Nakon pravomoćne osude BiH šestorke donosimo abecedarij Herceg-Bosne: A kao Ahmići, B kao Boban, Mate, C kao Carmel Agius, Č kao Čuljak, Dijana…


A kao Ahmići. U tom bošnjačkom selu kod Viteza pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) pobili su u zoru 16. travnja 1993. godine stotinu i šesnaest civila, među kojima je bila i jedna tromjesečna beba. Dario Kordić, pukovnik i svemoćni šef HVO-a u srednjoj Bosni, pravomoćno je osuđen u Haagu na 25 godina robije i zbog masakra u Ahmićima: nakon što je odležao dvije trećine kazne, nastanio se u Zagrebu i profunkcionirao kao patriotska estradna zvijezda. Naročito je omiljen u krugovima Katoličke crkve, a prijateljuje s biskupom Vladom Košićem, predsjednikom Vijeća za nauk vjere Hrvatske biskupske konferencije.


B kao Boban, Mate. Ekonomist iz Gruda, koji je u komunizmu bio direktor trgovačkog poduzeća Napredak iz Imotskog i koji pritom nije zazirao od malverzacija, prometnuo se potkraj 1991. u operativnog izvođača zamisli o hrvatskoj paradržavi u Bosni. Bio je prvi i pretposljednji predsjednik Hrvatske Republike Herceg Bosne te šef HDZ-a BiH. Umro je u srpnju 1997. godine.


C kao Carmel Agius. Malteški sudac i aktualni predsjednik Haškog suda, u srijedu, 29. studenoga, pročitao je drugostupanjsku presudu hercegbosanskoj šestorci: potvrđena je presuda prvostupanjskog vijeća i u pogledu postojanja udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Franjom Tuđmanom, i u pogledu krivnje optuženih, i kad je riječ o visini kazni. ‘Ostavljamo ogromnu građu utvrđenih činjenica. Ne nudimo pomirenje, jer to nije bio naš zadatak. Ostavljamo vam istinu o onom što se dogodilo’, ocijenio je nedavno sudac Agius ukupni rad Haškog tribunala.


Č kao Čuljak, Dijana. Nekadašnja novinarka Hrvatske televizije bila je žurnalistički specijalac Prisavlja i Pantovčaka u Hercegovini: između ostalog, u svibnju 1993. objavila je snimku skupine zarobljenih mostarskih Bošnjaka u zgradi Vranica, a zarobljenici su nakon toga ubijeni.


Ć kao Ćesić, Ljubo Rojs. Ovaj general Hrvatske vojske bio je desna ruka Gojka Šuška u slanju logističke pomoći i oružja iz Hrvatske u Hercegovinu, da bi nakon rata pretvorio određene inženjerijske trupe HV-a i HVO-a u poluprivatno građevinsko poduzeće kojim je upravljao po vlastitom nahođenju i za vlastiti račun.


D kao Dretelj. Na toj lokaciji u blizini Čapljine hercegovačke vlasti oformile su u rano ljeto 1993. koncentracijski logor za Bošnjake pokupljene u Stocu, Čapljini, Ljubuškom… Kroz logor je tokom nekoliko mjeseci prošlo više tisuća zatočenika, koji su podvrgavani batinanju, mučenju, izgladnjivanju i svakovrsnom ponižavanju. Ubijena su najmanje četiri čovjeka. Prije nego što je postao logor za Bošnjake, u Dretelju su hercegovački HOS-ovci neko vrijeme držali i mučili zatočene Srbe.


DŽ kao Džamija. Muslimanski vjerski objekti nazivani su raketama na prostoru od Mostara do Lašvanske doline i mnogo ih je na tom prostoru dignuto u zrak u toku jednoipolgodišnjeg hrvatsko-bošnjačkog rata: svijet je obišla fotografija srušene džamije u Ahmićima i postala amblemom hrvatskog barbarstva u rečenom ratu.


Đ kao Đavo. Dokaze o đavolskom djelovanju među ljudima, ako se netko nekad bude bavio time, najbolje bi bilo potražiti u okupljanjima poput ovotjednog mostarskog molitvenog skupa posvećenog ‘haškim uznicima’, odnosno osuđenicima za brojne ratne zločine nad bošnjačkim civilima i za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu.


E kao Entitet. Odnosno treći entitet, što je sve transparentniji smisao sveukupne hrvatske politike kad je riječ o Bosni i Hercegovini, premda to ni u čemu ne bi popravilo život Hrvata u toj državi, niti bi zaustavilo masovni odlazak tamošnjih Hrvata u zemlje zapadne Europe, jer posjeduju pasoše Republike Hrvatske i tretira ih se kao građane Europske unije. To bi samo ojačalo nedodirljivost i svemoć hrvatske, to jest HDZ-ovske političke elite u BiH nezainteresirane za bolji i ispunjeniji život građana koje predstavlja, i posvećene jedino realizaciji svojih materijalnih interesa.


F kao Federacija BiH. Jedan od dva postojeća bosanskohercegovačka entiteta, onaj bošnjačko-hrvatski, uspostavljen je Washingtonskim sporazumom u proljeće 1994., čime je obustavljen rat između HVO-a i Armije BiH. Federacija je, međutim, s vremenom postajala sve nefunkcionalnijim mehanizmom, umjesto da bude obrnuto: Hrvati su se odlučili za mirnodopski nastavak razgradnje Bosne i Hercegovine i za opstrukciju svega što vodi unutrašnjem integriranju, na što se nadovezalo dugogodišnje bošnjačko lutanje u pogledu političke budućnosti Bosne i Hercegovine.


G kao Grude. Hercegovački gradić u kojem su proglašene i Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatska Republika Herceg-Bosna, i u kojem su za vrijeme rata bila smještena najvažnija politička i vojna tijela rečene paradržavne tvorevine.


H kao Haag. UN-ov Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene u postjugoslavenskim ratovima završio je svoje dvadeset četverogodišnje djelovanje izricanjem žalbene presude šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne. Premda se nekolicini presuda može štošta argumentirano prigovoriti, o čemu govore i izdvojena sudačka mišljenja, haški saldo ipak se mora ocijeniti pozitivnim: da nije bilo Haaga, teško da bi ikad bili procesuirani najgori zločini počinjeni u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i teško da bi ikad u zatvore bili pospremljeni neki od najvećih ovdašnjih ratnih monstruma.


I kao Izetbegović, Alija. Političkog vođu Bošnjaka, koji su najteže stradali u bosanskohercegovačkom ratu, sve se češće u Zagrebu i Beogradu karakterizira glavnim krivcem za spomenuti rat i promotorom radikalnog islamizma puno prije nego što je to postala globalna opasnost. Izetbegović je, naravno, bio politički kompleksna ličnost s bezbrojnim slabostima, zastranjenjima, zabludama i odgovornošću za stradanja, ali naknadno pretvaranje njega u centralnog balkanskog negativca nije put prema objektivnom sagledavanju devedesetih, nego stvaranje pretpostavki da se devedesete ponove.


J kao Jelić, Zlatan Mijo. Umirovljeni general HVO-a živi u Zagrebu, uživa status ugledne javne ličnosti i društvenog komentatora, i ne pada mu na pamet da se suoči s optužnicom bosanskohercegovačkog Tužiteljstva koja ga tereti za zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru 1993. i 1994. godine. I on je, kao i Kordić, rado viđen gost u odajama sisačkog biskupa Vlade Košića.


K kao Krivnja. Miroslav Bralo Cicko, pripadnik specijalne jedinice HVO-a Džokeri, priznao je u Haagu da je kriv za zločin u Ahmićima i osuđen je na dvadeset godina zatvora. ‘Ime mi je Miroslav Bralo. Kao čovjek svjestan sam da se radi o mojim zločinima, koje sam počinio tokom masakra u Ahmićima, nad ljudima čiji se glas više neće čuti. Želio bih da se izvinim i u ime onih koji su počinili te stravične zločine, a nisu više među živima. I svima onima koji su morali da prožive boli i patnju zarad neljudskog ponašanja u Ahmićima. Ja sam uvijek znao da je to djelanje pogrešno, i da će svako znati da je pogrešno, i da za svako djelanje nemože biti opravdanja. Ja sam svjestan da sam se loše ponašao i ovo pismo pišem svojim riječima. Naša zlodjela su bila tako strašna – mislim i na ostale – mi smo svejedno nastavljali i pokušavali da ih opravdamo.’


L kao Laž. Kako protječe poraće, Hrvatska ulaže sve više napora da od najobičnijih laži i besramnosti izgradi vlastitu mitologiju o ekskluzivnoj ratnoj bezgrešnosti i nepogrešivosti Hrvata. Napori daju rezultate: u javnom prostoru svakim je danom sve manje glasova koji se služe istinom kad govore o hrvatskoj vojno-političkoj prisutnosti u ratu u Bosni i Hercegovini.


LJ kao Ljubuški. Gradić u zapadnoj Hercegovini koji je 1993. brutalno očišćen od Bošnjaka i u kojem je najdublje korijene bio pustio proustaški HOS pod vodstvom Ljubušaka Blaža Kraljevića, a Kraljević se protivio ratu protiv Bošnjaka, pa je zato i likvidiran u blizini Mostara u kolovozu 1992. godine. Ubili su ga pripadnici HVO-a.


M kao Mostar. Grad koji je, zahvaljujući zagrebačkoj ideji da postane hrvatskom prijestolnicom u Bosni i Hercegovini, podijeljen na istočni i zapadni dio, i grad koji će u povijesti biti zabilježen po najvećoj koncentraciji konclogora na tako malom prostoru. Hrvate će pak povijest, između ostalog, zapamtiti po tome što su 9. studenoga 1993. tenkovskim projektilima srušili Stari most.


N kao Naletilić, Mladen Tuta. Bivši zapovjednik zloglasne Kažnjeničke bojne redovito je isticao da glavni hrvatski neprijatelji nisu Srbi nego Bošnjaci te se u skladu s tim stavom i ponašao. U Haagu je osuđen na dvadeset godina robije, a izišao je na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine kazne.


O kao Osam. To je broj bosanskohercegovačkih općina u kojima su se, prema pravomoćnoj presudi, dogodili zločini HVO-a nad Bošnjacima: Mostar, Stolac, Čapljina, Ljubuški, Gornji Vakuf, Prozor, Jablanica i Vareš.


P kao Prlić, Jadranko. Perspektivni socijalistički kadar, usprkos unutarhrvatskom njurganju, postao je 1992. predsjednik Hrvatskog vijeća obrane, a 1993. predsjednik Vlade HR Herceg-Bosne s vrlo velikim ovlastima i širokim rasponom odgovornosti. Karijerizam i moralni oportunizam, združeni s bezdušnošću i željom za moći, doveli su ga do pravomoćne presude po kojoj ga se ima titulirati ratnim zločincem, što ga svrstava u uzak krug živućih ljudskih bića s formalnom potvrdom o tome da su najgori primjerci vrste.


R kao Rama. U tom gradiću na nevidljivoj međi Hercegovine i Bosne, gradiću koji se desetljećima zvao Prozor, počeo je hrvatsko-bošnjački rat. Bilo je to u listopadu 1992. godine: HVO je napao ramske Bošnjake jakim trupama, rastjerao ih u dan-dva te popljačkao i zapalio njihove kuće. U Rami je potom stacioniran štab za vođenje daljnjih operacija u ratu protiv Bošnjaka na području Gornjeg Vakufa i Jablanice.


S kao Stenogrami. Snimljeni i transkribirani razgovori Franje Tuđmana s najvišim pripadnicima hrvatskog i hercegbosanskog političkog i vojnog vodstva ključni su dokazi izravne i aktivne umiješanosti Franje Tuđmana i njegove vlasti u rat protiv Bošnjaka u BiH.


Š kao Šušak, Gojko. Doživotni ministar obrane Republike Hrvatske i glavni Tuđmanov operativac za hercegovačka pitanja, pri čemu Šušak, po svemu sudeći, nije bio samo operativac nego i čovjek koji je uvelike utjecao na kreiranje politike Zagreba u Bosni i Hercegovini. Umro je u svibnju 1998. godine.


T kao Tuđman, Franjo. Osamnaest godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika, njegovo ime ušlo je u tekst pravomoćne haške presude: označen je šefom zločinačke organizacije koja je – putem zločina i putem kriminalnog djelovanja eksponenata Republike Hrvatske u BiH – htjela stvoriti etnički čisti hrvatski teritorij u susjednoj državi i uspostaviti svoju vlast na tom teritoriju.


U kao UZP ili ‘udruženi zločinački pothvat’. To je pravni koncept koji je Tužiteljstvo u Haagu uvelo u optuživanje političkih i vojnih elita za ratne zločine. Ovaj koncept podrazumijeva individualnu odgovornost članova za zločine grupe u okviru zajedničke namjere ili cilja.


V kao Vance-Owenov plan. Mirovni plan UN-ovih specijalnih izaslanika Cyrusa Vancea i lorda Davida Owena objelodanjen je u siječnju 1993., a predviđao je uspostavu deset etničkih pokrajina u BiH. Bošnjaci i Hrvati bili su prihvatili taj plan, ali su ga Srbi odbacili, pa je propao. No propali plan bio je jedan od okidača za razmahivanje hrvatsko-bošnjačkog rata oko nikad uspostavljenih granica nikad formiranih pokrajina.


Z kao Zločini. U ratu između HVO-a i Armije BiH jezivi zločini činjeni su i s jedne i s druge strane, ali se Haški sud nije osobito iskazao u procesuiranju i kažnjavanju zločina bošnjačke vojske, naročito u srednjoj Bosni. To je posao koji će morati obaviti bosanskohercegovačko pravosuđe.


Ž kao Žalbeno vijeće. Na čelu Žalbenog vijeća u slučaju šestorice bio je, rekosmo, sudac Agius, a u njemu su sjedili Amerikanac Theodor Meron, Kinez Liu Daqun, Talijan Fausto Pocar i Južnoafrikanac Bakone Justice Moloto. Prvostupanjsku presudu potvrdili su uglavnom jednoglasno.