Dok su se ranije izvješća, članci i analitički materijali iz drugih zemalja zvali “soft power”, odnosno “mekom silom”, odnedavno se na Zapadu smatraju izravnom prijetnjom njegovoj svjetskoj dominaciji, piše China Daily. U vrijeme kada milijuni ljudi diljem svijeta sve više gledaju ruski RT ili China Global Television Network (CGTN), Zapadom se širi histerija čak i zbog ruskog baleta, kineske pande i kubanski salse. Čak i to su odjednom postali manifestacije “pritiska neprijateljske sile”.
Prije su se informacije i analitički materijali koji dolaze iz različitih zemalja, uključujući Kinu, Rusiju, Kubu i druge zemlje, tradicionalno zvali “soft power”, ili “mekom silom”, kao što smo naveli. Taj je pojam uključivao i sve vrste državnih projekata iz područja umjetnosti, znanosti, kulture, pa čak i sporta.
Neke utjecajne i nezavisne zemlje, primjerice Kina i Rusija, te neke progresivne zemlje Latinske Amerike, posljednjih godina su postigle značajan napredak na ovom području. Zahvaljujući svojim nacionalnim publikacijama i televizijskim kanalima, svijet je mogao proširiti vidike o međunarodnoj politici, zaštiti okoliša, kulturi. Čak se i svjetska povijest mogla promatrati s različitih gledišta.
U Kini je na temelju projekta China Central Television International stvoren televizijski kanal China Global TV,
koji izgleda vrlo profesionalno i nudi miran, kulturni i nepristran pogled na događaje koji se odvijaju u svijetu. Na primjer, diljem svijeta se prate izvješća ove kuće, koja je popularna Africi, gdje se uz pomoć lokalnih novinara priprema posebna ekipa u Nairobiju.
Ruski RT, sa žarkim humorom i intelektualnim reportažama suzbija zapadnu propagandu. U Venezueli, televizijski kanal TeleSur strastveno govori svijetu o važnosti revolucionarnih promjena koje se odvijaju u Latinskoj Americi. Sve te kanale sada gledaju desetine milijuna ljudi na Zapadu, diljem Azije, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Afrike.
Zapadu se jako sviđa urlati o “slobodi”, “pluralizmu” i “različitosti”. Prema tome, zar ne trebali biti zadovoljni pojavom svih tih novih glasova, bez obzira koliko ih je?
Ali Zapad ove nedavne trendove, koji su nekad smatrani za “meku silu”, sada doživljava kao izravnu prijetnju njegovoj svjetskoj dominaciji. Zapad, a posebno Sjedinjene Države, ne zanima “sloboda tiska”. Samo im je važna kontrola nad informacijama.
Dok su zapadni mediji imali monopol nad potrebnim resursima i tehnologijama, Zapad je insistirao da sve ostale zemlje budu “otvorene” njegovom utjecaju i da omoguće zapadnim medijima slobodno ispiranje mozga stanovništva tih zemalja.
Ali sada kada zemlje u razvoju i same imaju priliku ponuditi visokokvalitetne alternativne informacije, Zapad se odlučio zatvoriti i uvodi cenzuru. U tijeku su različite vrste manipulacija i klevetanja. Svatko tko se usudi usprotiviti službenom stavu Zapada, odmah je izložen uznemiravanju.
Danas milijuni ljudi diljem svijeta aktivno prelaze na RT i CGTN, pretplaćuju se na publikacije kao što su China Daily i New Eastern Outlook, ali to više nitko ne naziva “mekom silom”. Umjesto toga se izlazi u javnost s histeričnim tvrdnjama o takozvanoj “oštroj sili”.
Naravno, mnogo je onih koji su u medijima izašli s definicijom ovog “strašila”. Na primjer, Foreign Affairs 16. studenog 2017. objavljuje članak “Što je to akutna sila” ili “Kako autoritarne države utječu na druge zemlje”.
Evo što piše američki časopis: “Suprotno uvriježenom mišljenju, Peking i Moskva pokušavaju koristiti objave u centrima za analizu medija, materijale i različite kulturne i znanstvene sadržaje kako bi utjecali na javno mnijenje u različitim zemljama. To nije samo bezopasna želja da se ugodi ljudima, niti želja da se iznesu alternativne točke gledišta ili pomaknu granice rasprava, kako kažu čelnici ruskih i kineskih medija u državnom vlasništvu. Njihov cilj je manipulirati ljudima i odvratiti ih od pravih problema”.
“Zato su nam valjda potrebni kineske pande, opera u Pekingu, ruski balet i kubanska salsa”, piše China Daily.
“Očekivali su kako će Kina i Rusija poslušno sjediti u klupi kao prvašići i slušati dok im Zapad predaje o vlastitoj povijesti, politici i kulturi. Ne, to se neće dogoditi”, nastavlja kineski list.
“Utjecajne i mirne svjetske sile će nastaviti sa svijetom komunicirati sa svojom metodom “meke sile”, a samo ako netko pokuša podignuti oružje protiv tih zemalja, doživjet će stvarno “oštru silu. Ali sve dok se to ne dogodi, Kina, Rusija i druge sile će nastaviti razgovarati sa svijetom pomoću pande i medvjeda, dijeliti umjetnička i najnovija znanstvena dostignuća s drugim zemljama i pružati im alternativni prikaz događanja u njihovim zemljama i inozemstvu”, za China Daily zaključuje autor članka Andre Vltchek, romanopisac, redatelj i novinar.
Prije su se informacije i analitički materijali koji dolaze iz različitih zemalja, uključujući Kinu, Rusiju, Kubu i druge zemlje, tradicionalno zvali “soft power”, ili “mekom silom”, kao što smo naveli. Taj je pojam uključivao i sve vrste državnih projekata iz područja umjetnosti, znanosti, kulture, pa čak i sporta.
Neke utjecajne i nezavisne zemlje, primjerice Kina i Rusija, te neke progresivne zemlje Latinske Amerike, posljednjih godina su postigle značajan napredak na ovom području. Zahvaljujući svojim nacionalnim publikacijama i televizijskim kanalima, svijet je mogao proširiti vidike o međunarodnoj politici, zaštiti okoliša, kulturi. Čak se i svjetska povijest mogla promatrati s različitih gledišta.
U Kini je na temelju projekta China Central Television International stvoren televizijski kanal China Global TV,
koji izgleda vrlo profesionalno i nudi miran, kulturni i nepristran pogled na događaje koji se odvijaju u svijetu. Na primjer, diljem svijeta se prate izvješća ove kuće, koja je popularna Africi, gdje se uz pomoć lokalnih novinara priprema posebna ekipa u Nairobiju.
Ruski RT, sa žarkim humorom i intelektualnim reportažama suzbija zapadnu propagandu. U Venezueli, televizijski kanal TeleSur strastveno govori svijetu o važnosti revolucionarnih promjena koje se odvijaju u Latinskoj Americi. Sve te kanale sada gledaju desetine milijuna ljudi na Zapadu, diljem Azije, Latinske Amerike, Bliskog istoka i Afrike.
Zapadu se jako sviđa urlati o “slobodi”, “pluralizmu” i “različitosti”. Prema tome, zar ne trebali biti zadovoljni pojavom svih tih novih glasova, bez obzira koliko ih je?
Ali Zapad ove nedavne trendove, koji su nekad smatrani za “meku silu”, sada doživljava kao izravnu prijetnju njegovoj svjetskoj dominaciji. Zapad, a posebno Sjedinjene Države, ne zanima “sloboda tiska”. Samo im je važna kontrola nad informacijama.
Dok su zapadni mediji imali monopol nad potrebnim resursima i tehnologijama, Zapad je insistirao da sve ostale zemlje budu “otvorene” njegovom utjecaju i da omoguće zapadnim medijima slobodno ispiranje mozga stanovništva tih zemalja.
Ali sada kada zemlje u razvoju i same imaju priliku ponuditi visokokvalitetne alternativne informacije, Zapad se odlučio zatvoriti i uvodi cenzuru. U tijeku su različite vrste manipulacija i klevetanja. Svatko tko se usudi usprotiviti službenom stavu Zapada, odmah je izložen uznemiravanju.
Danas milijuni ljudi diljem svijeta aktivno prelaze na RT i CGTN, pretplaćuju se na publikacije kao što su China Daily i New Eastern Outlook, ali to više nitko ne naziva “mekom silom”. Umjesto toga se izlazi u javnost s histeričnim tvrdnjama o takozvanoj “oštroj sili”.
Naravno, mnogo je onih koji su u medijima izašli s definicijom ovog “strašila”. Na primjer, Foreign Affairs 16. studenog 2017. objavljuje članak “Što je to akutna sila” ili “Kako autoritarne države utječu na druge zemlje”.
Evo što piše američki časopis: “Suprotno uvriježenom mišljenju, Peking i Moskva pokušavaju koristiti objave u centrima za analizu medija, materijale i različite kulturne i znanstvene sadržaje kako bi utjecali na javno mnijenje u različitim zemljama. To nije samo bezopasna želja da se ugodi ljudima, niti želja da se iznesu alternativne točke gledišta ili pomaknu granice rasprava, kako kažu čelnici ruskih i kineskih medija u državnom vlasništvu. Njihov cilj je manipulirati ljudima i odvratiti ih od pravih problema”.
“Zato su nam valjda potrebni kineske pande, opera u Pekingu, ruski balet i kubanska salsa”, piše China Daily.
“Očekivali su kako će Kina i Rusija poslušno sjediti u klupi kao prvašići i slušati dok im Zapad predaje o vlastitoj povijesti, politici i kulturi. Ne, to se neće dogoditi”, nastavlja kineski list.
“Utjecajne i mirne svjetske sile će nastaviti sa svijetom komunicirati sa svojom metodom “meke sile”, a samo ako netko pokuša podignuti oružje protiv tih zemalja, doživjet će stvarno “oštru silu. Ali sve dok se to ne dogodi, Kina, Rusija i druge sile će nastaviti razgovarati sa svijetom pomoću pande i medvjeda, dijeliti umjetnička i najnovija znanstvena dostignuća s drugim zemljama i pružati im alternativni prikaz događanja u njihovim zemljama i inozemstvu”, za China Daily zaključuje autor članka Andre Vltchek, romanopisac, redatelj i novinar.
