Obavijest Holdinga Đuro Đaković koja je upućena Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i Zagrebačkoj burzi (vidjeti dolje dvodjelni screenshot koji se povećava istovremenim pritiskanjem tipki Ctrl i + !) objavljena je i na web stranici Holdinga, ali ne udarno, na naslovnici, nego namjerno stidljivo, iza sedam internetskih gora i sedam mora, u kategoriji Odnosi s investitorima, podkategoriji Objave za burzu. Otplata kredita iz navedenog ugovora potpisanog s HBOR-om, u iznosu od 120 milijuna kuna, ako smo dobro izračunali, vraćat će se jedanaest godina.
Prisjetimo se samo da je mr. sci Vladimir Kovačević, Predsjednik uprave koji je rečenu Obavijest potpisao, u Nerevidiranim rezultatima poslovanja Đure Đakovića za 2013. godinu, između ostalog, supotpisao slijedeće:
Na rezultat poslovanja Grupe Đuro Đaković osim zastarjelosti opreme i višegodišnjeg neulaganja u modernizaciju strojnog parka, a što izravno utječe na profitabilnost poslovanja (divizije Industrija i energetika te Transport), značajno je utjecala još neprovedena privatizacija i restrukturiranje HŽ Carga, ključnog domaćeg kupca Đure Đakovića, te urušavanje EU tržišta teretnih vagona.
Grupa Đuro Đaković počela je u 2013. dugotrajni proces otvaranja izvoznih tržišta nakon 22 godine stagnacije i zanemarivanja.
„Do sada su učinjeni značajni pomaci, posebno na promjenama u organizaciji i upravljanju, ulazak u nove programe i poslove koji su ugovoreni za 2014. godinu. Poseban je naglasak na nove programe na domaćem te otvaranje izvoznih tržišta.
Dakle, poslovni čovjek na čelu „Đure“, koji se nikad nije bavio ničim sličnim, ali je sada u poziciji moći (zahvaljujući svom kolegi i prijatelju ministru Vrdoljaku i HNS-u), u cilju spašavanja situaciju u kojoj se bivši gigant nalazi nalazi (nema posla, gubici...) posegnuo je za državnom kasicom-prasicom u HBOR-u, i dignuo kredit od 120 milijunčića kuna, koje neće vraćati on i njegov dream team (jer je njihov vijek trajanja ograničen; po procjenama znalaca najduže još godinu dana), već oni koji će ga naslijediti. Naime, prva rata vraća se tek 2017.godine i još 11 godina nakon toga.
Kovačević se uvukao u svoj oklop, sa strahom od javnosti, što govori o njegovom samopouzdanju. Stalno putem priopćenja priča bajne priče o novim ugovorima, putuje po svijetu, a malo je toga konkretnoga dosad napravio... Ali, zato stalno blati dosadašnje uprave (vidjeti citat gore!), što je tipični hrvatski sindrom odbijanja preuzimanja vlastite odgovornosti, pravi organizacijske rošade, a naumio je od postojećih sedam firmi napraviti dvije. To je već izazvalo žestoke reakcije zaposlenih, jer bi se time smanjio broj ljudi.
Nevjerojatno je da politika (i lokalna!) šuti na sve ovo što se događa u Đuri Đakoviću. Jedini koji reagira je sindikat – po defaultu, ali slabašno.
Prisjetimo se samo da je mr. sci Vladimir Kovačević, Predsjednik uprave koji je rečenu Obavijest potpisao, u Nerevidiranim rezultatima poslovanja Đure Đakovića za 2013. godinu, između ostalog, supotpisao slijedeće:
Na rezultat poslovanja Grupe Đuro Đaković osim zastarjelosti opreme i višegodišnjeg neulaganja u modernizaciju strojnog parka, a što izravno utječe na profitabilnost poslovanja (divizije Industrija i energetika te Transport), značajno je utjecala još neprovedena privatizacija i restrukturiranje HŽ Carga, ključnog domaćeg kupca Đure Đakovića, te urušavanje EU tržišta teretnih vagona.
Grupa Đuro Đaković počela je u 2013. dugotrajni proces otvaranja izvoznih tržišta nakon 22 godine stagnacije i zanemarivanja.
„Do sada su učinjeni značajni pomaci, posebno na promjenama u organizaciji i upravljanju, ulazak u nove programe i poslove koji su ugovoreni za 2014. godinu. Poseban je naglasak na nove programe na domaćem te otvaranje izvoznih tržišta.
Dakle, poslovni čovjek na čelu „Đure“, koji se nikad nije bavio ničim sličnim, ali je sada u poziciji moći (zahvaljujući svom kolegi i prijatelju ministru Vrdoljaku i HNS-u), u cilju spašavanja situaciju u kojoj se bivši gigant nalazi nalazi (nema posla, gubici...) posegnuo je za državnom kasicom-prasicom u HBOR-u, i dignuo kredit od 120 milijunčića kuna, koje neće vraćati on i njegov dream team (jer je njihov vijek trajanja ograničen; po procjenama znalaca najduže još godinu dana), već oni koji će ga naslijediti. Naime, prva rata vraća se tek 2017.godine i još 11 godina nakon toga.
Kovačević se uvukao u svoj oklop, sa strahom od javnosti, što govori o njegovom samopouzdanju. Stalno putem priopćenja priča bajne priče o novim ugovorima, putuje po svijetu, a malo je toga konkretnoga dosad napravio... Ali, zato stalno blati dosadašnje uprave (vidjeti citat gore!), što je tipični hrvatski sindrom odbijanja preuzimanja vlastite odgovornosti, pravi organizacijske rošade, a naumio je od postojećih sedam firmi napraviti dvije. To je već izazvalo žestoke reakcije zaposlenih, jer bi se time smanjio broj ljudi.
Nevjerojatno je da politika (i lokalna!) šuti na sve ovo što se događa u Đuri Đakoviću. Jedini koji reagira je sindikat – po defaultu, ali slabašno.
