Neslana šala ili samo još jedna normalna stvar u zemlji gdje je nenormalno već 27 godina - normalno. Jedan od najvećih destruktivaca nakon prvaka "državne politike" 1990-ih godina, bivši šef HDZ-a i nesuđeni premijer za kojeg se unaprijed koncem 2015. osobno proglasio, Tomislav Karamarko, upravo je uskrsnuo iz političkog naftalina bombastičnom FB-obznanom kako se vraća u javni život radi "izgradnje snažnije i perspektivnije Hrvatske". Ma što to značilo.
"Dragi prijatelji", piše Karamarko na svom FB profilu, "zadovoljstvo mi je podijeliti s vama vijest da sam poduzeo prve korake za službeno pokretanje Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske čiji je cilj pomoći u oblikovanju sljedećeg poglavlja u životu naše domovine i njenih građana. Kao što ste vidjeli u prethodnim objavama, proputovao sam mnoge zemlje i s tamošnjim stručnjacima razgovarao o ideji pokretanja think tanka, tj. nevladine organizacije u Hrvatskoj. Bio sam u Washingtonu, Izraelu, Londonu i drugim gradovima u Europi te se susreo s brojnim stručnjacima, političarima, poslovnim ljudima i državnim dužnosnicima. Kao rezultat tog procesa, zaključio sam kako je pokretanje takvog instituta nužno i dobro za našu zemlju te da je to najbolji način da nastavim služiti hrvatskim građanima."
S obzirom na javno iskustvo s Tomislavom Karamarkom na čelu najveće od gotovo 150 političkih stranaka u zemlji, u ovim će tmurnim vremenima - kojima je i sam dolio prekomjernu količinu crnila - te krajnje neizvjesnu budućnost RH on će uistinu pomoći i državi i građanima okani li se ideje da im“"nastavi služiti". Ako Boga zna, a kardinal Josip Bozanić je najvjerodostojniji svjedok da Ga zna, neka radi bilo što i bilo gdje, samo neka se u RH kloni pomagati "u oblikovanju sljedećeg poglavlja u životu naše domovine i njenih građana". Dosad je toliko već "pomogao" da malo koga još ne boli glava od njegovih zasluga tijekom "služenja" narodu i državi.
Karamarko je bez ozbiljnije konkurencije imao glavnu negativnu ulogu u prethodnom poglavlju "života naše domovine i njenih građana", za SDP-ove koalicijske i vlasti premijera Zorana Milanovića, čime si je priskrbio počast mjesecima i godinama najnegativnijeg političara u zemlji. U nekim ga rejtinškim križaljkama i danas prati ta pozicija, iako se izgubio s političkog obzora. Ostale su dugoročne, teško popravljive posljedice mračne epizode jamačno najdramatičnijih međunacionalnih i ideološko-svjetonazorskih sukoba u RH nakon Domovinskog rata. Globalno iritantno poglavlje u kojem je tadašnji šef HDZ-a nakanio milom ili silom "srušiti oba" legitimna državna čelnika (predsjednika Ivu Josipovića i premijera Zorana Milanovića, s SDP-ovom koalicijom) ni danas još nije završilo. Tada posijano zlo među ovdašnji politički narod epidemijski i dalje rastače društveno tkivo.
Država nikad nije bila nestabilnija. U godinu i pol raspale su se tri vlade, a dvije HDZ-Mostove pokazale su se globalnom sprdnjom. Za prvu, HDZ & domoljubi“& Mostovu je izravno kriv Karamarko, kao i za izmišljenog premijera Tihomira Oreškovića, kojeg je "domoljuba" bez solidnijeg poznavanja hrvatskog jezika doveo iz Kanade. To kako se Tomislav Karamarko odnosio prema neistomišljenicima u stranci (izbacio bivšu šeficu HDZ-a i premijerku Jadranku Kosor), prema mnjinama i prema stvarnim potrebama građana, došlo ga je političke glave. Morao je otići s javne scene, a sukob interesa zbog poslovnog odnosa njegove supruge sa savjetnikom MOL-a sasvim je formalan razlog za tako drastičnu eutanaziju Karamarkove političke karijere.
Njegov je krimen što HDZ nije osvojio uvjerljivu većinu na parlamentarnim izborima koncem 2015., koja mu se nudila na pladnju kao gotov dobitak. i time si uskratio premijerski fotelj. Kojim se unaprijed hvalio. A ono ćorak. Građani su na biralištima potvrdili većinski negativan odnos prema Tomislavu Karamarku, što je bilo istovjetno njegovom javnom imidžu najnegativnijeg političara u zemlji.
Za Karamarkovog su se poglavlja čelnika oporbe, osobito 2014.-2015., događale destabilizacijske pojave uličnog nasilja nahuškanih ešalona samozvanih "domoljuba" i destrukcije temeljnih državnih institucija. Sve pod izmišljenom egidom tzv. "blaćenja dostojanstva hrvatskih branitelja i digniteta Domovinskog rata", što nvodno čime isto tako izmišljene jugoudbaške snage koje "ne vole Hrvatsku". Javnost je mjesecima terorizirana stožeraškim čekićanjem ćirilice, što se iz Vukovara prelilo u Zagreb i ostatak zemlje, a ratne su obljetnica (npr. VRA Oluje u Kninu) masovno korištene za orkestrirani primitivizam naniže vrsti: vrijeđanje Zoran Milanovića i Ive Josipovića.
Šatoraških 555 dana sramotnog derneka uz logorsku vatru usred Zagreba, ustaške pjesme i ikonografiju među svetim slikama i mrzilačkim parolama svelo se iritantno provociranja zdravog razuma što većina Zagrepčana i žitelja RH nije odobravala. Pa bučna "domoljubno-braniteljsko-klerikalna" generalka za državni udar na Markovom trgu i u istoimenoj crkvi, pa "veteranska" blokada prometa radi trodnevne zabrane emitiranja lokalnoj televiziji Z1 (protusrpska mržnja u emisiji Markov trg izvjesnog Marka Juriča) i istjerivanja predsjednice Vijeća za elektronske medije Mirjane Rakić, plinske boce po Savskoj cesti...
Političar koji je to divljanje mogao spriječiti dok pucneš prstima, ali nije jer je bilo u funkciji njegovog dovođenja na vlast grubom silom, događanjem "braniteljskog i vjerničkog naroda", ne bi danas smio imati obraza opet se nuditi za mesiju. Pokazao je tko je i što je, što zna, može i želi. A sve to zajedno i pojedinačno nije ono što žele i trebaju žitelji ove gospodarski, društveno i moralno osakaćene zemlje. Nemoguće je vjerovati onima što su ljude masovno uvaljivali u živo blato da ih mogu/žele izvući iz pogibelji. Najmanje Karamarku koji za svojih "zvjezdanih" trenutaka u visokoj politici nije (u)činio svojoj zemlji i građanima to dobro što ga sada nudi nekakvim "institutom za bolju budućnost". Dapače, građanima nije ostao zapamćen ni po čemu dobrom.
Koincidentna je činjenica u odnosu na Karamarkov navodni comeback na javnu scenu da su neki bivši HDZ-ovi prvaci - recimo, Ivo Sanader i Mate Granić - također "innstitucionalizirali" neku vrst think tanka. Naknadno prodavanje pameti za velik novac neko vrijeme traje, ako traje, pa tiho utrne. To se naprasno, zbog potjere za njim i uhićenja, optužbi i suđenja, dogodilo sa Sanaderovim pokušajem businessa tzv. političko-poslovnog savjetovanja, za što je već bio kupio i opremio skupe prostorije u širem središtu Zagreba. Mate Granić je sve svoje ministarsko vanjskopolitičko iskustvo, stečene veze, poznanstva i velike ambicije, pa i stanovitu količinu novca, uložio u lobističku djelatnost iz koje je navodno nešto i ušićario. No, sad ga zaokuplja savjetnički posao u Uredu predsjednice RH.
Teško da će Karamarko imati više sreće sa svojim think tankom. Pogotovo ako je istine u pričama iz "Karamarku bliskih izvora" da se bivši šef HDZ-a zapravo nije odrekao ambicij biti čimbenikom u visokoj politici. Je li objava na FB-u znak da se vraća na mala vrata. U HDZ-u su suzdržani i oprezni, reagiranja su na razini općih fraza. Navodno, njegov su projekt ne samo dozlaboga kontroverzni bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, koji otvoreno tvrdi da se nikad neće odreći Karamarka, nego i ikona rigidne političke desnice Bruna Esih. Tih dvoje, plus HDZ-ov disident umirovljeni general HVO-a Željko Glasnović, izazvali su grdne nevolje premijeru Andreju Plenkoviću. Opasno su mu zaljuljali krhku saborsku većinu i otvoreno mu se suprotstavili projektom osvajanja Zagreba na lokalnim izborima.
Kad se oljušti nacionalistička "pozlata" s njihova populističko-demagoškog programa, dade se nazrijeti isti ili jako sličan diskurs što ga Tomislav Karamarko daje na uvid svojom FB-obznanom o Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske u kojem bi se, kaže, trebali naći "vrhunski domaći i svjetski stručnjaci". Je li posrijedi strategija koordiniranog djelovanja na nekoliko pravaca, pokazat će se. No, ostaje nejasno tko su ti "domaći i strani stručnjaci", a istodobno "vrhunski" po nejasnom kriteriju, čija bi "rješenja" imala prihvatiti politička, poslovna i društvena javnost. Kao rješenjima "od iznimne važnosti za budućnost Hrvatske", jer će se institut baviti "pitanjima koja su ključna za snažnu demokraciju, sigurnost i gospodarstvo".
Dakle, i poslije Karamarka - Karamarko? Graditelj destrukcije s diplomom koju birači nisu priznali. "Spašavao" narod i državu, a taj rezultat - nema veze kakvog predznaka - valjda drži dostatnim jamstvom da samog sebe pozove kao "spasitelja". Stručnog, kompetentnog, vjerodostojnog u svakom smislu. Kao što jedan profesor povijesti s navodno desetgodišnjim dvopredmetno-jednopredmetnim studijskim bubanjem gradiva može biti. On želi "jačati i produbljivati veze između Hrvatske, SAD-a i EU, uz pronalaženje novih načina razvoja tih partnerstva". Mo'š mislit' da je Karamarko lik za posao isključivo u nadležnosti državnih institucija. Ne privatnih instituta.
On u svom FB obraćanju "dragim prijateljima" ne zaboravlja spomenuti hrvatske branitelje - Đuru Glogoškog, Josipa Klemma i družinu iz šatora na Savskoj 66? - jer bez te lozinke ništa u ovoj zemlji nema prolaz. I, najsmješnije, "stranačke podjele ostavit ćemo pred vratima i sjesti zajedno za stol kako bismo razvijali ideje i svim građanima omogućili bolju budućnost". Nema šanse. Mrgodni destruktivci ne znaju što je to - bolja budućnost. Građanima su je "domoljubno" razbili u njihovoj viziji zemlje u kojoj je ugodno živjeti i te se krhotine ne daju sastaviti ni u kakvom institutu.
h-alter
