Nema ništa paranormalnog za Zlatka Hasanbegovića niti kada se slika s ustaškim obilježjima, to je »cool«, baš kao i otkrivanje spomenika teroristi kojem se sada tepa »branitelj prije branitelja«.
Ekstremizam u HDZ-u nikada nije postojao, sada se već javno i otvoreno Zlatko Hasanbegović suprotstavio stranačkom šefu i budućem premijeru Andreju Plenkoviću koji je samo dan ranije, u razgovoru za njemačku televiziju ARD 1, najavio: »Ekstremizam ću protjerati iz HDZ-a, želimo biti otvoreni svim građanima«.
Iz HDZ-a se nekada i za manje, potpuno nebitne stvari izbacivalo iz stranke, čak i na montiranim procesima, o tome nešto više zna Jadranka Kosor, no Hasanbegović ne prijeti praznom puškom jer zna da mu se tako nešto u ovom trenutku ne može dogoditi. Ono što je nakon Plenkovićeve pobjede na izborima bilo jasno, sada se potvrđuje: još jednom ministar, Hasanbegović bi bio brutalni Karamarkov ožiljak na europejskom licu nove vlade.
Hasanbegović ne krije da sebe i ubuduće vidi kao ministra pa je Plenkovića u to pokušao uvjeriti još jednom floskulom u svom stilu kako »nije sreo glasača HDZ-a koji je protiv njega kao ministra«. Te ambicije njegov »ispravak krivog navoda« oko (ne)postojanja ekstremizma sveo je na minimum. Sada bi i njegovo unapređenje u potpredsjednika Sabora radi eliminacije u Vladi, koje je navodno planirano za istaknutog člana Predsjedništva HDZ-a, bilo nagrada za otvorenu pobunu, a dugoročno Plenkovićevo samoubojstvo.
Dok čekamo dane raspleta o Hasanbegovićevoj političkoj sudbini, ostaje nam tek prilika iščitati što tehnički ministar kulture, čije izbacivanje iz HDZ-a njegovi istomišljenici provociraju, ne bi li se stavio tom U društvu na čelo, misli kada kaže da u »hrvatskom društvu ozbiljnoga ekstremizma nema«. Zaboravimo trenutačno što je ekstremizam sam po sebi činjenica da je u Hrvatskoj, članici Europske unije, u 21. stoljeću, netko poput Hasanbegovića uopće mogao postati ministrom, i to kulture.
Ako primitivizam i govor mržnje koji je HDZ uveo i svesrdno podržavao u prošlom sazivu Sabora i Vladi, uspostavljanje registra izdajnika, lustracija nepoćudnih, kazneni progon verbalnog delikta o Domovinskom ratu, zastrašivanje manjina i još mnogo toga nespojivog demokratskim društvima i civiliziranom svijetu, nisu ono što bismo smjeli dopuštati, ako sve to Zlatko Hasanbegović smatra normalnim, prirodnim i uravnoteženim političkim ponašanjem, onda je njegova definicija ekstremizma uistinu ekstremna.
Doduše, nije nova i neviđena na ovim prostorima u kojima se »znanstveno« nastoje legitimirati teze o tome kako u Jasenovcu nije bio logor smrti već kazalište u kojem se za Pavelićeve NDH izvodila »Mala Floramye«. Nema ništa paranormalnog za Zlatka Hasanbegovića niti kada se slika s ustaškim obilježjima, to je »cool«, baš kao i otkrivanje spomenika teroristi kojem se sada tepa »branitelj prije branitelja«. Nije zlo, dapače, i to je herojstvo, što je kompanjon monumentaliziranog ubojice krv žrtve isprao pišajući u vlastite ruke, obrisavši ih potom u zavjesu.
Kada sve to, i još mnogo toga, postane uobičajeno, poželjno i prihvatljivo, onda je Hasanbegović u pravu kada kaže kako ekstremizam u nas ne egzistira. Prihvati li Plenković ovakvu »logiku«, onda uistinu mora još jednom razmisliti zaslužuje li Hasanbegović ipak neko ministarstvo.
Možda ne kulture, ali ćudoređa i bogoštovlja svakako.
novilist
