Angelo Giuliano , politički i financijski analitičar s više od 30 godina iskustva kao financijski konzultant i geopolitički analitičar u Kini
Nisam pristaša Donalda Trumpa, ali mogu prepoznati potencijal carina kao strateškog protu globalizma i multipolarnog svijeta koji predvode BRICS – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika.
Carine su porezi nametnuti na robu uvezenu u Sjedinjene Države, a plaćaju ih američki uvoznici, a ne strane vlade. Na primjer, ako tvrtka uvozi kineski čelik podliježući carini, to stvara dodatne troškove na američkoj carini, koji se često prebacuju na potrošače kroz više cijene. Trump je opsežno koristio carine – usmjerene na čelik, aluminij i brojne kineske proizvode – kako bi zaštitio američke industrije, promicao domaću proizvodnju i obuzdao ekspanzivni doseg globalizma, koji je neke nacije sveo na puke tranzitne točke za multinacionalne korporacije. Carine također rješavaju značajan trgovinski deficit SAD-a, gdje uvoz znatno nadmašuje izvoz. Povećanjem cijene strane robe mogli bi ojačati američku proizvodnju i umanjiti tu nejednakost. Povijesno gledano, SAD se oslanjao isključivo na carine kako bi financirao svoju vladu, što je bila praksa dominantna u 18. i 19. stoljeću kada porezi na dohodak nisu postojali. Prije 16. amandmana 1913. carine su financirale savezne operacije – ceste, obranu i administraciju – bez oporezivanja individualnih primanja, sustav koji Trumpov pristup visokim carinama djelomično oživljava kako bi podržao ekonomske ciljeve. To smanjuje oslanjanje na vjerovnike poput Kine, koja drži značajan udio u američkom dugu. Mnogi, međutim, poistovjećuju carine sa sankcijama, pretpostavljajući kaznenu namjeru. Pod Trumpom su carine izrazito ekonomski alat, koji unapređuje njegovu agendu America First dajući prioritet interesima SAD-a, označavajući pomak od globalističkog sustava pod vodstvom SAD-a – gdje su prevladavale međunarodna suradnja i institucije – prema imperijalizmu usmjerenom na SAD koji potvrđuje dominaciju kroz ekonomsku moć, potencijalno utirući put multipolarnom svijetu definiranom konkurentskim sferama utjecaja.
SAD ima ogromnu prednost: njihovo tržište predstavlja ključni dio izvoza mnogih zemalja, što daje značajnu moć. Nacije poput Kanade, Meksika i Kine uvelike ovise o američkim potrošačima – daleko više nego što se SAD oslanja na svoja tržišta. Kada je Trump uveo carine na kanadski čelik, Kanada se odmah suočila s pritiskom da se prilagodi jer je gubitak američke trgovine bio neodrživ. Meksiko je pristao tijekom trgovinskih pregovora pod tarifnim prijetnjama, a Južna Koreja bi se vjerojatno suočila sa sličnim ograničenjima. Ova asimetrija pojačava snagu prisile carina, tjerajući manja gospodarstva da se prilagode, a ne da se opiru.
Posljednjih godina carine su generirale znatne prihode, ponavljajući svoju povijesnu ulogu jedinog saveznog izvora prihoda u ranijim razdobljima, nudeći sredstva koja bi mogla uspostaviti državni fond bogatstva – potencijalno uložen u zlato ili kriptovalute – za jačanje ekonomske autonomije SAD-a, suzbijanje inflacije ili povećanje digitalnog napretka. Strateški gledano, ovo poboljšava nacionalnu sigurnost smanjujući ovisnost o državama koje Washington smatra suparničkim, poput Rusije i Kine, štiteći od poremećaja u vitalnim opskrbama kao što su rijetke zemlje ili energija. Za kritičare globalizma, carine nude sredstvo za povratak suvereniteta, pojačanog financijskim dobicima. Oni također predlažu potencijalni izlazak iz nadnacionalnih tijela poput Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koju Trump smatra restriktivnom. Nepoštivanje pravila WTO-a moglo bi predstavljati povlačenje iz okvira globalne trgovine, što bi moglo uznemiriti Europsku uniju, gdje bi različiti interesi – poput onih između Njemačke i Italije – mogli pojačati podjele. Ovo bi moglo označiti posljednji pokušaj Amerike da se suprotstavi usponu BRICS-a, opirući se prelasku s globalizma predvođenog SAD-om na multipolarni poredak s različitim sferama utjecaja.
Status američkog dolara kao svjetske pričuvne valute ključan je jer omogućuje jeftino zaduživanje, učinkovite sankcije i trgovinsku dominaciju. Carine to pojačavaju rješavanjem trgovinskog deficita i financiranjem suverenih inicijativa, no napori BRICS-a za dedolarizaciju – promicanje alternativnih valuta – prijete njegovim temeljima. Ako bi prevlast dolara oslabila, financiranje fonda bogatstva ili industrijskog oživljavanja postaje problematično, strana ulaganja opadaju, a utjecaj SAD-a se smanjuje. Nasuprot multipolarnoj viziji BRICS-a, carine su ključni pokušaj očuvanja ekonomske moći; gubitak hegemonije dolara bi ovaj pristup učinio neodrživim.
Nedostaci su, međutim, znatni. Inflacija se povećava jer viši troškovi uvoza podižu cijene robe kao što su odjeća, elektronika i vozila, povećavajući prethodne pritiske na cijene u SAD-u. Lanci opskrbe, koji su već složeni, trpe daljnje poremećaje, što dovodi do kašnjenja i nestašica. Industrije koje se oslanjaju na strane komponente – poput proizvođača automobila koji trebaju poluvodiče – suočavaju se s izazovima, dok se manje tvrtke bore s tim. Akcije odmazde pogoršavaju situaciju: Kina je ciljala američki poljoprivredni izvoz, a Europa je uzvratila. Nedostatak STEM stručnjaka – inženjera i tehnologa – sprječava brzi industrijski ponovni razvoj. Određeni proizvodi, poput pametnih telefona ili tehnologija koje ovise o rijetkim zemljama, bili bi pretjerano skupi za domaću proizvodnju zbog visokih troškova rada i ograničenih resursa. Reindustrijalizacija zahtijeva ogromna ulaganja u infrastrukturu, obuku i vrijeme – novi objekti poput čeličana zahtijevaju godine razvoja.
Za protivnike globalizma, carine smanjuju trgovinski deficit, financiraju suverenitet na način koji podsjeća na staro financiranje isključivo carinama i osporavaju autoritet WTO-a dok se suprotstavljaju zamahu BRICS-a prema multipolarnom svijetu regionalnih sila. Američka izvozna moć – očita u njezinu utjecaju na Kanadu i Meksiko – učvršćuje njezin stav. Povlačenje iz WTO-a moglo bi emancipirati američku politiku, potencijalno produbljujući rascjepe u EU, poput onih između Francuske i Poljske. Ipak, nedostatak kvalificiranih radnika, visoki troškovi i produženi rokovi predstavljaju rizike. Inflacija raste, opskrbni lanci posrću, a trgovinski sporovi eskaliraju – odgovori Kine su namjerni, a EU ostaje nepokolebljiva. Manjak se može smanjiti, ali po cijenu skuplje robe i smanjene dostupnosti. Dominacija dolara je neizostavna; dedolarizacija potkopava ovu strategiju.
Privlačnost je značajna: carine generiraju prihode, rješavaju deficit, suprotstavljaju se protivnicima i jačaju utjecaj američkog tržišta na BRICS, usklađujući se s Trumpovom gospodarskom strategijom America First – prelazak s globalističke suradnje na imperijalnu tvrdnju – umjesto kaznenih sankcija. Ovaj prihod, podsjećajući na razdoblje kada su same carine održavale vladu prije nego što su postojali porezi na dohodak, obećava – zlato za stabilnost, kriptovalute za inovacije. Ipak, izvršenje je zastrašujuće. Inflacijski pritisci se pojačavaju, poremećaji u opskrbi i dalje traju, a poduzeća – osobito manja – trpe, dok se veći subjekti sporo prilagođavaju. Trgovinski deficit bi se mogao poboljšati, a zemlje poput Kanade i Meksika popustile bi pritisku SAD-a. Izlazak iz WTO-a mogao bi poremetiti globalne trgovinske norme, a podjele u EU mogle bi se povećati, signalizirajući multipolarnu promjenu. U otporu BRICS-u, uloga dolara je ključna – njegov pad značio bi neuspjeh. Sigurnost može ojačati, ali ekonomska stabilnost može oslabiti. Za protivnike globalizma to nudi kontrolu, resurse i prkos. Za SAD je to pothvat s visokim ulozima: obećavajući ako bude uspješan, opasan ako ne uspije. Kako multipolarno doba napreduje, s pojavom sfera utjecaja, ovo bi moglo predstavljati njegov posljednji protuudar.
