Plenković suštinski više ništa ne riskira otkako se Todorić okomio na svog nekadašnjeg zaposlenika a njegovog ministra financija Zdravka Marića dajući mu na taj način savršeni alibi za sve sumnje u pogodovanje Gazdi. Todorićevim autogolovima obranjeni su i Dalićka i Ramljak, a pogotovo lex Agrokor koji bloger pokušava prikazati kao pljačku u režiji zločinačke organizacije. Pokaže li se točnim da su Todorići napustili Kulmerove dvore i odselili iz Hrvatske, sami su sebi potpisali osuđujuću presudu
Može sada Andrej Plenković ispasti velikodušan i oporbi darovati ne samo saborsko povjerenstvo za »Agrokor« već, poput zlatne ribice, ispuniti još tri želje.
Premijer nikada nije bio moćniji, a da se pritom nije nešto ekstra namučio! Ivica Todorić poput jazavca sam je sebe doveo pred sud, a vjerojatno i spremio u zatvor, tražeći krivca za pedesetak milijardi kuna i krah vlastite kompanije u svima i svakome osim u sebi i svojoj obitelji. Plenkoviću je bila dovoljna jedna jedina prosto ubitačna rečenica da ušutka i upokoji blagoglagoljivog blogera:
– Nismo mi došli do Todorića, on je došao do Vlade, zadao je premijer coup de grâce Gazdi bez gazdinstva vrativši stvari na početak krize.
Osnivanjem saborskog povjerenstva za Agrokor javnost će u potpunosti okrenuti na svoju stranu pokazavši da se ničega ne boji. Doduše Plenković suštinski više ništa ne riskira otkako se Todorić okomio na svog nekadašnjeg zaposlenika a njegovog ministra financija Zdravka Marića dajući mu na taj način savršeni alibi za sve sumnje u pogodovanje Gazdi. Todorićevim autogolovima obranjeni su i Dalićka i Ramljak, a pogotovo lex Agrokor koji bloger pokušava prikazati kao pljačku u režiji zločinačke organizacije. Pokaže li se točnim da su Todorići napustili Kulmerove dvore i odselili iz Hrvatske, sami su sebi potpisali osuđujuću presudu.
Plenković pak može zapaliti cigaru i nazdraviti samome sebi, te početi razmišljati kad mu je najbolje izaći na prijevremene izbore. Šteta što 3. siječnja 2018. nije nedjelja pa da uvjerljivom pobjedom skine urok i s tog za HDZ fatalnog datuma od 2000. godine. Jednim udarcem mogao bi se Plenković novim mandatom riješiti ne dvije već tri dosadne muhe. Prva se, poput Todorića, guši u vlastitoj pljuvački u kojoj će se SDP udaviti bude li do proljeća morao pred birače. Bernardić i njemu suprotstavljene frakcije zaokupljeni samim sobom mogli bi u tom slučaju izgubiti status najjače oporbene stranke.
Druga, za Plenkovića znatno opasnija pošast koja mu stalno zuji oko nosa, unutarstranačka ultradesna oporba njegovim trijumfom i bianco čekom za još četiri godine, morala bi utihnuti ili potražiti otpadnička vrata Esih i Hasanbegovića. Presing ustaštva i ucjene crnokošuljaša više ne bi ugrožavali proeuropsko lice i ambicije Andreja Plenkovića, već bi ih i bez kupovanja vremena i izmotavanja komisijama mogao poslati u ropotarnicu povijesti.
Svojom izvjesnom i uvjerljivom pobjedom Plenković bi se riješio i treće muhe, tanke većine u Saboru koja mu sada sputava ruke i koja će mu izazivati svrab dok god se prije svake sjednice bude morao raspitivati za zdravlje Tomislava Sauche ili raspoloženje Milorada Pupovca. Zato bi nakon eutanazije Ivice Todorića jedina dilema Andreja Plenkovića trebala biti astrološka, kada utanačiti datum izbora kako bi mu i zvijezde bile sklone.
Jednim udarcem tri muhe, nije malo, samo je hrabrom krojaču uspjelo za rukom slistiti ih sedam, ali i to je dovoljno za sreću i pobjedu nad King Kongom. Pitanje je samo jesu li braća Grimm Plenkovićeva omiljena literatura.
novilist
