Napustio nas je Smoki, Crni Rok iz ‘Divljih svinja’, filmski partizan koji je uništio više nacista nego Tito, legendarni Borivoje Šurdilović iz ‘Vrućeg vetra’. Ljubiša Samardžić bio je veličina jedne ozbiljne kinematografije. Niti će više biti takvih zvijezda, niti takvih galaksija
Koja je razlika između Pavla Kalinića i nagazno-poteznih mina? Dramatična! Nagazno-potezne mine morate nagaziti ili potegnuti, a s Kalinićem ne morate ništa – on eksplodira sam od sebe! Tu nesreću preživjela je Maja Sever koja je ovog neobuzdanog, razbarušenog kritičara svega postojećeg ugostila u svom studiju bez pancirke, pa doživjela da gost oplete rafal po svim svetim kravama, od njenog do svog poslodavca. ‘Hrvatska televizija radi isključivo na dezinformiranju, kako bi narod bio što zbunjeniji’, rekao je Kalinić – nažalost, baš Maji Sever koja predstavlja sve suprotno. Na pitanje voditeljice jesu li onda mediji krivi za sve, odgovorio je: ‘Nisu mediji najkrivlji, nego su u medijima, kao i u ostatku Hrvatske, svi zaposleni preko veze. Od čistačice do ravnatelja.’ Sever je uzvratila da ona nije, pa priupitala Kalinića za zdravlje njegove firme, gradske uprave koju vodi poznati ljubitelj natječaja Miki Bandić, no Kalinić je mrtav hladan priznao da su ‘i u gradskoj upravi svi zaposleni preko veze’. Toliko o tome. Sv. Pavao je još lijepo zamijetio kako svaka bakica koja ne plati ovrhu od 80 kuna završi u Remetincu, a Todorić koji duguje 40 milijardi slobodno šeće gradom i radi mondene frizurice. Da bismo reč rekli!
‘Vijeće treba dati Vladi orijentir za ujednačenu zakonsku praksu’, rekao je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ujedno predsjednik Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, akademik Zvonko Kusić, govoreći o novom antitotalitarnom zakonu. To je vrlo zanimljivo polazište. Ako se, naime, miču imena ulica koja se vezuju uz totalitarne režime i pokrete, onda nesumnjivo mora biti maknuto sve što ima veze s Cesarcem, Hebrangom, Lolom Ribarom, sekretarima SKOJ-a (stradali su kao staljinisti, prije Titova razlaza sa Moskvom), lenjinisti (Krleža), no nije to sve. Što ćemo s našim kentaurima, koji su pola lenjinisti-titoisti, a pola ‘demokrati’? Tuđman? Manolić? Što ćemo s dužnosnicima nedemokratskih režima koji u današnjem poretku zauzimaju važne pozicije, a bili su članovi Partije? Koja je u SR Hrvatskoj imala 340.000 članova. Jedan krivi potez i ode pola hrvatske kulture i uljudbe s onu stranu zakona. To je ono što radikalna desnica – koja je u posljednje vrijeme postala kulturni hegemon – ne razumije: ne može se jednim potezom pera otpisati pola stoljeća hrvatske povijesti, tim prije što su već i one četiri nesretne godine pod NDH ostavile ovako snažan trag.A ima tu još pitanja: Je li ban Jelačić bio predstavnik demokratskog režima ili je možda gušio demokratske pobune? Je li Mažuranić izabran na demokratskim izborima? A kralj Tomislav? Što ćemo s hrvatskim nacionalistima koji su pobjegli od Pavelića Titu, pa mu pjevali ode (Nazor)? Što ćemo s Marinkovićem, Murtićem, Osimskim sporazumima, optantskom imovinom…?
Nataša Božić ispravila je grešku legije hrvatskih novinara i postavila svojoj cijenjenoj gošći, predsjednici Republike Hrvatske, sasvim logično, štoviše, nezaobilazno pitanje: Otkud joj ideja da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav? Bilo bi vrlo interesantno čuti otkuda predsjednici ta teza – mogla je pokazati kakav libreto, neki povijesni dokument, kamenu ploču, pa da tu priču skinemo s dnevnog reda, ali, avaj, Kolinda se na to počela izmotavati: ‘ne bih ja o tome’, ‘ma to je za povjesničare’, ‘takve teze kolaju po javnosti…’Točno, kolaju, samo po kojoj javnosti? Zašto ih kolportira šefica države? U našoj javnosti i o predsjednici kolaju kojekakve teze, pa ih ozbiljni ljudi ne iznose bez provjere. Ukratko, KGK se opet obrukala prakticiranjem kavanske verzije povijesti i jednako birtijaškog poimanja politike. Nedostajalo je tu i potpitanja, ali voditeljica je vidjela da sugovornica petlja, pa je od njih odustala.
Američka TV kuća uzorno je pratila uragan Irmu – stalno na prvoj liniji, na udaru oluje, njihovi su reporteri u gumenim čizmama dočekali susvitu i izravno prenosili kataklizmu. Ovoga puta je i ‘Studio 4’ bio uspješniji od konkurencije u praćenju nepogoda. U ponedjeljak ujutro pustili su u program čovjeka koji je proživio Irmu, potom su odradili razgovor sa stručnjakom o prijavi Agrokorovih tražbina (ekonomska kataklizma gora od uragana), plasirali zatim prilog o zlokobnom 11. rujnu, danu koji je promijenio lice svijeta (nagore), da bi se odmah nakon početka katastrofe u Zadru reporteri (Kristina Štrbac i Edi Škovrlj) javili s lica mjesta. Razgovarali su s očajnim ljudima (plaćamo komunalni doprinos, a zašto?), gradonačelnikom, vatrogascima… Može se kad se hoće i kad urednik – Hrvoje Zovko – zna znanje i ima volju, samo žalibože truda na devastiranom kanalu.
Korak naprijed, nazad dva! ‘Studio 4’ pokazao je neke znakove života, ali na ostatku HRT-a hara smrtonosni virus cenzure. Iako je ‘Hrvatska uživo’, jedna od najboljih i najpopularnijih emisija, bila predviđena za ovu sezonu kao i svih dosadašnjih 13, neimenovani Netko – bolje reći popularni Nitko – odlučio ju je skinuti s programa. Pritom su kao obrazloženje plasirali bezočnu laž, da se protiv emisije bune gledatelji. ‘Gledatelji HRT-a, prema podacima koje smo prikupili tijekom posljednjih nekoliko godina, zamjerali su da u poslijepodnevnome terminu, u kojemu se među ostalima emitirala i emisija Hrvatska uživo, prevladavaju politički sadržaji’, objavili su na Prisavlju. Pa nego kakvi bi trebali? Pobožni?Eutanazija, međutim, ide i dalje: ‘Labirint’ se prebacuje na Četvrti program. Sve treba učiniti negledljivim, negledanim, bezubim. Umjesto ‘Hrvatske uživo’ ide neka estradna emisija. Što se košnica više približava trenutku propasti, to je više trutova, kažu pčelari.
Napustio nas je Smoki, Crni Rok iz ‘Divljih svinja’, otišao je filmski partizan koji je uništio više nacista nego Tito, legendarni Borivoje Šurdilović iz ‘Vrućeg vetra’, karakter koji je bolje od ijednoga drugoga utjelovio sve ono što je jednom bila jedna zemlja. Ljubišin Šurda – lik koji je osmislio Siniša Pavić, a on mu udahnuo život – bio je univerzalna metafora ‘Jugoslavena’ kao takvog, naš Zorba Grk. Šarmantan, ležeran, uglavnom dobroćudan tip koji u deset epizoda ‘Vrućeg vetra’ traga za vlastitim profesionalnim identitetom i odbija svaki kompromis dok ne dobije sve što je sanjao, bio je nepodnošljivo šarmantan gnjavež. Šurda je, napisali smo jednom za njegova života, ‘taksist koji uzima samo one klijente koji mu se dopadaju; brijač koji prilegne čim mu padne tlak, pa mora popiti kavu; perač pasa koji napušta posao jer mrzi gazde homoseksualce… Ukratko, jedno nemoguće, razmaženo umjetničko biće koje ne može raditi ništa što ga ne čini istinski sretnim. Pošto to tako u životu ne ide, Jugoslavija je, dakako, propala, jer uz takve taksiste, konobare, brijače, političare – ukratko, ‘pjesnike svog života’ (Stefan Zweig) – nijedna država ne može opstati…’Ljubiša Samardžić bio je veličina jedne ozbiljne kinematografije. Niti će više biti takvih zvijezda, niti takvih galaksija. Živjet će vječno, kao podsjetnik na skučenost naših okvira. Hvala mu što je naša djetinjstva i mladosti, lijepe i bezbrižne, učinio još vedrijima, i dao nadu koju su oduzeli naši zreli dani.
Hrvatska uživo, HRT, 5. rujna, 17:00
Koja je razlika između Pavla Kalinića i nagazno-poteznih mina? Dramatična! Nagazno-potezne mine morate nagaziti ili potegnuti, a s Kalinićem ne morate ništa – on eksplodira sam od sebe! Tu nesreću preživjela je Maja Sever koja je ovog neobuzdanog, razbarušenog kritičara svega postojećeg ugostila u svom studiju bez pancirke, pa doživjela da gost oplete rafal po svim svetim kravama, od njenog do svog poslodavca. ‘Hrvatska televizija radi isključivo na dezinformiranju, kako bi narod bio što zbunjeniji’, rekao je Kalinić – nažalost, baš Maji Sever koja predstavlja sve suprotno. Na pitanje voditeljice jesu li onda mediji krivi za sve, odgovorio je: ‘Nisu mediji najkrivlji, nego su u medijima, kao i u ostatku Hrvatske, svi zaposleni preko veze. Od čistačice do ravnatelja.’ Sever je uzvratila da ona nije, pa priupitala Kalinića za zdravlje njegove firme, gradske uprave koju vodi poznati ljubitelj natječaja Miki Bandić, no Kalinić je mrtav hladan priznao da su ‘i u gradskoj upravi svi zaposleni preko veze’. Toliko o tome. Sv. Pavao je još lijepo zamijetio kako svaka bakica koja ne plati ovrhu od 80 kuna završi u Remetincu, a Todorić koji duguje 40 milijardi slobodno šeće gradom i radi mondene frizurice. Da bismo reč rekli!
Tema dana, HRT, 7. rujna, 19:47
‘Vijeće treba dati Vladi orijentir za ujednačenu zakonsku praksu’, rekao je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ujedno predsjednik Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, akademik Zvonko Kusić, govoreći o novom antitotalitarnom zakonu. To je vrlo zanimljivo polazište. Ako se, naime, miču imena ulica koja se vezuju uz totalitarne režime i pokrete, onda nesumnjivo mora biti maknuto sve što ima veze s Cesarcem, Hebrangom, Lolom Ribarom, sekretarima SKOJ-a (stradali su kao staljinisti, prije Titova razlaza sa Moskvom), lenjinisti (Krleža), no nije to sve. Što ćemo s našim kentaurima, koji su pola lenjinisti-titoisti, a pola ‘demokrati’? Tuđman? Manolić? Što ćemo s dužnosnicima nedemokratskih režima koji u današnjem poretku zauzimaju važne pozicije, a bili su članovi Partije? Koja je u SR Hrvatskoj imala 340.000 članova. Jedan krivi potez i ode pola hrvatske kulture i uljudbe s onu stranu zakona. To je ono što radikalna desnica – koja je u posljednje vrijeme postala kulturni hegemon – ne razumije: ne može se jednim potezom pera otpisati pola stoljeća hrvatske povijesti, tim prije što su već i one četiri nesretne godine pod NDH ostavile ovako snažan trag.A ima tu još pitanja: Je li ban Jelačić bio predstavnik demokratskog režima ili je možda gušio demokratske pobune? Je li Mažuranić izabran na demokratskim izborima? A kralj Tomislav? Što ćemo s hrvatskim nacionalistima koji su pobjegli od Pavelića Titu, pa mu pjevali ode (Nazor)? Što ćemo s Marinkovićem, Murtićem, Osimskim sporazumima, optantskom imovinom…?
TNT, N1, 10. rujna, 09:00
Nataša Božić ispravila je grešku legije hrvatskih novinara i postavila svojoj cijenjenoj gošći, predsjednici Republike Hrvatske, sasvim logično, štoviše, nezaobilazno pitanje: Otkud joj ideja da je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav? Bilo bi vrlo interesantno čuti otkuda predsjednici ta teza – mogla je pokazati kakav libreto, neki povijesni dokument, kamenu ploču, pa da tu priču skinemo s dnevnog reda, ali, avaj, Kolinda se na to počela izmotavati: ‘ne bih ja o tome’, ‘ma to je za povjesničare’, ‘takve teze kolaju po javnosti…’Točno, kolaju, samo po kojoj javnosti? Zašto ih kolportira šefica države? U našoj javnosti i o predsjednici kolaju kojekakve teze, pa ih ozbiljni ljudi ne iznose bez provjere. Ukratko, KGK se opet obrukala prakticiranjem kavanske verzije povijesti i jednako birtijaškog poimanja politike. Nedostajalo je tu i potpitanja, ali voditeljica je vidjela da sugovornica petlja, pa je od njih odustala.
Irma live, CNN; Studio 4, HRT, 11. rujna, 08:05
Američka TV kuća uzorno je pratila uragan Irmu – stalno na prvoj liniji, na udaru oluje, njihovi su reporteri u gumenim čizmama dočekali susvitu i izravno prenosili kataklizmu. Ovoga puta je i ‘Studio 4’ bio uspješniji od konkurencije u praćenju nepogoda. U ponedjeljak ujutro pustili su u program čovjeka koji je proživio Irmu, potom su odradili razgovor sa stručnjakom o prijavi Agrokorovih tražbina (ekonomska kataklizma gora od uragana), plasirali zatim prilog o zlokobnom 11. rujnu, danu koji je promijenio lice svijeta (nagore), da bi se odmah nakon početka katastrofe u Zadru reporteri (Kristina Štrbac i Edi Škovrlj) javili s lica mjesta. Razgovarali su s očajnim ljudima (plaćamo komunalni doprinos, a zašto?), gradonačelnikom, vatrogascima… Može se kad se hoće i kad urednik – Hrvoje Zovko – zna znanje i ima volju, samo žalibože truda na devastiranom kanalu.
Hrvatska umrtvo, HRT, 11. rujna
Korak naprijed, nazad dva! ‘Studio 4’ pokazao je neke znakove života, ali na ostatku HRT-a hara smrtonosni virus cenzure. Iako je ‘Hrvatska uživo’, jedna od najboljih i najpopularnijih emisija, bila predviđena za ovu sezonu kao i svih dosadašnjih 13, neimenovani Netko – bolje reći popularni Nitko – odlučio ju je skinuti s programa. Pritom su kao obrazloženje plasirali bezočnu laž, da se protiv emisije bune gledatelji. ‘Gledatelji HRT-a, prema podacima koje smo prikupili tijekom posljednjih nekoliko godina, zamjerali su da u poslijepodnevnome terminu, u kojemu se među ostalima emitirala i emisija Hrvatska uživo, prevladavaju politički sadržaji’, objavili su na Prisavlju. Pa nego kakvi bi trebali? Pobožni?Eutanazija, međutim, ide i dalje: ‘Labirint’ se prebacuje na Četvrti program. Sve treba učiniti negledljivim, negledanim, bezubim. Umjesto ‘Hrvatske uživo’ ide neka estradna emisija. Što se košnica više približava trenutku propasti, to je više trutova, kažu pčelari.
Ljubiša Samardžić Smoki (1936. – 2017.)
Napustio nas je Smoki, Crni Rok iz ‘Divljih svinja’, otišao je filmski partizan koji je uništio više nacista nego Tito, legendarni Borivoje Šurdilović iz ‘Vrućeg vetra’, karakter koji je bolje od ijednoga drugoga utjelovio sve ono što je jednom bila jedna zemlja. Ljubišin Šurda – lik koji je osmislio Siniša Pavić, a on mu udahnuo život – bio je univerzalna metafora ‘Jugoslavena’ kao takvog, naš Zorba Grk. Šarmantan, ležeran, uglavnom dobroćudan tip koji u deset epizoda ‘Vrućeg vetra’ traga za vlastitim profesionalnim identitetom i odbija svaki kompromis dok ne dobije sve što je sanjao, bio je nepodnošljivo šarmantan gnjavež. Šurda je, napisali smo jednom za njegova života, ‘taksist koji uzima samo one klijente koji mu se dopadaju; brijač koji prilegne čim mu padne tlak, pa mora popiti kavu; perač pasa koji napušta posao jer mrzi gazde homoseksualce… Ukratko, jedno nemoguće, razmaženo umjetničko biće koje ne može raditi ništa što ga ne čini istinski sretnim. Pošto to tako u životu ne ide, Jugoslavija je, dakako, propala, jer uz takve taksiste, konobare, brijače, političare – ukratko, ‘pjesnike svog života’ (Stefan Zweig) – nijedna država ne može opstati…’Ljubiša Samardžić bio je veličina jedne ozbiljne kinematografije. Niti će više biti takvih zvijezda, niti takvih galaksija. Živjet će vječno, kao podsjetnik na skučenost naših okvira. Hvala mu što je naša djetinjstva i mladosti, lijepe i bezbrižne, učinio još vedrijima, i dao nadu koju su oduzeli naši zreli dani.
