Američki odvjetnik i glazbeni promotor Steven Machat pokazao je bolje lice Amerike. To je Amerika pacifizma, Amerika koja ne želi biti svjetski žandar, Amerika koja ne želi zbog svoga bogatstva i liderstva razbijati naftonosne države s lažnim izlikama o kemijskim i drugim oružjima, a onda njihovo stanovništvo upućivati prema ledenom sjeveru…
Mamićeva osebujna prijateljica, studentica Kolinda, u slobodno vrijeme predsjednica Republike Hrvatske, zatečena je pitanjem mladog novinara: Što misli o plagijatu Milijana Brkića, njegovom napredovanju u karijeri i kakvu poruku to šalje društvu? Lice Kolinde Grabar Kitarović oblijeva rumenilo, a onda kreće izmotavanje: Ovdje je razvijena kultura mržnje, ljudima se presuđuje prije suda, moramo mijenjati tu klimu, bla-bla, truć-truć. Brkić je, to mladi novinar možda ne zna, jedan od arhitekata Kolindine izborne pobjede, a vrana vrani oči ne kopa. Nešto poslije slijedi anketa s mladima na cesti, iz koje vidimo da mnogi kane napustiti zemlju. Nisu djeca pila tinte. Vide što im se piše. ‘Hvala, kolegice’, završava mladi student razgovor s KGK. ‘Molim’, uzvraća kolegica, ne izričući važnu poantu: ugledajte se na mene i Brkića, tada nećete propasti i nećete morati van.
Samo je jedna gora stvar od pozivanja sociopatskog ratnog zločinca u studio – ona kad vam isti taj sociopatski egzemplar predribla voditelja, u njegovom kaznenom prostoru, gdje ga je kanio dovesti u ofsajd zamku. To se dogodilo televiziji N1, u izdanju ‘Pressinga’ iz beogradskog studija, u koji je Jugoslav Ćosić doveo Vojislava Šešelja. Čemu, avaj, Šešelj? Taj je šarlo akrobata pretplaćen na domoljubne emisije, ‘Bujicu’ i slične, a ne na ozbiljnu mainstream regionalnu televiziju. No kad je već zagadio eter, trebalo mu je postaviti razorna pitanja, umjesto niza zbrdazdoliranih improvizacija. Ćosić se, naime, negdje, u nekom magnovenju, prisjetio da je Šešelj u skupštinskoj diskusiji navodno izrekao da za jednu srpsku glavu treba skinuti sto muslimanskih, pa s tim mutnim prisjećajem krenuo u okršaj. Kako se rečenice nije točno sjećao, prtljao je, okolišao, tvrdio da je Vučić parafrazirao Šešelja, i tako dalje i tomu slično. Šešelj je odmah shvatio da ga ima na nišanu. ‘Pokažite mi dokaz’, ‘dajte taj stenogram’, ‘gdje sam ja to rekao’… Dokaza bilo nije, samo je jadnom Ćosiću – koji je pred kamerama padao u sve dublji očaj – pred kraj emisije iz režije stigao neki stenogram, vjerojatno navrat-nanos izguglan i isprintan kako bi se sanirala šteta, no ni tamo nije bilo spornih riječi, pa je Šešelj iz studija izašao nevin, blažen i samokanoniziran, uz Jugoslava kojega je, kako to kažu u Srbiji, ‘poslao igumanu’. Više sreće drugi put, majstore. Sad znamo da prije emisije poneki materijal valja i pronaći. Kako kažu u Bosni: il’ kuj il’ ne mrči gaća!
Suznih očiju, jecava glasa, Robert Pauletić kune se da nije imao namjeru vrijeđati igdje ikoga, da su njegovi tekstovi satirički, a on osobno svjetski putnik i kozmopolit. I Smoje je, kaže Pauletić, govorio o kurbama Talijanima, a još gore o Nijemcima, pa nikom ništa… Pauletić ‘duboko cijeni i turiste iz Srbije’, kao i ‘one iz Japana’, a nema ništa ni ‘protiv kajkavaca’. Baš kao i njegov prethodnik Zlatko Hasanbegović, Pauletić se posuo pepelom i pljunuo na cijeli svoj život, takav kakav je već bio. Ima li itko među tim likovima tko će priznati da je mislio to što je mislio (‘Milosti ne tražim niti bih vam je dao’; ‘Pucajte, ja i sada držim čas’), da je rekao to što je rekao, da ga nisu izvukli iz konteksta i da i dan-danas tako misli? Kultura pizdunstva jedina je kojom morate vladati da biste ušli u današnju hrvatsku vladu!
Američki odvjetnik i glazbeni promotor Steven Machat pokazuje drugo, bolje lice Amerike, one koja je posljednjih 12 godina potisnuta u mišju rupu. To je Amerika pacifizma, Amerika koja ne želi biti svjetski žandar, Amerika koja ne želi zbog svoga bogatstva i svjetskog liderstva razbijati naftonosne države s lažnim izlikama o kemijskim i drugim oružjima, a onda njihovo stanovništvo upućivati prema ledenom sjeveru. Machat se uključio u politiku kao kandidat za Senat. SAD je, po njemu, u vlasništvu MMF-a. ‘Vanjska politika SAD-a već je dugo loša. Mi smo vojska za MMF, a to je pogrešno. Američki narod nije vojska za MMF i nema nikakvog razloga da budemo svjetski policajac. Ne trebaju nam šake Amerike da bismo Amerikance izlagali opasnosti’, kaže. Oštro kritizira Donalda Trumpa. O Hillary Killary voditeljica ga ništa ne pita. Šteta, rado bismo čuli ponešto i o njoj.
Ne komentiramo unutarstranačku kampanju… ne komentiramo, ne komentiramo, hvala lijepa, preznojava se Mirando Mrsić pred novinarima u Saboru, koji traže ocjenu Milanovićeva verbalnog ispada u Dubravi. ‘Dok su Kitarovićka i Karavaso olajavali u Mađarskoj, mi smo pomagali ljudima. Nismo se ogradili žicom, niti ćemo to ikada napraviti’, rekao je Milanović. Za predsjednicu je rekao da je ‘šaka jada’ i da je poznaje ‘dok je još Tomislavu Karamarku virila iz džepa’. Ako Mirando ne komentira, netko mora. Jezik je zadnja linija obrane kulture i civilizacije. Pristojan jezik, kulturan jezik, lišen mržnje je minima moralia. Prodor jezika ‘7dnevno’ u vrh lijevog mainstreama jedna je od najgorih vijesti koja se mogla dogoditi ovoj zemlji. Gdje počinje razlika, ako je jezik isti? Koja je kulturna legitimacija? Važnije je biti pristojan nego u pravu, kažu Englezi i bilo bi dobro da to Milanović shvati želi li drugu šansu.
portalnovosti
TV student, HTV 4
Mamićeva osebujna prijateljica, studentica Kolinda, u slobodno vrijeme predsjednica Republike Hrvatske, zatečena je pitanjem mladog novinara: Što misli o plagijatu Milijana Brkića, njegovom napredovanju u karijeri i kakvu poruku to šalje društvu? Lice Kolinde Grabar Kitarović oblijeva rumenilo, a onda kreće izmotavanje: Ovdje je razvijena kultura mržnje, ljudima se presuđuje prije suda, moramo mijenjati tu klimu, bla-bla, truć-truć. Brkić je, to mladi novinar možda ne zna, jedan od arhitekata Kolindine izborne pobjede, a vrana vrani oči ne kopa. Nešto poslije slijedi anketa s mladima na cesti, iz koje vidimo da mnogi kane napustiti zemlju. Nisu djeca pila tinte. Vide što im se piše. ‘Hvala, kolegice’, završava mladi student razgovor s KGK. ‘Molim’, uzvraća kolegica, ne izričući važnu poantu: ugledajte se na mene i Brkića, tada nećete propasti i nećete morati van.
Pressing, N1
Samo je jedna gora stvar od pozivanja sociopatskog ratnog zločinca u studio – ona kad vam isti taj sociopatski egzemplar predribla voditelja, u njegovom kaznenom prostoru, gdje ga je kanio dovesti u ofsajd zamku. To se dogodilo televiziji N1, u izdanju ‘Pressinga’ iz beogradskog studija, u koji je Jugoslav Ćosić doveo Vojislava Šešelja. Čemu, avaj, Šešelj? Taj je šarlo akrobata pretplaćen na domoljubne emisije, ‘Bujicu’ i slične, a ne na ozbiljnu mainstream regionalnu televiziju. No kad je već zagadio eter, trebalo mu je postaviti razorna pitanja, umjesto niza zbrdazdoliranih improvizacija. Ćosić se, naime, negdje, u nekom magnovenju, prisjetio da je Šešelj u skupštinskoj diskusiji navodno izrekao da za jednu srpsku glavu treba skinuti sto muslimanskih, pa s tim mutnim prisjećajem krenuo u okršaj. Kako se rečenice nije točno sjećao, prtljao je, okolišao, tvrdio da je Vučić parafrazirao Šešelja, i tako dalje i tomu slično. Šešelj je odmah shvatio da ga ima na nišanu. ‘Pokažite mi dokaz’, ‘dajte taj stenogram’, ‘gdje sam ja to rekao’… Dokaza bilo nije, samo je jadnom Ćosiću – koji je pred kamerama padao u sve dublji očaj – pred kraj emisije iz režije stigao neki stenogram, vjerojatno navrat-nanos izguglan i isprintan kako bi se sanirala šteta, no ni tamo nije bilo spornih riječi, pa je Šešelj iz studija izašao nevin, blažen i samokanoniziran, uz Jugoslava kojega je, kako to kažu u Srbiji, ‘poslao igumanu’. Više sreće drugi put, majstore. Sad znamo da prije emisije poneki materijal valja i pronaći. Kako kažu u Bosni: il’ kuj il’ ne mrči gaća!
RTL Danas
Suznih očiju, jecava glasa, Robert Pauletić kune se da nije imao namjeru vrijeđati igdje ikoga, da su njegovi tekstovi satirički, a on osobno svjetski putnik i kozmopolit. I Smoje je, kaže Pauletić, govorio o kurbama Talijanima, a još gore o Nijemcima, pa nikom ništa… Pauletić ‘duboko cijeni i turiste iz Srbije’, kao i ‘one iz Japana’, a nema ništa ni ‘protiv kajkavaca’. Baš kao i njegov prethodnik Zlatko Hasanbegović, Pauletić se posuo pepelom i pljunuo na cijeli svoj život, takav kakav je već bio. Ima li itko među tim likovima tko će priznati da je mislio to što je mislio (‘Milosti ne tražim niti bih vam je dao’; ‘Pucajte, ja i sada držim čas’), da je rekao to što je rekao, da ga nisu izvukli iz konteksta i da i dan-danas tako misli? Kultura pizdunstva jedina je kojom morate vladati da biste ušli u današnju hrvatsku vladu!
Dnevnik 3, HTV
Američki odvjetnik i glazbeni promotor Steven Machat pokazuje drugo, bolje lice Amerike, one koja je posljednjih 12 godina potisnuta u mišju rupu. To je Amerika pacifizma, Amerika koja ne želi biti svjetski žandar, Amerika koja ne želi zbog svoga bogatstva i svjetskog liderstva razbijati naftonosne države s lažnim izlikama o kemijskim i drugim oružjima, a onda njihovo stanovništvo upućivati prema ledenom sjeveru. Machat se uključio u politiku kao kandidat za Senat. SAD je, po njemu, u vlasništvu MMF-a. ‘Vanjska politika SAD-a već je dugo loša. Mi smo vojska za MMF, a to je pogrešno. Američki narod nije vojska za MMF i nema nikakvog razloga da budemo svjetski policajac. Ne trebaju nam šake Amerike da bismo Amerikance izlagali opasnosti’, kaže. Oštro kritizira Donalda Trumpa. O Hillary Killary voditeljica ga ništa ne pita. Šteta, rado bismo čuli ponešto i o njoj.
Vijesti, HTV
Ne komentiramo unutarstranačku kampanju… ne komentiramo, ne komentiramo, hvala lijepa, preznojava se Mirando Mrsić pred novinarima u Saboru, koji traže ocjenu Milanovićeva verbalnog ispada u Dubravi. ‘Dok su Kitarovićka i Karavaso olajavali u Mađarskoj, mi smo pomagali ljudima. Nismo se ogradili žicom, niti ćemo to ikada napraviti’, rekao je Milanović. Za predsjednicu je rekao da je ‘šaka jada’ i da je poznaje ‘dok je još Tomislavu Karamarku virila iz džepa’. Ako Mirando ne komentira, netko mora. Jezik je zadnja linija obrane kulture i civilizacije. Pristojan jezik, kulturan jezik, lišen mržnje je minima moralia. Prodor jezika ‘7dnevno’ u vrh lijevog mainstreama jedna je od najgorih vijesti koja se mogla dogoditi ovoj zemlji. Gdje počinje razlika, ako je jezik isti? Koja je kulturna legitimacija? Važnije je biti pristojan nego u pravu, kažu Englezi i bilo bi dobro da to Milanović shvati želi li drugu šansu.
portalnovosti
