Na Plenkoviću je bilo da procijeni je li takav čovjek, kojem su dok je bio zaposlen u Todorićevom koncernu mogli podmetnuti što god im je palo na pamet, dorastao obnašanju dužnosti ministra i premijer je objavio da Marić dobro radi
U subotu je u Banskim dvorima premijer Andrej Plenković održao sastanak s nekolicinom svojih ministara i predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, prema čijem se priznanju razgovaralo i o Agrokoru. Jučer rano ujutro započela su uhićenja nekadašnjih čelnih ljudi koncerna Ivice Todorića, među kojima nije ministar financija Zdravko Marić, bivši izvršni direktor u Agrokoru za strategiju i tržište kapitala. Možda bi, istina, pretjerano bilo zaključiti da su u Vladi dva dana ranije znali kakva se akcija sprema i da njihov kolega nije predmet interesa Državnog odvjetništva. No, da nadasve oprezni Plenković strahuje da bi i Marić mogao biti kazneno gonjen sigurno ne bi jučer rezolutno izjavio da nije nastupio trenutak da on ode iz Vlade. I možda Zdravko Marić doista nije ništa kriv, pa onda i nema razloga da ga se procesuira. Zašto bi pošten čovjek stradao samo zato što laici misle da je on kao izvršni direktor morao biti upućen kako su nastajala financijska izvješća koja je on po svijetu prezentirao potencijalnim ulagačima u Agrokor, a za koja DORH sumnja da su lažirana. Pođimo, dakle, od pretpostavke da Zdravko Marić nije sukrivac za kreativno Agrokorovo računovodstvo.
U tom slučaju on može biti jedino – žrtva. To neosporno bolje zvuči za ministra financija, ali i takav njegov status nosi sa sobom određene posljedice. Ako je Marić bio uvjeren da je s Agrokorovim papirima kojima je baratao sve u redu, to sugerira otprilike ovakvu situaciju. Ivica Todorić, Damir Kuštrak, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić, Ivan Crnjac i ostale glavne face Agrokora su, kako tvrdi DORH, stavljali u ta izvješća brojke po miloj volji. Sjeli bi navečer za stol, pun hrane i vina iz Agrokorovih poduzeća, i tamo gdje bi trebala biti dvojka upisivali bi devetku, trojke su pretvarali u osmice i tako dalje. Bili su bezbrižni, odlično raspoloženi jer su vjerovali da je Agrokor jači od države i da im se ništa neće dogoditi. Kad bi završili taj svoj posao, netko od njih bi rekao: »A sad da pozovemo Zdravka Marića«. I svi bi prasnuli u smijeh. Naime, nesretni izvršni direktor pojma nije imao što su njegovi kolege sve utrpali u izvješća prije nego što bi mu ih predali i poslali ga na put kako bi mogućim investitorima, crno na bijelo, objašnjavao da je Agrokor u sjajnom stanju.
Početkom 2016. Marić je prešao u Oreškovićevu vladu, na ministarskom mjestu zadržao ga je i Plenković, a krajem siječnja ove godine novinari, ponukani zabrinjavajućim vijestima koje su se širile iz Agrokora, pitali su ga kakva su njegova saznanja. »Agrokor je dobra kompanija, ne vjerujem da će doći do bankrota. Upoznat sam sa stanjem u kompaniji budući da sam tamo radio«, odgovorio im je Marić.
Nažalost, danas se pokazuje da je samo pretpostavljao da je upoznat i da su okrutni Todorić i ekipa svojem izvršnom direktoru servirali papire zbog kojih se ide u zatvor. Beskrupulozno su muljali Marića, zlorabili njegovo bezrezervno povjerenje, koje je, eto, imao u njih i godinu dana nakon što je otišao iz Agrokora. Grozno je to što su mu napravili. To implicira Marićev status žrtve u aferi Agrokor.
Na Plenkoviću je bilo da procijeni je li takav čovjek, kojem su dok je bio zaposlen u Todorićevom koncernu mogli podmetnuti što god im je palo na pamet, dorastao obnašanju dužnosti ministra i premijer je objavio da Marić dobro radi. Ali, sve da sada i misli suprotno, Plenković bi morao nastaviti štititi Zdravka Marića. On naprosto nema izbora. Ne nakon što je izbacio iz Vlade Most, zato što su u svibnju odlučili podržati inicijativu SDP-a za izglasavanje nepovjerenja ministru financija, i nadomjestio ga HNS-om. Kad bi, u svjetlu novih okolnosti, uhićenja agrokorovaca koji su godinama bili stupovi koncerna, ali i hrvatskog društva, Plenković maknuo Marića, time bi faktično priznao da je prije pet i pol mjeseci počinio političku grešku golemih razmjera. Ostankom pri stavu da je Marić tragična žrtva Todorića, ali odličan ministar, Plenković u prvom redu brani sebe. Ako bi dopustio Mariću čak i da dragovoljno izađe iz Vlade, ne bi izazvao samo reakcije mostovaca, koji bi pitali zašto su onda oni potjerani u opoziciju, nego bi i zagovornici stranke Bože Petrova u HDZ-u opet digli glave. To si Plenković ne može priuštiti
novilist
