Prvi topao i sunčan dan u ovoj godini izvukao je brojne humanoidne guštere - čini se da ima nešto u onim čudnim a popularnim teorijama zavjere - u šetnju gradom. U besciljnu, hedonističku šetnju koja, barem što se mene tiče, većinom završi na svome cilju: savskome keju.
Sjedoh na klupu i gležanj desne noge namjestih na lijevo koljeno.
Sava je šaputala, a ja sam pažljivo slušao. Kad je završila, uzeo sam mobitel i zapisao što mi je rekla:

1.) Život teče, sve prolazi - sve dobro i sve loše. Ali...
2.)...samo ako teče unutar nekakvog okvira. Ako okvira nema, ako brane popuste...
3.)...do tada dobrohotna i korisna sila prelijeva se nekontrolirano u okoliš i postaje razorna. A onda...
4.)...većinom je prekasno za popraviti štetu. Osim ako...
5.)...već prije nisu izgrađeni kanali koji će usmjeriti izlijev tamo gdje je to prihvatljivo za društvo. Na taj način...
6.)...umjesto katastrofe može se dogoditi napredak. A napredak nam često odnosi...
7.)...svijest o tome da sve prolazi.