Kad se povuče crta pod izjave koje je premijer Andrej Plenković davao samo zadnjih sedam dana, djedica u crvenom je šala i pošalica. Od božićnica, povećanja plaća u državnom i javnom sektoru, poreznog rasterećenja plaća, do preuzimanja Ine, sve ružičasto do ružičastoga
Jedna od glavnih vijesti na svim portalima jučer je glasila: Ivan Pernar ljubomoran je, ima više lajkova na fejsu od ministra Gorana Marića, a nije proglašen najpopularnijim u državi. Caka je bila u klikanosti imena Gorana Marića na web stranici Sabora, ali Pernar se našao uvrijeđenim jer je, smatra, Facebook relevantniji od te statistike. On želi biti najpopularniji, i točka!
Vijest broj dva: bivši gradonačelnik Osijeka, HDSSB-ovac Krešimir Bubalo pretučen je u Zagrebu. Nakon nogometaša i njihovih menadžera koji su obično bili žrtve takvih napada, sada se prešlo i na političare. Hrvatsko društvo tone i tone sve dublje.
Vijest broj tri je ona o mogućem povratku Jadranke Kosor u HDZ. Ali, nije je još osobno nazvao predsjednik stranke Andrej Plenković, nego samo gradski HDZ pa se i bivša premijerka malo uvrijedila. Taj se transfer s Twittera u vladajuću stranku kuha još od ljeta, kad su se vraćali Drago Prgomet i Milan Kujundžić, ali poziv mora doći s vrha, ili ništa.
Četvrto, kad se povuče crta pod izjave koje je premijer Andrej Plenković davao samo zadnjih sedam dana, djedica u crvenom je šala i pošalica. Od božićnica, povećanja plaća u državnom i javnom sektoru, poreznog rasterećenja plaća, do preuzimanja Ine, sve ružičasto do ružičastoga. Cinici bi rekli da to malo previše nalikuje na eru Ive Sanadera, kad se dijelilo šakom i kapom, a poslije cijelo desetljeće krpale rupe u proračunu.
Ima primjera i na drugim stranama, na primjer riječki gradonačelnik baš ove godine najavljuje cijeli niz novih benefita za građane: za novorođenčad potpore od dva milijuna kuna, za dvije tisuće osnovnoškolaca topli obrok, za umirovljenike još 2,5 milijuna kuna. Baš u izbornoj godini. I dok bjelosvjetski politolozi sjede nad knjigama i dumaju o tome kako naći odgovore na populizam i totalnu estradizaciju i amerikanizaciju politike, Hrvatska počinje izgledati kao novi Eldorado za tu vrstu političke komunikacije.
Što je najgore, Pernar je u pravu jer je posjete službenim stranicama neke institucije doista nemoguće uspoređivati s dnevnim posjetima društvenim mrežama poput Facebooka, gdje govorimo o stotinama tisuća pregleda. Publika je, očito, umorna od ozbiljnih tema i dilema, od reformi i javnih rasprava, sve sada zanima samo potrošnja i površnost, u novinama se čitaju samo naslovi, a na portalima samo bizarne vijesti tipa »rodila na ulici pa bacila dijete u rijeku« koje dobivaju maksimalni broj klikova. Je li se politika samo prilagodila tome, ili bi ona ipak trebala biti uzor, ona koja daje ton komunikaciji u društvu i promiče neke nove progresivne vrijednosti? Čini se da je odgovor na to pitanje samorazumljiv, a u žutom novinarstvu to se često naziva TPV – »to publika voli«.
Svi zajedno srozavamo standarde i kriterije, i političari koji žele biti najklikaniji pa misle da će zato biti i najbiraniji, što uopće nije isto, a i mediji koji se pridružuju praćenju događaja tipa »zastupnici Ivan Pernar i Sabina Glasovac napravili selfie u sabornici«.
U cijeloj toj estradizaciji, Hrvatska je u 2016. promijenila dvije vlade, smijenila dva predsjednika velikih stranaka, uvela u Sabor nove igrače poput Živog zida i ponovno Mosta, a zajednički nazivnik svemu samo je jedan: populizam, politička pošast 21. stoljeća. Dojam je da se društva vraćaju u rikverc umjesto da budu progresivna. To zaista treba promijeniti što je prije moguće.
novilist
