MintPress News, zanimljivi online magazin, u svojoj analizi prezentira činjenice, i donosi zaključke, o gomilanju NATO snaga na ruskim granicama.
Što se tiče činjenica, navodi se da će u tri baltičke države i Poljsku, NATO poslati 800 do 1200 vojnika. Mediji su izvještavali o najvećem porastu vojnog prisustva na ruskim granicama još od Hladnog rata. Velika Britanija će čak poslati lovačke avione i vojnike u Rumunjsku, “da bi se suprotstavila Rusiji u toj regiji”.
Ministar obrane Litve, Asta Galdikaite, izjavio je medijima u utorak da su “Sjedinjene Države bile prva zemlja koja je ponudila dodatna jamstva sigurnosti baltičkim državama, nakon pogoršanja sigurnosne situacije pripajanjem Krima Rusiji.”
MintPress News navodi i rusko instaliranje raketa s nuklearnim potencijalom u provinciji Kalinjingrad, koja graniči s Poljskom, Bjelorusijom i Litvom. Ovaj potez je, navodno, jako zabrinuo spomenute države.
Prijelaz od fakata prema njihovim interpretacijama se događa pri navođenju riječi Vladimira Putina na konferenciji u Sočiju, gdje je rekao da su pretpostavke o napadu Rusije na bilo koju evropsku državu “glupe i nerealne”. Američka strana je toga svjesna, navodi članak, ali se autor pita zašto Amerika ipak nastavlja s ekspanzijom prema Rusiji.
Obrazloženje se počinje “odmatati” konstatacijom da je Rusija preuzela američku ulogu čuvara i razarača muslimanskog svijeta, i učinila Ameriku u toj ulozi nepotrebnom. Pokušavajući izjednačiti sirijske “strane” u sukobu, članak tvrdi i da je bombardiranje snaga terorista u Siriji bilo praćeno i ubijanjima civila. Autor tvrdi da za ove akcije Rusije, NATO ima sve manje raspoloživih odgovora.
Zaključujući članak, autor iznosi mišljenje da će Rusija, ako želi predstavljati faktor u međunarodnim odnosima, morati prihvatiti da će uplitanje u planove Washingtona na Bliskom Istoku, imati za posljedicu gomilanje vojnih snaga na ruskim granicama.
MintPress News je ovakvim zaključkom ponudio samo jedan nemušti i niotkuda izvučeni prijedlog interpretacije međunarodnih odnosa. Kada vidite slične, pogrešne prijedloge za razumijevanje politike, lako ćete ih raskrinkati. Najlakše po tome da, bez ikakvih postojećih političkih ili povijesnih odnosa, interpretacije počivaju na izmišljenim i ad hoc objašnjenjima – u ovom slučaju na paritetu: više Rusije na Srednjem Istoku, više Amerike na ruskim granicama.
Sjetimo se, ipak, kako je posljednjih četvrt stoljeća izgledalo stanje stvari u međunarodnim odnosima. Rusija se odrekla komunističkih ambicija, i mirnim putem odustala od Sovjetskog Saveza. Dojučerašnje suparnike, NATO je preuzimao državu po državu, usprkos obećanju da se na istok neće širiti. U “osvojene” države NATO je uveo nesigurnost, često i bezakonje, osiromašio ih u smislu realnih resursa i zadužio proizvoljno štampanim novcem. Revitalizirao je vojne identitete i jedinice koje su na strani Hitlera sudjelovale u II svj. ratu. Cijeli proces je proveden tako da sve manje naroda želi “spašavanje iz ruskih ralja”.
NATO ekspanzija je zamišljena kao nepovratno preuzimanje vlasti na terenu koji se osvaja. Sirija je trebala pasti pod teroristima naoružanim NATO oružjem. Nitko nije pitao koliko će to patnji običnih ljudi uzrokovati, kao što nitko nije pitao kako će završiti okupacija Iraka ili razaranje Libije. Za razliku od financijera terorizma, Rusija je u Siriju ušla po pozivu legalno i slobodno izabrane vlasti. Ne radi se, dakle, o ulozi Rusije usporedivoj s ulogom Amerike.
Bjelorusija, zemlja u savezu s Rusijom, danas je uzor jednoj Ukrajini, zemlji koja koristi blagodati zapadne “demokracije”. Da bi Ukrajina došla u ovakvu bijedu, američka je strana investirala najmanje pet milijardi dolara u nevladine udruge, instruirane kako da sruše vlast. Stanje ukrajinskog društva je sada tako loše, da bi ljudi mogli zatražiti referendum da se Ukrajina pripoji Krimu, ili možda Bjelorusiji.
Na kraju, cijeli se proces odvija u neposrednoj blizini Rusije, ne Amerike. Odakle onda ideja da bi tu mogao postojati paritet u odnosima: više Rusa na Srednjem Istoku, više Amerikanaca na ruskim granicama? Ako vojna prisutnost Amerike na ruskim granicama i ima veze s ruskim aktivnostima na Bliskom istoku, američki su postupci objašnjivi jedino kroz pokušaje ostvarivanja globalne američke “izuzetnosti”, tj. dominacije.
logično
Što se tiče činjenica, navodi se da će u tri baltičke države i Poljsku, NATO poslati 800 do 1200 vojnika. Mediji su izvještavali o najvećem porastu vojnog prisustva na ruskim granicama još od Hladnog rata. Velika Britanija će čak poslati lovačke avione i vojnike u Rumunjsku, “da bi se suprotstavila Rusiji u toj regiji”.
Ministar obrane Litve, Asta Galdikaite, izjavio je medijima u utorak da su “Sjedinjene Države bile prva zemlja koja je ponudila dodatna jamstva sigurnosti baltičkim državama, nakon pogoršanja sigurnosne situacije pripajanjem Krima Rusiji.”
MintPress News navodi i rusko instaliranje raketa s nuklearnim potencijalom u provinciji Kalinjingrad, koja graniči s Poljskom, Bjelorusijom i Litvom. Ovaj potez je, navodno, jako zabrinuo spomenute države.
Prijelaz od fakata prema njihovim interpretacijama se događa pri navođenju riječi Vladimira Putina na konferenciji u Sočiju, gdje je rekao da su pretpostavke o napadu Rusije na bilo koju evropsku državu “glupe i nerealne”. Američka strana je toga svjesna, navodi članak, ali se autor pita zašto Amerika ipak nastavlja s ekspanzijom prema Rusiji.
Obrazloženje se počinje “odmatati” konstatacijom da je Rusija preuzela američku ulogu čuvara i razarača muslimanskog svijeta, i učinila Ameriku u toj ulozi nepotrebnom. Pokušavajući izjednačiti sirijske “strane” u sukobu, članak tvrdi i da je bombardiranje snaga terorista u Siriji bilo praćeno i ubijanjima civila. Autor tvrdi da za ove akcije Rusije, NATO ima sve manje raspoloživih odgovora.
Zaključujući članak, autor iznosi mišljenje da će Rusija, ako želi predstavljati faktor u međunarodnim odnosima, morati prihvatiti da će uplitanje u planove Washingtona na Bliskom Istoku, imati za posljedicu gomilanje vojnih snaga na ruskim granicama.
MintPress News je ovakvim zaključkom ponudio samo jedan nemušti i niotkuda izvučeni prijedlog interpretacije međunarodnih odnosa. Kada vidite slične, pogrešne prijedloge za razumijevanje politike, lako ćete ih raskrinkati. Najlakše po tome da, bez ikakvih postojećih političkih ili povijesnih odnosa, interpretacije počivaju na izmišljenim i ad hoc objašnjenjima – u ovom slučaju na paritetu: više Rusije na Srednjem Istoku, više Amerike na ruskim granicama.
Sjetimo se, ipak, kako je posljednjih četvrt stoljeća izgledalo stanje stvari u međunarodnim odnosima. Rusija se odrekla komunističkih ambicija, i mirnim putem odustala od Sovjetskog Saveza. Dojučerašnje suparnike, NATO je preuzimao državu po državu, usprkos obećanju da se na istok neće širiti. U “osvojene” države NATO je uveo nesigurnost, često i bezakonje, osiromašio ih u smislu realnih resursa i zadužio proizvoljno štampanim novcem. Revitalizirao je vojne identitete i jedinice koje su na strani Hitlera sudjelovale u II svj. ratu. Cijeli proces je proveden tako da sve manje naroda želi “spašavanje iz ruskih ralja”.
NATO ekspanzija je zamišljena kao nepovratno preuzimanje vlasti na terenu koji se osvaja. Sirija je trebala pasti pod teroristima naoružanim NATO oružjem. Nitko nije pitao koliko će to patnji običnih ljudi uzrokovati, kao što nitko nije pitao kako će završiti okupacija Iraka ili razaranje Libije. Za razliku od financijera terorizma, Rusija je u Siriju ušla po pozivu legalno i slobodno izabrane vlasti. Ne radi se, dakle, o ulozi Rusije usporedivoj s ulogom Amerike.
Bjelorusija, zemlja u savezu s Rusijom, danas je uzor jednoj Ukrajini, zemlji koja koristi blagodati zapadne “demokracije”. Da bi Ukrajina došla u ovakvu bijedu, američka je strana investirala najmanje pet milijardi dolara u nevladine udruge, instruirane kako da sruše vlast. Stanje ukrajinskog društva je sada tako loše, da bi ljudi mogli zatražiti referendum da se Ukrajina pripoji Krimu, ili možda Bjelorusiji.
Na kraju, cijeli se proces odvija u neposrednoj blizini Rusije, ne Amerike. Odakle onda ideja da bi tu mogao postojati paritet u odnosima: više Rusa na Srednjem Istoku, više Amerikanaca na ruskim granicama? Ako vojna prisutnost Amerike na ruskim granicama i ima veze s ruskim aktivnostima na Bliskom istoku, američki su postupci objašnjivi jedino kroz pokušaje ostvarivanja globalne američke “izuzetnosti”, tj. dominacije.
logično
