Bandić je najavio da će zajedno s lokalnim izborima raspisati referendum na kojom će Zagrepčani odgovoriti jesu li za ili protiv Tita. Doduše, od kako je Bandić gradonačelnik nije realizirao niz svojih obećanja, pa ga niti ovaj put ne treba shvaćati sasvim ozbiljno. Ali, njegovu ideju o referendumu svakako valja podržati. To bi izjašnjavanje bilo vjerodostojnije od bilo kakve ankete. Točno bismo saznali je li za Hrvate u glavnom gradu Tito pretežno pozitivna ili pretežno negativna povijesna osoba, a to bi onda imalo i određene političke implikacije. Stoga bi dobro bilo da Bandić ostane na slobodi barem dok ne ispuni obećanje o ovom referendumu
Josip Broz Tito ukinuo je monarhiju i srpskoj dinastiji Karađorđević zabranio povratak u Jugoslaviju. Nakon što su Titovi partizani krajem 1944. u potpunosti preuzeli Srbiju, ubili su više od 50 tisuća ljudi. Puno je Srba likvidirano i neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, kad su ih komunisti zarobili u Sloveniji i Austriji.
Tito se tijekom svoje vladavine obračunao s mnogim važnim srpskim političarima, Aleksandrom Rankovićem, Markom Nikezićem, Latinkom Perović... Ustavom iz 1974. Tito je autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovu učinio praktično samostalnima od republičkih vlasti u Beogradu i time je možda presudno pridonio tome da Srbija izgubi Kosovo.
Dakle, Srbi imaju debele razloge da mrze Tita. Međutim, u nedavno provedenom istraživanju najviše građana Srbije, njih 32 posto, ustvrdilo je da je upravo Hrvat Tito najbolji politički vođa kojeg su ikad imali. Vjerojatno i zbog toga njegovo ime još uvijek u Srbiji nosi više od 200 ulica i trgova.
Kad su ovakve stvari u pitanju, doista je teško procjenjivati, ali čini se da su Hrvati s Titom prošli ipak nešto bolje nego Srbi. Da, komunisti su masovno ubijali i Hrvate, možda i više nego Srbe, a Tito je smijenio i nemali broj političara koje se u Hrvatskoj doživljavalo kao nacionalno orijentirane.
Ali, neosporna je činjenica da su Titovom zaslugom 1945. u sastav socijalističke Hrvatske ušla neka područja koja su ranije pripadala drugim državama, a Ustav iz 1974. postavio je pravne temelje za odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije. Nije to uopće nebitno.
No, kad se sve što se Tita tiče zbroji i oduzme, jedini objektivni zaključak može biti da je ipak neprimjereno da se ulice i trgovi u Hrvatskoj i danas nazivaju po tom okrutnom diktatoru. Nisu u krivu oni koji godinama traže da se Titu oduzme možda najljepši trg u Zagrebu. Makar se ti isti kunu u Franju Tuđmana, koji nije dopustio promjenu naziva tog trga, jer je Tita smatrao iznimnim Hrvatom.
Milan Bandić prošli je tjedan na nadležnom odboru zagrebačke gradske skupštine zaustavio inicijativu HDZ-a da se Tita makne s trga na kojem se nalazi i zgrada HNK-a. Budući da je Bandić čovjek bez čvrstih političkih uvjerenja, to znači samo da on, pola godine prije lokalnih izbora, misli da bi većina birača htjela u Zagrebu Titov, a ne Kazališni trg. I možda je u pravu. A možda i nije.
Postoji, međutim, šansa da to uskoro doznamo. Naime, Bandić je najavio da će zajedno s lokalnim izborima raspisati referendum na kojom će Zagrepčani odgovoriti jesu li za ili protiv Tita.
Doduše, od kako je Bandić gradonačelnik nije realizirao niz svojih obećanja, pa ga niti ovaj put ne treba shvaćati sasvim ozbiljno. Ali, njegovu ideju o referendumu svakako valja podržati. To bi izjašnjavanje bilo vjerodostojnije od bilo kakve ankete.
Točno bismo saznali je li za Hrvate u glavnom gradu Tito pretežno pozitivna ili pretežno negativna povijesna osoba, a to bi onda imalo i određene političke implikacije. Stoga bi dobro bilo da Bandić ostane na slobodi barem dok ne ispuni obećanje o ovom referendumu.
novilist
