Broj izbjeglica i ekonomskih imigranata koji su pristigli u "obećanu zemlju" je dosegnuo gotovo 1,2 milijuna. Njemačka je nakon novogodišnje noći u Kölnu ogorčena politikom Angele Merkel. Važan saveznik njemačke kancelarke je zaprijetio da će sudu tužiti vladu zbog politike "otvorenih vrata" prema migrantima, prenosi Reuters i podsjeća da sve više raste politički pritisak da kancelarka smanji broj novopridošlih imigranata. Bavarski premijer Horst Seehofer je kazao da će saveznoj vladi uputiti pisani zahtjev da u roku od dva tjedna ponovo uspostavi red na državnim granicama kroz koje je prošle godine u zemlju ušlo milijun migranata.
"Ako to ne uslijedi, savezna vlada neće imati drugog izbora nego podići tužbu na saveznom ustavnom sudu", kazao je Seehofer za Der Spiegel.
Premijer Bavarske je u posljednjih nekoliko mjeseci uputio uredu kancelarke Merkel niz ultimatuma kako bi je prisilio na hitnu akciju ograničavanja priljeva izbjeglica, no uvijek bi se naposljetku povukao. Njegove izjave su odraz sve veće sumnje javnosti prema mantri kancelarke: "Mi to možemo", posebice nakon seksualnih napada na žene u Kölnu koji se pripisuju imigrantima.
"Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja, i to vrlo brzo", priznaje Volker Wagener, urednik redakcije Deutsche Wellea, podsjećajući na izjavu ministra razvoja, Gerda Müllera, koji govori o dolasku ukupno osam do deset milijuna izbjeglica u Europu.
Činjenica je da još od prvih žica na mađarskim granicama Europska unija nema jedinstvenu politiku o tom pitanju i da je ovo najveći test za opstanak Europske unije kao cjeline. Schengenski prostor gotovo da ne postoji, a Europsku uniju više ne veže gotovo ništa, osim zajedničke valute u eurozoni.
Je li izbjeglička kriza označila početak kraja Europske unije, posebice ako se ostvare crne prognoze njemačkog ministra razvoja, Gerda Müllera, koji govori o dolasku do deset milijuna imigranata u Europu.
Schengenski prostor - početak kraja?
Sve više je glasova koji predviđaju da će područje bez granica unutar Europske unije, takozvani Schengenski prostor, nestati, a samim time i temelj EU. Zašto se prijeti ukidanjem slobode kretanja na tom području?
Schengenski sporazum je međuvladin sporazum između 26 zemalja, ne samo članica Europske unije. Najprije je 1985. pet država potpisalo sporazum o suspenziji unutarnje kontrole, tako da su državljani tih zemalja mogli slobodno putovati, bez pokazivanja putovnica ili carinske kontrole.
Kada bi stranac ranije ulazio u Schengenski prostor i prošao prvu kontrolu, dalje je putovao bez problema. No, sada je Schengenski prostor upao u najdublju krizu. Uvođenje kontrole na unutarnjim granicama bi moglo dovesti do propasti Schengena, iako svi tvrde "kako u izvanrednim okolnostima sporazum može biti suspendiran".
Činjenica je da sada sloboda kretanja postoji još samo na papiru.
U subotu je i Austrija najavila da će početi pratiti i kontrolirati svoje granice, te protjerivati imigrante koji ne ispunjavaju uvjete za azil. Austrijski kancelar Werner Faymann je također rekao da njegova zemlja "samo privremeno suspendira" Schengenski sporazum. Kako bi se ograničio priljev izbjeglica, Norveška, Švedska i Danska su također uvele "privremene" kontrole na svojim granicama.
Viktor Sergejev, profesor političkih znanosti na Sveučilištu vanjskih poslova Rusije, izjavio je za RIA Novosti da granične kontrole u Schengenskom prostoru mogu izazvati "pukotine u strukturi Europske unije je, što je vrlo znakovito".
Je li ovo početak kraja Schengenskog prostora? Previranja u europskom gospodarstvu i poplava imigranata i izbjeglica su dva faktora koja najviše ugrožavaju Schengenski sporazum.
Kriza eurozone
Prije tri godine se zbog nezapamćene krize u eurozoni pojavili prvi strahovi od mogućeg raspada EU. Neki europski političari i politolozi su tada govorili o mogućem izlasku Grčke iz eurozone, što bi automatski dovelo i do suspenzije Schengenskog sporazuma.
U travnju 2012. godine je predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz, izjavio da je "situacija u mnogim zemljama članicama Europske unije loša i da je ksenofobija u porastu, opstanak eura je doveden u pitanje, a prijeti se i otvorenosti unutarnjih granica".
Činjenica je da je euro i dalje nestabilan, što samo dodaje ulje na vatru.
Neprestani protok izbjeglica
Međutim, čimbenik koji izaziva najveću zabrinutost u Europskoj uniji je imigrantska kriza, koje je počela u ljeto prošle godine. Trenutni broj izbjeglica i imigranata na europskom tlu je preko milijun, a još nekoliko milijuna ne samo da bi dodatno zapalilo ulice europskih gradova, nego bi ozbiljno destabiliziralo sve vlade i institucije nacionalnih država.
Masovni val izbjeglica i imigranata je u Europu doveo više od 1,2 milijuna ljudi koji su pobjegli od sukoba, prenosi Frontex, ali je među njima i priličan broj ekonomskih migranata. Europska komisija je priznala da je ovo najveća migracija kriza od Drugog svjetskog rata.
Sadašnja migracijska politika Europske unije više nije djelotvorna, što će Bruxelles vjerojatno prisiliti da stvori novi sustav granične kontrole.
Što će se dogoditi ako Schengenska zona propadne?
Financial Times nudi četiri osnovna scenarije koja bi se mogla dogoditi Europi u slučaju propasti Schengenskog sporazuma:
1. Izlazak Grčke
Nekontrolirani protok izbjeglica počinje tamo, što drugim europskim zemljama samo stvara "glavobolju".
2. Obnova granica
Područje Schengenskog prostora je puno zidova i bodljikave žice - između Mađarske i Srbije, Slovenije i Hrvatske, Austrije i Slovenije, a neke razmišljaju o potpunom zatvaranju granica s drugim državama.
3. Izbjeglički logori
Zbog velikog broja izbjeglica raste potreba za izgradnjom sve više prihvatnih centara, što znači da će biti sve više izbjegličkih logora u graničnim zemljama Europske unije.
4. "Minizone bezgranične kontrole"
Neki analitičari predviđaju da će povećati broj zatvorenih granica i vratit će se "minizone bezgranične kontrole", kao što su Benelux ili Skandinavska zona. Ovaj raskol bi mogao označiti "opasan i kolektivni gubitak povjerenja".
Zbog svih ovih problema je ovih dana zemljama članicama Europske unije upućen apel Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), među kojima i hrvatskog Centra za mirovne studije, kojim se od EU i zemalja na izbjegličkoj ruti traži "da prevladaju razlike u pristupima politici azila, osiguraju sigurnost preseljenja u treće zemlje, olakšaju spajanje obitelji, liberalizaciju viznog režima, te prekinu praksu vraćanja skupina izbjeglica pod različitim izgovorima, čime ovih dana sve glasnije prijete Slovenci i Austrijanci".
Dakle, u jednom slučaju imamo prijetnju urušavanja temelja Europske unije, dok u drugom Europsko vijeće za izbjeglice i azilante i nevladine udruge u zemljama članicama traže u ovoj situaciji gotovo nemoguće.
Međutim, ovaj apel nikoga ne treba čuditi, jer je još u listopadu 2014. godine, dakle, kada su izbjeglice još uvijek bile smještene u kampovima u Turskoj, Libanonu i Jordanu, barem one sirijske, Europe's World objavio članak u kojem stoji "kako je došlo vrijeme za high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati".
"To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati", za Europe's World pišu ništa manje nego William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
Dakle, godinu dana, možda nešto manje, prije nego će krenuti masovni val izbjeglica i imigranata je pripremljen high-road scenarij za čiju su provedbu put otvorili mediji i nevladine udruge. Tek potom je krenuo prvi val izbleglica i imigranata u EU i svi se sjećamo njihovog dočeka po kolodvorima u Njemačkoj i drugim bogatijim europskih zemljama.
Gotovo nijedna europska vlada nije htjela govoriti o srži problema, odnosno ratovima koje je Zapad pokrenuo o Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji, zbog kojih su ti ljudi i pobjegli iz svojih domova, nego se cijeli igrokaz sveo na političku korektnost i nezapamćenu humanost, prije svega Nijemačke, a potom i nekih drugih zemalja koje su se ponudile za prihvat imigranta.
Dok su zapadne sile deklarativno "ulagale napore" za rješenje sirijske krize, uspostavu funkcionalne vlade u Libiji i uništenje terorista "Islamske države" u Iraku, s druge strane su činile sve da te zemlje ne izađu iz kaosa i sektaškog nasilja.
Stratfor: "EU je muzej kojem SAD ne mogu vjerovati"
Sada, s naknadnom pameću, osnivač i direktor Stratfora ili, kako je zovu, "CIA-e u sjeni", objašnjava zašto Europska unija postaje "sve beskorisnija" i kako Washington vidi situaciju.
Naime, američki politolog, osnivač i izvršni direktor agencije za strateška predviđanja Stratfor, George Friedman, vjeruje da Europska unija ne uspijeva donijeti potrebne odluke i da se te pogreške manifestiraju u "neuspjelim pokušajima" europskih političara da riješe imigrantsku krizu, prenosi portal EurActiv.
Zanimljivo, George Friedman je itekako upućen, možda je i strateg intervencija NATO saveza od Afganistana, preko Iraka i Libije do Sirije, a jednako mu je poznat dokument iz 2014. godine kojim William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), pripremaju imigrantski val, a sada se odjednom "čudi" nad nesposobnim europskim liderima i Europskom unijom u cjelini.
Međutim, Friedman vjeruje da će, usprkos rastućoj "nemoći" da se suprotstavi izazovima modernog svijeta, EU i dalje postojati kao jedan entitet, ali će se postati "muzej".
"Iako Bruxelles i dalje donosi zakone, zemlje članice se sve više drže svojih unutarnjih zakona", tvrdi George Friedman.
Osnivač i izvršni direktor Stratfora smatra da su europski političari sposobni donijeti određene odluke za rješavanje problema, ali onda njihovi napori budu ignorirani.
Na temelju ove procjene, George Friedman predviđa da EU neće propasti, ali će njena "beskorisnost" postajati sve očitija. Američki strateg i analitičar misli da se Europljani neće usuditi mijenjati ili službeno glasovati za raspad EU, "nego će je naprosto i dalje ignorirati".
Štoviše, direktor "CIA-e u sjenci" podsjeća da se napetosti i razlike između zemalja EU također prenose i na NATO savez, te u tom smislu u Sjedinjenim Državama ne mogu vidjeti Sjevernoatlantski savez kao "mehanizam kojem će svrha biti povezati Europu".
Konačno, Friedman tvrdi da Sjedinjene Države svoje europske partnere svaki put "smatraju sve manje pouzdanima i predvidljivima", te da, iako to nije "katastrofa", ipak stvara probleme Washingtonu, kako na Bliskom istoku, tako i u odnosima s Rusijom.
Za kraj, kako njegov osvrt ne bi izgledao kao šamar Europi, George Friedman vjeruje da će se tijekom 2016. ipak smanjiti napetosti.
Američka elita je s imigrantima uspjela uništiti EU!
Ovakve izjave su u početku pripisivane teoretičarima zavjere, ali kako se mozaik polako slaže, izgleda da je ovu tvrdnju sve lakše dokazati. U početku imamo high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, potom priprema za dolazak koju su odradili mediji i nevladine udruge. Nakon toga izjavu kancelarke Angele Merkel: "Mi to možemo i svi su dobrodošli!", potom dolazak preko milijun imigranata i na kraju organizirani napad izbjeglica na žene u Kölnu i mnogim drugim njemačkim gradovima, ali i Švicarskoj i Austriji. Reći da je sve ovo slučajno može samo netko naivan.
Analitičar Robert Bridge tvrdi da poplava izbjeglica i imigranata u Europi, posebno u Njemačkoj, nije nuspojava američke neokonzervativne strategije na Bliskom istoku, nego je sve učinjeno svjesno i namjerno.
On čak tvrdi da su i Merkel i Obama obične marionete neokonzervativaca, lideri koji u propast vode svoje zemlje, a da je Rusija jedna od rijetkih zemalja čije vodstvo razumije što se događa i bori se da očuva integritet.
"Prije nekoliko godina bi se stavovi poput ovih smatrali marginalnima, a danas su široko rasprostranjeni u američkom društvu, čemu svjedoči i popularnost jednog Donalda Trumpa", tvrdi Robert Bridge.
Od Sjedinjenih Država do Europe, zapadna elita dopušta masovni priljev stranaca za ulazak svoje zemlje, čime se radikalno transformiraju zapadna društva, a sve u pokušaju podjele i osvajanja s konačnim ciljem jačanja svoje vojne i financijske hegemonije diljem planete.
Angelu Merkel je časopis Time čak nazvao "osobom godine", iako je sad sasvim jasno da je upravo ona predvodnica politike priliva izbjeglica koji sada prijeti da uništi europske institucije, a Europsku uniju, kako cinično predviđa George Friedman, u "muzej".
Unatoč medijskoj kampanji koja nameće viziju Europe koja je spremna prihvatiti milijune imigranata i izbjeglica u svoja konzervativna društva, nedavna povijest nam pruža posve drugačiju sliku.
Već 2010. godine je njemačka kancelarka Angela Merkel, kao odgovor na rastući anti-imigrantski sentiment, šokirala svijet kada je priznala da su napori u stvaranju multikulturalnog društva u Njemačkoj "potpuno propali".
Danas Angela Merkel pjeva posve drugu pjesmu i kao da zaziva val izbjeglica u Europu iz svih dijelova svijeta. Vjerujući da je javnost kratkog pamćenja, njemačka čelnica je najavila dobrodošlicu i rekla da je Njemačka spremna prihvatiti više od 1 milijun novih imigranata, na gotovo isti dan kada je u Parizu 130 ljudi ubijeno od strane navodnih islamskih fundamentalista.
Dio javnosti je omekšao svoj stav i zbog stradanja izbjeglica, posebice nakon tragične priče Aylana Kurdia, sirijskog djeteta čije je mrtvo tijelo nakon prevrnuća brodice pronađeno na obalama Turske. Naravno, korporativni, super-nadzirani mediji su iskoristili taj tragični trenutak i priča i fotografije o malom sirijskom dječaku su objavljeni na svim novinskim naslovnicama diljem Europe.
No, iste zapadne novine su ignorirale tragedije djece diljem Bliskog istoka koja su stradavala u napadima NATO saveza na suverene zemlje poput Iraka, Afganistana, Libije i sada Sirije. Dovoljno je pročitati naslov kojeg je u vrijeme pogibije Aylana Kurdia objavio The Sun: "Bombardirajmo Siriju zbog Aylana!" Dakle, iskoristimo tragediju kako bi uspjeli prodati najodvratniju moguću agendu u povijesti čovječanstva, a to je rat.
U međuvremenu su europski narodi u svrhu prihvaćanja sirijskih izbjeglica od strane medija proglašavani ili za "neofašiste", iako je riječ o nekoliko Nijemaca koje se tolerira unatoč njihovom pozivanju na tekovine nacističke Njemačke, ili za progresivne narode koji razumiju patnju, ali i da će sirijske izbjeglice u Europi lako doći do novca i radnih mjesta.
Međutim, zaboravlja se i da većina izbjeglica uopće nije iz Sirije, nego je dokazano da većina imigranata u Europi u ovom valu potiče iz drugih ratom razorenih zemalja, poput Afganistana, Iraka i Libije.
Izbjeglice u Njemačkoj dobivaju do 345 eura mjesečno od države, dok u Švedskoj njihov mjesečni prihod iznosi do 224 eura. U odnosu na mjesta i situacije odakle izbjeglice bježe, ovu napast slobodnog novca je praktički nemoguće ignorirati.
Je li taj kaos planiran?
Iako se može činiti da su se sa izbjegličkom krizom zapadni lideri suočili iznenada, to je, u stvari, samo dio njihovog plana za globalnu dominaciju, kojeg je opisala do sada već ugašena skupina američkih konzervativaca poznata kao "Projekt za novo američko stoljeće" ( The Project for a New American Century / PNAC).
Davno prije 2014. i planiranog imigrantskog vala koji je, navodno, trebao ojačati europsko tržište rada i spriječiti starenje i izumiranje europskih naroda, kao što su to osmislili William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), u rujnu 2000. godine je PNAC izdao dokument naziva: "Jačanje američke obrane - Strategija, vojne snage i resursi za novo stoljeće".
U tom je dokumentu skupina moćnika priznala da im je cilj potvrđivanje američke vojne sile diljem svijeta, kako bi Sjedinjene Države ostale jedina i vrhovna svjetska supersila.
PNAC identificira pet nacija za koje smatra da su "duboko neprijateljski nastrojene prema Americi". To su bile Sjeverna Koreja, Irak, Iran, Libija i Sirija, a bivši američki general Wesley Clark je kasnije dodao još tri zemlje na taj popis: Libanon, Somaliju i Sudan. Treba li se čuditi da su dvije od navedenih zemalja već pretrpjele američku okupaciju, Sudan je podijeljen na dvije suverene države, dok Sirija još uvijek preživljava, ali samo zbog ruske vojne intervencije.
Čini se da je Moskva došla do ispravnog zaključka da je "Islamska država" na kraju vojska stvorena od strane Sjedinjenih Država kojoj je cilj razoriti niz suverenih država.
Sudeći po opsegu tih groznih planova, sasvim je moguće da Sjedinjene Države nisu mogle predvidjeti i unaprijed znati da će doći do navale očajnih izbjeglica koji hrle ka Europskoj uniji u potrazi za sigurnosti.
No opet, to je dio cjelokupnog plana kojeg je htjela američka elita, inače ne bi bilo tako agresivne borbe za prava ilegalnih imigranata, koja u ime lažne "političke korektnosti" moraju biti ista kao i prava domicilnog stanovništva.
To ima smisla ako uzmemo u obzir apsolutnu olupinu u koju su zapadne elite pretvorile neka europska gospodarstva, prije svega ekonomije naroda Grčke, Italije, Portugala i ostalih koji su na rubu nelikvidnosti, a preživljavaju jedino zahvaljujući kreditima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke koje nikada neće moći vratiti.
Ovdje treba spomenuti i prilično "zanimljivu" životnu priču Baracka Husseina Obame, prvog afroameričkog predsjednika kenijskog podrijetla koji je poznat po čvrstom stavu o načinu tretiranja manjina, kako prije, tako i danas. Njegova je politika uvijek bila snažno dokidanje nacionalnih granica u cijelom svijetu, što je šokiralo mnoge u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji.
Sada izgleda svjedočimo činjenici da je američki multimilijarder Trump zapečatio svoju predsjedničku kandidaturu među republikancima, a obećao je ništa manje nego da će izgraditi "divovski zid" koji će razdvojiti Ameriku i Meksiko.
Dobro, zašto Obama ili netko drugi ne da slično obećanje i jednom i zauvijek uklone Trumpa s političke pozornice? Budući da je Obama Afroamerikanac, a njegova kolegica Hillary Clinton se također bori za prava manjina, za ovakav ispad ih nitko ne bi optužio da su rasisti ili ksenofobi. Jednostavno iz razloga što ne čitaju skripte napisane prije mnogo godina. Washington je uvjeren u svoju nadmoć, iako je poznato da se u američkoj politici ništa ne događa bez zelenog svjetla stvarnih gospodara Bijele kuće i Kongresa koji iza kulisa vuku konce svojih marioneta.
Prema njemačkom sociologu Gunnaru Heinsohnu, do sredine 21. stoljeća će milijuni imigranata iz Afrike i Azije doći u Europu. 950 milijuna nesretnika je već spremno preseliti u EU, što će Europu vratiti u srednji vijek. Dakle, je li to ono što je Barack Obama, čovjek s afričkim korijenima, trebao ostvariti svojom vanjskom politikom?
Bilo bi nepravedno kriviti samo Obamu za uništavanje nekad ponosne europske civilizacije, koja sada, htjeli mi to priznati ili ne, ovisi o nekoliko tvrdoglavih zemalja poput Rusije, Mađarske i Bjelorusije. Krivci su svi američki lideri koji su bili prisiljeni provoditi istu politiku onog trenutka kada su kročili u Ovalni ured. Postoje i iznimke, ali je John F. Kennedy možda najbolji primjer što će se dogoditi bilo kojem američkom čelniku, koji bude pokušao donositi samostalne odluke i pokrenuti stvarne promjene u američkom društvu, piše Robert Bridge.
Svijet si više ne može priuštiti luksuz da bude zaveden i da ne razumije što se stvarno događa. Sjedinjene Države aktivno i namjerno uništavaju nacionalno tkivo zemalja u svijetu, bez obzira bile one Washingtonu prijateljske ili neprijateljske, kršćanske ili muslimanske, bogate ili siromašne.
Krajnji plan je da razbiti bilo kakvu homogenost među stanovništvom, te je zamijeniti američkim imperijalističkim sustavom koji se u održavanju "reda i mira" oslanja na samo i isključivo silu.
Možda je sada jasnija poruka iskusnog stratega Georga Friedmana, koji Europsku uniju vidi kao slabog američkog partnera, bez ikakvog autoriteta u kojem svaka nacionalna država vodi svoju politiku.
Friedman tvrdi i kako su u Americi prilično ljuti zbog činjenice da u Bruxellesu na NATO savez gledaju kao na alat koji će očuvati jedinstvo Europske unije.
Samo malo, ako je činjenica da se Europska unija urušava, a ranija kriza eurozone i sada Schengenskog prostora potvrđuju da tako jest, onda "strahovi" Washingtona o kojima govori osnivač i izvršni direktor Stratfora izgledaju kao najava sljedećeg koraka, a to znači da će slabe europske institucije zamijeniti NATO, jer je jedino Sjevernoatlantski savez, naravno, na čelu sa Sjedinjenim Državama, u stanju pospremiti ovaj nered u europskoj kući.
No, europske nacije, ili barem neke od njih, još uvijek drže do svog suvereniteta, stoga će uspostavu američke hegemonije i nad Europskom unijom, ma kako to nekome nemoguće zvučalo, biti puno lakše postići ako ljudi više nemaju ništa zajedničko sa svojim susjedima.
Nekontrolirani priliv imigranata je Europu već koštao tragedija poput hladnokrvnih ubojstava usred bijela dana, a Europa se ponaša jednako kao i Amerika nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine. Umjesto da se problem riješi u korijenu, odnosno da NATO obustavi pomoć ekstremistima koji u njegovo ime vode ratove na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, kreće u nove uzaludne bitke, bez obzira na negodovanje javnosti zbog ilegalnih ratova koji su pogodili Irak, Afganistan Libiju i Siriju. Sve ove avanture su rezultirale propalim državama, koje sada daju stotine tisuća i milijune izbjeglica.
No, kako se čini, prava propala država će na kraju biti stara kolonijalna sila Europa, koja se sada bori s tsunamijem izbjeglica izazvanim od strane Washingtona i koji sada zaista prijeti urušavanjem sustava u cijeloj uniji.
Ovaj razvoj događaja je samo dio igre Washingtona na štetu europskih naroda, koji su prestravljeni od mogućeg rata, terorizma i financijskog kolapsa, te kao da čekaju spasitelja da im osigura sigurnu budućnost i mir. Kada se dosegne potrebna razina straha, tada ćemo u Europi biti sretni što su nas saveznici "spasili" i bit ćemo sretni sve do trenutka našeg konačnog uništenja.
Drugim riječima, pravo lice globalne tiranije ćemo otkriti u onom trenutku kada bude prekasno da na bilo koji način utječemo na našu budućnost.
altermainstreaminfo
"Ako to ne uslijedi, savezna vlada neće imati drugog izbora nego podići tužbu na saveznom ustavnom sudu", kazao je Seehofer za Der Spiegel.
Premijer Bavarske je u posljednjih nekoliko mjeseci uputio uredu kancelarke Merkel niz ultimatuma kako bi je prisilio na hitnu akciju ograničavanja priljeva izbjeglica, no uvijek bi se naposljetku povukao. Njegove izjave su odraz sve veće sumnje javnosti prema mantri kancelarke: "Mi to možemo", posebice nakon seksualnih napada na žene u Kölnu koji se pripisuju imigrantima.
"Raspoloženje u Njemačkoj se mijenja, i to vrlo brzo", priznaje Volker Wagener, urednik redakcije Deutsche Wellea, podsjećajući na izjavu ministra razvoja, Gerda Müllera, koji govori o dolasku ukupno osam do deset milijuna izbjeglica u Europu.
Činjenica je da još od prvih žica na mađarskim granicama Europska unija nema jedinstvenu politiku o tom pitanju i da je ovo najveći test za opstanak Europske unije kao cjeline. Schengenski prostor gotovo da ne postoji, a Europsku uniju više ne veže gotovo ništa, osim zajedničke valute u eurozoni.
Je li izbjeglička kriza označila početak kraja Europske unije, posebice ako se ostvare crne prognoze njemačkog ministra razvoja, Gerda Müllera, koji govori o dolasku do deset milijuna imigranata u Europu.
Schengenski prostor - početak kraja?
Sve više je glasova koji predviđaju da će područje bez granica unutar Europske unije, takozvani Schengenski prostor, nestati, a samim time i temelj EU. Zašto se prijeti ukidanjem slobode kretanja na tom području?
Schengenski sporazum je međuvladin sporazum između 26 zemalja, ne samo članica Europske unije. Najprije je 1985. pet država potpisalo sporazum o suspenziji unutarnje kontrole, tako da su državljani tih zemalja mogli slobodno putovati, bez pokazivanja putovnica ili carinske kontrole.
Kada bi stranac ranije ulazio u Schengenski prostor i prošao prvu kontrolu, dalje je putovao bez problema. No, sada je Schengenski prostor upao u najdublju krizu. Uvođenje kontrole na unutarnjim granicama bi moglo dovesti do propasti Schengena, iako svi tvrde "kako u izvanrednim okolnostima sporazum može biti suspendiran".
Činjenica je da sada sloboda kretanja postoji još samo na papiru.
U subotu je i Austrija najavila da će početi pratiti i kontrolirati svoje granice, te protjerivati imigrante koji ne ispunjavaju uvjete za azil. Austrijski kancelar Werner Faymann je također rekao da njegova zemlja "samo privremeno suspendira" Schengenski sporazum. Kako bi se ograničio priljev izbjeglica, Norveška, Švedska i Danska su također uvele "privremene" kontrole na svojim granicama.
Viktor Sergejev, profesor političkih znanosti na Sveučilištu vanjskih poslova Rusije, izjavio je za RIA Novosti da granične kontrole u Schengenskom prostoru mogu izazvati "pukotine u strukturi Europske unije je, što je vrlo znakovito".
Je li ovo početak kraja Schengenskog prostora? Previranja u europskom gospodarstvu i poplava imigranata i izbjeglica su dva faktora koja najviše ugrožavaju Schengenski sporazum.
Kriza eurozone
Prije tri godine se zbog nezapamćene krize u eurozoni pojavili prvi strahovi od mogućeg raspada EU. Neki europski političari i politolozi su tada govorili o mogućem izlasku Grčke iz eurozone, što bi automatski dovelo i do suspenzije Schengenskog sporazuma.
U travnju 2012. godine je predsjednik Europskog parlamenta, Martin Schulz, izjavio da je "situacija u mnogim zemljama članicama Europske unije loša i da je ksenofobija u porastu, opstanak eura je doveden u pitanje, a prijeti se i otvorenosti unutarnjih granica".
Činjenica je da je euro i dalje nestabilan, što samo dodaje ulje na vatru.
Neprestani protok izbjeglica
Međutim, čimbenik koji izaziva najveću zabrinutost u Europskoj uniji je imigrantska kriza, koje je počela u ljeto prošle godine. Trenutni broj izbjeglica i imigranata na europskom tlu je preko milijun, a još nekoliko milijuna ne samo da bi dodatno zapalilo ulice europskih gradova, nego bi ozbiljno destabiliziralo sve vlade i institucije nacionalnih država.
Masovni val izbjeglica i imigranata je u Europu doveo više od 1,2 milijuna ljudi koji su pobjegli od sukoba, prenosi Frontex, ali je među njima i priličan broj ekonomskih migranata. Europska komisija je priznala da je ovo najveća migracija kriza od Drugog svjetskog rata.
Sadašnja migracijska politika Europske unije više nije djelotvorna, što će Bruxelles vjerojatno prisiliti da stvori novi sustav granične kontrole.
Što će se dogoditi ako Schengenska zona propadne?
Financial Times nudi četiri osnovna scenarije koja bi se mogla dogoditi Europi u slučaju propasti Schengenskog sporazuma:
1. Izlazak Grčke
Nekontrolirani protok izbjeglica počinje tamo, što drugim europskim zemljama samo stvara "glavobolju".
2. Obnova granica
Područje Schengenskog prostora je puno zidova i bodljikave žice - između Mađarske i Srbije, Slovenije i Hrvatske, Austrije i Slovenije, a neke razmišljaju o potpunom zatvaranju granica s drugim državama.
3. Izbjeglički logori
Zbog velikog broja izbjeglica raste potreba za izgradnjom sve više prihvatnih centara, što znači da će biti sve više izbjegličkih logora u graničnim zemljama Europske unije.
4. "Minizone bezgranične kontrole"
Neki analitičari predviđaju da će povećati broj zatvorenih granica i vratit će se "minizone bezgranične kontrole", kao što su Benelux ili Skandinavska zona. Ovaj raskol bi mogao označiti "opasan i kolektivni gubitak povjerenja".
Zbog svih ovih problema je ovih dana zemljama članicama Europske unije upućen apel Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), među kojima i hrvatskog Centra za mirovne studije, kojim se od EU i zemalja na izbjegličkoj ruti traži "da prevladaju razlike u pristupima politici azila, osiguraju sigurnost preseljenja u treće zemlje, olakšaju spajanje obitelji, liberalizaciju viznog režima, te prekinu praksu vraćanja skupina izbjeglica pod različitim izgovorima, čime ovih dana sve glasnije prijete Slovenci i Austrijanci".
Dakle, u jednom slučaju imamo prijetnju urušavanja temelja Europske unije, dok u drugom Europsko vijeće za izbjeglice i azilante i nevladine udruge u zemljama članicama traže u ovoj situaciji gotovo nemoguće.
Međutim, ovaj apel nikoga ne treba čuditi, jer je još u listopadu 2014. godine, dakle, kada su izbjeglice još uvijek bile smještene u kampovima u Turskoj, Libanonu i Jordanu, barem one sirijske, Europe's World objavio članak u kojem stoji "kako je došlo vrijeme za high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati".
"To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati", za Europe's World pišu ništa manje nego William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
Dakle, godinu dana, možda nešto manje, prije nego će krenuti masovni val izbjeglica i imigranata je pripremljen high-road scenarij za čiju su provedbu put otvorili mediji i nevladine udruge. Tek potom je krenuo prvi val izbleglica i imigranata u EU i svi se sjećamo njihovog dočeka po kolodvorima u Njemačkoj i drugim bogatijim europskih zemljama.
Gotovo nijedna europska vlada nije htjela govoriti o srži problema, odnosno ratovima koje je Zapad pokrenuo o Afganistanu, Iraku, Libiji i Siriji, zbog kojih su ti ljudi i pobjegli iz svojih domova, nego se cijeli igrokaz sveo na političku korektnost i nezapamćenu humanost, prije svega Nijemačke, a potom i nekih drugih zemalja koje su se ponudile za prihvat imigranta.
Dok su zapadne sile deklarativno "ulagale napore" za rješenje sirijske krize, uspostavu funkcionalne vlade u Libiji i uništenje terorista "Islamske države" u Iraku, s druge strane su činile sve da te zemlje ne izađu iz kaosa i sektaškog nasilja.
Stratfor: "EU je muzej kojem SAD ne mogu vjerovati"
Sada, s naknadnom pameću, osnivač i direktor Stratfora ili, kako je zovu, "CIA-e u sjeni", objašnjava zašto Europska unija postaje "sve beskorisnija" i kako Washington vidi situaciju.
Naime, američki politolog, osnivač i izvršni direktor agencije za strateška predviđanja Stratfor, George Friedman, vjeruje da Europska unija ne uspijeva donijeti potrebne odluke i da se te pogreške manifestiraju u "neuspjelim pokušajima" europskih političara da riješe imigrantsku krizu, prenosi portal EurActiv.
Zanimljivo, George Friedman je itekako upućen, možda je i strateg intervencija NATO saveza od Afganistana, preko Iraka i Libije do Sirije, a jednako mu je poznat dokument iz 2014. godine kojim William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), pripremaju imigrantski val, a sada se odjednom "čudi" nad nesposobnim europskim liderima i Europskom unijom u cjelini.
Međutim, Friedman vjeruje da će, usprkos rastućoj "nemoći" da se suprotstavi izazovima modernog svijeta, EU i dalje postojati kao jedan entitet, ali će se postati "muzej".
"Iako Bruxelles i dalje donosi zakone, zemlje članice se sve više drže svojih unutarnjih zakona", tvrdi George Friedman.
Osnivač i izvršni direktor Stratfora smatra da su europski političari sposobni donijeti određene odluke za rješavanje problema, ali onda njihovi napori budu ignorirani.
Na temelju ove procjene, George Friedman predviđa da EU neće propasti, ali će njena "beskorisnost" postajati sve očitija. Američki strateg i analitičar misli da se Europljani neće usuditi mijenjati ili službeno glasovati za raspad EU, "nego će je naprosto i dalje ignorirati".
Štoviše, direktor "CIA-e u sjenci" podsjeća da se napetosti i razlike između zemalja EU također prenose i na NATO savez, te u tom smislu u Sjedinjenim Državama ne mogu vidjeti Sjevernoatlantski savez kao "mehanizam kojem će svrha biti povezati Europu".
Konačno, Friedman tvrdi da Sjedinjene Države svoje europske partnere svaki put "smatraju sve manje pouzdanima i predvidljivima", te da, iako to nije "katastrofa", ipak stvara probleme Washingtonu, kako na Bliskom istoku, tako i u odnosima s Rusijom.
Za kraj, kako njegov osvrt ne bi izgledao kao šamar Europi, George Friedman vjeruje da će se tijekom 2016. ipak smanjiti napetosti.
Američka elita je s imigrantima uspjela uništiti EU!
Ovakve izjave su u početku pripisivane teoretičarima zavjere, ali kako se mozaik polako slaže, izgleda da je ovu tvrdnju sve lakše dokazati. U početku imamo high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, potom priprema za dolazak koju su odradili mediji i nevladine udruge. Nakon toga izjavu kancelarke Angele Merkel: "Mi to možemo i svi su dobrodošli!", potom dolazak preko milijun imigranata i na kraju organizirani napad izbjeglica na žene u Kölnu i mnogim drugim njemačkim gradovima, ali i Švicarskoj i Austriji. Reći da je sve ovo slučajno može samo netko naivan.
Analitičar Robert Bridge tvrdi da poplava izbjeglica i imigranata u Europi, posebno u Njemačkoj, nije nuspojava američke neokonzervativne strategije na Bliskom istoku, nego je sve učinjeno svjesno i namjerno.
On čak tvrdi da su i Merkel i Obama obične marionete neokonzervativaca, lideri koji u propast vode svoje zemlje, a da je Rusija jedna od rijetkih zemalja čije vodstvo razumije što se događa i bori se da očuva integritet.
"Prije nekoliko godina bi se stavovi poput ovih smatrali marginalnima, a danas su široko rasprostranjeni u američkom društvu, čemu svjedoči i popularnost jednog Donalda Trumpa", tvrdi Robert Bridge.
Od Sjedinjenih Država do Europe, zapadna elita dopušta masovni priljev stranaca za ulazak svoje zemlje, čime se radikalno transformiraju zapadna društva, a sve u pokušaju podjele i osvajanja s konačnim ciljem jačanja svoje vojne i financijske hegemonije diljem planete.
Angelu Merkel je časopis Time čak nazvao "osobom godine", iako je sad sasvim jasno da je upravo ona predvodnica politike priliva izbjeglica koji sada prijeti da uništi europske institucije, a Europsku uniju, kako cinično predviđa George Friedman, u "muzej".
Unatoč medijskoj kampanji koja nameće viziju Europe koja je spremna prihvatiti milijune imigranata i izbjeglica u svoja konzervativna društva, nedavna povijest nam pruža posve drugačiju sliku.
Već 2010. godine je njemačka kancelarka Angela Merkel, kao odgovor na rastući anti-imigrantski sentiment, šokirala svijet kada je priznala da su napori u stvaranju multikulturalnog društva u Njemačkoj "potpuno propali".
Danas Angela Merkel pjeva posve drugu pjesmu i kao da zaziva val izbjeglica u Europu iz svih dijelova svijeta. Vjerujući da je javnost kratkog pamćenja, njemačka čelnica je najavila dobrodošlicu i rekla da je Njemačka spremna prihvatiti više od 1 milijun novih imigranata, na gotovo isti dan kada je u Parizu 130 ljudi ubijeno od strane navodnih islamskih fundamentalista.
Dio javnosti je omekšao svoj stav i zbog stradanja izbjeglica, posebice nakon tragične priče Aylana Kurdia, sirijskog djeteta čije je mrtvo tijelo nakon prevrnuća brodice pronađeno na obalama Turske. Naravno, korporativni, super-nadzirani mediji su iskoristili taj tragični trenutak i priča i fotografije o malom sirijskom dječaku su objavljeni na svim novinskim naslovnicama diljem Europe.
No, iste zapadne novine su ignorirale tragedije djece diljem Bliskog istoka koja su stradavala u napadima NATO saveza na suverene zemlje poput Iraka, Afganistana, Libije i sada Sirije. Dovoljno je pročitati naslov kojeg je u vrijeme pogibije Aylana Kurdia objavio The Sun: "Bombardirajmo Siriju zbog Aylana!" Dakle, iskoristimo tragediju kako bi uspjeli prodati najodvratniju moguću agendu u povijesti čovječanstva, a to je rat.
U međuvremenu su europski narodi u svrhu prihvaćanja sirijskih izbjeglica od strane medija proglašavani ili za "neofašiste", iako je riječ o nekoliko Nijemaca koje se tolerira unatoč njihovom pozivanju na tekovine nacističke Njemačke, ili za progresivne narode koji razumiju patnju, ali i da će sirijske izbjeglice u Europi lako doći do novca i radnih mjesta.
Međutim, zaboravlja se i da većina izbjeglica uopće nije iz Sirije, nego je dokazano da većina imigranata u Europi u ovom valu potiče iz drugih ratom razorenih zemalja, poput Afganistana, Iraka i Libije.
Izbjeglice u Njemačkoj dobivaju do 345 eura mjesečno od države, dok u Švedskoj njihov mjesečni prihod iznosi do 224 eura. U odnosu na mjesta i situacije odakle izbjeglice bježe, ovu napast slobodnog novca je praktički nemoguće ignorirati.
Je li taj kaos planiran?
Iako se može činiti da su se sa izbjegličkom krizom zapadni lideri suočili iznenada, to je, u stvari, samo dio njihovog plana za globalnu dominaciju, kojeg je opisala do sada već ugašena skupina američkih konzervativaca poznata kao "Projekt za novo američko stoljeće" ( The Project for a New American Century / PNAC).
Davno prije 2014. i planiranog imigrantskog vala koji je, navodno, trebao ojačati europsko tržište rada i spriječiti starenje i izumiranje europskih naroda, kao što su to osmislili William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), u rujnu 2000. godine je PNAC izdao dokument naziva: "Jačanje američke obrane - Strategija, vojne snage i resursi za novo stoljeće".
U tom je dokumentu skupina moćnika priznala da im je cilj potvrđivanje američke vojne sile diljem svijeta, kako bi Sjedinjene Države ostale jedina i vrhovna svjetska supersila.
PNAC identificira pet nacija za koje smatra da su "duboko neprijateljski nastrojene prema Americi". To su bile Sjeverna Koreja, Irak, Iran, Libija i Sirija, a bivši američki general Wesley Clark je kasnije dodao još tri zemlje na taj popis: Libanon, Somaliju i Sudan. Treba li se čuditi da su dvije od navedenih zemalja već pretrpjele američku okupaciju, Sudan je podijeljen na dvije suverene države, dok Sirija još uvijek preživljava, ali samo zbog ruske vojne intervencije.
Čini se da je Moskva došla do ispravnog zaključka da je "Islamska država" na kraju vojska stvorena od strane Sjedinjenih Država kojoj je cilj razoriti niz suverenih država.
Sudeći po opsegu tih groznih planova, sasvim je moguće da Sjedinjene Države nisu mogle predvidjeti i unaprijed znati da će doći do navale očajnih izbjeglica koji hrle ka Europskoj uniji u potrazi za sigurnosti.
No opet, to je dio cjelokupnog plana kojeg je htjela američka elita, inače ne bi bilo tako agresivne borbe za prava ilegalnih imigranata, koja u ime lažne "političke korektnosti" moraju biti ista kao i prava domicilnog stanovništva.
To ima smisla ako uzmemo u obzir apsolutnu olupinu u koju su zapadne elite pretvorile neka europska gospodarstva, prije svega ekonomije naroda Grčke, Italije, Portugala i ostalih koji su na rubu nelikvidnosti, a preživljavaju jedino zahvaljujući kreditima Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke koje nikada neće moći vratiti.
Ovdje treba spomenuti i prilično "zanimljivu" životnu priču Baracka Husseina Obame, prvog afroameričkog predsjednika kenijskog podrijetla koji je poznat po čvrstom stavu o načinu tretiranja manjina, kako prije, tako i danas. Njegova je politika uvijek bila snažno dokidanje nacionalnih granica u cijelom svijetu, što je šokiralo mnoge u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji.
Sada izgleda svjedočimo činjenici da je američki multimilijarder Trump zapečatio svoju predsjedničku kandidaturu među republikancima, a obećao je ništa manje nego da će izgraditi "divovski zid" koji će razdvojiti Ameriku i Meksiko.
Dobro, zašto Obama ili netko drugi ne da slično obećanje i jednom i zauvijek uklone Trumpa s političke pozornice? Budući da je Obama Afroamerikanac, a njegova kolegica Hillary Clinton se također bori za prava manjina, za ovakav ispad ih nitko ne bi optužio da su rasisti ili ksenofobi. Jednostavno iz razloga što ne čitaju skripte napisane prije mnogo godina. Washington je uvjeren u svoju nadmoć, iako je poznato da se u američkoj politici ništa ne događa bez zelenog svjetla stvarnih gospodara Bijele kuće i Kongresa koji iza kulisa vuku konce svojih marioneta.
Prema njemačkom sociologu Gunnaru Heinsohnu, do sredine 21. stoljeća će milijuni imigranata iz Afrike i Azije doći u Europu. 950 milijuna nesretnika je već spremno preseliti u EU, što će Europu vratiti u srednji vijek. Dakle, je li to ono što je Barack Obama, čovjek s afričkim korijenima, trebao ostvariti svojom vanjskom politikom?
Bilo bi nepravedno kriviti samo Obamu za uništavanje nekad ponosne europske civilizacije, koja sada, htjeli mi to priznati ili ne, ovisi o nekoliko tvrdoglavih zemalja poput Rusije, Mađarske i Bjelorusije. Krivci su svi američki lideri koji su bili prisiljeni provoditi istu politiku onog trenutka kada su kročili u Ovalni ured. Postoje i iznimke, ali je John F. Kennedy možda najbolji primjer što će se dogoditi bilo kojem američkom čelniku, koji bude pokušao donositi samostalne odluke i pokrenuti stvarne promjene u američkom društvu, piše Robert Bridge.
Svijet si više ne može priuštiti luksuz da bude zaveden i da ne razumije što se stvarno događa. Sjedinjene Države aktivno i namjerno uništavaju nacionalno tkivo zemalja u svijetu, bez obzira bile one Washingtonu prijateljske ili neprijateljske, kršćanske ili muslimanske, bogate ili siromašne.
Krajnji plan je da razbiti bilo kakvu homogenost među stanovništvom, te je zamijeniti američkim imperijalističkim sustavom koji se u održavanju "reda i mira" oslanja na samo i isključivo silu.
Možda je sada jasnija poruka iskusnog stratega Georga Friedmana, koji Europsku uniju vidi kao slabog američkog partnera, bez ikakvog autoriteta u kojem svaka nacionalna država vodi svoju politiku.
Friedman tvrdi i kako su u Americi prilično ljuti zbog činjenice da u Bruxellesu na NATO savez gledaju kao na alat koji će očuvati jedinstvo Europske unije.
Samo malo, ako je činjenica da se Europska unija urušava, a ranija kriza eurozone i sada Schengenskog prostora potvrđuju da tako jest, onda "strahovi" Washingtona o kojima govori osnivač i izvršni direktor Stratfora izgledaju kao najava sljedećeg koraka, a to znači da će slabe europske institucije zamijeniti NATO, jer je jedino Sjevernoatlantski savez, naravno, na čelu sa Sjedinjenim Državama, u stanju pospremiti ovaj nered u europskoj kući.
No, europske nacije, ili barem neke od njih, još uvijek drže do svog suvereniteta, stoga će uspostavu američke hegemonije i nad Europskom unijom, ma kako to nekome nemoguće zvučalo, biti puno lakše postići ako ljudi više nemaju ništa zajedničko sa svojim susjedima.
Nekontrolirani priliv imigranata je Europu već koštao tragedija poput hladnokrvnih ubojstava usred bijela dana, a Europa se ponaša jednako kao i Amerika nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine. Umjesto da se problem riješi u korijenu, odnosno da NATO obustavi pomoć ekstremistima koji u njegovo ime vode ratove na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, kreće u nove uzaludne bitke, bez obzira na negodovanje javnosti zbog ilegalnih ratova koji su pogodili Irak, Afganistan Libiju i Siriju. Sve ove avanture su rezultirale propalim državama, koje sada daju stotine tisuća i milijune izbjeglica.
No, kako se čini, prava propala država će na kraju biti stara kolonijalna sila Europa, koja se sada bori s tsunamijem izbjeglica izazvanim od strane Washingtona i koji sada zaista prijeti urušavanjem sustava u cijeloj uniji.
Ovaj razvoj događaja je samo dio igre Washingtona na štetu europskih naroda, koji su prestravljeni od mogućeg rata, terorizma i financijskog kolapsa, te kao da čekaju spasitelja da im osigura sigurnu budućnost i mir. Kada se dosegne potrebna razina straha, tada ćemo u Europi biti sretni što su nas saveznici "spasili" i bit ćemo sretni sve do trenutka našeg konačnog uništenja.
Drugim riječima, pravo lice globalne tiranije ćemo otkriti u onom trenutku kada bude prekasno da na bilo koji način utječemo na našu budućnost.
altermainstreaminfo
