Igra i igranje nije svojstveno samo djeci. U svijetu odraslih, također se igra. Tko bolje igra, uspješniji je. U osnovi to nije loše, ako se koriste raspoloživa znanja koja uz kreativnost, dobru ideju, pretvaraju u izvrstan proizvod i ako su igrači odgovorni ljudi na odgovornim mjestima.
Igre u našem podneblju su sve, samo ne igre odgovornih ljudi. Većina javno izgovorenih riječi su hrpe neodrživih zaključaka. Većina obećanih projekata nikada se ne ostvari. Očekivanje da će se putem političke angažiranosti stvoriti pozitivno ozračje kako bi se svi uspješno igrali, davno je napušteno nadanje.
Dodvoravanje, ulagivanje i obećavanje odlike su uspješnog igrača. Kada povjerujemo da smo odabrali dobrog igrača, ubrzo nam dokaže da u njegovom načinu igre, postoji pravilo koje nije spominjao. Stoga nam je očekivanje za dobitak u igri na sreću, igra na štetu.
Slažu se greške, na greške. Kada počinjene greške ne bi utjecale na sudbine ljudi, igra ne bi bila štetna. Ali, igrače to ne ometa. Zaigrani u uvjetima stalnih grešaka, igra i njih same odvede u neočekivanom pravcu. Zatvori se popunjavaju a državna blagajna prazni. Ulozi su milijuni u raznim valutama, kuće i umjetničke kolekcije kao da je igra iz bajke u pitanju.
Količinom blokirane imovine, nedokazane krivnje, neutvrđenog vlasništva i neutemeljenih optužnica, bilježi se broj završenih igara. Otvaraju se nove igre koje donose nova neobjašnjiva, nedorečena i dvosmislena pravila a sudci prema trenutnom raspoloženju dijele kaznene bodove malo ili nimalo razumljive.
Kad se iscrpe sve mogućnosti legalnih pravila u igri, prijetnje i nasilništvo zauzimaju pozicije. To je faza igre kada dio igrača napušta igru. Neodlučni i vrlo odlučni ostaju, nastavljaju se igrati jer u igri žele pobijediti. Povećavaju uloge i ne razmišljaju o posljedicama. Posljedice su sve razornije, propuštene prilike sve veće a vrijeme provedeno u igri nepovratno izgubljeno.
Stoga bi trebali s osobitom pažnjom pratiti svoje favorite, jer igrači u žaru igre mijenjaju timove, opcije i ciljeve. Igra postaje sama sebi svrha čiji rezultat pokazuje da svrhe nema. Kada nema svrhe nema ni koristi, a štetu nitko ne računa.
Igre u našem podneblju su sve, samo ne igre odgovornih ljudi. Većina javno izgovorenih riječi su hrpe neodrživih zaključaka. Većina obećanih projekata nikada se ne ostvari. Očekivanje da će se putem političke angažiranosti stvoriti pozitivno ozračje kako bi se svi uspješno igrali, davno je napušteno nadanje.
Dodvoravanje, ulagivanje i obećavanje odlike su uspješnog igrača. Kada povjerujemo da smo odabrali dobrog igrača, ubrzo nam dokaže da u njegovom načinu igre, postoji pravilo koje nije spominjao. Stoga nam je očekivanje za dobitak u igri na sreću, igra na štetu.
Slažu se greške, na greške. Kada počinjene greške ne bi utjecale na sudbine ljudi, igra ne bi bila štetna. Ali, igrače to ne ometa. Zaigrani u uvjetima stalnih grešaka, igra i njih same odvede u neočekivanom pravcu. Zatvori se popunjavaju a državna blagajna prazni. Ulozi su milijuni u raznim valutama, kuće i umjetničke kolekcije kao da je igra iz bajke u pitanju.
Količinom blokirane imovine, nedokazane krivnje, neutvrđenog vlasništva i neutemeljenih optužnica, bilježi se broj završenih igara. Otvaraju se nove igre koje donose nova neobjašnjiva, nedorečena i dvosmislena pravila a sudci prema trenutnom raspoloženju dijele kaznene bodove malo ili nimalo razumljive.
Kad se iscrpe sve mogućnosti legalnih pravila u igri, prijetnje i nasilništvo zauzimaju pozicije. To je faza igre kada dio igrača napušta igru. Neodlučni i vrlo odlučni ostaju, nastavljaju se igrati jer u igri žele pobijediti. Povećavaju uloge i ne razmišljaju o posljedicama. Posljedice su sve razornije, propuštene prilike sve veće a vrijeme provedeno u igri nepovratno izgubljeno.
Stoga bi trebali s osobitom pažnjom pratiti svoje favorite, jer igrači u žaru igre mijenjaju timove, opcije i ciljeve. Igra postaje sama sebi svrha čiji rezultat pokazuje da svrhe nema. Kada nema svrhe nema ni koristi, a štetu nitko ne računa.
