Baš kao paradigmatska snaja-zmija u Šumi Striborovoj, jednoj od Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić1, i gradonačelnik Slavonskog Broda, Mirko Duspara, u kolaboraciji sa svojim prvim časnikom za medijske veze, urednikom portala sbplus, napokon je reagirao i isplazio svoj jezik. Naime, poznato je kako se gradonačelnik javno gotovo nikada ne osvrće na kritičke tekstove koje objavljuju lokalni internetski portali, i na priopćenja nezavisnih zastupnica u gradskom vijeću, kako ih ignorira, ali ovaj put svračići istine koji su mu "podmetnuti" od strane Domaćih, uvalili su ga u prekomjerni napad na medije odnosno definitivno se razotkrio.
Ovaj pisac započete, ali nikada dovršene autobiografske knjige (tiskano je samo prvo poglavlje za izborne potrebe) o sebi kao junaku našeg tranzicijskog doba, oglasio se iz prizemnnih, preniskih medijsko-političkih pobuda odnosno iz mjesta gdje se samo puže i odakle se zmijski ugriza. Da se pokaže upravo onakav kakav zapravo jeste zasluge imaju ljudi iz portala sbonline. Ne poznajem ih i ne čitam njihove objave, ali, možda odsada hoću u znak korektne pažnje za minimum građanske hrabrosti koju su iskazali. Ne čita gradonačelnik, pretpostavljam, puno, jer, koliko se zna, nije baš u intimnim odnosima s gospođom kulturom; on samo govori na radiju i prima krajem godine dobre i poslušne novinare. Ali, ovaj put, na mig svog prvog časnika za vezu, pročitao je sbonlineov, zapravo bezopasan tekst, normalan i reagiralački vitalan. O motivima za Dusparino obrušavanje na njih- drugom prilikom. Dade se lako uočiti da gradonačelnik na "prozivanja" nije odgovorio na sbonlineu, nego je zapalacao na sbplusu.
Ma i zato sve skupa bi me zabolio organ, da Mirko Duspara, nedostojno funkcije na kojoj se nalazi, nije izvrijeđao i zastrašivao SBPeriskop, portal čiji sam urednik:
Ima više ljudi u Slavonskom Brodu koji se predstavljaju novinarima i koji pokušavaju mene, odnosno gradsku upravu, ucjenjivati pisanjem insinuacija, konstrukcija i čistih laži, ne bismo li prihvatili financirati njihov diletantizam i nepismenost, odnosno, ne bismo li prihvatili financijski liječiti njihove frustracije zbog gubitka sinekura koje su imali u Jugoslaviji. Kad su diletantizam i nepismenost u pitanju, mislim na SBOnline, a kad su frustrirani jugoslavenski gubitnici u pitanju, mislim na SBperiskop.
Još uvijek nije odlučeno, ni nakon konzultacija s odvjetnikom, hoće li SBPeriskop gradonačelnika tužiti za ovu kolosalnu laž, za ovu ogavnu, prijeteću etiketu koju je on zalijepio na moja i leđa suradnika kao metu. Gradonačelnik se bavi utuživim podmetanjima koja su danas i ovdje izuzetno opasna, koja ponižavaju, koja diskreditiraju, koja segregiraju i koja pozivaju na linč. Umjesto da se posvetio uočenom problemu, a na koji je ukazao sbonline, on, hoteći jednom ostrašćenom izjavom ubiti dvije portalske muhe, doduše distingvirane, prodaje preparate iz svoje ideološke trovačnice.I sve to govori čovjek kome sam svojevremeno kao ghostwriter napisao uvod za knjižicu izreka Ante Starčevića, oca domovine. Pa odlučite se, kuku Duspara! Prvo, čime vas to ucjenjuje SBPeriskop? Kad je to SBPeriskop od Grada Broda zatražio i dobio jednu jedinu kunu? Koje su to sinekure bilo kada, pa i u Jugoslaviji, koje je imao netko iz SBPeriskopa, a posebno njegov urednik? Drugo, o kakvim to frustracijama i o kojim to jugoslavenskim gubitnicima govorite? Objasnite! Ne insinuirajte! Čovječe, u gradu kojim ravnate, gubitnici su Brođani, a najviše oni koji moraju otići iz svog grada, nemoćni pred naletom kapitalističkih izrabljivača i političke mafije. Te gubitnike SBPeriskop zastupa kao i sve druge osujećene građane.
Ja nisam gubitnik, niti portal na koji ste džonom nasrnuli gradonačelniče, ja sam, neka zazvuči pretenciozno, mainheimovski slobodnolebdeći intelektualc koji, kada je riječ o hrvatskoj stvarnosti, svojim radom, između ostaloga, žigoše bahaćenje, šićarenje i makijavelističko zadobijanje karijernih i političkih pozicija na temelju ideloških opredjeljenja i busanja u domoljubna prsa, a za što se joši traži domovinska i šušteća zahvalnost.
Budete li, gradonačelniče, šutjeli o ovome napisanome, bit će to znak za javnost da niste u pravu i da ste pokušali ušutkati novinare. Progovorite li na ovo moje reagiranje, budite napokon toliko ispravni i odgovorite na ovom portalu, a ne na portalu svog prvog časnika za medijske veze, bez obzira što ste kod njega prostor već dobrano platili.
_______________________________________
1 U šumu Striborovu zašao je mladić kako bi nasjekao drva za ogrjev. Dok je sjedio na panju ugledao je prekrasnu zmiju, koja je na suncu izgledala baš poput srebra. Mladić ju je zbog njene ljepote poželio odmah odnijeti kući. Nije prošlo puno i zmija se odjednom pretvori u prekrasnu djevojku koju je mladić odlučio oženiti.
Djevojku je poveo svojoj kući gdje ih je dočekala mladićeva majka. Nije prošlo dugo i majka je u ustima djevojke primijetila zmijski jezik. Odmah je upozorila sina da se pazi jer je ta djevojka zla, ali on opijen ljepotom djeve nije htio slušati majku.
Od trenutka kada je djevojka došla kući staričin se život promijenio na gore i svakim danom je bilo sve teže jer je snaha smišljala načine kako da joj napakosti i od života učini pakao. Jednog dana je pored kuće prolazila siromašna djevojka. Na sebi je imala poderanu odjeću, a starica se sažalila čim ju je ugledala i odlučila pokrpati rukav. Kao znak zahvalnosti starica je od djevojke dobila svežanj triješća.
Navečer su sin i snaha otišli van, a starica je ostala sama u kući. Nakon što je zapalila vatru iz nje su počeli iskakati veseli Domaći. Stara žena je iskoristila priliku i odmah im se izjadala. Najmanji od Domaćih Malik Tintilinić dao joj je zanimljiv savjet.
Nakon što se stara žena požalila kakav joj je život sa zlom snahom, Malik Tintilinić je rekao da pod kokoš treba staviti svračja jaja, a nakon što se ona izlegnu, snaha neće moći kontrolirati svoju ćud i odmah će se polakomiti za njima, isplaziti jezik i mladić će tada otkriti da je cijelo vrijeme bio u braku s gujom.
Snaha je odlučila za Božić pozvati cijelo selo kako bi svi vidjeli piliće. Ali umjesto pilića su se izlegli svračići. Odmah nakon što ih je ugledala snaha je isplazila zmijski jezik, a sin umjesto da otjera zlu ženu, napadne majku i otjera je iz kuće.
Tužna starica je krenula u hladnu noć i odlučila zapaliti vatru kako bi se ugrijala. Iz vatre su opet iskočili veseli Domaći. Starica im se opet povjerila i rekla da plan nije uspio, a oni su joj savjetovali da se za pomoć obrati starješini šume Striboru. Krenuli su svi zajedno prema Striborovim dvorima koji su se nalazili u začaranoj šumi.
Stribor je odlučio saslušati staricu i pomoći joj. Ponudio joj je rješenje da se vrati u svoje rodno selo, gdje će opet biti djevojka. Ali starica se sjetila kako tada neće znati da ima sina i rekla je da će radije biti nesretna, ali da ima sina, nego biti mlada i zaboraviti da je ikada imala potomka.
Nakon što je izrekla ove riječi u šumi je nestala čarolija, baš kao i Striborovi dvori te Domaći. Snaha je opet bila guja, a sin i majka su ostali sami usred šume. Tek tada je sin shvatio kako je bio nepravedan prema svojoj majci, koja mu je odmah sve oprostila nakon čega su se vratili kući. Mladić se na kraju oženio siromašnom djevojkom koja je baki dovela simpatične Domaće. Živjeli su sretno do kraja života.
Ovaj pisac započete, ali nikada dovršene autobiografske knjige (tiskano je samo prvo poglavlje za izborne potrebe) o sebi kao junaku našeg tranzicijskog doba, oglasio se iz prizemnnih, preniskih medijsko-političkih pobuda odnosno iz mjesta gdje se samo puže i odakle se zmijski ugriza. Da se pokaže upravo onakav kakav zapravo jeste zasluge imaju ljudi iz portala sbonline. Ne poznajem ih i ne čitam njihove objave, ali, možda odsada hoću u znak korektne pažnje za minimum građanske hrabrosti koju su iskazali. Ne čita gradonačelnik, pretpostavljam, puno, jer, koliko se zna, nije baš u intimnim odnosima s gospođom kulturom; on samo govori na radiju i prima krajem godine dobre i poslušne novinare. Ali, ovaj put, na mig svog prvog časnika za vezu, pročitao je sbonlineov, zapravo bezopasan tekst, normalan i reagiralački vitalan. O motivima za Dusparino obrušavanje na njih- drugom prilikom. Dade se lako uočiti da gradonačelnik na "prozivanja" nije odgovorio na sbonlineu, nego je zapalacao na sbplusu.
Ma i zato sve skupa bi me zabolio organ, da Mirko Duspara, nedostojno funkcije na kojoj se nalazi, nije izvrijeđao i zastrašivao SBPeriskop, portal čiji sam urednik:
Ima više ljudi u Slavonskom Brodu koji se predstavljaju novinarima i koji pokušavaju mene, odnosno gradsku upravu, ucjenjivati pisanjem insinuacija, konstrukcija i čistih laži, ne bismo li prihvatili financirati njihov diletantizam i nepismenost, odnosno, ne bismo li prihvatili financijski liječiti njihove frustracije zbog gubitka sinekura koje su imali u Jugoslaviji. Kad su diletantizam i nepismenost u pitanju, mislim na SBOnline, a kad su frustrirani jugoslavenski gubitnici u pitanju, mislim na SBperiskop.
Još uvijek nije odlučeno, ni nakon konzultacija s odvjetnikom, hoće li SBPeriskop gradonačelnika tužiti za ovu kolosalnu laž, za ovu ogavnu, prijeteću etiketu koju je on zalijepio na moja i leđa suradnika kao metu. Gradonačelnik se bavi utuživim podmetanjima koja su danas i ovdje izuzetno opasna, koja ponižavaju, koja diskreditiraju, koja segregiraju i koja pozivaju na linč. Umjesto da se posvetio uočenom problemu, a na koji je ukazao sbonline, on, hoteći jednom ostrašćenom izjavom ubiti dvije portalske muhe, doduše distingvirane, prodaje preparate iz svoje ideološke trovačnice.I sve to govori čovjek kome sam svojevremeno kao ghostwriter napisao uvod za knjižicu izreka Ante Starčevića, oca domovine. Pa odlučite se, kuku Duspara! Prvo, čime vas to ucjenjuje SBPeriskop? Kad je to SBPeriskop od Grada Broda zatražio i dobio jednu jedinu kunu? Koje su to sinekure bilo kada, pa i u Jugoslaviji, koje je imao netko iz SBPeriskopa, a posebno njegov urednik? Drugo, o kakvim to frustracijama i o kojim to jugoslavenskim gubitnicima govorite? Objasnite! Ne insinuirajte! Čovječe, u gradu kojim ravnate, gubitnici su Brođani, a najviše oni koji moraju otići iz svog grada, nemoćni pred naletom kapitalističkih izrabljivača i političke mafije. Te gubitnike SBPeriskop zastupa kao i sve druge osujećene građane.
Ja nisam gubitnik, niti portal na koji ste džonom nasrnuli gradonačelniče, ja sam, neka zazvuči pretenciozno, mainheimovski slobodnolebdeći intelektualc koji, kada je riječ o hrvatskoj stvarnosti, svojim radom, između ostaloga, žigoše bahaćenje, šićarenje i makijavelističko zadobijanje karijernih i političkih pozicija na temelju ideloških opredjeljenja i busanja u domoljubna prsa, a za što se joši traži domovinska i šušteća zahvalnost.
Budete li, gradonačelniče, šutjeli o ovome napisanome, bit će to znak za javnost da niste u pravu i da ste pokušali ušutkati novinare. Progovorite li na ovo moje reagiranje, budite napokon toliko ispravni i odgovorite na ovom portalu, a ne na portalu svog prvog časnika za medijske veze, bez obzira što ste kod njega prostor već dobrano platili.
_______________________________________
1 U šumu Striborovu zašao je mladić kako bi nasjekao drva za ogrjev. Dok je sjedio na panju ugledao je prekrasnu zmiju, koja je na suncu izgledala baš poput srebra. Mladić ju je zbog njene ljepote poželio odmah odnijeti kući. Nije prošlo puno i zmija se odjednom pretvori u prekrasnu djevojku koju je mladić odlučio oženiti.
Djevojku je poveo svojoj kući gdje ih je dočekala mladićeva majka. Nije prošlo dugo i majka je u ustima djevojke primijetila zmijski jezik. Odmah je upozorila sina da se pazi jer je ta djevojka zla, ali on opijen ljepotom djeve nije htio slušati majku.
Od trenutka kada je djevojka došla kući staričin se život promijenio na gore i svakim danom je bilo sve teže jer je snaha smišljala načine kako da joj napakosti i od života učini pakao. Jednog dana je pored kuće prolazila siromašna djevojka. Na sebi je imala poderanu odjeću, a starica se sažalila čim ju je ugledala i odlučila pokrpati rukav. Kao znak zahvalnosti starica je od djevojke dobila svežanj triješća.
Navečer su sin i snaha otišli van, a starica je ostala sama u kući. Nakon što je zapalila vatru iz nje su počeli iskakati veseli Domaći. Stara žena je iskoristila priliku i odmah im se izjadala. Najmanji od Domaćih Malik Tintilinić dao joj je zanimljiv savjet.
Nakon što se stara žena požalila kakav joj je život sa zlom snahom, Malik Tintilinić je rekao da pod kokoš treba staviti svračja jaja, a nakon što se ona izlegnu, snaha neće moći kontrolirati svoju ćud i odmah će se polakomiti za njima, isplaziti jezik i mladić će tada otkriti da je cijelo vrijeme bio u braku s gujom.
Snaha je odlučila za Božić pozvati cijelo selo kako bi svi vidjeli piliće. Ali umjesto pilića su se izlegli svračići. Odmah nakon što ih je ugledala snaha je isplazila zmijski jezik, a sin umjesto da otjera zlu ženu, napadne majku i otjera je iz kuće.
Tužna starica je krenula u hladnu noć i odlučila zapaliti vatru kako bi se ugrijala. Iz vatre su opet iskočili veseli Domaći. Starica im se opet povjerila i rekla da plan nije uspio, a oni su joj savjetovali da se za pomoć obrati starješini šume Striboru. Krenuli su svi zajedno prema Striborovim dvorima koji su se nalazili u začaranoj šumi.
Stribor je odlučio saslušati staricu i pomoći joj. Ponudio joj je rješenje da se vrati u svoje rodno selo, gdje će opet biti djevojka. Ali starica se sjetila kako tada neće znati da ima sina i rekla je da će radije biti nesretna, ali da ima sina, nego biti mlada i zaboraviti da je ikada imala potomka.
Nakon što je izrekla ove riječi u šumi je nestala čarolija, baš kao i Striborovi dvori te Domaći. Snaha je opet bila guja, a sin i majka su ostali sami usred šume. Tek tada je sin shvatio kako je bio nepravedan prema svojoj majci, koja mu je odmah sve oprostila nakon čega su se vratili kući. Mladić se na kraju oženio siromašnom djevojkom koja je baki dovela simpatične Domaće. Živjeli su sretno do kraja života.
