Drž'te uhljeba!

Prvi potez novoga ministra kulture Zlatka Hasanbegovića bio je da dokine financiranje neprofitnih medija. Standardno pravdanje tog poteza je nužna štednja radi financijskog oporavka Hrvatske, što su neki portali i medijski eksponiraniji pojedinci poput Indexovog vlasnika Matije Babića koji jaše po "uhljebima" od kada ga je država ulovila da vara na porezu, popratili s oduševljenjem – uhljebi se neće više financirati iz proračuna.

Hajka na neprofitne medije pod izlikom "micanja uhljeba s državne sise" priča je za malu djecu. Iznos koji se izdvaja za njih je sramotno malen. Riječ je o 1 518 000 kuna iz Fonda za pluralizam te još oko 3 000 000 kuna izdvojenih iz prihoda igara na sreću. U usporedbi s nekim drugim izdavanjima države tih četiri i pol milijuna kuna je gotovo zanemarivo:

Komercijalni mediji – 29,5 milijuna kuna iz Fonda + 131 milijun na ime oprosta PDV-a

Krenimo od stavke koja je neprofitnim medijima najbliža: komercijalnih medija. Komercijalni mediji se, kao i neprofitni mediji, financiraju iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija kojim upravlja Vijeće za elektroničke medije. Oni iz Fonda povlače 29 504 437 kuna, što je 19 puta više nego što iz istog fonda dobivaju neprofitni mediji. To regulira Pravilnik o fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u čijem 4. članku piše:

"Sredstva Fonda se raspoređuju između pojedinih vrsta korisnika sredstava Fonda u omjeru:

1. 
   

   nakladnici televizije na lokalnoj i regionalnoj razini, nakladnici neprofitne televizije te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članka 19. i 79. ZEM-a – 46,5 posto

   
   


2. 
   

   nakladnici radija na lokalnoj i regionalnoj razini, nakladnici neprofitnog radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članka 19. i 79. ZEM-a – 46,5 posto

   
   


3. 
   

   neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija – 3 posto

   
   


4. 
   

   neprofitni proizvođači audiovizualnog programa – 3 posto

   
   


5. 
   

   neprofitni proizvođači radijskog programa – 1 posto"

   
   

Te je kriterije Vijeće za elektroničke medije protumačilo tako da je komercijalnim medijima - televizijama i radijima podijelilo 95 posto umjesto 93 posto sredstava dok su neprofitni mediji dobili 5 posto umjesto 7 posto sredstava.

Tri milijuna kuna koje neprofitni mediji dobivaju iz prihoda od igara na sreću iznosi 0,89 posto od svote koja se sveukupno podijeli iz tog izvora, a koja je teška nešto preko 330 milijuna kuna. Najveći dio kolača dobije sport, čak 30,98 posto, dakle oko 100 milijuna kuna, dok se braniteljskim udrugama podijeli 12,98 posto iznosa od 10,39 posto koji dopadnu socijalne i humanitarne programi, dakle nešto preko 4 i pol milijuna kuna.

Komercijalni tiskani mediji uživaju još jednu povlasticu, a ta je da nakladnici plaćaju samo 5 posto PDV-a na prodane primjerke tiskovina. Ta koncesija tiskanim medijima uštedi oko 131 milijun kuna godišnje, ovisno o prodaji.

Hrvatska radiotelevizija – oko milijardu kuna godišnje

Jedan od najvećih gutača javnog novca je HRT. Ta državna institucija je, primjerice, preko naplate pristojbi 2012. godine utržila milijardu i 182 milijuna kuna. Od tog iznosa 3 posto (oko 30 milijuna kuna) ide Fondu za poticanje pluralizma, još oko 45 milijuna izdvoji se za financiranje drugih društava i centara, 130 milijuna kuna izdvoji se za Odašiljače i veze, a ostatak, oko milijardu kuna potroši sam HRT s čijim su programima mnogi nezadovoljni već dugi niz godina.

Političke stranke – 50,2 milijuna kuna samo u 2014. godini

Kako se financiraju političke stranke? Od donacija i članarina. Logično, zar ne? Izgleda da ipak ne. U Republici Hrvatskoj parlamentarne stranke i nezavisni zastupnici dobivaju na raspolaganje određeni iznos iz državnog proračuna koji moraju potrošiti namjenski. Da ne bi bilo zabune, tu nije riječ o plaćama saborskih zastupnika nego o dodatnom novcu koje dobivaju same stranke. Konkretno, 2014. godine, kao i godine prije, za parlamentarne stranke i nezavisne zastupnike država je izdvojila 50,2 milijuna kuna, što je iznos 33 puta veći od onog kojeg su dobili neprofitni mediji iz Fonda za pluralizam.

Mirovne misije – 144 milijuna kuna u 2015. godini

Iznos koji je Republika Hrvatska izdvajala za mirovne misije u 2014. godini je bio 146,7 milijuna kuna, a u 2015. godini 144,2 milijuna kuna. Glavnina tog novca otpada na sudjelovanje Hrvatske u NATO-vim operacijama u Afganistanu, u kojima je NATO igrao ulogu legitimiranja američke agresije na tu državu. Hrvatska u tim operacijama sudjeluje od 2003. godine, a uglavnom sudjeluje u treniranju nove afganistanske nacionalne vojske. NATO je u tom cilju stravično podbacio, što je rezultiralo nesposobnom i korumpiranom afganistanskom vojskom i još gorom policijom. Hrvatska je na taj angažman potrošila preko milijardu kuna (godišnji iznosi između 100 i 150 milijuna kuna se izdvajaju za kontingent hrvatskih vojnika koji je manji nego što je bio prije nekoliko godina kada su se izdvajanja penjala i do 300 milijuna kuna godišnje), a rezultat NATO-ve upletenosti u Afganistanu je sve brži rast i jačanje talibanskih snaga po cijeloj zemlji koje su sada brojnije nego što su bile 2001. godine.

Ivica Todorić – 728 milijuna kuna u četiri godine

Ivica Todorić najimućniji je stanovnik Lijepe Naše, a bogatstvo mu se procjenjuje na 4,4 milijarde kuna. No unatoč tome, država je odlučila da će ogromne količine poticaja davati baš kompanijama iz njegovog koncerna Agrokor. Tako su Todorićeve firme između 2009. i 2013. godine dobile najmanje 728 milijuna kuna.

Todorić dobro stoji i s medijima. Dapače, na novogodišnjim domjencima druži se s visokopozicioniranim ljudima iz najvećih hrvatskih medija poput Jutarnjeg lista, Večernjeg lista i 24 sata, koji kasnije funkcioniraju kao Todorićevi reklamni izlozi i PR mašine. Tako je Jutarnji list 2008. u napadaju romantičarskog kompradorstva objavio članak o Ivici Todoriću čiji početak glasi: "Dok je do­lje, na ba­ranj­skoj ze­mlji, kao da ni ne na­la­zi ma­ne. Nje­go­vi su lju­di ta­da, sva­ki u svo­joj ­branši, je­dna­ki izu­mi­te­lji­ma Su­ma­me­da. Ja­bu­ke su mu po­put dje­vo­ja­ka. Hra­nu za kra­ve pre­bi­re po pr­sti­ma to­li­ko za­do­volj­no da se či­ni ka­ko bi je i sam kušao. Bi­ka bi lju­bio me­đu ro­go­ve. Gle­dao bi sa­ti­ma, za­lju­blje­no, u ve­li­ke ko­ta­če sve­mir­skog stro­ja što pla­zi po nji­vi, je­dnoj iz nje­go­va ne­pre­gle­dnog car­stva, ko­je po­zna­je u sto­pu."

Rimokatolička crkva – barem 510 milijuna kuna godišnje

Republika Hrvatska sekularna je država što znači da su država i religija odvojene. Tako barem piše u Ustavu. U praksi svećenici redovito komentiraju politički život, politički utječu na glasače, vjeronauk se još uvijek odvija u državnim školama, a posljednja crkvena eskapada kojoj smo imali priliku svjedočiti desila se kada je sisački biskup Vlado Košić blagoslovio ministarstvo branitelja i novog ministra branitelja Miju Crnoju. Crnoja je nekoliko dana kasnije bio prisiljen dati otkaz zbog afere u kojoj je svoje prebivalište prijavio u drvenoj baraki usred polja, što je otvorilo mogućnosti za mnogobrojne financije malverzacije. Blagoslov mu očito nije pomogao, ali Crkvi itekako pomaže Republika Hrvatska koja ju svake godine blagoslivlja s ogromnim količinama novca, pa je tako prema istraživanju Ane Benačić i Jelene Miloš, Republika Hrvatska Katoličkoj crkvi između 1996. i 2013. isplatila 8,67 milijardi kuna iz državnog proračuna. To je 510 milijuna kuna godišnje ili 340 puta više nego što dobiju neprofitni mediji.

Bajke o uhljebima

Kao što se može vidjeti iz priloženog, mjesta za rezanje za vrijeme krize ima posvuda. Komercijalne medije i Ivicu Todorića može se pustiti da se bore na tržištu koje i sami zazivaju, HRT-ova niska razina kvalitete ne opravdava goleme količine novca s kojima barata, političke stranke imaju svoje članove koji ih mogu sami financirati, a Crkva vjernike kojima nitko ne brani da novčano podupru svoju predanost Bogu, dok bi svaka vlast trebala pozorno preispitati vrijedi li joj trošiti stotine milijuna kuna na slijepo slijeđenje vojnih direktiva iz Washingtona s upitnim rezultatima.

Neracionalnog trošenja proračunskog novca ima posvuda, u svakom ministarstvu i u opscenim količinama, ali 1 518 000 kuna iz Fonda za pluralizam te još oko 3 000 000 kuna izdvojenih iz prihoda igara na sreću koji su dani neprofitnim medijima ne spadaju u tu definiciju. Odluka da ih se prestane financirati nije ekonomska nego politička, a riječ je o politici kojoj smeta kada ju se proziva za korupciju, slavljenje fašističkih režima i smanjivanje tuđih prava.