Džon-obraz, moral od glinemola

Naočigled birački kredibilne javnosti, u Bijednoj se Našoj - dvije godine uoči redovnih parlamentarnih izbora - upravo događa najveća i najbljutavija politička prostitucija otkad je međunarodna zajednica tamo neke 1992. godine odobrila balkanskom kifliću licenciju tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti.

A kiflić ni četvrt stoljeća kasnije niti je samostalan, niti neovisan, a bogme ni suveren budući da mu Banski dvori ni o čemu životno važnom za sadašnjost i budućnost RH ne smiju odlučiti kao vlast svojih na svomu. Mora pitati u staklenjaku u Bruxellesu smije li - kad mu lovostaj to dopušta - profesionalni ribar uloviti u svomu moru pet ili sedam kašeta srdelica; smije li zemlja tisućljetne pomorske tradicije i ubuduće graditi brodove na svojim navozima; smiju li koke nositi jaja u kavezima centimetar plus-minus manjim/većim od EU-mjere, etc.

U ozračju, pak, gdje su nesamostalnost, korupcija, klijentelizam, politička impotencija i poniznost stranim mainstream vlasnicima državne licencije pretvoreni u najunosniju profesiju, raison d'être nenormalnog grabeža za čim boljim nišama u strukturi vlasti i moći - to ekstremna desnica naziva nacionalnom veleizdajom, jer joj birači uskraćuju legitimnu participaciju - politička prostitucija ima puni legalitet.

Upravo se u medijima diže prašina zbog navodnog prijelaza "slavne" SDP-ove disidentice Milanke Opačić u Klub saborskih zastupnika Stranke rada i solidarnosti - Milan Bandić 365, koja je s 10 validnih ruku postala najjača koalicijska sastavnica parlamentarne većine i potpora HDZ-ovoj vladi Andreja Plenkovića.

Nesuđeni se "gradonačelnik Hrvatske" iz drugog kruga trećih predsjedničkih izbora, 2009. godine, a nije isključeno suđeni u također drugom krugu idućih, gdje mu dostojan protukandidat može biti samo aktualna gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović podrži li ju HDZ, pokazao se najuspješnijim pod crvenim fenjerom politike. Zasad, i dok mu bude trebalo, u Plenkovićevu korist.

Jer, "nezavisni" će zastupnici - a skupilo ih se u devetom sazivu "Visokog doma" već blizu 20 što, dakako, s približavanjem kraja četverogodišnjeg mandata nije konačan broj - po "svojoj savjesti", jelte, i u "korist građana" dizati ruke za HDZ-Plenkovićeve prijedloge. Nije šija, nego vrat, kazao bi mudar puk za notorne laži SDP-ovih, HNS-ovih, Mostovih... disidenata u carevom novom "nezavisnom" ruhu što tvrde da neće s HDZ-om u kompu ni „po svaku cijenu“ podržavati Plenkovićeve interese u Saboru, ali žele biti dijelom Bandićevog kluba.

Koji otvoreno podržava Plenkovića i HDZ, ima svoju hijerarhiju i klupsku disciplinu, svoje političke zašto i zato, a nad svime je volja Milana Bandića koji ne krije državničke/predsjedničke ambicije. Ni šest zagrebačkih mandata više mu nije dosta, želi više i bolje. U svakom smislu. Iz samo njemu znanih a globalno pretpostavljivih razloga, nije ga strah ni sudskih procesa zbog navodnih kriminalnih nedjela.

Sud je upravo oslobodio Bandića i dvoje bliskih mu suradnika krivnje za zdrobljenih oko 300.000 kuna Zagrepčana besplatnim štandovima udruzi U ime obitelji Željke Markić za skupljanje potpisa. Kaže sudac, imao je na to pravo. Sic transit. Neki se politički analitičari šale: ZNA SE čije je pravosuđe i ZNA SE komu ili čemu je Bandić potreban, a to što je zoran primjer totalno bolesne Bijedne Naše, kojoj je inače točna Mihanovićeva opjevana zemljopisna determinacija Lijepa naša još samo sentiment bez utemeljenja u RH zbilji.

Jamačno ni jedan sud, dok Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti drži fenjer Plenkovićevoj saborskoj većini, time i vladi, neće naći da "naš Milan" - kako mu je tepao Radio Sljeme, a HRT-ove mu kamere nepogrešivo svakih par minuta repetiraju neobrijanu facu među gledateljima putujućeg cirkusa Lijepom našom Branka Uvodića, čak u Čazmi - dakle, da možebitno nije imao pravo u netransparentnom, bez kriterija i zakonski problematičnom arčenju zagrebačkog novca ne samo izvan metropole nego i po RH i BiH, gdje procjenjuje da ima osobne koristi te stranačkih i izbornih interesa.

Zašto bi sud presudio da nema pravo s oko 600.000 kuna poreznih i obveznika 18-postotnog gradskog prireza, najvišeg u državi, preseliti na zahtjev Katoličke crkve golemi betonski križ s Hipodroma na južni Savski nasip ili ulupati 5,2 milijuna kuna za kupnju 29.352 državnih i gradskih zastava?

Koje će, jelte, "domoljubno" na tuđi trošak - kako to "domoljubi" u Bijednoj Našoj rade i u drugim slučajevima, eto, već 28 godina, uhodanim novohrvatskim običajem lijeva ruka, desni džep - na ulazima u Zagreb, ispred tv kuća N1 Hrvatska, Nova TV, RTL i HRT. Kolateralno i skupa montaža novih stotina jarbola i zastava, četiri milijuna pak pouzdanim tvtrkama za dizanje i spuštanje zastava, etc., etc.

Bandić također široke ruke plaća novcem svojih sugrađana besplatne knjige osnovcima u Petrinji (slučajno je gradonačelnik Darinko Dujmović njegov koalicijski partner?), dijeli sanitetska vozila i daruje koješta, a nikog ne pita smije li i kakve koristi od toga imaju Zagrepčani. Kao da je uistinu već postao "gradonačelnik Hrvatske",

Bandić iskače iz svake paštete na sve i svašta gdje se motaju novinari i, osobito, tv-kamere: od Vukovara do Splita, od Gunje (čiji je bivši načelnik Hrvoje Lucić također iz SDP-a prešao u stranku Bandić Milan 365) do Krapine, gdje je "blagoslovio" prebjeglicu iz HNS-a u svoj tabor Mariju Puh, "nezavisnu" saborsku zastupnicu.

I, zašto bi sada trebala biti senzacija što će najvjerojatnije u tu šarenu družbu upitnog političkog morala - čistu presliku trenutne saborske većine - i najrazvikanija među SDP-ovim/Milanovićevim političarkama, bivša totalno neuspješna ministrica socijalne politike Milanka Opačić? Jest da je to politička i još više ideološka prostitucija par excellence, više nego puka trgovina iz koristoljublja.

Krajnje je bljutavo za svakog tko se - objavili su mediji i tvrdio Ljubo Česić-Rojs - od tajnice Jovana Raškovića, jednog od ideologa srpske pobune u tzv. balvan-revoluciji 1990-ih, manjinske Srpkinje u RH, vine do socijaldemokratske dužnosnice visokog ranga, pa sada strmoglavi podržavati družbu što izbacuje Tita s najljepšeg trga u Zagrebu, iz njegove vile na Pantovčaku, žmiri na povampireno (pro)ustaštvo koje je počinilo strašan genocid i nad njezinim sunarodnjacima, ne zna tko je pobijedio/izgubio u Drugom svjetskom ratu, etc.

Ne bi trebalo biti istina, ali jest, to da je sinekura profesionalnog političara nekima preča od vlastitog obraza, morala, vjerodostojnosti, ideologije i svjetonazora. Od dojma koji prevrtljivost ostavlja u javnosti. I među prijateljima i najbližima. A Milanka Opačić jest politička profesionalka od rane mladosti i osobito otkad ju je Ivica Račan promovirao kao pouzdanicu u sami vrh hrvatske socijaldemokracije, gdje je zapasala boli glava sinekure, koje uopće ne ovisi o rezultatima rada.

Budući da osim politikantski demagogizirati s neke plaćene političke niše drugo ne zna raditi niti je radila, donekle je razumljivo zašto će najvjerojatnije pogaziti moralna načela pretrčavanjem u Bandićev saborski klub. Gdje su neki dan formalno osvanuli i sudrug joj iz SDP-a Zdravko Ronko i Marija Puh iz Vrdoljak-HNS-ove skupine.

Već su otprije tu gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović iz Čačićeve Narodne stranke - reformisti, gradonačelnik Đurđevca Željko Lacković koji zamjenjuje u "Visokom domu" Milana Bandića (jedini osvojeni saborski mandat njegove stranke) i četvero manjinaca: Robert Jankovicz (Mađari), Veljko Kajtazi (Romi), Ermina Lekaj Prljaskaj (Albanci) i Vladimir Bilek (Česi).

Enigmatičan je upravo Lackovićev slučaj: lik je formalno "nezavisni" zastupnik, a u parlament je ušao na listi stranke u čijem klubu - nije. Ni jedan od 10 saborskih zastupnika pod Bandićevom kontrolom, dvostruko više od HNS-a Ivana Vrdoljaka, nije stekao mandat na njegovoj listi. S njim se našao i Ivica Mišić iz stranke Promijenimo Hrvatsku (u Sabor je ušao na listi koalicije sa Živim zidom) nakon razlaza s Ivanom Lovrinovićem, koji je odlučio podržati vladu. Bandićev je klub podebljao i Kažimir Varda iz HSU-a, koji je stekao saborski mandat na koalicijskoj listi svoje umirovljeničke stranke sa SDP-om.

Je li ih Bandić kupio? Ako jest, čime? Budućim državnim apanažama/sinekurama, nekim nepotističkim ili klijentelističkim pogodovanjima njihovim interesima, etc. - zasad nema dokaza, osim notorne činjenice da je Milan Bandić bolji trgovac od ostalih stranačkih vođa zajedno.

"Gadi mi se to", odgovorio je SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk kad su ga novinari pitali o prijelazu Milanke Opačić Bandiću. Tako misli i najveći dio javnosti, jer nije glasala za trgovačke koalicije, prljavu borbu za vlast i političku prostituciju u RH, što se zbog nemorala, srebroljublja, vlastoljublja, "domoljublja" i praznovjerja raspada po šavovima. Kvarna politika i političari leglo su pogubnog ortačkog/rodijačkog kapitalizama.

Milanka Opačić i Zdravko Ronko, pa Bojan Glavašević i Mirando Mrsić - neki sitnež po lokalnim/regionalnim stranačkim ćelijama ne vrijedi ni spominjati - bili su dovoljno pametni za predvidjeti da u raspadajućem SDP-u nemaju izgleda zauzeti prolazna mjesta na izbornim listama, pa je red spašavati se na vrijeme. I čim bolje znaju. Vrag odnio ljudski obraz i ideale. Kakvi lonci, kakvi bakrači, nitko ne zna hoće li i kakav će SDP dočekati europarlamentarne, predsjedničke, lokalne/regionalne i parlamentarne izbore, a od nečega se mora živjeti, pa... SDP se strmoglavo ruši u ponor, kritično ga razdiru borbe prijestolja, a HDZ raste unatoč katastrofalnim aferama dugoročno loših posljedica za sve građane.

Milan Bandić, pak, kupuje li kupuje. Premazan i mastima za koje mnogi konkurenti i oponenti nisu nikad čuli, radikalno vodi - i predsjedničku kampanju. Ne da se smesti. U svojoj je stranci (o)kupio i misice, poznate mlade sportaše, paraolimpijce, osvajače medalja, kulturnjake svake vrsti, znanstvenike, etc. Ne samo iz Zagreba, što će reći da se uistinu osjeća budućim "gradonačelnikom Hrvatske".

Premijer Plenković je upravo poručio iz Dalmacije u povodu bildanja Bandićeve potpore trenutnoj HDZ-ovoj vlasti da ne kani rekonstruirati vladu, uzmimo da stranka Bandić Milan 365 ipak neće tražiti participaciju u neposrednoj vlasti, npr. kontrolom resora pravosuđa, koji je iz milijun razloga najzanimljiviji zagrebačkom gradonačelniku. Glede i u svezi njegove predsjedničke ambicije, apetiti nisu bez osnove i izgleda.

Recimo, te je 2010. godine u drugom krugu uvjerljivo izgubio od SDP-ovog kandidata Ive Josipovića, ali je već u prvom hametice potukao jake protukandidate za predsjednika RH Andriju Hebranga, Nadana Vidoševića, Vesnu Pusić, Dragana Primorca, Miroslava Tuđmana, Damira Kajina, Josipa Jurčevića, Borisa Mikšića, Vesnu Škare-Ožbolt i Slavka Vukšića.

Rezultat govori sam za sebe. U međuvremenu se jako potrudio biti bolji - sljedeći put. S proračunske pozicije od blizu 10 milijardâ kuna gradskog novca uspijeva mu raširiti Bijednom Našom - dobrim dijelom i rodnom Hercegovinom (BiH), gdje dvojni Hrvati biraju i vlast u RH - hrvatski jal tipa: "Lako vama u Zagrebu, imate Milana Bandića".

Nije bez vraga jalnušima sjetiti se pred biračkom kutijom: zašto i mi ne bismo imli - Milana Bandića? I eto ti ga na. Mršavi mladić, što je navodno sa smeđim koferom od skaja, dva kompleta donjeg rublja, dvije majice, trapericama i planom Zagreba došao iz hercegovačkog zaseoka Donjeg Dolca nedaleko od Gruda studirati 1974. godine općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu na Fakultetu političkih nauka danas je - zahvaljujući Račanovoj naklonosti i SDP-u, gdje je ispekao karijeru - vrlo bogat, ali i naprasit čovjek koji "jede snijeg", šiša umjetnu travu po hortikulturno unakaženom eksterijeru Meštrovićeve džamije na Trgu žrtava fašizma ili kimovski uči graditelje njihovu zanatu, postavljanju kanalizacije u predgrađu.

Dva je desetljeća neprikosnoveni gazda hrvatske metropole, kojeg ili kuju u zvijezde ili smatraju prepredenim kriminalcem, čija imovina i financijski interesi nekako nisu u ravnovjesju s plaćom i inim legalnim primanjima. Bandić ima svoju taktiku i strategiju, koja uopće ne ovisi o prebjezima iz drugih političkih tabora, nego o njegovoj mreži javnih/tajnih mecena i jataka od udruga zagrebačkih taksista i romskih "prijatelja" s Peščenice i Kozari boka do tzv. poduzetničke infrastrukture nevjerojatno široko disperziranih poslova.

Čija se vrijednost u svojoj ukupnosti mjeri milijardama, a cijene poslova nabildane do prsnuća. Opačić, Ronko, Jankovicz, Bilek, Kajtazi, Prljaskaj, Mišić, Varda i takvi samo su topovsko meso u igri brojeva na glasačkom pladnju. Ništa više. Može samo manje, ako ne budu li mišići zadovoljni skromnim honorarom. Jer, da su ostali gdje su bili, ne bi fasovali ni to, pa...

Istodobno, Zagreb već cijelu vječnost nema obećanu žičaru na Sljemenu, neriješen je prometni kaos na svim ulazima u grad, propisno zbrinjavanje otpada zadnja je briga, pa će građani plaćati penale Bruxellesu... Bandiću jamačno još pali Juvenalova s početka II. stoljeća panem et circenses (kruha i igara), kojom je ironizirao državnu praksu prvog rimskog cara Augusta (Gaj Julije Cezar Oktavijan) za gladijatorskih borbi u arenama.

(Ne)suđeni "gradonačelnik Hrvatske" bolje od ikog zna vrijednost političkog džon-obraza i morala od glinemola - znatno bolje i od vlastitih birača - što će u određenim slučajevima prodati i vlastitu mater za komad dobačenog kruha iz cezarove VIP lože. Kao što Zagrepčani ništa bitno nisu profitirali od dva Bandićeva desetljeća u arhitektonskom biseru (1955.) slavnog Kazimira Ostrogovića, Zagorci se neće ničim bitnim omrsiti pobandićevljenom uh-uh Marijom Puh, a ponajmanje pak hrvatska demokracija ražalovanom "socijaldemokratkinjom" Milankom Opačić.

Osim HDZ-a koji stalno vara birače i povlači ih za nos kojekakvim neprirodnostima, navaljuje građanima Bijedne Naše sve nepodnošljivije terete i vuče zemlju nizbrdo i hiperproducira opasne afere, a oni mu svejedno daju svoj glas - najmanje 25 posto, koji životno, radnim mjestom ovise o dealu sa strankom - druge političke opcije ne mogu računati na bilo kakvu prevagu prigrljenim političkim konvertitima.

Iznimka je zasad samo Bandić, politikantska mačka s devet života, kojoj može doći glave samo politički neovisno, nemanipulirano pravosuđe. A takvog u RH više nema, pa nema... Od trenutka kad su "domoljubi" 1990-ih u ime nacionalističke i ideološki isključive tzv. državne politike potjerali iz sustava treće vlasti sve Srbe i "komunjare".

Sada ti sposobni odvjetnici uspješno brane i izvlače iz Remetinca okorjele državne i stranačke dugoprstiće, notorne kriminalce, prostitutke, "naše" ratne zločince, etc. I Milan Bandić - koji ni za što nikad nije kriv, ali ga ipak svako malo tuže - ima solidnu ekipu koja ne dvoji o njegovoj nedužnosti. Zašto bi ga se libili i takvi s džon-obrazom i moralom od glinemola kad povjeruju da će uz njega zadržati kruh bez motike?

h-alter