi pronašli prvu seksualnu partnericu za trećeg suputnika, njihova blago mentalno retardiranog sudruga. Dokumentarac, koji uspješno poseže za igranim rješenjima, afirmira nevinost i toplinu svog protagonista, nudeći sjajan spoj oblikovne vrsnoće i humanosti.

4. 12 godina ropstva (12 Years a Slave), Steve McQueen: Novi kreativni trijumf britanskog režisera u njegovom prvom američkom projektu, djelo je visoke vizualne i emotivne dojmljivosti, istovremeno lišeno svake patetike. Beskompromisna kritika nerijetko romantiziranog južnjačkog sistema ropstva iznesena je u suvereno oblikovanom ostvarenju, zasluženo nagrađenom najvažnijim Oscarom.

5. Pogled tišine (The Look of Silence), Joshua Oppenheimer: Nastavak autorova prethodnog rada ‘Čin smaknuća’, jednog od najosebujnijih dokumentaraca u povijesti. Ovaj se put Oppenheimer bavi masovnim političkim ubojstvima u Indoneziji dominantno iz perspektive žrtava, polučujući znatno klasičniji, ali iznova izvanredan dox.

6. Samo bog oprašta (Only God Forgives), Nicolas Winding Refn: Zadnji rad kultnog danskog sineasta može se opisati kao oniričko-metafizička mistifikacija ne suviše daleka od art-kiča, ali istovremeno prepuna stila i melankolije te stameno oslonjena na karizmatičnog Ryana Goslinga u glavnoj ulozi osebujnog kriminalca neuhvatljive emotivnosti i neslomljiva moralnog osjećaja.

7. Ljubavna odiseja (Happily Ever After), Tatjana Božić: Nizozemsko-hrvatska koprodukcija o autorici-protagonistici koja kroz mnoštvo arhivskih materijala rekonstruira svoje životne ljubavi s kojima se ponovno susreće nakon mnogo godina, ali i povijest vlastite obitelji. Virtuozan ritam i poticajan sadržaj čine ‘Ljubavnu odiseju’ jednim od vrhunaca cjelokupne hrvatske dokumentaristike.

8. Projekcije, Zrinko Ogresta: Jedan od najsmjelijih eksperimenata u povijesti hrvatske kinematografije, koncepcije rijetko viđene i na svjetskoj sceni. Psihoseansa mozaične perspektivizacije likova u ograničenom prostoru i vremenu, snimljena gotovo isključivo subjektivnim kadrovima kamerom iz ruke, postavlja zanimljiva pitanja o odnosu prema autoritetu (oca) i kameri-demijurgu.

9. Luda ljubav (Amour fou), Jessica Hausner: Prvakinja nekadašnjeg austrijskog novog filma posegnula je za vremenom romantizma. Dugi mirni kadrovi ispunjeni vrsnim rasporedom figura te fascinantnom scenografijom i koloritom, pričaju istovremeno ironičnu i tužnu priču o ljubavnom prenemaganju i na poraz osuđenoj pravoj ljubavi. Vrlo dojmljivo.

10. Ritam ludila (Whiplash), Damien Chazelle: Pobjednik Sundancea tipičan dril ‘guštera’ u američkim vojnim školama premješta na jazz akademiju, čime taj kliše dobiva na svježini, a suverena redateljsko-dramaturška izvedba mladog autora, s vrhuncem u antologijskoj završnoj sekvenci muzičkog dvoboja, filmu donosi veliku dozu sugestivnosti.