Sve je otvoreno i ništa nije isključeno: recimo, da Jandroković otkrije kako je Ivo Sanader, zapravo, bio krtica SDP-a. Da Šuker slom tržišta dionica u Kini objasni nedovoljno razrađenom namjerom hrvatske Vlade oko konverzije kredita iz franaka u eure. Da Karamarko nedolazak na sučeljavanje s Milanovićem objasni zauzetošću terenskim radom na borbi protiv staljnizma. Da Predsjednica, na Šeksov savjet, zaključi da nije bitno tko je dobio koliko glasova, već da ona sama može odrediti tko će, kada i kako formirati novu vlast


Ne postoji zemlja na svijetu u kojoj vas, u predizborno vrijeme, političari neće uvjeravati da je bijelo djevičanski čisto, a crno makar sivo. To su jednostavno pravila igre; svatko kako se bliži vrijeme izbora svoje dosege uljepšava, a konkurenciju prikazuje u što lošijem svjetlu, natežući ako treba i brojke i statistike na svoju stranu. Ozbiljni mediji tu, manje-više, pokušavaju razgrnuti šminku i biračima poručiti o čemu se doista radi, ali često se ne stideći ni svog stava o tome koji je izbor bolji.

U Hrvatskoj, međutim, stvari tako ne funkcioniraju.

Hrvatska ulazi u predizbornu kampanju sa čvrstom namjerom da stvarnost nimalo ne remeti željenu sliku na kojoj se, zapravo, svesrdno radi već godinama; sliku o propasti iz koje nema izlaza, osim smjenom vlasti. Nesposobni, bahati, pa još i izdajnici - kud ćeš gore?

Desna zanovijetanja o ćirilicama i ostalom, a koja se jednostavno daju svesti na politički dobro monetiziranu mržnju prema drugima, te "državotvorni" nedostatak poštivanja prema zakonima vlastite države (dakle, države same) ne treba posebno ni komentirati. Tu je sve jasno, proizvodnja mržnje znala je dobro uroditi glasovima na Balkanu, pa ništa čudno da se izmišljaju nove "ugroze", kako bi se na vlast vratili "naši dečki". Bonus bi bio kad bi se s istom politikom nastavilo nakon osvajanja vlasti, pa možda i ispunio vlažni san desnih političara i sudaca o kažnjavanju svih onih koji bi, o Domovinskom ratu, Tuđmanu il' Šušku nelijepo govorili izvan vlastita četiri zida.

No, tu su karte prilično jasno podijeljene.

Ondje gdje se muti voda, međutim, je stvarni život, gospodarske i egzistencijalne prilike ljudi, koje, u nekim sretnijim vremenima, imaju ključnu ulogu u biračkoj odluci. U tom dijelu priče, HDZ nastupa s pozicije koja je toliko izvan stvarnosti da se čovjek može samo iz dana u dan sve više čuditi.

Samo ovaj tjedan, Gordan Jandroković, uvijek vjeran potporanj aktualnom predsjedniku/predsjednici stranke (iz koje je dvoje Karamarkovih prethodnika nečasno otpušteno) i bivši ministar vanjskih poslova, uspio je ispaliti podatak kako BDP u Europskoj uniji raste po stopi od četiri posto. Vjerni Gordan, međutim, nešto je gadno pobrkao - najveći rast koji je EU zabilježila u posljednjih 12 godina bio je onaj iz 2006. godine, od 3,4 posto. Zadnje godine EU BDP je porastao za 1,3, a ukoliko ćemo gledati najaktualnije podatke, u drugom kvartalu ove godine je rastao za 1,6 posto. Jandrokoviću, njegovim stranačkim kolegama i medijima kojima je ova sitnija nepreciznost izmakla analizi ostavljamo da izračunaju koliki je postotak Jandrokovićeve laži. Ili, možda, slučajnog promašaja.

Ni dan poslije, još jedan ministar iz vremena Vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor, Ivan Šuker, krenuo je u analizu gospodarske stvarnosti, pa zaključio kako su rast BDP-a i industrijske proizvodnje isključivo rezultati okruženja, te kako je "...ova Vlada naslijedila državu s nulom, u prvoj godini njihovog mandata se dogodio pad. Oni su zemlju bacili u krizu".
Ovdje stvarno treba duboko udahnuti. Ivan Šuker nije blesav - radi se o dobro informiranom financijašu i rječitom političaru. Naravno da je čovjek potpuno svjestan onoga što je rekao - i to doista rastužuje.

Najelementarnija logika govori da - ako je rast BDP-a u 2015. isključivo rezultat okruženja - onda valja zaključiti da je isti razlog i pada u prethodnim godinama - EU se, pogotovo zemlje hrvatskog okruženja, gadno patila u posljednje vrijeme. Nad njenim gospodarskim zdravljem zdvajali su (i zdvajaju) i Amerikanci i Kinezi. Pa ako Hrvatska sad raste radi blagog oporavka u okruženju - valjda se vladajućima mora priznati da je ta europska kriza o kojoj priča cijeli svijet bila stanoviti uteg oko vrata i hrvatskom gospodarstvu? Ili podsjetiti da su ekonomski analitičari (zbog zbivanja u EU 2011. godine) još mjesecima pred izbore na kojima je Šukerova ekipa pospremljena u opoziciju, prognozirali oštar pad hrvatskog BDP-a u 2012. godini?

Ne, nema to veze. "Oni su bacili zemlju u krizu", veli Šuker, zborski pjeva HDZ, a malo tko takvu prijesnu laž dovodi u pitanje. Osim, jasno, cijelog svijeta (ne uključujući Hrvatsku). Vjerujte na riječ - ono što dobijete kad guglate "european debt crisis" je najobičnija, svekoliko komunistička zavjera.

Nažalost, HDZ je danas takva stranka da su monetiziranje mržnje, pregoleme laži i najava gospodarske politike opasnih namjera (rezovi i doline suza), običan dan u uredu.

Nažalost, opet, u Hrvatskoj praktički nema ozbiljnih medija kakvi se spominju na početku ovog teksta. Mediji u ovoj zemlji su u stanju, bez imalo zadrške, godinama objavljivati srcedrapateljne priče o sudbinama žrtava kredita u francima i ultimativno tražiti da im se pomogne - da bi, kad "nenarodna" vlast odluči lupiti šakom o stol, krenuli u priču o šteti na teret "svih poreznih obveznika". Isto tako, mjesecima se inzistira na strateškom značaju Imunološkog zavoda i zazire od njegove privatizacije, a kamoli propasti - a kad ga Vlada pretvori u instituciju od javnog interesa, onda po naslovnicama pljušte optužbe o "kupovini birača" (da se razumijemo, da izbori nisu za nekoliko mjeseci, vrlo lako je moguće da bi IMZ prošao poput Vjesnika). Ista stvar je s asistentima u nastavi, pomoći najsiromašnijima pri plaćanju struje... Sve ono za čim se do neki dan puštalo suzu, odjednom je, malo, nebitno i lažno.

Valjda je to normalno i profesionalno. Ali, u nekoj drugoj profesiji.

Najzabavnije od svega je što prava kampanja tek slijedi. Kako stvari idu, sve je otvoreno i ništa nije isključeno: recimo, da Jandroković otkrije kako je Ivo Sanader, zapravo, bio krtica SDP-a. Da Šuker slom tržišta dionica u Kini objasni nedovoljno razrađenom namjerom hrvatske Vlade oko konverzije kredita iz franaka u eure. Da Karamarko nedolazak na sučeljavanje s Milanovićem objasni zauzetošću terenskim radom na borbi protiv staljnizma. Da Predsjednica, na Šeksov savjet, zaključi da nije bitno tko je dobio koliko glasova, već da ona sama može odrediti tko će, kada i kako formirati novu vlast.

Jedno je sigurno: što god bilo, ne očekujte od domaćih medija da će se ubiti analizom. Osim, jasno, onom o odvratnim predizbornim potezima "Vlade na odlasku".

novilist