Jezični propust u službenom tekstu Grada Broda koji nije smio proći lekturu

https://www.035portal.hr/vijest/politika/clanak/34236.html

@Blok B, članak je obrisan.
Brisanje članka može značiti nekoliko stvari, a koja je točno posrijedi ovisi o kontekstu:
Netko iz političkih ili pravnih krugova mogao je izvršiti pritisak na uredništvo portala da ukloni članak, bilo zbog straha od tužbe, bilo zbog zaštite političkih interesa. Ako je Valenta ili netko blizak njemu reagirao, možda je portal procijenio da im objava može donijeti više štete nego koristi.
Portal je možda sam zaključio da je tekst previše pristran, tendenciozan ili neprofesionalan te ga je uklonio kako bi izbjegao kritike zbog neobjektivnosti.
Ako su u članku bile činjenične netočnosti ili neprovjerene tvrdnje, portal je mogao donijeti uredničku odluku da ga ukloni kako ne bi narušio vlastitu vjerodostojnost.
Ako su reakcije čitatelja bile burne i podijeljene, uredništvo je možda zaključilo da bi daljnja rasprava mogla štetiti ugledu portala ili potaknuti neželjene polemike.
Možda je došlo do neslaganja unutar uredništva ili među novinarima oko objave članka, pa je odlučeno da se povuče.
Ako članak nije zamijenjen ispravljenom verzijom, već je jednostavno nestao, to sugerira da je odluka donesena pod pritiskom, bilo vanjskim, bilo unutarnjim. U svakom slučaju, brisanje ovakvih tekstova često izaziva dodatne sumnje i špekulacije, umjesto da riješi problem.

Na ovom portalu objavljujem pod nikom Blok B.

U povodu članka Kad Valenta objasni geopolitiku, Putin bi mu dao orden (https://www.035portal.hr/vijest/politika/clanak/34236.html), objavljenom na portalu 035 (urednica i vlasnica Nikolina Martinović) objavljujem komentar, kad već na temelju sugestije urednika ne mogu članak.

„Ovaj tekst djeluje kao kombinacija političke kritike i implicitne denuncijacije. Nema izravnog poziva na sankcioniranje Valente, ali se kroz retoriku i ton jasno sugerira da su njegovi stavovi problematični i da zaslužuju osudu. Ne radi se klasičnom smislu o udaru na slobodu izražavanja, jer sloboda izražavanja uključuje i pravo medija da kritički analiziraju javne osobe i njihove izjave. Međutim, način na koji je tekst sročen – s nizom sugestivnih pitanja i implicitnih optužbi – ukazuje na pokušaj oblikovanja javnog mnijenja protiv Valente, više nego na analitičko propitivanje njegovih stavova.
U određenoj mjeri riječ je o denuncijaciji. Tekst ne poziva izravno na posljedice po Valentu, ali ga prikazuje kao osobu s "pogrešnim" političkim stavovima i implicira da bi se od njega (ili od gradonačelnika) trebalo tražiti objašnjenje ili distanciranje. Time ga stavlja u defenzivu, što je suptilniji oblik javne denuncijacije.Tekst nije linč, jer linč podrazumijeva kolektivno, nekontrolirano i često emocionalno nabijeno osuđivanje, koje može uključivati i poziv na društvene sankcije. Ovaj tekst nije klasičan medijski linč, ali sadrži elemente javnog sramoćenja, jer Valentu prikazuje ne samo kao osobu s diskutabilnim stavovima nego i kao potencijalno opasnog simpatizera autoritarnih režima.
To je tekst koji više pripada aktivističkom novinarstvu nego objektivnom izvještavanju. Umjesto da čitateljima predoči sve relevantne informacije i omogući im da sami zaključe je li Valentin stav problematičan, tekst koristi retoriku kojom usmjerava publiku prema unaprijed zadanom zaključku.

S jedne strane, kao javna osoba i predsjednik Gradskog vijeća, Valenta mora računati na to da će njegove izjave biti podložne javnoj kritici. Javne funkcije sa sobom nose odgovornost i povećanu transparentnost, pa je legitimno da mediji analiziraju njegove stavove, osobito ako se dotiču šire političke situacije i odnosa Hrvatske prema susjednim zemljama i globalnim silama. S druge strane, opravdava li to ton i pristup teksta? Ne nužno. Kritička analiza je jedno, ali insinuiranje da Valenta možda ne zastupa interese građana Slavonskog Broda, već neke "druge agende", uvodi element političkog etiketiranja i pokušaja diskreditacije. Time se ne postavlja pitanje samo njegovih izjava, već se sugerira da su njegovi politički stavovi potencijalno nepoželjni, što prelazi granicu obične kritike i ulazi u sferu medijske hajke.
Dakle, opravdano je analizirati i kritizirati njegove izjave jer je javna osoba, ali način na koji je to učinjeno može se smatrati tendencioznim i usmjerenim na diskreditaciju, umjesto na poticanje otvorene rasprave. Stav 035 portala spada u primjere medijske sramote.

Rečenica "Naš "hrvatski Andersen", najčitanija književnica Ivana Brlić Mažuranić, Svoj talent pronašla je u književnosti, a široj publici postaje poznata u trenutku kad je izdala roman za djecu pod nazivom "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", zvuči pomalo nespretno, ponajprije zbog formulacije „Svoj talent pronašla je u književnosti“—kao da je talent bio izgubljen pa ga je ona negdje našla. Također, fraza „u trenutku kad je izdala“ može se skratiti i učiniti elegantnijom. Poboljšana verzija bi, predlažem, glasila: „Svoj je talent ostvarila u književnosti, a široj je publici postala poznata izdavanjem dječjeg romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića.“

Grad bi umjesto propagandističkim portalima, trebao novac dati za usavršavanje svojih djelatnika zaduženih za odnose s javnošću i drugima

Nije ovo sitničavost, nego signal da su motreni. Pročitao sam tekst. Banalno, formalno.

Grad treba prcati uvijek s razlogom, bez obzira na njegovu veličinu, i zato što se prave napametniji. A nisu. Ograničeni su, samo što su silnici. Ovo je mali primjer obračuna s pametnjakovićima.