Činjenica da je HDZ trenutačno toliko jak da izgleda kako opozicija uopće više ne postoji, najpogubnija je po današnji HDZ
Evo počela je diferencijacija u HDZ-u: nakon detroniziranja Stiera i Kovača, slijede mjeseci unutarnjih ratova, između sada već dvije jasno forumulirane struje unutar stranke – Kolindine i Plenkovićeve. Moguće je da se tu dogodi i račvanje cijelog niza rukavaca, jer niti su Kolinda Grabar-Kitarović i Davor Ivo Stier isto, niti su njihove ambicije iste, a nikad ne treba podcijeniti i Milijana Vasu Brkića »koji šefu radi o glavi«. U pozadini priče tu je i epizoda sa Zdravkom Mamićem i njegovim divljanjem o pravosudnom sustavu, i sve se savršeno uklapa u opći rasap i borbu za moć.
Činjenica da je HDZ trenutačno toliko jak da izgleda kako opozicija uopće više ne postoji, najpogubnija je po današnji HDZ. Oni su toliko uljuljkani u svoju snagu i nemoć SDP-a, da interna borba za tu ogromnu kost postaje jedina mogućnost. Kad nemaš vanjskog neprijatelja, unutarnji se uzohole, privid da nema potrebe za kohezijom rasplamsava svačije ambicije, a plijen je beskonačan.
Nakon što je predsjednica Republike ušla u otvoreni rat s političkim centrom Andreja Plenkovića, nakon što se okrenula Željki Markić, podržala referendumski inženjering koji hoće smanjiti prava manjina u Saboru, te nakon što je otvoreno podržala Plenkovićevog najvećeg neprijatelja, a to je Most, postalo je jasno da HDZ nakon ovoga neće ostati isti. Žalosno je što predsjednica, međutim, to radi ne iz uvjerenja jer sigurno nije preko noći postala radikalna desničarka (Grobničani to nikada nisu), nego zato jer to vidi kao trenutačno ispražnjenu tržišnu nišu. Ali to ne znači da će zato rat koji slijedi biti manje krvav.
Uz toliko odbačenih desničara, od Stiera preko Kovača do same Kolinde, uključujući već ranije prekriženu bagažu u vidu Hasanbegovića, Esih, Glasnovića i drugih čudaka, sada je već moguće zamisliti i podjelu HDZ-a na dvije stranke. Možda Kolinda Grabar-Kitarović osnuje HDZ 2019. s kojim će krenuti na predsjedničke izbore iduće godine, pa će se Zoran Milanović morati kao nezavisni boriti ne samo sa svojim SDP-om, nego i s dva HDZ-a. Naravno, ako se prije toga unutarnja desnica ne obračuna s Plenkovićem na nekom izvanrednom stranačkom saboru.
Što je najapsurdnije, Plenkovićev odgovor na ovu situaciju može biti samo jedan: vraćanje izbora predsjednika države u Sabor, a to ne može izglasati bez izmjene Ustava dvotrećinskom većinom, dakle ne bez SDP-a.
Hoće li desnica s Kolindom Grabar-Kitarović ići toliko daleko da formira novu stranku, to je danas stvarno samo spekulacija, ali jednako tako i realna mogućnost. A ako to i ne bi bila formalno stranka, već politička grupacija okupljena oko kandidatkinje Grabar-Kitarović, jasno je da bi tu grupaciju u najvećoj mjeri ipak činili sadašnji HDZ-ovci kojih se Plenković odlučio odreći. A takvih nije malo. Zato bi predsjednički izbori, ako ne novi stranački sabor, mogli biti mjesto i vrijeme za obračun na desnici.
U tome postoji samo jedan problem: nakon raspolućenog SDP-a na aparatima, upitno je žele li birači i rastureni HDZ. Onaj tko to želi, mogao bi biti izborni gubitnik, a ne pobjednik.
novilist
