Premijerno prikazan u Cannesu u programu Quinzaine des réalisateurs, francusko-belgijski film Za svaki slučaj redateljice i suscenaristice Carine Tardieu, stigao je u naša kina. Iako se reklamira kao komedija, to je u biti vrlo dobra drama o važnim životnim situacijama s natruhama gorkoga humora koji proizlazi iz zbunjenosti likova, koje pak utjelovljuju glumci već okušani kao komičari. Istina, nije na razini zasad ponajbolje francuske komedije s ozbiljnom temom Nedodirljivi iz 2011. godine, ali srećom nije ni poput, u posljednje vrijeme čestih, francuskih komedija u kojima je zabava na prvom mjestu.
Scenarij je pomno osmišljen, pametan, inteligentan o iznimno bitnim događajima i dubokim međuljudskim odnosima, ali i o unutarnjoj slojevitosti i kontradiktornosti svakoga od čak šestero likova. Stoga je i vrlo ganutljiv i nježan, te će nerijetko izazvati suze kod gledatelja, ali ne prelazi u patetiku. Temeljen je na istinitu događaju vezanom za redateljičina poznanika. Film je posvećen »Didieru i njegovim očevima«.
Velika pozornost posvećena je profiliranju svakoga lika, čemu posebice pridonosi pomno odabrana glazba koja gotovo postaje lik, pripovjedač koji tumači i potkrepljuje događaje. Uz dio originalne glazbe Erica Slabiaka, sastavljena je od ulomaka iz skladbi klasične glazbe, primjerice Vivaldija i Mozarta, do francuske šansone u kojoj su itekako važne riječi.
Kamera dobro kadrira, najviše zahvaća izraze lica, često u krupnim planu, čime ističe unutarnja stanja likova i njihove odnose. Film je snimljen u Bretanji. Iako ima prizora lijepih krajolika mora, rijeke i grada uz more, vidi se upravo koliko treba za ambijentalnost, ne odvlačeći pozornost od likova. Osim te vanjske scenografije, znakovito je osmišljena i scenografija interijera.
Glumci su svi odlični jer daju uvjerljivost običnih ljudi iz svagdašnjice. François Damiens, inače poznat po komičnim ulogama, utjelovljuje glavni lik, Erwena, udovca s odraslom kćeri Juliette (Alice de Lencquesaing), koji radi kao razminirač. Cécile de France izvrsna je glumica koja se lako prilagodi karakteru lika. Ona glumi liječnicu Annu, kćer usamljenoga starca Josepha (André Wilms), koja slučajno susreće Erwena pa je romanca na pomolu.
Tema filma je o važnosti očinstva, poznavanju svojega podrijetla i priznavanju djeteta, te o bezuvjetnoj ljubavi unutar obitelji i s bliskim osobama, želeći ih zadržati a ne izgubiti unatoč teškim životnim situacijama, ali i o zahvalnosti za sve učinjeno. I upravo takva ljubav, koja je nažalost tako rijetka u stvarnosti, najviše dirne gledatelje i potakne na razmišljanje. Jesmo li doista zaboravili biti zahvalni i nesebično voljeti?
Carine Tardieu je i u prethodna svoja dva dugometražna filma ukazivala na važnost roditeljstva. U filmu Za svaki slučaj Erwan slučajno doznaje, zbog bolesti oca Bastiena (Guy Marchand), da mu on nije biološki otac. Odlazi u potragu za pravim ocem, te nailazi na simpatičnoga Josepha. Usto, kći Juliette mu kaže da očekuje dijete, ali ne želi otkriti ime njegova oca. Erwan insistira da se i on pronađe. Juliette, kao socijalna radnica, pronalazi posao Didieru (Esteban)...
Unatoč složenosti radnje i usporednim događajima, film je vrlo pregledan, dinamičan, dramaturški skladan, što je postignuto ponajprije odličnim redateljskim i montažerskim prosedeom. Protkan je i znakovitim metaforama. Svime time otkriva se poetika i estetika filma koja podsjeća na starije filmske autore, pa i na redateljičina uzora, francuskoga redatelja Claudea Sauteta.
filmovi
Scenarij je pomno osmišljen, pametan, inteligentan o iznimno bitnim događajima i dubokim međuljudskim odnosima, ali i o unutarnjoj slojevitosti i kontradiktornosti svakoga od čak šestero likova. Stoga je i vrlo ganutljiv i nježan, te će nerijetko izazvati suze kod gledatelja, ali ne prelazi u patetiku. Temeljen je na istinitu događaju vezanom za redateljičina poznanika. Film je posvećen »Didieru i njegovim očevima«.
Velika pozornost posvećena je profiliranju svakoga lika, čemu posebice pridonosi pomno odabrana glazba koja gotovo postaje lik, pripovjedač koji tumači i potkrepljuje događaje. Uz dio originalne glazbe Erica Slabiaka, sastavljena je od ulomaka iz skladbi klasične glazbe, primjerice Vivaldija i Mozarta, do francuske šansone u kojoj su itekako važne riječi.
Kamera dobro kadrira, najviše zahvaća izraze lica, često u krupnim planu, čime ističe unutarnja stanja likova i njihove odnose. Film je snimljen u Bretanji. Iako ima prizora lijepih krajolika mora, rijeke i grada uz more, vidi se upravo koliko treba za ambijentalnost, ne odvlačeći pozornost od likova. Osim te vanjske scenografije, znakovito je osmišljena i scenografija interijera.
Glumci su svi odlični jer daju uvjerljivost običnih ljudi iz svagdašnjice. François Damiens, inače poznat po komičnim ulogama, utjelovljuje glavni lik, Erwena, udovca s odraslom kćeri Juliette (Alice de Lencquesaing), koji radi kao razminirač. Cécile de France izvrsna je glumica koja se lako prilagodi karakteru lika. Ona glumi liječnicu Annu, kćer usamljenoga starca Josepha (André Wilms), koja slučajno susreće Erwena pa je romanca na pomolu.
Tema filma je o važnosti očinstva, poznavanju svojega podrijetla i priznavanju djeteta, te o bezuvjetnoj ljubavi unutar obitelji i s bliskim osobama, želeći ih zadržati a ne izgubiti unatoč teškim životnim situacijama, ali i o zahvalnosti za sve učinjeno. I upravo takva ljubav, koja je nažalost tako rijetka u stvarnosti, najviše dirne gledatelje i potakne na razmišljanje. Jesmo li doista zaboravili biti zahvalni i nesebično voljeti?
Carine Tardieu je i u prethodna svoja dva dugometražna filma ukazivala na važnost roditeljstva. U filmu Za svaki slučaj Erwan slučajno doznaje, zbog bolesti oca Bastiena (Guy Marchand), da mu on nije biološki otac. Odlazi u potragu za pravim ocem, te nailazi na simpatičnoga Josepha. Usto, kći Juliette mu kaže da očekuje dijete, ali ne želi otkriti ime njegova oca. Erwan insistira da se i on pronađe. Juliette, kao socijalna radnica, pronalazi posao Didieru (Esteban)...
Unatoč složenosti radnje i usporednim događajima, film je vrlo pregledan, dinamičan, dramaturški skladan, što je postignuto ponajprije odličnim redateljskim i montažerskim prosedeom. Protkan je i znakovitim metaforama. Svime time otkriva se poetika i estetika filma koja podsjeća na starije filmske autore, pa i na redateljičina uzora, francuskoga redatelja Claudea Sauteta.
filmovi
