Ubojstvo u Orient Expressu / Murder On The Orient Express, USA, 2017., krimić, 114 minuta




Redatelj: Kenneth Branagh


Uloge: Kenneth Branagh, Michelle Pfeiffer, Johnny Depp, Judi Dench, Penelope Cruz, Willem Dafoe, Daisy Ridley, Derek Jacobi, Josh Gad, Leslie Odom jr., Olivia Colman




Kao što i samo ime (pod)žanra kaže – kod whodunnit-a je pitanje svih pitanja TKO. Nije doduše nevažno ni kako, kada i gdje, no TKO je uvijek u prvom planu. Čini mi se da ne treba puno opće ni filmske kulture da bi se znalo tko je ubojica u jednom od najpoznatijih slučajeva slavnog Herculesa Poirota u slavnom romanu još slavnije Agathe Christie. E sad, raditi skupi remake filma priče čija je glavna čar u zagonetki na koju malo tko rođen u 20. stoljeću ne zna odgovor stavlja u prvi plan jedno sasvim drugo pitanje – ZAŠTO.

(Bez obzira na sve, ovdje ćemo se truditi izbjeći spoilere, ipak je ovo internet, to i djeca čitaju..)

Dakle, zašto..? Zašto se slavni irski šekspirijanac koji se u karijeri (i glumačkoj i režiserskoj) nauživao zaista svega i svačega, Sir Kenneth Branagh odlučio prihvatiti remake-a „Ubojstva u Orient Expressu“? Pa neće valjda bit zbog para (iako to vjerojatno jest glavni motiv producenta Ridleya Scotta i 20th Century Foxa koji stoji iza filma) – posljednja tri filma koja je Branagh režirao (prvi „Thor“, zadnji „Jack Ryan“ i  preklanjska igrana Disneyeva „Pepeljuga“) ubrali su fine pare. Također, česti izgovor za rimejkanje svega i svačega zna biti tehnološki napredak specijalnih efekata, no kakve koristi od toga može imati jedan starinski whodunnit koji se odvija u vlaku? Eventualni umjetnički razlozi također ne bi bili uvjerljivi…

Uglavnom, kad se eliminiraju svi mogući razlozi i motivi, ostaje jedna jedina mogućnost – slavni Kenneth Branagh, koji je u karijeri glumio Hamleta, Jaga, Henrya V, Victora Frankensteina, čak i svog idola, Laurencea Oliviera glavom i bradom poželio je pred svijetom navući najslavniji brk svih vremena (nakon Mišinog ofkors, al za njega ne znaju dalje od Trsta jebiga..) – onaj Herculesa Poirota!? I bogme ga je namontirao – taj brk ovdje djeluje kao da je u njega uloženo više truda nego u scenarij, pripremu, rad s glumcima i režiju cijelog filma. Žalosno, ali istinito…

Priča počinje u Jeruzalemu 1934. gdje naš vrijedni Brko rutinski rješi slučaj neke krađe, da bi se vrlo brzo obreo u Istanbulu gdje će se ukrcati na slavni vlak i opet se, ne svojom voljom, naći usred goleme ujdurme koja naravno uključuje ubojstvo. Nećemo dalje u detalje, ali moramo reći da se stvar događa kad vlak zapne negdje u snježnim planinama između Vinkovaca i Slavonskog Broda (!?), ali i to je beba u usporedbi sa jugožandarima koji se pojave na kraju, a od kojih je jedan crnac. Al’ jebajiga, ovo je ipak produkcija za Facebook generaciju koja se ne zamara detaljima, pogotovo ne tako beznačajnima kao što su zemljopis ili povijest. Ipak je tu najvažniji brk…

Uglavnom, u vlaku je zanimljiva galerija likova (zanimljiva u romanu i prethodnim ekranizacijama, ovdje i ne baš…), kojekakvih i odasvud, a netko će od njih vrlo brzo zglajzati, što znači da je netko među njima homicidalni manijak brz na čakiji. Nitko se od glumačkog dream teama ovdje nije bogzna kako preznojio, neki su i odmjesečarili svoju rolu (Penelope Cruz, Johnny Depp..), a neki i preglumili (Michelle Pfeiffer). No, ipak treba priznati da im Branagh i njegov the Brk baš i nisu dali nekog prostora za glumačke bravure.

Treba reći i da Branagh glumi Poirota s jakim naglaskom što također ne sjeda baš najbolje. Ma sve je to zapravo jedno besciljno, bezmudno tumaranje, doduše fino snimljeno i producirano, ne pretjerano iritantno, ali bez nekog velikog smisla. Kad krene rasplet, na trenutak se učini da je možda namjera bila gledati na slavni zločin iz Orient Expressa današnjim očima, no ako je i bila, nije baš uspjela. Treba li uopće reći (e sad ću bogme spoilat big time..!) da nakon što razriješi slučaj, Poirota odmah zovu u novu avanturu u Egipat što jasno implicira želju tvoraca filma za sequelom i (ne) daj bože franšizom („Death On The Nile“). Kako trenutno stoje stvari na box office-u (160-ak milja U$D na uloženih 55), to i nije nemoguća misija…

Uglavnom, kad budu djelili Oskare za outstanding moustache grooming ovaj će anti-spektakl imati dobre šanse, sve drugo vrlo će brzo u zaborav…  (5/10)



nemilosrdnigadovi