[caption id="attachment_88932" align="aligncenter" width="550"] Dva raznobojna doktora: Duspara i Lujić[/caption]
Ako se izuzmu redoviti tjedni radijski kontakti, slučajni ulični susreti i protokolarna primanja pojedinaca i skupina, s prenaglašenim nastojanjem na poštivanju pravila pristojnosti - odnos prvog čovjeka gradske uprave i građana Slavonskog Broda u posljednje vrijeme ne poznaje prakticiranje drugih načina, a njihova uzajamna povezanost niskog je intenziteta. Gradonačelnik dr. Mirko Duspara kao da se s predumišljajem kloni drugih medija: televizije, interneta, društvenih mreža, tiskovina, kao da vjeruje u učinkovitost nojevske psihologije – zavuci glavu u pijesak stvarnosti i nitko te neće moći vidjeti. Ili, kao da se drži zapovijedi: totalno ignoriraj medije, podijeli gadne etikete nezavisnim novinarima, prešuti njihova pitanja i nitko te neće pozvati na odgovornost. Dusparino prešućivanje postavljenih pitanja, pogotovo ako ih postavljaju nezavisne gradske vijećnice i nezavisni portali, sve je očitije. Samo pasionirani motritelji gradonačelnikovih pojavljivanja u javnosti i tumačenja službenih političko-komunalnih poteza, mogu se, primjerice, sjetiti njegovog posljednjeg velikog, ozbiljnog, relevantnog intervjua na koji se mediji, politički partneri i oporbenjaci pozivaju kao na Bibliju. Tek poneka izjava može se pronaći na portalima od njegovog povjerenja, u kojoj se dijele odvratne etikete kritičarima, i to je sve. Samo oni politički analitičari s rijetkom i izuzetnom sposobnošću uskladištavanja svih sadržaja koji se tiču aktivnosti oca grada Broda, pamte njegova reagiranja na legitimne provokacije zastupnika one druge javnosti koja njegovo gradonačelnikovanje doživljavaju kao neodgovorno i nedostojno uloge koju obnaša. Između medija, oporbe i gradonačelnika postoji dijaloška pustoš, konverzacijsko siromaštvo. Oni jednostvano ne opće. A kad se ne opći, neplodnost je zagarantirana.
I pored, dakle, škrtih nastupa u javnosti, s ciljem promoviranja i obrane svojih odluka koji se tiču položaja i sudbine zajednice, Mirko Duspara ipak je neodoljivo prisutan za svoje adorante - nevjerojatnu smješariju od zavičajnika doseljenih s desne obale Save, uhljebnika po širini i dubini, veterana u borbi za bliže mjesto oko kadrovske vatre, snobova, nepismenih političkih sljedbenika, desnih zanesenjačkih revizionista, lijevih proračunatih podržavatelja, faca u raznim obrtničkim najmovima itd, itd. Utorkom on svima njima na drži radijsku misu, ali nikada koncelebriranu. S njim je za oltarom radijskog pulta jedino ministrant - kandidat za novinara, koji atmosferu kadi tamjanom od naručenih pitanja. U tih sat vremena koliko traje krugovalni obred povezivanja Mirka Duspare i Brođana, vjernika u njegovu gradonačelničku komunalno-spiritulnu moć, on ne prestaje davati iscijeljujuća obećanja: „Da, da asfaltirat ćemo vašu ulicu; da, da još danas će doći ljudi iz Vodovoda; da, da nazovite Komunalac, oni to rješavaju; da, da i sam sam vidio da treba ovo i ono, i to će biti riješeno; da, da, u Brod će masovno dolaziti električni automobili i njhovi putnici, putnici da kušaju Jasinjska vina, a automobili da se napiju naše prave domaće struje...“ U ime oca javnog interesa, svetog duha statuta grada i sina njegove političke stranke – amen!
Riječ je o marketingu, (samo)promociji, zloporabi visokog ranga, rafiniranom kaširanju. I u smislu sadržaja i u smislu forme riječ je o prikrivanju namjera i svjesnom lažiranju podataka na deklaraciji o punom sastavu gradskih proizvoda. Uglavnom, za gladne vjerničke, slušateljsko-glasačke ribe tvrdi se jedno, a kad se analizida kemijski sastav krmiva, sazna se kako je riječ o 40 posto mljevenog mesa istine, 50 posto sojinih pahuljica njenih surogata, te deset posto klina za klin čorbu. Smatram to, s obzirom na njegov položaj u piramidi Grada, i na nezabranjenu metodu obmanjivanja, razmjerno prihvatljivim. Tko je to vidio da se lav u džungli drži reda i pravde!
Ono što je stvarno neshvatljivo i neprihvatljivo preglasni je muk oporbe i medija. Gradonačelnik drži mise, a oni se mutavi samo križaju.
Kompromitirani nečinjenjem, bez želje, ali i potencijala za promjene, vazda suglasni, bez motiva, bez opozicijskog obrambenog refleksa da se štite slabiji kontroliranjem aparata gradskih vlasti koju na uzdi, čvrstom rukom drži gradonačelnik, bez časti i odriješitosti, u stavu „mirno“ pred funkcionalnim autoritetom gradonačelnika, interesno zainteresirani za sveze s gradonačelnikom, epizodisti u poludokumentarnoj seriji o brodskom Cezaru, neobrazovani, bez namjere da rade na sebi, punih gaća, prazne pameti, impresionirani brutalnošću i arogancijom ćaće od grada, potencijalni, drhtavi molitelji posla za svoju djecu koja ili će otići u Irsku ili Europu ili stajati u redu za posao kod Velikog uzurpatorskog kadrovika, nemoralno pragmatični, marginalni bez obzira na svoju odanost (odanost je njihova čast!), dresirani kao pasmina za cirkus u točkama prolaska kroz krug od vatre, bez priželjkivanja promjena... svi oni iz oporbe i medija, poput djece, pjevaju debilnu pjesmicu:
Lako je Duspari s takvim pasivnim novinarima, gradskim vijećnicima i stranačkim čelnicima koji čekaju njegovu sisu. Lako je prodavati bijela muda pod crvene bubrege kad kritike i kritičara nema. A grad gori.
Podsjetio bih u tom smislu, na svoj tekst o suradnji lokalnog SDP-a i tadašnje Dusparine udruge. To je bio početak opće pasivizacije i otvorene aktivacije slogana „a ja, a gdje sam tu ja“.
Pred konstituiranje Gradskog vijeća u drugom pokušaju, a pod nazivnikom imperativa bezodvlačne realizacije planiranih projekata koji su značajni za Slavonski Brod, – potpisan je koalicijski sporazum između Udruge Pravaš i SDP-a. Tako su Duspara i Lujić, politički predvodnici spomenutih političkih organizacija, pred očima brodske i hrvatske javnosti, u ime „interesa grada i građana“, dogovorili suradnju odnosno demonstrirali značenje i značaj pojma pragmatičnost. Potpisani sporazum omogućit će zadovoljavanje i provedbu dogovorenih interesa, pri čemu je sasvim jasno, da u njemu nema mjesta za ideološke boje, koje su svojevrsne zastave ispod kojih se skupljaju i svrstavaju njihovi birači. Znači, u Slavonskom Brodu nisu ujedinjene/pomješane crvena i crna boja, nego su se akteri koalicije odrekli vlastitih boja.
Tko je potpisivanjem koalicijskog sporazuma više dobio odnosno tko je manje izgubio, tko je razočaran, a tko oduševljen, apsolutno nas ne interesira. Ono što (p)ostaje predmetom interesa ovog portala je fenomenologija duha palanke u kome, što je sjano vidljivo u ovom snubljivanju desnice i ljevice, političko bešćašće dovedeno do formule uspješnog vladanja gradom i građanima. Političkim beščašćem zovemo odricanje od atributa vlastitosti, a da o tome nisi kononzultirao one na čijim leđima stojiš – svoje članstvo.
Ako se izuzmu redoviti tjedni radijski kontakti, slučajni ulični susreti i protokolarna primanja pojedinaca i skupina, s prenaglašenim nastojanjem na poštivanju pravila pristojnosti - odnos prvog čovjeka gradske uprave i građana Slavonskog Broda u posljednje vrijeme ne poznaje prakticiranje drugih načina, a njihova uzajamna povezanost niskog je intenziteta. Gradonačelnik dr. Mirko Duspara kao da se s predumišljajem kloni drugih medija: televizije, interneta, društvenih mreža, tiskovina, kao da vjeruje u učinkovitost nojevske psihologije – zavuci glavu u pijesak stvarnosti i nitko te neće moći vidjeti. Ili, kao da se drži zapovijedi: totalno ignoriraj medije, podijeli gadne etikete nezavisnim novinarima, prešuti njihova pitanja i nitko te neće pozvati na odgovornost. Dusparino prešućivanje postavljenih pitanja, pogotovo ako ih postavljaju nezavisne gradske vijećnice i nezavisni portali, sve je očitije. Samo pasionirani motritelji gradonačelnikovih pojavljivanja u javnosti i tumačenja službenih političko-komunalnih poteza, mogu se, primjerice, sjetiti njegovog posljednjeg velikog, ozbiljnog, relevantnog intervjua na koji se mediji, politički partneri i oporbenjaci pozivaju kao na Bibliju. Tek poneka izjava može se pronaći na portalima od njegovog povjerenja, u kojoj se dijele odvratne etikete kritičarima, i to je sve. Samo oni politički analitičari s rijetkom i izuzetnom sposobnošću uskladištavanja svih sadržaja koji se tiču aktivnosti oca grada Broda, pamte njegova reagiranja na legitimne provokacije zastupnika one druge javnosti koja njegovo gradonačelnikovanje doživljavaju kao neodgovorno i nedostojno uloge koju obnaša. Između medija, oporbe i gradonačelnika postoji dijaloška pustoš, konverzacijsko siromaštvo. Oni jednostvano ne opće. A kad se ne opći, neplodnost je zagarantirana.
I pored, dakle, škrtih nastupa u javnosti, s ciljem promoviranja i obrane svojih odluka koji se tiču položaja i sudbine zajednice, Mirko Duspara ipak je neodoljivo prisutan za svoje adorante - nevjerojatnu smješariju od zavičajnika doseljenih s desne obale Save, uhljebnika po širini i dubini, veterana u borbi za bliže mjesto oko kadrovske vatre, snobova, nepismenih političkih sljedbenika, desnih zanesenjačkih revizionista, lijevih proračunatih podržavatelja, faca u raznim obrtničkim najmovima itd, itd. Utorkom on svima njima na drži radijsku misu, ali nikada koncelebriranu. S njim je za oltarom radijskog pulta jedino ministrant - kandidat za novinara, koji atmosferu kadi tamjanom od naručenih pitanja. U tih sat vremena koliko traje krugovalni obred povezivanja Mirka Duspare i Brođana, vjernika u njegovu gradonačelničku komunalno-spiritulnu moć, on ne prestaje davati iscijeljujuća obećanja: „Da, da asfaltirat ćemo vašu ulicu; da, da još danas će doći ljudi iz Vodovoda; da, da nazovite Komunalac, oni to rješavaju; da, da i sam sam vidio da treba ovo i ono, i to će biti riješeno; da, da, u Brod će masovno dolaziti električni automobili i njhovi putnici, putnici da kušaju Jasinjska vina, a automobili da se napiju naše prave domaće struje...“ U ime oca javnog interesa, svetog duha statuta grada i sina njegove političke stranke – amen!
Riječ je o marketingu, (samo)promociji, zloporabi visokog ranga, rafiniranom kaširanju. I u smislu sadržaja i u smislu forme riječ je o prikrivanju namjera i svjesnom lažiranju podataka na deklaraciji o punom sastavu gradskih proizvoda. Uglavnom, za gladne vjerničke, slušateljsko-glasačke ribe tvrdi se jedno, a kad se analizida kemijski sastav krmiva, sazna se kako je riječ o 40 posto mljevenog mesa istine, 50 posto sojinih pahuljica njenih surogata, te deset posto klina za klin čorbu. Smatram to, s obzirom na njegov položaj u piramidi Grada, i na nezabranjenu metodu obmanjivanja, razmjerno prihvatljivim. Tko je to vidio da se lav u džungli drži reda i pravde!
Ono što je stvarno neshvatljivo i neprihvatljivo preglasni je muk oporbe i medija. Gradonačelnik drži mise, a oni se mutavi samo križaju.
Kompromitirani nečinjenjem, bez želje, ali i potencijala za promjene, vazda suglasni, bez motiva, bez opozicijskog obrambenog refleksa da se štite slabiji kontroliranjem aparata gradskih vlasti koju na uzdi, čvrstom rukom drži gradonačelnik, bez časti i odriješitosti, u stavu „mirno“ pred funkcionalnim autoritetom gradonačelnika, interesno zainteresirani za sveze s gradonačelnikom, epizodisti u poludokumentarnoj seriji o brodskom Cezaru, neobrazovani, bez namjere da rade na sebi, punih gaća, prazne pameti, impresionirani brutalnošću i arogancijom ćaće od grada, potencijalni, drhtavi molitelji posla za svoju djecu koja ili će otići u Irsku ili Europu ili stajati u redu za posao kod Velikog uzurpatorskog kadrovika, nemoralno pragmatični, marginalni bez obzira na svoju odanost (odanost je njihova čast!), dresirani kao pasmina za cirkus u točkama prolaska kroz krug od vatre, bez priželjkivanja promjena... svi oni iz oporbe i medija, poput djece, pjevaju debilnu pjesmicu:
Majka nam je draga,
sisu nam je dala
i opet će davati
kad pođemo spavati.
Lako je Duspari s takvim pasivnim novinarima, gradskim vijećnicima i stranačkim čelnicima koji čekaju njegovu sisu. Lako je prodavati bijela muda pod crvene bubrege kad kritike i kritičara nema. A grad gori.
Podsjetio bih u tom smislu, na svoj tekst o suradnji lokalnog SDP-a i tadašnje Dusparine udruge. To je bio početak opće pasivizacije i otvorene aktivacije slogana „a ja, a gdje sam tu ja“.
Pred konstituiranje Gradskog vijeća u drugom pokušaju, a pod nazivnikom imperativa bezodvlačne realizacije planiranih projekata koji su značajni za Slavonski Brod, – potpisan je koalicijski sporazum između Udruge Pravaš i SDP-a. Tako su Duspara i Lujić, politički predvodnici spomenutih političkih organizacija, pred očima brodske i hrvatske javnosti, u ime „interesa grada i građana“, dogovorili suradnju odnosno demonstrirali značenje i značaj pojma pragmatičnost. Potpisani sporazum omogućit će zadovoljavanje i provedbu dogovorenih interesa, pri čemu je sasvim jasno, da u njemu nema mjesta za ideološke boje, koje su svojevrsne zastave ispod kojih se skupljaju i svrstavaju njihovi birači. Znači, u Slavonskom Brodu nisu ujedinjene/pomješane crvena i crna boja, nego su se akteri koalicije odrekli vlastitih boja.
Tko je potpisivanjem koalicijskog sporazuma više dobio odnosno tko je manje izgubio, tko je razočaran, a tko oduševljen, apsolutno nas ne interesira. Ono što (p)ostaje predmetom interesa ovog portala je fenomenologija duha palanke u kome, što je sjano vidljivo u ovom snubljivanju desnice i ljevice, političko bešćašće dovedeno do formule uspješnog vladanja gradom i građanima. Političkim beščašćem zovemo odricanje od atributa vlastitosti, a da o tome nisi kononzultirao one na čijim leđima stojiš – svoje članstvo.
