Pa su na kraju progledali ne svi, nego čak i opskurni portali koje je HDZ pokrenuo za par kuna s bulumentom bezimenih »novinara« da im kade i drže štangu. Čak i oni su se, via facti, uspjeli dosjetiti da će i sutra svanuti dan i da će im i sutra trebati neki manje sramotan CV. Pa čak se i poslušnici kojima je ova vlast izručila HRT, okreću »mekšem pristupu« po pitanju genijalnosti Tomislava Karamarka i ostatka njegovog svijeta


HDZ-ov umirovljenik Hebrang, poznat po izjavi »nikad ne lažem, samo ponekad govorim neistinu«, identificirao je jučer,  mrtav-hladan, pravog krivca za krizu vlasti u režiji HDZ-a, Mosta i Tima Oreškovića. E pa, drago društvo, za sve ovo krivi su – mediji.

A motiv tog udruženog medijskog štetočinstva, te opake diverzije na državu iznutra, bio bi taj što su, prema Hebrangovoj ekspertizi, hrvatski novinari i njihove redakcije  99 posto slučajeva »lijevi«.

Pa onda, kad je već medijska situacija po Hebrangu takva, za njega pije vodu i ostatak insinuacije, a taj je da mediji, kao sluge i plaćenici lijevih političara i stranaka, kao sivonje odrađuju njihovu političku agendu. A što je u većem interesu ljevice nego ocrniti, rastrojiti, posvaditi, razbiti u paramparčad i na kraju srušiti desnu vladu?

I eto vam zašto se i zbog koga idila u saborskoj većini raspala i zašto je sve otišlo dođavola.

Što reći na ovu dijagnozu doktora Hebranga osim da je urnebesno duhovita. Jasno da nema smisla diskutirati s tim tipičnim modelom glave za koju svatko tko javno djeluje mora biti na nečijem daljinskom upravljaču i mora djelovati kao korumpirani megafon svoga pozadinskog gazde.

Za takav mozak činjenice su uvijek nevažne i nestvarne, a stvarni su samo diktat, slast nečasnog uhljebljenja i stisak tuđih uzda. Raspravljati s tom totalitarnom patologijom čisti je gubitak vremena.

No, opet, budući da Hebrangovi istomišljenici sjede u Saboru i neprekidno se jadaju Bogu i ljudima zbog navodne harange medija na njihov genij i uzoritost do te mjere da je čak i afera Drimia proglašena »prljavom medijskom konstrukcijom«, podsjetimo samo malčice kako stvari stoje zapravo.

Za to doista ne treba znati ni svih 30 slova. Jer, svaka ovlašna analiza sadržaja političkih rubrika u hrvatskim medijima u ovih šest mjeseci nakon izbora najbolje je ogledalo njihovoga rada i njihovih »reformi«.

Ne treba danima i noćima brojiti stupce i minutaže da bi se osvijestilo kako su, cijelih pola godine, jedini fokus kompletne političke informative samo i isključivo spletke među partnerima koji su formirali aktualnu vlast.

Samo se njima bavimo. Njihovim sukobima. Njihovim javnim i tajnim svađama. Njihovim zakulisnim igrama. Njihovim podmetanjima. Njihovim tko će koga. Njihovim blokadama. Njihovim spinovima. Njihovim tko će s kim i kako će onda smjestiti onima drugima.

Samo to i pored toga pustoš. Netko pamti nešto drugo? Naravno da ne.

Pa su na kraju progledali ne svi, nego čak i opskurni portali koje je HDZ pokrenuo za par kuna s bulumentom bezimenih »novinara« da im kade i drže štangu. Čak i oni su se, via facti, uspjeli dosjetiti da će i sutra svanuti dan i da će im i sutra trebati neki manje sramotan CV. Pa čak se i poslušnici kojima je ova vlast izručila HRT, okreću »mekšem pristupu« po pitanju genijalnosti Tomislava Karamarka i ostatka njegovog svijeta.

Čisti ćorak je, dakle, to hebrangovsko bulažnjenje o medijskoj ljevici. Zdrava pamet je tu posrijedi, a ne ljevica. Ali ne možeš dva i dva objasniti politici koja je uvijek smatrala da je posao broj jedan svake vlasti koja drži do sebe ovladati medijima kako bi se građanstvu podvalile svetačke sličice korumpiranih, lijenih, drskih i nesposobnih vlastodržaca. Taj jezik oni razumiju. Drugi ne.