Čelnik Mosta, Božo Petrov, imao je priliku izgraditi sjajnu političku karijeru. Do prije dva mjeseca svi su ga doživljavali kao mladog, simpatičnog i poštenog gradonačelnika Metkovića, koji politiku shvaća i živi kao služenje javnom dobru. S tom premisom povezao se sa sličnim ljudima, gradonačelnicima manjih sredina, i na platformi Mosta nezavisnih lista zakoračio u borbu za vlast na državnoj razini.
S njegovom pojavom stvorila se nada kako je na hrvatskoj političkoj sceni stvorena toliko željena treća opcija, a Petrov ju je obilato nahranio predizbornom mantrom da Most neće ni s lijevima, ni s desnima, da ih ne zanimaju fotelje, da za njih ne postoji ideologija, nego samo reforme. Nije trebalo ni mjesec dana da redom pogazi sve obećano, dokaže da Most ni iz daleka nije politička opcija kakvom se predstavljala u kampanji, a da on osobno nije u stanju donositi odluke i održati riječ. Što je najgore, svaki put kad se povuče i promijeni stav, sakrije se iza Nacionalnog vijeća Mosta.
Tvrdio je, i potpisao kod javnog bilježnika, da neće ni s jednima, ni s drugima, a onda je jedne i druge tjerao u zajedničku koaliciju. Uvjeravao nas je da su mu važne samo reforme, a pokazalo se da Most nema razrađenu niti jednu, jedinu reformu, nego listu želja. Predstavljao se kao političar kojemu uopće nisu važne fotelje, teatralno se stavio na zadnje, četrnaesto mjesto na izbornoj listi, da bi na kraju pregovarao samo o funkcijama. Na vidjelo je izašlo da je Most najgramzivija politička opcija koju smo imali prilike vidjeti. Sa samo 15 saborskih mandata (od ukupno 151 koliko ima u Saboru mjesta) i s ljudima koji nemaju nikakvo političko iskustvo, Petrov je na pregovorima s koalicijom Hrvatska raste imao obraza tražiti čak osam ministarstava, HNB, APIS, Državni ured za upravljanje državnom imovinom!?
Petrov je uspio za sebe istrgovati funkciju premijera te veliki broj ministarstava, da bi preko noći opet promijenio odluku. Priča o tome da SDP vrbuje troje njegovih zastupnika je besmislena i samo je izgovor. Jer, da Petrov doista ne može prijeći preko pokušaja razbijanja Mosta, onda bi odmah nakon incidenta s Dragom Prgometom, koji se mimo njega sastao sa Zoranom Milanovićem, prekrižio SDP i nastavio pregovore s HDZ-om. To bi bilo pošteno, a ovo što je napravio nije. Na koncu, da je doista iskren, Petrov bi rekao ono što je svima jasno, a to je da nije imao podršku cijelog Mosta za suradnju s lijevom koalicijom. Ali bi time priznao da je ideologija u Mostu ne samo važna, nego da je i presudila.
jutarnji
S njegovom pojavom stvorila se nada kako je na hrvatskoj političkoj sceni stvorena toliko željena treća opcija, a Petrov ju je obilato nahranio predizbornom mantrom da Most neće ni s lijevima, ni s desnima, da ih ne zanimaju fotelje, da za njih ne postoji ideologija, nego samo reforme. Nije trebalo ni mjesec dana da redom pogazi sve obećano, dokaže da Most ni iz daleka nije politička opcija kakvom se predstavljala u kampanji, a da on osobno nije u stanju donositi odluke i održati riječ. Što je najgore, svaki put kad se povuče i promijeni stav, sakrije se iza Nacionalnog vijeća Mosta.
Tvrdio je, i potpisao kod javnog bilježnika, da neće ni s jednima, ni s drugima, a onda je jedne i druge tjerao u zajedničku koaliciju. Uvjeravao nas je da su mu važne samo reforme, a pokazalo se da Most nema razrađenu niti jednu, jedinu reformu, nego listu želja. Predstavljao se kao političar kojemu uopće nisu važne fotelje, teatralno se stavio na zadnje, četrnaesto mjesto na izbornoj listi, da bi na kraju pregovarao samo o funkcijama. Na vidjelo je izašlo da je Most najgramzivija politička opcija koju smo imali prilike vidjeti. Sa samo 15 saborskih mandata (od ukupno 151 koliko ima u Saboru mjesta) i s ljudima koji nemaju nikakvo političko iskustvo, Petrov je na pregovorima s koalicijom Hrvatska raste imao obraza tražiti čak osam ministarstava, HNB, APIS, Državni ured za upravljanje državnom imovinom!?
Petrov je uspio za sebe istrgovati funkciju premijera te veliki broj ministarstava, da bi preko noći opet promijenio odluku. Priča o tome da SDP vrbuje troje njegovih zastupnika je besmislena i samo je izgovor. Jer, da Petrov doista ne može prijeći preko pokušaja razbijanja Mosta, onda bi odmah nakon incidenta s Dragom Prgometom, koji se mimo njega sastao sa Zoranom Milanovićem, prekrižio SDP i nastavio pregovore s HDZ-om. To bi bilo pošteno, a ovo što je napravio nije. Na koncu, da je doista iskren, Petrov bi rekao ono što je svima jasno, a to je da nije imao podršku cijelog Mosta za suradnju s lijevom koalicijom. Ali bi time priznao da je ideologija u Mostu ne samo važna, nego da je i presudila.
jutarnji
