Napomena: SBPeriskop ima privilegiju objaviti novu priču Ivana Pavića, slavonsobrodskog pripovjedača s najviše objavljenih romana, dužih i kratkih pripovjedaka. Za prve dvije zbirke priča predgovore je napisao Veljko Lukić.
________________
- Gade, govnaru, prokletniče, došlo je vrijeme da položiš svoj bijedni život na oltar domovine i voljenog nam cara, dobročinitelja - grmi neki sonorni glas prema meni.
Okrećem se, blejim, ali ne vidim nikoga. Pomislih da mi se to samo učinilo. Ovako mlad, a tuntav, korio sam se.
- Ne nisi tuntav, brabonjče. Tvoj bezvrijedni život ionako ne znači ništa, premila domovina zove, a premilom caru ponestaje novca - suče glas na mene.
- A tko si ti, đubre? - uzvratih glasno.
- Imaš čast da pričaš sa Sotonom, bijedniče.
- Pljujem na takvu čast. Slušaj me, Sotono. J.b.m. i cara i njegovo govno od domovine, u kojo on i njegova svita neumjerenu jedu, piju, putuju, zabavljaju se, a sirotinja jedva sastavlja kraj s krajem, živeći u uvjetima nedostojnim čovjeka.
- Budalo jedna. Sirotinja u dobroj mjeri, u skladu s mogućnostima, također ždere, pije, bludniči. Da su na vlasti ne bi bili ništa bolji od presvijetlog cara.
- Da je car neki poštenjak iz sirotinje, sve bi bilo bolje.
- O, naivna budaletino. Takav ne bi vladao ni godinu dana, a već bi ga rulja, željna razvratnosti, smaknula. Shvati, car će zauvijek ostati zapisan u povijesti, skupa sa svojom svitom i ljubavnicama, a ti, da bi ušao u povijest, moraš dati svoj bijedni beskorisni život.
- Marš u p.z.u. materinu, Sotono. Ne dam život za tebe strvinare, a za povijest mi se fućka.
- Dobro, bijedna gnjido. Svoj život moraš dati pa ako nećeš za cara daj ga, s blaženim izrazom lica, za kralja i otadžbinu.
- Jebe se meni za kralja, otadžbinu i takvu historiju. Neka njih u povijesti, ja bih još malo poživio ma makar bio bezvrijedni mali crv. Bolje i kao mali beznačajni čovjek ući u nebesko kraljevstvo nego ...
Začuh strašne krike, grmljavinu ...
- Apagge, apage - vrišti Sotona. - Apage, napasti.
- Što kričiš, konju. Probi mi uši.
- Ah, pusti. Što ću ja s tobom, crni Branko. Neć ...
- Još nisam posve pocrnio poput tebe, napasniče.
- Dobro. Dobro. Nećeš se žrtvovati za cara, kralja, ali ja znam za koge ćeš s ponosom dati život.
- Za koga? - oprezno upitah.
Ako ponudi voljenu majku, braću, sestru, nekolicinu prijatelja, curu, nema se tu što premišljati. Bit će mi teško otići, ali ako treba, dajem život za meni drage ljude.
- Krivo si pomislio - prokletnik mi je čitao misli. - Valja dati život za poglavnika i njihov ustaški pokret, koji su donijeli Hrvatima državu nakon toliko godina.
- J.b.š. državu koja je mogla u potpunosti kontrolirati teritorij koji se vidi s vrha zagrebačke katedrale. Osim toga taj tip i njegove pristaše ubile su na hiljade nevinih ljudi. Da ne duljim, ne dam ništa za njega i njegove.
- Ajoj, Branko, moj Branko.
- Nisam tvoj napasniče.
- Nezahvalniče! Propustio si već tri šanse da kao bijednik uđeš u povijest, ali, eto, nešti si mi simpatičan pa ti nudim i četvrtu priliku.
- Ne želim je. Prestani s ponudama jer ću te inače poslati u pet p.z. materini.
- Pošalji, ali moje je da nudim.
- Bolje nemoj, gade.
- Ako ne želiš dati svoj mali, nikome zanimljiv život, za cara, kralja, poglavnika, možda ćeš za maršala.
- Ni slučajno.
- Ali tvoja je obitelj u samoupravljanju solidno živjela. Radna mjesta bila su sigurna, zdravstvena i socijalna zaštita dobre, u penziju se išlo rano. Hajde, daj život za maršala.
- Bilo bi divno da radnici imaju ista prava kao u samoupravljanju, ali ne dam život za maršala. On i njegovi partizani odgovorni su za smrt hiljada ljudi razliličitih nacionalnosti i vjerskih opredjeljenja po okončanju Drugog svjetskog rata. I nije opravdanje da su neki od pobijenih radili još veća zvjerstva za trajanja rada kad su za to imali priliku. Civile nije trebalo dirati, a zločincima je trebalo suditi. Zato ne dam život ni za maršala. Apage, Satano.
- Nećeš se ti meme tako lako riješiti. Nudim petu priliku.
- Odbij, dosta. Mani se ćorava posla.
- A ne, ne. Nisi htio dati svoj bezvrijedni život za cara, kralja, poglavnika, maršala, a sada ti nudim da ga daš za generala i njegove. Konačno, uz pomoć njega i njegove stranke došla je napokon hrvatska država, sloboda i demokracija.
- Sačuvaj me Bože ...
- Ne spominji njega kada sa mnom razgovaraš, Branko.
- Boga volim, a ti si napasno đubre. Pusti generala i njegovu slobodu i demokraciju, a država bi došla i bez njega. Sotono, je li ostala čitava i jedna višenacionalna socijalistička država?
- J..o.e, nije. Ipak, general je veliki čovjek, mogao bi dati život za njega.
- Mogao bi u k.r.u. Ni on ne bi položio svoj život za mene pa smo kvit. Nego, opet ti velim, marš u p.č.u materinu. Ostavi me konačno na miru.
- Ne, još ne, Branko.
- Što sad hoćeš?
- Tvoj život.
- Ne dam ga.
- Dat ćeš ga kad čuješ moju novu ponudu.
- Ne zanima me.
- Ipak. Na čelu države je već drugi predsjednik koji nije ni car ni kralj, poglavnik, maršal, general već demokrat. Mogao bi u to ime dati svoj životuljak.
- Ne kažem da ovaj nije demokrat, ali je i on u krajnjem slučaju poslušnik, svjesni ili nesvjesni, Svjetske banke, MMF-a, bonitetskih agencija, koji su bijedne sluge svjetskog krupnog kapitala. Zato ne dajem ni za kojeg vladara, političara, krupnog kapitalistu, ni svoj nokat, a kamoli život. Svi oni nude malom čovjeku veću ili manju bijedu, pa me se kloni skupa s njima.
- Branko, ludi Branko. Ti voliš žene, ne možeš me prevariti.
- Pa što onda?
- Imam ponudu.
- Reci.
- Ima jedno mjesto u svemiru gdje su žene daleko ljepše, strasnije, vjernije i bolje od žena na tvojoj maloj planeti. Ako položiš život za bilo koju ponuđenu opciju odvest ću te na tu planetu i darovati pet takvih predivnih stvorenja da s njima uživaš 5 godina do konačne smrti.
- Sotono, hvala na ponudi, ali ja bih ipak još malo ševio ovozemaljske žene.
- Budaletino jedna. Da znaš, sada ću ti uzeti tvoj bijedni život i ništa nećeš dobiti zauzvrat. Nezahvalniče! Malo sam kome nudio toliko kao tebi, a ti sve odbijaš.
- Bitango! Marš u p.z.u materinu - vrisnuh.
- Ništa ne pomaže, uzimam ti život.
- Uzimaš ti mudo labudovo, a ne moj život, smradu.
- Uzimam!
- Nikada.
- Možda se tome protivi Gospodin.
- Ja sam jači.
- Nisi.
- Sad ću te nožem.
- Aaah!
Strašna buka, lom. Mrkli mrak. Poskočih na krevetu poput ranjenog tigra. Sjedoh, okupan znojem, na rub kreveta s rukama položenim na lice. Nakon pune minute usudih se pogledati. Poznata soba, namještaj, tepih. Kakvo olakšanje. Pa ja nisam u paklu nego u svojoj spavaćoj sobi. Čuh kucanje na vratima. Javi se uvijek brižna majka:
- Sine Branko, je li sve u redu?
- Jest, mama. San, samo ružan san.
- Dobro. Spavaj, sine, još je rano.
- Hoću, mama.
Cijeli sam taj dan zujio kao bumbar. Nimalo ugodan susret sa Sotonom i njegovim zahtjevima, makra i u snu, sjebao bi i čvršće ljude od mene. Tješila me jedino činjenica da ću se večeras naći s mojom curom Martom. Ona je tek završila gimnaziju i nada se nekakvom poslu, budući joj se obitelj nije obogatila u tranzicijskom sranju (za većinu naroda), pa joj nije mogla platiti daljnje školovanje, iako je bila odlična učenica. Odlični, a siromašni učenici stop, a loši ili umjetno dobri (mito) naprijed. I onda se netko čudi što nam na tržište nakon fakulteta dolaze uglavnom poluproizvodi, a ne kvalitetna inteligencija. Marta je bila baš cura po mom ukusu. Ne, nikako nije bila visoka i štrkljava. Usput, jebe mi se za one koji pokušavaju i uspijevaju većini ljudi nametati pojam ženske ljepote. Da prostite, je j.b.m ja nikakve apstraktne pojmove nego sasvim konkretne žene. Od dugih nogu draže mi je lijepa, obla, može i poveća slatka ženska guza. Briga me što se nekom bogatom pizdunu diže kita samo na duge i štrkljave. Ne mora biti plavuša, sasvim su mi dobre i ostale boje kose. Mršavice nemaju nikakvu prednost pored punašnim. Draže su mi čvrste prirodne dojke broj 3, nego silikonska osmica. Više volim normalne nego velike umjetne trepavice, više prirodne obraze i usne od silikonskih. Samo sam jedanput u životu imao posla sa silikonskim sisama. Sve je bilo u redu, uzbuđivale su, dok ih nisam dotaknuo. Trgao sam usne kao da sam dotaknuo plastičnu lutku. Škartirao sam prvom prilikom i prihvatio se druge na kojoj je sve bilo prirodno.
Uglavnom, Marta je jedva dosezala srednju visinu. Kosa kestenjasta, obrazi ovalni, obrve tanke, trepavice srednje veličine, prirodne. Noge srazmjerno duge u odnosu na visinu, a dojke male ali čvrste, a guza, eh, slatka neodoljiva guza. Kada ona odjene tijesne farmerice, gotovo svi muškarci, a bome i dosta žena, zaborave na nametnute teorije o ženskoj ljepoti. Marta je tako prirodna, neodoljiva, a ono đubre, Sotona, mi u snu nudi kobajagi prelijepu svemirku. Koji idiot.
...
Našli smo se na prostranom brodskom korzu. Došavši do kraja, do Save, zastao sam.
- Što ti je, Branko? - neodoljivim će glasom Marta.
- Mačkice, večeras si posebno privlačna.
- Ma hajde!
- Ozbiljno.
- Dokaži.
- Obrazi su ti tako obli, lijepi, mladenački. Uh.
Zgrabih je čvrsto i više puta je strastveno poljubih u obraze.
- Zar te samo oni privlače - kao razočarano će ona.
- Sve na tebi me ludo privlači.
- Zar sve?
- Nemoj me izazivati i tjerati da te ovdje pred svijetom počnem svuda ljubiti.
- Hi, hi, ha - dovoljno si lud da to i učiniš.
- Imam prijedlog.
- Reci.
- Prošetat ćemo kejom, onda piće u jednom od ovih kafiča, pa na Poloj.
- Što ćemo na Poloju - pravila se Marta nevješta.
- Hoću da te mazim svuda po tijelu.
- Bezobrazniče.
Kako predložih tako je i bilo. Parkirao sam auto u šumici na Poloju. Za divno čudo bilo je malo parova u automobilima. Valjda su parovi našli komotnije mjesto za određene gimnastičke aktivnosti. Najbliži je auto udaljen preko 100 metara. Divota! Mogli smo se posvetiti uživanju. I uživali smo. Itekako uživali. Skinuli smo se potpuno goli i mazili strasno, ludo, požudno preko pola sata. Ono što se često viđa u naročito američkim, ali i inim, filmovima, je čista kamilica u odnosu na našu uzajamnu posvećenost. U takvim filmovima strahovita strast i požuda dođu učas. Parovi se skidaju munjevito, ne mogu izdržati dok se ne spoje. Spoje se, par zamaha i ona kriči od slasti. Kao svršila je desetak puta. Od početka skidanja do "svršavanja" puna minuta. Na moju preporuku, u ljubavnoj strasnoj igri, Marta je duže skidala svoje tijesne gaćice.
Ili režiser nema pojma što je pravi seks, što je manje vjerovatno, ili su razlozi praktične prirode. Film traje oko 90 minuta, a režiser za seks ima vremena minutu. Kako bilo moja partnerica i ja potrošili smo samo na zagrijavanje prije svečanosti spajanja, preko pola sata, što bi oduzelo skoro pola filma. Neće mi valjda kojekakvi pizduni određivati tempo i dužini bilo čega, a kamo li tako svete stvari kao što je seks s meni dragom ženom. Ašik sam i meraklija. Kada jedem uživam u svakom zalogaju, kada pijem uživam u svakom gutljaju, a, bome, i kada seksam uživam u svakoj sekundi. Nema mjesta nikakvoj žurbi. Statistika kaže da dosta žena i umre, a ne upozna ljepotu orgazma. Razlog tomu je ponekad stidljivost iz religijskih i inih pobuda, nekad naslijeđe, ponekad se žene zbog ogromnih egzistencijalnih briga ne mogu dovoljno opustiti, ali ni jednoj ženi ne bi trebali biti uzor takvi usrani filmovi, a ni pornići u kojima ponižene žene dahtanjem samo (loše) glume orgazam. Takvi siloviti, tobože mačo, tipovi, koji sve obave za 1 minutu nisu nikakvi, a kamo li veliki ljubavnici. Silno žure jer se iz podsvijesti boje da će im u odsutnom trenutku pasti kita, baš kao i porno glumci koji munjevito mijenjaju položaj da bi zadržali erekciju. Pravi ljubavinici mogu dugo zadržati erekciju, ne žureći nikud na ushit svoje partnerice, koja ne mora glumiti nego uživa u orgazmima.
No, vratimo se mi priči. Kada smo se dobrano izmazili ona reče.
- Uzmi me, ali pažljivo, još sam djevica.
- Kada ti je bila menstruacija?
- Jučer prestala.
- Divota. Ne moram navlačiti ono čudo.
- Kakvo čudo?
- Kondom!
- Ne trebaš. Ovulacija mi je točno polovicom ciklusa.
- Dobro. Daleko je to.
I što ću. Uzeh je. Pažljivo, obzirno, uvažavajuće, gospodski, ne divljački. Međutim, nije bilo lako. Jedva sam uspio kontrolirati divlju navalu strasti. Volio sam je, a imala je nevjerojatno privlačno tijelo.
Bio sam dovoljno priseban da smo sve obavili u autu i tako izbjegli najezdu strašnih komaraca, koji bi u slučaju rada na otvorenom izvršili agresiju na naša tijela. Sjećam se da je u trenutku spajanja naših tijela s auto radio prijemnika dopirao tihi zvuk pjesme od Beatlesa "Let it be". Uh, prava melodija za naše gimnastičke aktivnosti.
Kada je sve bilo gotovo reče tiho:
- Bio si uistinu pažljiv. U početku me malo boljelo, ali bilo je i slasti. Drago mi je što si me ti učinio ženom.
Nisam smio reći da je i meni drago što mi je takva ljepotica prvome poklonila svoje predivno tijelo. Samo rekoh:
- Drago mi je što si uživala.
...
Sutradan našao sam se Martom opet na Korzu. Sjelo smo u jedan od kafića da popijemo hladno osvježavajuće piće (ja pivo, ona gusti sok), pa na Poloj raditi slatku gimnastiku. Možda mi se to samo učinilo, ali se Marta rascvjetala u prelijepi cvijet. Da nije ono sinoć razlog tome? Dok smo ispijali piće, naišao je jedan vrlo visoki, snažni mladić od svojih 25 godina. Blago se naklonio Marti i gotovo ženskastim glasom pozdravio:
- Bog, Marta.
- Bok, Lovro.
Ne skidajući pogled s Marte muškarac sa ženskim glasom se udalji.
- Fuj, kakav odvratan tip - ne izdržah da kažem.
- Zašto?
- Imao sam s njim prije godinu dana gadan okršaj.
- Kakav?
- Ne bih o tome. Tiče se moje obitelji.
...
Nemam ništa protiv homoseksualaca ako se drže što dalje od mene po pitanju njihove seksualne orijentacije. Nijedan moj prijatelj nije homić, a da je to bi i ostao pod uvjetom da me ne dodirne kao seksualni objekt. Kad bih morao na nesreću, birati poljubiti u usne najljepšeg muškarca na svijetu ili najružniju ženu na svijetu, odabrao bih ženu. Da sam glumac i da režiser traži da glumim homoseksualca, jer tako nalaže scenarij, morao bih angažirati dublera ili potražiti drugog glumca.
Takav sam, tvrdi heteroseksualac i ne pada mi ni na kraj pameti biti drukčiji radi kojekakvih udruga i političara. Prije samo 50 godina, psihijatri su govorili da su homoseksualci bolesnici, političari su to prihvaćali, a udruge su mudro šutjele. Tko zna što će psihijatri govoriti za 50 godina, političari amenovati, a udruge se zalagati. Izgleda da se to mijenja poput... Homoseksualcima želim svu sreću svijeta, ali ni oni nemaju pravo zavoditi one koji to nisu, radi zaštite seksualne orijentacije nas velike većine. Tko tvrdi drukčije odvratni je licemjer i obični serator.
Često sam okružen ženama s lijepim grudima i slatkim guzama. Imam li ja pravo kao heteroseksualac iz čista mira početi te žene dirati po tijelu? Naravno da nemam bez njihovog dopuštenja. E, tako i homoseksualci nemaju pravo dirati po tijelu muškarce heteroseksualce. Ako ih pipnu pa dobiju po pljuci, sami su si krivi, baš kao što bih i ja bio kriv da me odalamižena koju sam pomilkio po guzi bez njene dozvole. Čini mi se, volio bih da riješim, kada bih ja pomilovao ženu po guzi bez njene dozvole i dobio šamarčinu, udruge i neki političari bi vrisnuli na mene. U redu, bili bi u pravu. Ali, u suprotnom, da mene na ulici pomiluje neki homoseksualac i dobije po labrnji, udruge i neki političari opet bi vrisnuli, pogađate, ne na homoseksualce nego na mene. U prvom slučaju bio bih kriv, primitivac i nasilnik, što milkim ženu bez njene privole, briga bi ih bilo za čušku. U drugom slučaju bio bih kriv, dviljak i redikul, što udaram šljagu homoseksualcu jer on, jadan, samo ispoljava svoju seksualnu orijentaciju. Ovaj puta bilo bi ih briga što me muškarac bez moje dozvole dirao. I gdje je tu ravnopravnost? Uvijek su krivi, zbog ovog ili onog, muški heteroseksualci. Za mene žene imaju lijepe, slatke guze, a m muškarci odvratne guzičurine. Tako mislim sada i mislit ću tako dok postojim. Kod homoseksualaca je obrnuto i to je njihova stvar. Samo, zašto bi oni bili napredni, a ja i meni slični nazadni? I ne slažem se da svi ljudi imaju pravo ispoljavati svoje seksualne sklonosti, kako priglupe govore neki iz udruga i poneki političar. Jer da imaju onda bi to uradili pedofili, nekrofili, ljubitelji seksa sa životinjama i ini nastrani ljudi. Takvi se ljudi trebaju liječiti u nadležnim ustanovama, a ne marširati. Ipak, da u nekoj državi koja sebe smatra demokratskom, neki pripadnici tih nastanih ljudi organiziraju marš ulicama nekog grada, našao bi se neki mahnit član neke udruge ili političar, koji bi ustao u obranu prava na različitost tih ljudi, a protivnike takvih marševa bi nazivali nazadnjacima. Ona ja po tom pitanju spadam u čvrste nazadnjake.
Ovo sve pričam zbog toga što Lovro ima ženskast glas, ali ne, nije homoseksualac. Potencijalni je pedofil. Prije godinu dana moja sestrica Monika, meni tako draga, imala je 14 godina. Bila je veoma lijepa ni žena ni djevojčica. Jednog mi se dana požalila da je oko školo salijeće jedan visoki snažni mladi čovjek ženskasta glasa. Samo sam kazao:
- Dobro šti si mi to rekla. Ne brini se. Tvoj će braco to riješiti.
- Hvala ti, braco - vedro zazvoni njezin tako dragi glasić.
Već sutradan sam se, poput tajnog agenta, pritajio iza jednog debelog drveta u blizini škole. Nekoliko minuta prije kraja sata ugledah Lovru. Parkirao je skupocjeni automobil u blizini i čekao. Vreba naivne djevojčice. E, ovaj puta ćeš obrati bostan, đubre, pomislih. Zazvoni zvono i uskoro eto djece. Onda se pojavila moja sestrica Monika u pratnji prijateljice. Dvoje djece nezrele za život, pogotovo za seks. Osjetih odvratnost prema Lovri i njemu sličnim opakim bolesnicima.
- Ljepotice, - začu se odvratni ženskasti Lovrin glas - hoćete da vas provozam?
Monika produži dalje, prijateljica zasta buljeći u autinu. Ali, eto ti mene. Đubre Lovro, vidjevši me, problijedi, upali vozilo i htjede krenuti. Nije mogao jer stadoh ispred auta. Od straha nije se dosjetio rikverca.
- Braco, baš lijepo što si naišao - zacvrkuta Monika i poljubi me u obraz.
- Seko, hajde ti s kolegicom. Ja ću malo popričati s ovim tipom.
One odoše, a ja se obratih Lovri glasom koji je potsjećao na lomljenje stakla:
- Gade jedan, misliš ako si bogat da smiješ uznemiravati djevojčice.
Lovro je bio 5 cm viši od mene i dobrih deset kilograma teži i da je pravo muško imao bih problema da ga dobro nalemam. Ali on je bio ženskasti pizdun koji mlati slabije, a boji se onih kojih nastupaju tvrdo i odlučno.
- Ne pretjeruj, Branko, samo sam curice htio malo provozati u novom autu.
- Marš, odvratna huljo. Vozaj svoje drolje, a ne naivne curice. Ako čujem još samo jednom od svoje seke da si joj dosađivao, radit će šake.
- Znam ja zakon, glupi romantičaru. One imaj 14 godina i da ih netko povali ne bi odgovarao pred zakonom.
- J.b. te takav zakon
- Neće se završiti na ovome.
- Bolje za tebe da završi.
Mlad jesam i relativno neiskusan, ali kada vidim odvratne tipove poput Lovre i sjetim se cjelokupne povijesti, pada mi na pamet da sa čovječanstvom, od početka do danas, do čopora do interneta, vladali uglavnom (95%) raznovrsni tirani, diktatori, ubojice, kojima je Sotona bio (ne verbalno nego konkretno) puno bliži od Boga. Pod ovom ili onom ideologijom, ili jednostavno upotrebom gole sile, činili su sve da oni oslobođeni fizičkog rada uživaju u filozofiranju i svim ovozemaljskim slastima. Neka se većina naroda bavi s više ili manje teškim i dosadnim radom radi gole egzistencije, neka pati, kuka, stenje, ogovara, neka se međusobno kolju, pljuju, gaze, mi, odabarana (od koga?) elita nećemo im uzimati većinu što imaju i stvaraju. Novac, zlato, vile, najbolje aute, plovila, avione, helikoptere, kućerine, bazene ... J.b.t. ćemo im žene, sestre, kćeri (pederi sinove), unuke, koga hoćemo.
I, ne pomažu tu nikakve revolucije, jer kad revolucionari dođu na vlast budu podjednako okrutni tirani (čast izuzecima koji potvrđuju pravilo) ako i njihovi prethodnici. Jedino bi mogla pomoći prosvjećenost naroda, ali to naravno, bogataši i njihove sluge (piskarala, "znanstvenici", informatori i ini) znaju pa čine sve da zavode, zalude i zabave lakovjerni narod. Bacaju kosti narodu da se oko njih glože. Daju odvratne emisije i serije na televiziji i internetu, kako bi narod živio virtualni, a ne vlastiti život. Organiziraju spektakularne sportske ili glazbene priredbe, koje odvlače pažnju narodu od stvarnog grubog života. Volej Modrića, pobjeda Kostelića u slalomu ili nastup nekog pjevača odnosno pjevačice vrijedi puno, a što on (građanin) skapava od neimaštine ne vrijedi ništa. Radije će uski krug sportaša, glumaca, pjevača platiti bezobrazno puno, nego velikoj većini naroda dati dovoljno za pristojan život. Sportaši, glumci, pjevači, zabavljaju njih i narod,a i financijski je neusporedivo isplativije. E, pa narode, uživajte u tome što bogataši uživaju, a vi stežite remenje. Dobit će te pohvale od čelnika MMF-a, Svjetske banke, bonitetskih kuća, koji imaju ogromne prihode na koje ne plaćaju porez i usput za vaš novac j.b. prostitutke, a od vas traže da uredno na svaku lipu platite porez.
Mi, ogromna većina čovječanstva, na ovom svijetu postojimo uglavnom zato da bi omogućili malom broju parazita da beskrajno uživaju usvim slastima, u svim sokovima života. I da ne zaboravim. Tržište uistinu ovisi o ponudi i potražnji, međutim, bogataši spektakularno, preko svojih plaćenika, o kojima sam već govorio, mogu utjecati i na ponudu i na potražnju. Naravno, ne zbog narodnog prosperiteta nego zbog vlastitog što većeg bogaćenja. Švicarski franak gore dole, cijena nafte gore, dole, cijena zlata gore dole. Samo naivac može misliti, unatoč ekonomskim teorijama i teoretičarima, da je to samo spontani proces tržišnih sila.
Uzevši sve to u obzir nisam htio tabati Lovru. Smislio sam bolji način da mu se osvetim. U načelu sam protiv osvete ali kada pomislim da bi ruke ovog odvratnog tipa mogle biti na tijelu mladih, nevinih i neiskusnih djevojaka, skoro djevojčica, spopade me bijes. Bolje da bijes iskalim na način kako sam smislio nego da prljam ruke lemajući ga.
Da bih plan mogao sprovesti angažirao samo poznanika Petra. On nije bio niti dobar ni loš, ni lijep ni ružan. Više je živio virtualni život nego svoj vlastiti. Od svega je najviše volio spletke i podmetanja, pogotovo ako bi time naljutio bogataše, koje je mrzio, ali im i bio zavidan što on nije bogat kao oni. Uglavnom, od tog lajavca sam čuo da Lovro ima pet ljubavnica, od kojih traži vjernost inače će pasti u njegovu nemilost. (Neće im davati lovu za lagodna život). Pri samoj pomisli da još netko gura tamo gdje on gura toliko bi se razbjesnio da bi postao impotentan.
Četiri žene su se toga držale, međutim, najljepša od njih, Slavica, osim novca voljela je i muškarce koji su bili obdareni, hm, hajdemo reći, u muškosti. Kad već govorim o obdarenosti i muškosti moram se vratiti u pubertet, doba kada sam izrastao iz dječaka u muškarca. Jednom prilikom odlučio sam, a koji dečkić to nije, osim licemjera, koji to nisu radili samo na riječima i ponekog uistinu više svetog nego grešnog momčića, izmjeriti mu dužinu 18,5 cm. Odavno već nisam u pubertetu, aktivno koristim muškost, zaboravio sam na mjerenje sve do neki dan kada sam u novinama pročitao rezultate zanimljivog istraživanja. I, licemjeri, nemojte istraživače smatrati za znanstvenike, a mene koji samo prenosim njihove rezultate, sotonizirati. Pišu istraživači da u prosjeku najduže penise imaju afrički crnci 18 cm, u Europi Mađari 16 cm, a hvalisavi Srbi i Hrvati 15 cm. I mogu vam reći, kada sam to pročitao da mi je bilo drago, unatoč priči da je tehnika sve, a kvantiteta gotovo ništa. Dobro. Ipak, vratimo se priči. Kako bi preslatka Slavica naišla na takvog varala je napuhanog Lovru. Svaka čast Lovri i njegovoj lovi ali ona si nije mogla pomoći. Uostalom i on je nju varao. Rekao sam spletkaru Petru da mi dogovori susret sa Slavicom što je on učinio sa zadovoljstvom.
Jedne subote, kada je Lovro odlučio provesti noć s jednom od ljubavnica, pozvala me je Slavica preko Petra kod sebe u lijepo namješteni stan, koji je, naravno, plaćao Lovro. Kada me je ugledala na vratima stana prezrivo me je pogledala. Nakon popijene kave i čaše hladnog piva otvoreno je rekla:
- Ne vjerujem da takav žgoljavi usukani tip može biti obdaren. Petar kaže 20 cm, a ja ne vjerujem u više od 14 cm. Imam ja oko za te stvari. O, Petre, crni, najcrnji Petre. Što sam zgriješila da me se ovako kažnjava. Jadna ja. Očekivala sam ogromnog stasitog macana, a ono žgoljo. Petre, ako si me za.e.b.o. teško tebi. A ti, žgoljo, ako si neobdaren dobit ćeš nogom u guzicu. Poslat ću Petra i tebe u sto materini. Razumiješ?!
- Naravno, ljepotice.
Ona se je rezignirana brže svukla od mene. S gadljivim izrazom lica radoznalo je zurila u moje međunožje. Kad sam ugledao njezino predivno tijelo priroda je učinila svoje. Kada ga je ugledala oči joj se raširiše poput fildžana. Slatko procvrkutala:
- Ohohoho, ohoho, ohoho. Izvini, žgoljo, pogriješila sam što se tiče obdarenosti. Još da znaš s tom oklagijom baratati bit će divno.
Ona ga radoznalo pipnu. Vrisnu:
- Kao kamen. Mljac! Odkud samo takvom žgolji takva batina.
Proveli smo burnu noć punu seksa, silovite strasti, požude. Ujutro mi reče:
- Imala sam posla s ogromnim ljudima, divovima. Oduvijek sam mislila da ogromni muškarci imaju i ogromne kite. Baš sam bila glupača. Sada vidim da sam bila u zabludi. Sve si ih nadmašio i u kvaliteti i u kvantiteti. Eh, kada bi se moglo spojiti neke tvoje i neke Lovrine kvalitete u jednog čovjeka, ne bih nikada poželjela drugog.
- J.b. te Lovro. Ne spominji toga gada preda mnom.
- Njegova lova i tvoja seksualna umjetnost zadovoljili bi svaku ženu.
- Slavice, nisu sve žene kao ti.
- Kako?
- Nekim, ne rijetkim ženama, nije važan novac, niti dužina i tvrdoća penisa, ni seksualna nadarenost partnera.
- Licemjerke? Ne mogu doći do pravih muškaraca pa se moraju zadovoljiti onim što ostane.
- Nisu one licemjerne. Jednostavno žele skladan obiteljski život pun ljubavi i razumijevanja.
- Takve, ako ih ima, prezirem.
- A vidić ja ih duboko cijenim i poštivam.
- Šta onda j.b.š mene a ne njih.
- Kada naletim na takvu odmah ću je ženiti. Nego, gledaš li američke filmove?
- Gledam, ali kakve to veze ima?
- Ima, ima. Koliko samo puta u tim filmovima žene vele da su poševile muškarce.
- Ha, ha, ha. Kakve glupače. Žene nemaju k.r.c. i ne mogu ševiti muškarce. Samo mogu biti od njih po.j.b.n.e. Sretne su one koje su u ševi u uživanju ravnopravne.
- Vidiš, po ovom pitanju se slažem s tobom.
- Hajde i da se mi u nečemu, osim seksa, slažemo. A, ne misli da sam zaboravila. J.b.e te licemjerne čistunke. Da nisi ovako dobar u krevetu ne bih više htjela ni čuti za tebe.
- Nisi valjda ljubomorna.
- Naravno da nisam. Samo me one nerviraju. Nego, žgoljo, živjela seksualna revolucija. Da nema nje ja bih bila nazadna i ne bih ovoliko uživala.
- Seksualna revolucija je obično govno, naročito za žene.
- Što?
- Govno!
- Ti si lud. Oslobodila je nas žene srednjovjekovne zaost...
- Je li tako?
- Naravno.
- E, vidiš, nije. Kada se graja, licemjerstvo i ostala sranja ogole do kosti, seksualna revolucija se svodi na reduciranje žene na seksualni objekt, za kojim naročito bogati posežu kada i koliko hoće. U redu. Nešto ušičare i ostali, ali kajmak (najviše i najljepše žene koje izabiru lakši put) ubiru bogataši. Bogataši troše takve žene kad i koliko hoće, a preko svojih slugu na filmu, tv, internetu, tisku, radiju, uče jadnice da one troše bogataše. Hajde, reci, kako može biti trošen onaj koji je bogat i koji ševi kad i koliko hoće lake žene, te ih onda nabije nogom u guzicu, kada ih se zasiti.
- Žgoljo, znam što hoćeš reći. Lovro j.b. osim mene još nekoliko svojih stalnih ljubavnica. Slažem se da on nas troši, ali za razliku od onih drugih glupača, koje su mu vjerne, ja se ševim povremeno i s drugim muškarcima. Čak u ovoj ševi s tobom uživam više od tebe, jer dok ti svršiš jednom ja imam nekoliko orgazama. S onim mufljuzom još nisam imala orgazam. On se uspali, uturi, svrši. Sve je gotovo za minutu, dvije. Ti činiš sve da nas oboje što duže i što više uživamo u svakom dodiru. Ja činim isto i briga me za teorije.
- Hvala, ljepotice. Dosta žena, a i neke udruge, koje tko zna tko i zašto financira, često baš ti bogataši, ne shvaćaju da su žene seksualni objetk i lovina besramnim gadovima ili još gore, radi novca, shvaćaju, ali šute. I što je najgore, pokušavaju odvratnim emisijama na televiziji ili internetu privuči što više naivnih žena da bi imućni imali bolji izbor. Hoćeš da ti ispričam istinitu kratku priču ovome u prilog.
- Znaš pričati ali da ne znaš j.b.t to ti kod mene ne bi prošlo. Pričaj - mazno će Slavica posluživši nas kavom.
- Bio sam na ljetovanju u Zadru. Sparno je poslijepodne. Do podne sam na kratko bio na kupanju kod hotela Kolovare. Sjedim sam u dnevnom boravku i srčem kavu. Domaćin je s obitelji otišao na kupanje u obližnje Sukošane. Odjednom čujem kako jedna radoznala bakica penzionerka, susjeda mojih domaćina, pita susjeda, mlađeg čovjeka od tridesetak godina:
"Susjed, vi s posla?"
"A, evo, gotovo je. Krepah od vrućine."
"Ne vidim vam dicu" - frfljala je dokona umirovljenica.
"Otišla materi na otok. Ovu sedmicu ona je na redu."
"Težak je takav život."
"E, je, a ća mogu."
"Tješite se, niste jedini. Evo, u Zagorju, jedna moja znanica mi veli da je njena kći bez ikakva razloga ostavila supruga i troje djece. Nema danas morala."
"A ća je mojoj falilo? Da san joj sve, a opet nisan valja. U zadnjih nekoliko mjeseci brak mi je bia pakao. U slobodno vrime žena mi je stalno visila na internetu. Marlboro, viski, surfanje. Nikada do tada nije išla na službeni put, a onda malo-malo pa na put. Bilo mi sumnjivo pa sam je jednom pratio. Ušla je u hotel s jednim odvratnim tipom. Kada sam banuo u sobu, susjeda, da prostite, upravo je svoj prutić, uzgred daleko manje moćan od moga, turio u njezinu stražnjicu. Ja sam, susjeda, pravo muško, guram samo tamo gdje je odredila priroda."
"Fuj, fuj" - planu penzionerka.
"Zamislite, ona se naljutila na mene. Ća ja imam nju pratiti. Di je povirenje. Kako mogu ući bez kucanja. Drugim ričima, triba san se pravit blesav i trpit njen kurvaluk. Sutradan je otišla kod svojih na otok ne pogledavši dicu. Njeni za sve okriviše mene, pa san ih posla u p.z.u materinu. Kasnija san doznao od recepcionerke hotela da je to neki bogataš iz Splita, koji preko interneta nalazi takve budaletine kao moja bivša, pa ih onda kara dok mu se hoće, a onda ih ostavlja. One jadnice misle da će taj gad baš zbog njih osvatiti svoju lijepu i bogatu ženu. Kad ostavi ovu moju bivšu glupaču neka ostane živit kod svojih na otoku."
"Jadni vi, susjed."
Eto draga moja, čovjek, po svemu izgleda pošten, n.j.b.o zbog bogatuna.
- Tu ima istine, ali što meni fali? Imam financijera Lovru i j.b.č. tebe.
- Ali, Slavice, da sam slab ljubavnik bi li tako govorila?
- Naravno da ne bih. Šutnila bih te nogom u guzicu i našla drugog.
- Neke žene, moram reći glupače, pa neka me napadnu pojedine licemjerne udruge, koje poneda više brige vode o pravima prostitutki nego divnih žena, koje mlate muževi, koje samo gledaju da one uz malo truda što bolje žive, lijepe se za bogate, tobože velike ljubavinke i kada se s njima poseksaju bivaju razočarane. Ti bogataši su mahom bahati egoisti koji misle samo na zadovoljavanje soje pohote i strasti i briga ih za ženu i njena maštanja, želje, potrebe, snove. Evo, recimo ti.
- Ma, šta ja?
- Kad te seksa Lovro ti glumiš orgazam, a kada te ja poševim predeš kao dobro nahranjena, napojena i pomažena mačkica.
- Tu si u pravu. Nego, žgoljo, ja bih malo da predem kao dobro nahranjena, napojena i pomažena mačkica. Želim da tvoj prutić bude što dulje između mojih nogu.
I što ću. Učinih joj po volji. Kasnije mi reče:
- Skoro sat vremena.
- Što sat?
- Mazili smo se skoro sat vremena. Divota. S Lovrom sve skupa traje 2-3 minute dok on svrši.
- Dobro, ljepotice, dobro.
Spremih se i uhvatih kvaku na izlaznim vratima.
- Ej, žgoljo - maznim će glasom Slavica.
- Što je sad opet? Moram ići. Nema više nježnosti.
- Hvala ti.
Vratih se i poljubih nježno u obraz. Prihvati i uzvrati u usne.
- De, de, pizdice moram stvarno ići.
- Dobro, kuronjo moj veličanstveni. Ipak još jednom: hvala ti.
- Zašto? - pravih se naivan.
- Prvi puta u životu osjećam se privilegiranom što sam žena. Potpuno sam ispunjena. Svi muškarci do sada su me ševili misleći samo na sebe i svoje zadovoljstvo. Ono što si mi ti pružio, znaš, nisam ni sanjala da takvo što postoji.
- Pošalji Lovru u p.z.u materinu i nađi nekog kao ja. Zdravo!
- Bok!
Našli smo se i dobro zabavili još desetak puta, a onda mi je jedne subote, dok smo u kafiću ispijali kavu, uznemireni Petar rekao:
- Jesi li čuo?
- Što?
- O Slavici.
- Zadnji puta bio sam s njom prije nekoliko dana.
- A od toga se dosta toga zbilo.
- Njen me život ne zanima osim kada se družimo.
- Ovo će te zanimati.
- Reci konačno.
- Pretučena je.
- Od koga?
- Zar ne slutiš?
- Nije ju valjda onaj gad Lovro tukao.
- Upravo on.
- Zašto?
- Načuo je da se šiša s drugima. Valjda mu je dojavila jedna gadura s ulaza zgrade u kojoj Slavica ima unajmljen stan. Susjedi su čuli kako urla: "Ja ti plaćam najamninu, odjeću, obuću, a drugi te j.b., droljo."
- Sam si rekao da on istovremeno ima 5 ljubavnica. Što ga briga ako se neka od njih, čekajući na red, p.o.b s drugim.
- Problem je u tome što on njih uzdržava, a ne obrnuto.
I tako, odustah od lijepe i poj.b.i.e Slavice. Ne zbog toga što sam se uplašio Lovre (njega bih najradije dobro nalupao), nego zbog toga da Slavica ne bi imala problema. Za nju bi bio spas vratiti se u roditeljski dom, ali izgleda, ona to ne kani učiniti. Posalo sam joj SMS da je najbolje da prekinemo, a ona je to nerado prihvatila.
Slavica nije mogla iz svoje kože. Rasna je žena, traži pravi seks što joj onaj napuhani Lovro niti može niti hoće pružiti. Spetljala se s nekim tipom, ali, na njenu žalost, podla susjetka, špijunka, javila je mobitelom Lovri da je muškarac u njegovom stanu sa Slavicom. Ovaj je odmah dojurio i zatekao iz u samom seksualnom činu. Oboje ih je pretukao. Slavici je puknuo film. Vratila se u roditeljski dom, nazvala je Lovru i konačno ga poslala u pet p.č. materini. Nedugo zatim se udala za jednog pristojnog momka, činovnika u županijskoj upravi.
Lovro je zapeo u financijske poteškoće pa se nije puno bunio. Morao je smanjiti broj svojih ljubavnica s 5 na tri.
...
Marta i ja provodili smo divne dane pune druženja, maženja, seksa. I onda kada sam joj htio ponuditi zaruke dogodilo se. Ekonomska kriza pokosila je i mene. Jednog tmurnog listopadnog dana smrknuti gazda mi reče da zbog smanjenog obima posla mora otpustiti dvoje radnika, a ja sam jedan od njih. Šutke sam to prihvatio. Čovjek mi je pošteno isplatio zarađeno i ja odoh na ulicu. Ja i milijuni drugih na ulicu, a kojekakvi licemjeri i jeb.v.j.t i s ogromnim plaćama organiziraju orgije na kojima se opijaju i ševe s mladim prostitutkama. Tko voli žene j.b. njih, a tko voli muškarce pr.i njih, i sve to za novac onih na koje vrište da trebaju štediti, a to je narod u mnogim državama svijeta. E, da mi je jedan takav ili njegov nalogodavac, milijarder, bio pri ruci kad mi je gazda rekao da sam višak. Prvo bih ga poslao u p.z.u materinu, a ako bi počeo srati zveknuo bih ga po labrnji.
Novost sam nekako rekao Marti, koja se snuždila, ali je majci to bilo mnogo teže reći. Njezino najstarije dijete, voljeni sin, hranitelj obitelji više ne radi. Mama Josipa, za mene svetica, naizgled je mirno primila vijest. Samo joj je nekoliko suza kanulo na oči. Srce mi se steglo. Zaškrgutao sam zubima. Da mi je tada netko spomenuo državu, domoljublje, stezanje remenja, strpljenje i da teret krize moramo svi ravnomjerno podnijeti, drmnio bih ga po prnjoki. Suze moje voljene majke vrijednije su mi od svih takvih patetičnih licemjernih tirada.
- Majko, vjeruj sinu, bit će sve u redu.
Sjetio sam se nedavnog susreta s prijateljem iz osnovne škole, Vjekoslavom, koji je s obitelji, prije desetak godina emigrirao u Kanadu. Uz kavu mi je predložio da dođem raditi u tu zemlju, a on će mi srediti sve potrebne papire. Ja idiot odustao. Razlog? Majka, braća, sesta, cura, prijatelji, domovina. Preko interneta sam odmah stupio u kontakt s Vjekoslavom, koji je obećao brzo srediti papire.
...
Bio sam jako mali pa se rata ne sjećam, međutim dobro se sjećam dana kad nas je otac napustio. Bilo je to nekoliko godina nakon vojnopolicijske akcije "Oluja". Pokupio je nešto svojih stvari, izljubio se s nama i otišao kod rodbine u Beograd. Sada to nije popularno, ali j.b. ga, ne volim lagati. Moja braća i ja, djeca smo iz miješanog braka. Otac Srbin, mati Hrvatica. Oboje rođeni u Slavonskom Brodu. Krštenim u kršćanskim crkvama. Katoličkoj i pravoslavnoj. Zašto bi zbog toga bilo gdje jedan roditelj bio podoban, drugi nepodoban. Je li evanđelje drugačije? NIje! Zove li se i kod jednih i kod drugih Božji sin Isus Krist? Zove ! Znači, nije problem u Bogu već u ljudima.
Kada je otac otišao mati nas je pokupila i odvela na krštenje u katoličku crkvu. Govorila je:
- Živimo u Brodu pa vas vodim krstiti u katoličku crkvu. Da živimo u Srbiji odvela bih vas u pravoslavnu. Sve za vaše dobro, voljena djeco moja.
Nama, djeci, bilo je potpuno svejedno u koju nas crkvu mati vodi krstiti. Ona je naša mati koja nas bezuvjetno voli i samo nam je to tada bilo važno.
Odmah kad su počela sranja otac je izgubio posao. Majka nekoliko godina kasnije. Da bi preživjeli mati je čistila nekoliko ulaza u zgradi, prala tuđe prozoe, peglala tuđi veš. E, i to je tranzicija, p.z.a joj li materina. Ako mi netko zamjeri na psovci, poželio bih mu da živi samo godinu dana onako kako smo mi živjeli godinama. Dakle, neka idu u materinu tranzicija, tajkuni, licemjerni političari, demagozi, lopovi, tirani i ostali lešinari, grobari malog čovjeka i njegovih snova. Nisam primijetio da je ijedna udruga ikada stala na stranu mučenica poput moje majke. Da se odala prostituciji i snimanju porno filmova, već bi se našlo članova raznovrsnih udruga, članova pojedinih partija i slično, koji bi stali u verbalnu obranu njenog prava na njezin život. Tek tada bi ti licemjeri bar na trenutak, primijetili njezinu i patnju njene obitelji. Tek tada bi vidjeli suze u očima njezine djece, koja nemaju ništa osim beskrajne ljubavi njihove majke. I naravno, iskoristili bi priliku da se nesretnicima slikaju. Više zbog svoje promocije, nego konkretne pomoći nesretnicima.
Majčin krvavi rad ne bi bio dovoljan da nam nisu pomagali majčini roditelji. Oni su godinama radili u inozemstvu i sada su uživali u zasluženim, za ovdašnje prilike, visokim mirovinama. Kada sam se zaposlio smanjili su pomoć za pola, ali smo unatoč tome nekako sastavljali kraj s krajem. Sada, kada sam izgubio posao već su najavili da će pomoć pojačati dokle god bude trebalo.
Dok sam čekao da Vjeko sredi papire sjeo sam u vlak i otišao kod oca u Beograd. On se sasvim dobro snašao, pa je znao o Božiću poslati majci određenu svotu novca. Roditelji se nisu službeno rastali. Majka je što se tiče seksa živjela poput svetice. Kada bi neka susjeda, uz kavu u stanu, predložila da prihvati neku od ponuda, koje su diskretno slali potencijalni ženici, ona bi energično prekidala takvu diskusiju.
- Ne. Nikako. Za mene postoji samo ova moja sveta obitelj. Kada se djeca požene čuvat ću njihovu djecu i u tome naći smisao života.
Lajava Katica, susjeda, jednom reče:
- Još si mlada da se odrekneš slasti seksa.
- Ta priča za mene je gotova - oštro je uzvratila mati i prešla na drugu temu.
Otac je živio sam, ali nisam siguran da je prakticirao celibat. Nisam mu, naravno, ništa zamjerao. Celibata se ne drže ni mnogi koji bi se trebali držati. Nisam licemjer. Muško je muško. Bolje da ima ljubavnicu nego da u tim godinama sam sebe zadovoljava. Ili još gore, da poveća izglede da dobije bolest prostate. Čuvši da se spremam u Kanadu, poželio mi je sretan put uz želju da se povremeno čujemo. Dao mi je i pristojnu svotu eura da se nađe za put. Vrativši se kući veći dio toga novca dao sam majci unatoč njezinom žestokom protivljenju.
- Mama, meni je ostatak novca dovoljan - prekinuo sam energično njeno protivljenje.
Nikada neću zaboraviti dan odlaska u Kanadu. Toliko me potreslo da sam htio zaurlati i poslati u tristo p.z. materini politiku, političare, licemjere, gulikože, lopuže, lažne patriote, a naročito velike bogataše. Nekome tko ovo čita čini se previše psujem, ali pitam takve je li to najveći grijeh i problem na ovom svijetu. Nije li bezbroj puta veći grijeh i problem kada mala količina (nekoliko posto) ljudi, služeći se lukavstvom, nasiljem, demagogijom i glupošću većine ljudi, satre većunu narodu obećavajući im upitni raj na onom svijetu, dok oni u isto vrijeme uživaju u sasvim konkretnom raju na zemlji.
Stoje poredani po veličini u hodniku majka, braća i seka i ridaju. Velim im:
- Pa ne idem u rat, nego u jednu bogatu, uređenu državu.
Badava! Suza suzu stiže. Kada već spomenuh rat ne bih htio gotovo u nijednom sudjelovati. Gotovo svaki rat se u biti vodi da bi bogati nasilnici bili što bogatiji, a većini naroda kako bude. U takvim sranjima ne mislim sudjelovati. Ne pada mi ni na kraj pameti da nakljukan kojekakvim parolama idem ubijati, paliti, silovati, zbog toga da bih poslije rata (ako ostanem živ i zdrav) bio govno i sluga moćnih i bogatih.
Izljubih obitelj i odlučnim korakom odoh u nepoznato. Kanada! O, koje lidivne, uređene zemlje. Posao sam odmah dobio i bolila je, da prostite, ona stvar poslodavca koje sam vjere i nacionalosti. Radio sam pošteno, pa je gazda to učio i na vrijeme plaćao. Kad sam ga upitao je li u Kanadi moguće, kao u nekim državama, da se radi, a nema plaće, čovjek me pogledao kao da sam malouman. Odmahnuo je rukom i rekao:
- Shit.
Od zarade sam jedan dio slao obitelji u Brod, jednim dijelom sam vraćao Vjeki dug, a treći sam ostavljao sebi. S Martom sam se dopisivao SMS-om, jer je jefitnije, jedno tri mjeseca, a onda je ona prestala da mi šalje poruke. Da bih ustanovio o čemu se radi porukom sam upitao Petra o čemu se radi. On mi je odgovorio da se moja Marta udaje za Lovru. Klela se u vječnu ljubav i odanost, a ode za mog neprijatelja. Prije polaska dogovorili smo se da ću ja, ada se malo sredim i prilagodim, poraditi na tome da joj pošaljem papire i platim put. Sada je to pogazila i udaje se, ni više ni manje, za mog "prijatelja". Gada sam spriječio da mi upropasti malodobnu seku, a on se osvećuje uzevši mi Martu. Što se tu može. Dad mi je bilo drago što sam, protivno nekim mišljenjima o suzdržanju od seksa prije braka, prvi ubrao taj divni Martin cvjetak. Da to nisam uradio, sad bi mi se gad smijao i okolo pričao da nisam muško. E, bome, neće mi se smijati. Istina, uzeo je ženu koju sam mislio oženiti, ali i ja sam uzeo ono što mi pripada i što mi je svojevremeno ponuđeno. Bio sam uvjeren da će Lovro nastaviti sa svojim stilom života. Formalno će biti u braku s Martom, a usput će imati i nekoliko ljubavnica. Ali, boli me briga. Sama je odabrala pa neka sada kusa tu juhu.
Uh, alaj sam se naroljao te večeri. Srećom bio je petak, a sutra neradna subota. Bio sam u nekom klubu blizu mog iznajmljenog stana. Već sam solidno ovladao enegleskim jezikom. Za stolom do mojega, u društvu su bile tri lijepe dame tridesetih godina. Dvije bjelkinje i jedna tamnoputa. Bijele su bile dugačke, mršave, blijede, malih sisa. Crnkinja je bila niža, kraće kovrčave kose, velikih očiju i sisa, debelih guzova. Još doknisam bio potpuno pijan primijetio sam da me tamnoputa Lily guta pogledom. Valjda su joj se sviđali žgoljavi tipovi poput mene.
Kako bilo, ne malo sam se iznenadio kad sam se ujutro probudio s tamnoputom krasoticom u mom krevetu. Oboje smo bili potpuno goli. Kad sam ugledao njezino privlačno tijelo probudilo se muško u meni. Ona prihvati igru i uskoro se dogodilo neminovno. Dok sam se tuširao malo mi se vratilo pamćenje. Odahnuh kada se sjetih da sam u dva navrata prilikom seksa koristio kondom. Svaka čast Lily, ali ja o njoj ništa ne znam kao i ona o meni. Volim se seksati sa ženama, ali još više volim biti zdrav.
Za doručkom me ukori tamnoputa:
- Što će ti ono govno dok se seksamo. Ljepše je bez njega.
- Ljepše je, ali je ovako sigurnije. Ne znamo ništa jedno o drugom, a boleštine vrebaju.
- Zar ti je djelujem bolesno?
- Ni najmanje, ali ne bih volio za 9 mjeseci postati otac. Još nisam spreman za to.
- Koristim kontracepcijska sredstva.
- Ako se budemo duže družili neću koristiti kondom. Nego, jesi li se ikad opalila s nekom od onih preko.
- Naravno da jesam.
- I sigurno su bolji j.b.č od pijanog baje iz Slavonije.
- A ne neee. Kako kažeš, baba ...
- Ne baba, nego baja, baby.
- Dobro, dobro. Baja iz Slovenije.
- Ne Slovenije, Slavonije.
- Ama dobro, hany. Baja iz Slavonije j.b. strašno. Oni preko za njega su pioniri. Uvijek nekuda žure. Baja kad j.b. nema žurbe niti frke. Milina.
- Ne pretjeruj.
- Govorim istinu.
Lily navali na mene kao luda. Kao da se dugo nije kvalitetno seksala pa koristi priliku. I što mogu. Opet smo bez žurbe vodili ljubav, a onda je poslah njenoj kući. Prije polaska mi je rekla da bi se željela rado opet naći sa mnom. Odgovorih joj da ćemo to još vidjeti jer za sada ne želim nikakvu trajniju vezu.
...
Brzo sam vratio dug Vjekoslavu pa sam mogao više novca slati majci. Kad bih je nazvao ona bi mi govorila:
- Sine, samo da ti imaš u dalekom svijetu. Mi ćemo se već nekako snaći.
Neki vele da je grijeh onanirati i voditi ljubav izvan braka. I što onda da radi mladi momak poput mene, dok se ne oženi? Valjda bi trebao čekati da pukne kako fizički tako i psihički, i usput čekati da naleti neka boleština. U isto vrijeme neki od onih koji tvrde da je to grijeh, u tom grijehu obilato uživaju ne riskirajući nikakvr napetosti i boleštine.
Budući nisam fanatik i ne želim nikakve napetosti i bolesti ponedak bi pokupio neku laku ženu radi seksa. Tako je bilo i tu večer. Opet sam proveo burnu noć s Lily, koja mi je bila nekako najomiljenija. Pred zoru eto opet ružnog sna.
- Jadni moj Branko. Mislio si se mene riješiti odlaskom u Kanadu. Vidiš nisi uspio - javi se opori glas.
- Nisam ja otišao zbog tebe nego zbog drugih stvari - odgovorih neveselo.
- Kkao bilo našao sam te. Imam ponudu za tebe.
- Zar opet, Sotono?
- Jest! Što fali? Poslušaj ponudu.
- Ne zanima me.
- Ipak će te zanimati.
- Odbij!
- Neću. Znam dobro da si uvijek na strani siromašnih, bolesnih i ubogih.
- Jesam, i?
- Eto, nudim ti da daš svoj bijedni život za siromašne.
- Hoću, ali da se ispune dva uvjeta.
- Ih, uvjeti, uvjeti. Ipak, da čujem.
- Prvi, tko mi jamči da će siromašni i bolesni doći na vlast u većini država svijeta.
- Ja, ja garantiram.
- Lažljivi gade, ne vjerujem ti. Drugi je uvjet da oni uspostave puno bolju, pošteniju i pravedniju vlast od ovih odvranih kakve imamo po svijetu.
- To čak i ja ne znam, ali to nije ni važno.
- Kako nije važno, pokvarenjače?
- Daješ svoj ništavni život, za uzvrat dobivaju vlast prezreni, a ti ulaziš u povijest i postaješ slavan.
- Pustimo slavu, manimo se povijesti. Da prostiš j.b. mi se za to. Meni se čini da bi se vlast siromaha uskoro pretvorila u vlast bogataša. Narod ne bi maltretirali bivši već sadašnji vlastodršci. Opet bi se na narodnom znoju obogatila manjina, dok bi velika većina nagrabusila. Ja se ne dam j.b.t, pa mi je svejedno je li to pokušavaju sadašnji ili budući vlastodršci.
- Ali, povijest, slava.
- Već sam ti rekao, briga me za ta sranja. Baš sam se noćas fino seksao s Lily u pravo uživao. Ovakva i slična uživanja imam i kao nepoznata osoba. Zašto bih ove slasti odbio zbog nekih apstraktnih kategorija kao što su slava, povijest i slično.
- E, moj Branko ..
- Ne seri, nisam ja tvoj.
- Nisi moj, ali nisi ni od onog drugog s obzirom na količinu grijeha koje imaš.
- Onaj drugi je Bog.
- Aaaah, ne spominji mu ime - kriknu Sotona. Dobro, ne ljuti se. Od tebe Branko nikada pravog čovjeka, koji je spreman žrtvovati se za nešto veliko.
- Sve što si mi do sada nudio nije vrijedno žrtvovanja. Još mi se ne ide mladom Bogu na istinu.
- Aaah, ne spominji Njega.
- Griješan sam čovjek, imam mana, ali Njega volim i poštujem, a tebe prezirem. Hoće li ljubav biti dovoljna, ili će prevagnuti grijesi nije na meni, ali ni na tebi da sudiš. On će presuditi. Da se, dakle, žrtvujem, u cvijetu mladosti, a drugi da uživaju u ovozemaljskim radostima, e vala neću. I što je najgore, bogati lišenih egzistencijalnih problema, uživaju znatno više od sirotinje.
- Pa upravo ti nudim da sirotinja više uživa.
- Već sam ti rekao da bi vrlo brzo uživala samo malobrojna, najbeskrupuloznija, najdivljija, najpokvarenija sadašnja sirotinja, koja bi zaboravila što je bila i počela gaziti bez milosti sve ostale.
- Branko, baš si pesimist.
- I jesam, a sad se gubi.
- Neću! Imam ..
- Volim Isusa, a tebe ...
Strašni urlici. Krš, lom, grmljavina. Poskočim na postelji, kao da me je netko ubo šilom u guzicu. Kriknuh. Poskoči i Lily na svom dijelu kreveta i kriknu. Nasta tajac od pola minute. Prva se pribrala Lily.
- O, ludi Slavonac. Što urlaš?
- San!
- Kakav san?
- Strašan!
- Jebo te san, budaletino. Što me prepade. Dobro da nisam dobila infarkt. Dođi u zagrljaj teti Lily i zaboravit ćeš to govno od sna.
- Nisam nizašto.
- Možda, ali kada popipaš moju vruću macu oživjet ćeš. Dođi.
Luda mi uze ruku i stavi je na svoju, stvarno vruću, vlažnu mačkicu. Poprilično je bila u pravu. Dobro smo se poseksali i stvarno sam skoro posve zaboravio san.
Narednih nekoliko dana sam barem jednom dnevno zamolio Gospodina da me spasi takvih užasnih snova, a hoće li mi molitva biti uslišena pokazat će vrijeme.
________________
- Gade, govnaru, prokletniče, došlo je vrijeme da položiš svoj bijedni život na oltar domovine i voljenog nam cara, dobročinitelja - grmi neki sonorni glas prema meni.
Okrećem se, blejim, ali ne vidim nikoga. Pomislih da mi se to samo učinilo. Ovako mlad, a tuntav, korio sam se.
- Ne nisi tuntav, brabonjče. Tvoj bezvrijedni život ionako ne znači ništa, premila domovina zove, a premilom caru ponestaje novca - suče glas na mene.
- A tko si ti, đubre? - uzvratih glasno.
- Imaš čast da pričaš sa Sotonom, bijedniče.
- Pljujem na takvu čast. Slušaj me, Sotono. J.b.m. i cara i njegovo govno od domovine, u kojo on i njegova svita neumjerenu jedu, piju, putuju, zabavljaju se, a sirotinja jedva sastavlja kraj s krajem, živeći u uvjetima nedostojnim čovjeka.
- Budalo jedna. Sirotinja u dobroj mjeri, u skladu s mogućnostima, također ždere, pije, bludniči. Da su na vlasti ne bi bili ništa bolji od presvijetlog cara.
- Da je car neki poštenjak iz sirotinje, sve bi bilo bolje.
- O, naivna budaletino. Takav ne bi vladao ni godinu dana, a već bi ga rulja, željna razvratnosti, smaknula. Shvati, car će zauvijek ostati zapisan u povijesti, skupa sa svojom svitom i ljubavnicama, a ti, da bi ušao u povijest, moraš dati svoj bijedni beskorisni život.
- Marš u p.z.u. materinu, Sotono. Ne dam život za tebe strvinare, a za povijest mi se fućka.
- Dobro, bijedna gnjido. Svoj život moraš dati pa ako nećeš za cara daj ga, s blaženim izrazom lica, za kralja i otadžbinu.
- Jebe se meni za kralja, otadžbinu i takvu historiju. Neka njih u povijesti, ja bih još malo poživio ma makar bio bezvrijedni mali crv. Bolje i kao mali beznačajni čovjek ući u nebesko kraljevstvo nego ...
Začuh strašne krike, grmljavinu ...
- Apagge, apage - vrišti Sotona. - Apage, napasti.
- Što kričiš, konju. Probi mi uši.
- Ah, pusti. Što ću ja s tobom, crni Branko. Neć ...
- Još nisam posve pocrnio poput tebe, napasniče.
- Dobro. Dobro. Nećeš se žrtvovati za cara, kralja, ali ja znam za koge ćeš s ponosom dati život.
- Za koga? - oprezno upitah.
Ako ponudi voljenu majku, braću, sestru, nekolicinu prijatelja, curu, nema se tu što premišljati. Bit će mi teško otići, ali ako treba, dajem život za meni drage ljude.
- Krivo si pomislio - prokletnik mi je čitao misli. - Valja dati život za poglavnika i njihov ustaški pokret, koji su donijeli Hrvatima državu nakon toliko godina.
- J.b.š. državu koja je mogla u potpunosti kontrolirati teritorij koji se vidi s vrha zagrebačke katedrale. Osim toga taj tip i njegove pristaše ubile su na hiljade nevinih ljudi. Da ne duljim, ne dam ništa za njega i njegove.
- Ajoj, Branko, moj Branko.
- Nisam tvoj napasniče.
- Nezahvalniče! Propustio si već tri šanse da kao bijednik uđeš u povijest, ali, eto, nešti si mi simpatičan pa ti nudim i četvrtu priliku.
- Ne želim je. Prestani s ponudama jer ću te inače poslati u pet p.z. materini.
- Pošalji, ali moje je da nudim.
- Bolje nemoj, gade.
- Ako ne želiš dati svoj mali, nikome zanimljiv život, za cara, kralja, poglavnika, možda ćeš za maršala.
- Ni slučajno.
- Ali tvoja je obitelj u samoupravljanju solidno živjela. Radna mjesta bila su sigurna, zdravstvena i socijalna zaštita dobre, u penziju se išlo rano. Hajde, daj život za maršala.
- Bilo bi divno da radnici imaju ista prava kao u samoupravljanju, ali ne dam život za maršala. On i njegovi partizani odgovorni su za smrt hiljada ljudi razliličitih nacionalnosti i vjerskih opredjeljenja po okončanju Drugog svjetskog rata. I nije opravdanje da su neki od pobijenih radili još veća zvjerstva za trajanja rada kad su za to imali priliku. Civile nije trebalo dirati, a zločincima je trebalo suditi. Zato ne dam život ni za maršala. Apage, Satano.
- Nećeš se ti meme tako lako riješiti. Nudim petu priliku.
- Odbij, dosta. Mani se ćorava posla.
- A ne, ne. Nisi htio dati svoj bezvrijedni život za cara, kralja, poglavnika, maršala, a sada ti nudim da ga daš za generala i njegove. Konačno, uz pomoć njega i njegove stranke došla je napokon hrvatska država, sloboda i demokracija.
- Sačuvaj me Bože ...
- Ne spominji njega kada sa mnom razgovaraš, Branko.
- Boga volim, a ti si napasno đubre. Pusti generala i njegovu slobodu i demokraciju, a država bi došla i bez njega. Sotono, je li ostala čitava i jedna višenacionalna socijalistička država?
- J..o.e, nije. Ipak, general je veliki čovjek, mogao bi dati život za njega.
- Mogao bi u k.r.u. Ni on ne bi položio svoj život za mene pa smo kvit. Nego, opet ti velim, marš u p.č.u materinu. Ostavi me konačno na miru.
- Ne, još ne, Branko.
- Što sad hoćeš?
- Tvoj život.
- Ne dam ga.
- Dat ćeš ga kad čuješ moju novu ponudu.
- Ne zanima me.
- Ipak. Na čelu države je već drugi predsjednik koji nije ni car ni kralj, poglavnik, maršal, general već demokrat. Mogao bi u to ime dati svoj životuljak.
- Ne kažem da ovaj nije demokrat, ali je i on u krajnjem slučaju poslušnik, svjesni ili nesvjesni, Svjetske banke, MMF-a, bonitetskih agencija, koji su bijedne sluge svjetskog krupnog kapitala. Zato ne dajem ni za kojeg vladara, političara, krupnog kapitalistu, ni svoj nokat, a kamoli život. Svi oni nude malom čovjeku veću ili manju bijedu, pa me se kloni skupa s njima.
- Branko, ludi Branko. Ti voliš žene, ne možeš me prevariti.
- Pa što onda?
- Imam ponudu.
- Reci.
- Ima jedno mjesto u svemiru gdje su žene daleko ljepše, strasnije, vjernije i bolje od žena na tvojoj maloj planeti. Ako položiš život za bilo koju ponuđenu opciju odvest ću te na tu planetu i darovati pet takvih predivnih stvorenja da s njima uživaš 5 godina do konačne smrti.
- Sotono, hvala na ponudi, ali ja bih ipak još malo ševio ovozemaljske žene.
- Budaletino jedna. Da znaš, sada ću ti uzeti tvoj bijedni život i ništa nećeš dobiti zauzvrat. Nezahvalniče! Malo sam kome nudio toliko kao tebi, a ti sve odbijaš.
- Bitango! Marš u p.z.u materinu - vrisnuh.
- Ništa ne pomaže, uzimam ti život.
- Uzimaš ti mudo labudovo, a ne moj život, smradu.
- Uzimam!
- Nikada.
- Možda se tome protivi Gospodin.
- Ja sam jači.
- Nisi.
- Sad ću te nožem.
- Aaah!
Strašna buka, lom. Mrkli mrak. Poskočih na krevetu poput ranjenog tigra. Sjedoh, okupan znojem, na rub kreveta s rukama položenim na lice. Nakon pune minute usudih se pogledati. Poznata soba, namještaj, tepih. Kakvo olakšanje. Pa ja nisam u paklu nego u svojoj spavaćoj sobi. Čuh kucanje na vratima. Javi se uvijek brižna majka:
- Sine Branko, je li sve u redu?
- Jest, mama. San, samo ružan san.
- Dobro. Spavaj, sine, još je rano.
- Hoću, mama.
Cijeli sam taj dan zujio kao bumbar. Nimalo ugodan susret sa Sotonom i njegovim zahtjevima, makra i u snu, sjebao bi i čvršće ljude od mene. Tješila me jedino činjenica da ću se večeras naći s mojom curom Martom. Ona je tek završila gimnaziju i nada se nekakvom poslu, budući joj se obitelj nije obogatila u tranzicijskom sranju (za većinu naroda), pa joj nije mogla platiti daljnje školovanje, iako je bila odlična učenica. Odlični, a siromašni učenici stop, a loši ili umjetno dobri (mito) naprijed. I onda se netko čudi što nam na tržište nakon fakulteta dolaze uglavnom poluproizvodi, a ne kvalitetna inteligencija. Marta je bila baš cura po mom ukusu. Ne, nikako nije bila visoka i štrkljava. Usput, jebe mi se za one koji pokušavaju i uspijevaju većini ljudi nametati pojam ženske ljepote. Da prostite, je j.b.m ja nikakve apstraktne pojmove nego sasvim konkretne žene. Od dugih nogu draže mi je lijepa, obla, može i poveća slatka ženska guza. Briga me što se nekom bogatom pizdunu diže kita samo na duge i štrkljave. Ne mora biti plavuša, sasvim su mi dobre i ostale boje kose. Mršavice nemaju nikakvu prednost pored punašnim. Draže su mi čvrste prirodne dojke broj 3, nego silikonska osmica. Više volim normalne nego velike umjetne trepavice, više prirodne obraze i usne od silikonskih. Samo sam jedanput u životu imao posla sa silikonskim sisama. Sve je bilo u redu, uzbuđivale su, dok ih nisam dotaknuo. Trgao sam usne kao da sam dotaknuo plastičnu lutku. Škartirao sam prvom prilikom i prihvatio se druge na kojoj je sve bilo prirodno.
Uglavnom, Marta je jedva dosezala srednju visinu. Kosa kestenjasta, obrazi ovalni, obrve tanke, trepavice srednje veličine, prirodne. Noge srazmjerno duge u odnosu na visinu, a dojke male ali čvrste, a guza, eh, slatka neodoljiva guza. Kada ona odjene tijesne farmerice, gotovo svi muškarci, a bome i dosta žena, zaborave na nametnute teorije o ženskoj ljepoti. Marta je tako prirodna, neodoljiva, a ono đubre, Sotona, mi u snu nudi kobajagi prelijepu svemirku. Koji idiot.
...
Našli smo se na prostranom brodskom korzu. Došavši do kraja, do Save, zastao sam.
- Što ti je, Branko? - neodoljivim će glasom Marta.
- Mačkice, večeras si posebno privlačna.
- Ma hajde!
- Ozbiljno.
- Dokaži.
- Obrazi su ti tako obli, lijepi, mladenački. Uh.
Zgrabih je čvrsto i više puta je strastveno poljubih u obraze.
- Zar te samo oni privlače - kao razočarano će ona.
- Sve na tebi me ludo privlači.
- Zar sve?
- Nemoj me izazivati i tjerati da te ovdje pred svijetom počnem svuda ljubiti.
- Hi, hi, ha - dovoljno si lud da to i učiniš.
- Imam prijedlog.
- Reci.
- Prošetat ćemo kejom, onda piće u jednom od ovih kafiča, pa na Poloj.
- Što ćemo na Poloju - pravila se Marta nevješta.
- Hoću da te mazim svuda po tijelu.
- Bezobrazniče.
Kako predložih tako je i bilo. Parkirao sam auto u šumici na Poloju. Za divno čudo bilo je malo parova u automobilima. Valjda su parovi našli komotnije mjesto za određene gimnastičke aktivnosti. Najbliži je auto udaljen preko 100 metara. Divota! Mogli smo se posvetiti uživanju. I uživali smo. Itekako uživali. Skinuli smo se potpuno goli i mazili strasno, ludo, požudno preko pola sata. Ono što se često viđa u naročito američkim, ali i inim, filmovima, je čista kamilica u odnosu na našu uzajamnu posvećenost. U takvim filmovima strahovita strast i požuda dođu učas. Parovi se skidaju munjevito, ne mogu izdržati dok se ne spoje. Spoje se, par zamaha i ona kriči od slasti. Kao svršila je desetak puta. Od početka skidanja do "svršavanja" puna minuta. Na moju preporuku, u ljubavnoj strasnoj igri, Marta je duže skidala svoje tijesne gaćice.
Ili režiser nema pojma što je pravi seks, što je manje vjerovatno, ili su razlozi praktične prirode. Film traje oko 90 minuta, a režiser za seks ima vremena minutu. Kako bilo moja partnerica i ja potrošili smo samo na zagrijavanje prije svečanosti spajanja, preko pola sata, što bi oduzelo skoro pola filma. Neće mi valjda kojekakvi pizduni određivati tempo i dužini bilo čega, a kamo li tako svete stvari kao što je seks s meni dragom ženom. Ašik sam i meraklija. Kada jedem uživam u svakom zalogaju, kada pijem uživam u svakom gutljaju, a, bome, i kada seksam uživam u svakoj sekundi. Nema mjesta nikakvoj žurbi. Statistika kaže da dosta žena i umre, a ne upozna ljepotu orgazma. Razlog tomu je ponekad stidljivost iz religijskih i inih pobuda, nekad naslijeđe, ponekad se žene zbog ogromnih egzistencijalnih briga ne mogu dovoljno opustiti, ali ni jednoj ženi ne bi trebali biti uzor takvi usrani filmovi, a ni pornići u kojima ponižene žene dahtanjem samo (loše) glume orgazam. Takvi siloviti, tobože mačo, tipovi, koji sve obave za 1 minutu nisu nikakvi, a kamo li veliki ljubavnici. Silno žure jer se iz podsvijesti boje da će im u odsutnom trenutku pasti kita, baš kao i porno glumci koji munjevito mijenjaju položaj da bi zadržali erekciju. Pravi ljubavinici mogu dugo zadržati erekciju, ne žureći nikud na ushit svoje partnerice, koja ne mora glumiti nego uživa u orgazmima.
No, vratimo se mi priči. Kada smo se dobrano izmazili ona reče.
- Uzmi me, ali pažljivo, još sam djevica.
- Kada ti je bila menstruacija?
- Jučer prestala.
- Divota. Ne moram navlačiti ono čudo.
- Kakvo čudo?
- Kondom!
- Ne trebaš. Ovulacija mi je točno polovicom ciklusa.
- Dobro. Daleko je to.
I što ću. Uzeh je. Pažljivo, obzirno, uvažavajuće, gospodski, ne divljački. Međutim, nije bilo lako. Jedva sam uspio kontrolirati divlju navalu strasti. Volio sam je, a imala je nevjerojatno privlačno tijelo.
Bio sam dovoljno priseban da smo sve obavili u autu i tako izbjegli najezdu strašnih komaraca, koji bi u slučaju rada na otvorenom izvršili agresiju na naša tijela. Sjećam se da je u trenutku spajanja naših tijela s auto radio prijemnika dopirao tihi zvuk pjesme od Beatlesa "Let it be". Uh, prava melodija za naše gimnastičke aktivnosti.
Kada je sve bilo gotovo reče tiho:
- Bio si uistinu pažljiv. U početku me malo boljelo, ali bilo je i slasti. Drago mi je što si me ti učinio ženom.
Nisam smio reći da je i meni drago što mi je takva ljepotica prvome poklonila svoje predivno tijelo. Samo rekoh:
- Drago mi je što si uživala.
...
Sutradan našao sam se Martom opet na Korzu. Sjelo smo u jedan od kafića da popijemo hladno osvježavajuće piće (ja pivo, ona gusti sok), pa na Poloj raditi slatku gimnastiku. Možda mi se to samo učinilo, ali se Marta rascvjetala u prelijepi cvijet. Da nije ono sinoć razlog tome? Dok smo ispijali piće, naišao je jedan vrlo visoki, snažni mladić od svojih 25 godina. Blago se naklonio Marti i gotovo ženskastim glasom pozdravio:
- Bog, Marta.
- Bok, Lovro.
Ne skidajući pogled s Marte muškarac sa ženskim glasom se udalji.
- Fuj, kakav odvratan tip - ne izdržah da kažem.
- Zašto?
- Imao sam s njim prije godinu dana gadan okršaj.
- Kakav?
- Ne bih o tome. Tiče se moje obitelji.
...
Nemam ništa protiv homoseksualaca ako se drže što dalje od mene po pitanju njihove seksualne orijentacije. Nijedan moj prijatelj nije homić, a da je to bi i ostao pod uvjetom da me ne dodirne kao seksualni objekt. Kad bih morao na nesreću, birati poljubiti u usne najljepšeg muškarca na svijetu ili najružniju ženu na svijetu, odabrao bih ženu. Da sam glumac i da režiser traži da glumim homoseksualca, jer tako nalaže scenarij, morao bih angažirati dublera ili potražiti drugog glumca.
Takav sam, tvrdi heteroseksualac i ne pada mi ni na kraj pameti biti drukčiji radi kojekakvih udruga i političara. Prije samo 50 godina, psihijatri su govorili da su homoseksualci bolesnici, političari su to prihvaćali, a udruge su mudro šutjele. Tko zna što će psihijatri govoriti za 50 godina, političari amenovati, a udruge se zalagati. Izgleda da se to mijenja poput... Homoseksualcima želim svu sreću svijeta, ali ni oni nemaju pravo zavoditi one koji to nisu, radi zaštite seksualne orijentacije nas velike većine. Tko tvrdi drukčije odvratni je licemjer i obični serator.
Često sam okružen ženama s lijepim grudima i slatkim guzama. Imam li ja pravo kao heteroseksualac iz čista mira početi te žene dirati po tijelu? Naravno da nemam bez njihovog dopuštenja. E, tako i homoseksualci nemaju pravo dirati po tijelu muškarce heteroseksualce. Ako ih pipnu pa dobiju po pljuci, sami su si krivi, baš kao što bih i ja bio kriv da me odalamižena koju sam pomilkio po guzi bez njene dozvole. Čini mi se, volio bih da riješim, kada bih ja pomilovao ženu po guzi bez njene dozvole i dobio šamarčinu, udruge i neki političari bi vrisnuli na mene. U redu, bili bi u pravu. Ali, u suprotnom, da mene na ulici pomiluje neki homoseksualac i dobije po labrnji, udruge i neki političari opet bi vrisnuli, pogađate, ne na homoseksualce nego na mene. U prvom slučaju bio bih kriv, primitivac i nasilnik, što milkim ženu bez njene privole, briga bi ih bilo za čušku. U drugom slučaju bio bih kriv, dviljak i redikul, što udaram šljagu homoseksualcu jer on, jadan, samo ispoljava svoju seksualnu orijentaciju. Ovaj puta bilo bi ih briga što me muškarac bez moje dozvole dirao. I gdje je tu ravnopravnost? Uvijek su krivi, zbog ovog ili onog, muški heteroseksualci. Za mene žene imaju lijepe, slatke guze, a m muškarci odvratne guzičurine. Tako mislim sada i mislit ću tako dok postojim. Kod homoseksualaca je obrnuto i to je njihova stvar. Samo, zašto bi oni bili napredni, a ja i meni slični nazadni? I ne slažem se da svi ljudi imaju pravo ispoljavati svoje seksualne sklonosti, kako priglupe govore neki iz udruga i poneki političar. Jer da imaju onda bi to uradili pedofili, nekrofili, ljubitelji seksa sa životinjama i ini nastrani ljudi. Takvi se ljudi trebaju liječiti u nadležnim ustanovama, a ne marširati. Ipak, da u nekoj državi koja sebe smatra demokratskom, neki pripadnici tih nastanih ljudi organiziraju marš ulicama nekog grada, našao bi se neki mahnit član neke udruge ili političar, koji bi ustao u obranu prava na različitost tih ljudi, a protivnike takvih marševa bi nazivali nazadnjacima. Ona ja po tom pitanju spadam u čvrste nazadnjake.
Ovo sve pričam zbog toga što Lovro ima ženskast glas, ali ne, nije homoseksualac. Potencijalni je pedofil. Prije godinu dana moja sestrica Monika, meni tako draga, imala je 14 godina. Bila je veoma lijepa ni žena ni djevojčica. Jednog mi se dana požalila da je oko školo salijeće jedan visoki snažni mladi čovjek ženskasta glasa. Samo sam kazao:
- Dobro šti si mi to rekla. Ne brini se. Tvoj će braco to riješiti.
- Hvala ti, braco - vedro zazvoni njezin tako dragi glasić.
Već sutradan sam se, poput tajnog agenta, pritajio iza jednog debelog drveta u blizini škole. Nekoliko minuta prije kraja sata ugledah Lovru. Parkirao je skupocjeni automobil u blizini i čekao. Vreba naivne djevojčice. E, ovaj puta ćeš obrati bostan, đubre, pomislih. Zazvoni zvono i uskoro eto djece. Onda se pojavila moja sestrica Monika u pratnji prijateljice. Dvoje djece nezrele za život, pogotovo za seks. Osjetih odvratnost prema Lovri i njemu sličnim opakim bolesnicima.
- Ljepotice, - začu se odvratni ženskasti Lovrin glas - hoćete da vas provozam?
Monika produži dalje, prijateljica zasta buljeći u autinu. Ali, eto ti mene. Đubre Lovro, vidjevši me, problijedi, upali vozilo i htjede krenuti. Nije mogao jer stadoh ispred auta. Od straha nije se dosjetio rikverca.
- Braco, baš lijepo što si naišao - zacvrkuta Monika i poljubi me u obraz.
- Seko, hajde ti s kolegicom. Ja ću malo popričati s ovim tipom.
One odoše, a ja se obratih Lovri glasom koji je potsjećao na lomljenje stakla:
- Gade jedan, misliš ako si bogat da smiješ uznemiravati djevojčice.
Lovro je bio 5 cm viši od mene i dobrih deset kilograma teži i da je pravo muško imao bih problema da ga dobro nalemam. Ali on je bio ženskasti pizdun koji mlati slabije, a boji se onih kojih nastupaju tvrdo i odlučno.
- Ne pretjeruj, Branko, samo sam curice htio malo provozati u novom autu.
- Marš, odvratna huljo. Vozaj svoje drolje, a ne naivne curice. Ako čujem još samo jednom od svoje seke da si joj dosađivao, radit će šake.
- Znam ja zakon, glupi romantičaru. One imaj 14 godina i da ih netko povali ne bi odgovarao pred zakonom.
- J.b. te takav zakon
- Neće se završiti na ovome.
- Bolje za tebe da završi.
Mlad jesam i relativno neiskusan, ali kada vidim odvratne tipove poput Lovre i sjetim se cjelokupne povijesti, pada mi na pamet da sa čovječanstvom, od početka do danas, do čopora do interneta, vladali uglavnom (95%) raznovrsni tirani, diktatori, ubojice, kojima je Sotona bio (ne verbalno nego konkretno) puno bliži od Boga. Pod ovom ili onom ideologijom, ili jednostavno upotrebom gole sile, činili su sve da oni oslobođeni fizičkog rada uživaju u filozofiranju i svim ovozemaljskim slastima. Neka se većina naroda bavi s više ili manje teškim i dosadnim radom radi gole egzistencije, neka pati, kuka, stenje, ogovara, neka se međusobno kolju, pljuju, gaze, mi, odabarana (od koga?) elita nećemo im uzimati većinu što imaju i stvaraju. Novac, zlato, vile, najbolje aute, plovila, avione, helikoptere, kućerine, bazene ... J.b.t. ćemo im žene, sestre, kćeri (pederi sinove), unuke, koga hoćemo.
I, ne pomažu tu nikakve revolucije, jer kad revolucionari dođu na vlast budu podjednako okrutni tirani (čast izuzecima koji potvrđuju pravilo) ako i njihovi prethodnici. Jedino bi mogla pomoći prosvjećenost naroda, ali to naravno, bogataši i njihove sluge (piskarala, "znanstvenici", informatori i ini) znaju pa čine sve da zavode, zalude i zabave lakovjerni narod. Bacaju kosti narodu da se oko njih glože. Daju odvratne emisije i serije na televiziji i internetu, kako bi narod živio virtualni, a ne vlastiti život. Organiziraju spektakularne sportske ili glazbene priredbe, koje odvlače pažnju narodu od stvarnog grubog života. Volej Modrića, pobjeda Kostelića u slalomu ili nastup nekog pjevača odnosno pjevačice vrijedi puno, a što on (građanin) skapava od neimaštine ne vrijedi ništa. Radije će uski krug sportaša, glumaca, pjevača platiti bezobrazno puno, nego velikoj većini naroda dati dovoljno za pristojan život. Sportaši, glumci, pjevači, zabavljaju njih i narod,a i financijski je neusporedivo isplativije. E, pa narode, uživajte u tome što bogataši uživaju, a vi stežite remenje. Dobit će te pohvale od čelnika MMF-a, Svjetske banke, bonitetskih kuća, koji imaju ogromne prihode na koje ne plaćaju porez i usput za vaš novac j.b. prostitutke, a od vas traže da uredno na svaku lipu platite porez.
Mi, ogromna većina čovječanstva, na ovom svijetu postojimo uglavnom zato da bi omogućili malom broju parazita da beskrajno uživaju usvim slastima, u svim sokovima života. I da ne zaboravim. Tržište uistinu ovisi o ponudi i potražnji, međutim, bogataši spektakularno, preko svojih plaćenika, o kojima sam već govorio, mogu utjecati i na ponudu i na potražnju. Naravno, ne zbog narodnog prosperiteta nego zbog vlastitog što većeg bogaćenja. Švicarski franak gore dole, cijena nafte gore, dole, cijena zlata gore dole. Samo naivac može misliti, unatoč ekonomskim teorijama i teoretičarima, da je to samo spontani proces tržišnih sila.
Uzevši sve to u obzir nisam htio tabati Lovru. Smislio sam bolji način da mu se osvetim. U načelu sam protiv osvete ali kada pomislim da bi ruke ovog odvratnog tipa mogle biti na tijelu mladih, nevinih i neiskusnih djevojaka, skoro djevojčica, spopade me bijes. Bolje da bijes iskalim na način kako sam smislio nego da prljam ruke lemajući ga.
Da bih plan mogao sprovesti angažirao samo poznanika Petra. On nije bio niti dobar ni loš, ni lijep ni ružan. Više je živio virtualni život nego svoj vlastiti. Od svega je najviše volio spletke i podmetanja, pogotovo ako bi time naljutio bogataše, koje je mrzio, ali im i bio zavidan što on nije bogat kao oni. Uglavnom, od tog lajavca sam čuo da Lovro ima pet ljubavnica, od kojih traži vjernost inače će pasti u njegovu nemilost. (Neće im davati lovu za lagodna život). Pri samoj pomisli da još netko gura tamo gdje on gura toliko bi se razbjesnio da bi postao impotentan.
Četiri žene su se toga držale, međutim, najljepša od njih, Slavica, osim novca voljela je i muškarce koji su bili obdareni, hm, hajdemo reći, u muškosti. Kad već govorim o obdarenosti i muškosti moram se vratiti u pubertet, doba kada sam izrastao iz dječaka u muškarca. Jednom prilikom odlučio sam, a koji dečkić to nije, osim licemjera, koji to nisu radili samo na riječima i ponekog uistinu više svetog nego grešnog momčića, izmjeriti mu dužinu 18,5 cm. Odavno već nisam u pubertetu, aktivno koristim muškost, zaboravio sam na mjerenje sve do neki dan kada sam u novinama pročitao rezultate zanimljivog istraživanja. I, licemjeri, nemojte istraživače smatrati za znanstvenike, a mene koji samo prenosim njihove rezultate, sotonizirati. Pišu istraživači da u prosjeku najduže penise imaju afrički crnci 18 cm, u Europi Mađari 16 cm, a hvalisavi Srbi i Hrvati 15 cm. I mogu vam reći, kada sam to pročitao da mi je bilo drago, unatoč priči da je tehnika sve, a kvantiteta gotovo ništa. Dobro. Ipak, vratimo se priči. Kako bi preslatka Slavica naišla na takvog varala je napuhanog Lovru. Svaka čast Lovri i njegovoj lovi ali ona si nije mogla pomoći. Uostalom i on je nju varao. Rekao sam spletkaru Petru da mi dogovori susret sa Slavicom što je on učinio sa zadovoljstvom.
Jedne subote, kada je Lovro odlučio provesti noć s jednom od ljubavnica, pozvala me je Slavica preko Petra kod sebe u lijepo namješteni stan, koji je, naravno, plaćao Lovro. Kada me je ugledala na vratima stana prezrivo me je pogledala. Nakon popijene kave i čaše hladnog piva otvoreno je rekla:
- Ne vjerujem da takav žgoljavi usukani tip može biti obdaren. Petar kaže 20 cm, a ja ne vjerujem u više od 14 cm. Imam ja oko za te stvari. O, Petre, crni, najcrnji Petre. Što sam zgriješila da me se ovako kažnjava. Jadna ja. Očekivala sam ogromnog stasitog macana, a ono žgoljo. Petre, ako si me za.e.b.o. teško tebi. A ti, žgoljo, ako si neobdaren dobit ćeš nogom u guzicu. Poslat ću Petra i tebe u sto materini. Razumiješ?!
- Naravno, ljepotice.
Ona se je rezignirana brže svukla od mene. S gadljivim izrazom lica radoznalo je zurila u moje međunožje. Kad sam ugledao njezino predivno tijelo priroda je učinila svoje. Kada ga je ugledala oči joj se raširiše poput fildžana. Slatko procvrkutala:
- Ohohoho, ohoho, ohoho. Izvini, žgoljo, pogriješila sam što se tiče obdarenosti. Još da znaš s tom oklagijom baratati bit će divno.
Ona ga radoznalo pipnu. Vrisnu:
- Kao kamen. Mljac! Odkud samo takvom žgolji takva batina.
Proveli smo burnu noć punu seksa, silovite strasti, požude. Ujutro mi reče:
- Imala sam posla s ogromnim ljudima, divovima. Oduvijek sam mislila da ogromni muškarci imaju i ogromne kite. Baš sam bila glupača. Sada vidim da sam bila u zabludi. Sve si ih nadmašio i u kvaliteti i u kvantiteti. Eh, kada bi se moglo spojiti neke tvoje i neke Lovrine kvalitete u jednog čovjeka, ne bih nikada poželjela drugog.
- J.b. te Lovro. Ne spominji toga gada preda mnom.
- Njegova lova i tvoja seksualna umjetnost zadovoljili bi svaku ženu.
- Slavice, nisu sve žene kao ti.
- Kako?
- Nekim, ne rijetkim ženama, nije važan novac, niti dužina i tvrdoća penisa, ni seksualna nadarenost partnera.
- Licemjerke? Ne mogu doći do pravih muškaraca pa se moraju zadovoljiti onim što ostane.
- Nisu one licemjerne. Jednostavno žele skladan obiteljski život pun ljubavi i razumijevanja.
- Takve, ako ih ima, prezirem.
- A vidić ja ih duboko cijenim i poštivam.
- Šta onda j.b.š mene a ne njih.
- Kada naletim na takvu odmah ću je ženiti. Nego, gledaš li američke filmove?
- Gledam, ali kakve to veze ima?
- Ima, ima. Koliko samo puta u tim filmovima žene vele da su poševile muškarce.
- Ha, ha, ha. Kakve glupače. Žene nemaju k.r.c. i ne mogu ševiti muškarce. Samo mogu biti od njih po.j.b.n.e. Sretne su one koje su u ševi u uživanju ravnopravne.
- Vidiš, po ovom pitanju se slažem s tobom.
- Hajde i da se mi u nečemu, osim seksa, slažemo. A, ne misli da sam zaboravila. J.b.e te licemjerne čistunke. Da nisi ovako dobar u krevetu ne bih više htjela ni čuti za tebe.
- Nisi valjda ljubomorna.
- Naravno da nisam. Samo me one nerviraju. Nego, žgoljo, živjela seksualna revolucija. Da nema nje ja bih bila nazadna i ne bih ovoliko uživala.
- Seksualna revolucija je obično govno, naročito za žene.
- Što?
- Govno!
- Ti si lud. Oslobodila je nas žene srednjovjekovne zaost...
- Je li tako?
- Naravno.
- E, vidiš, nije. Kada se graja, licemjerstvo i ostala sranja ogole do kosti, seksualna revolucija se svodi na reduciranje žene na seksualni objekt, za kojim naročito bogati posežu kada i koliko hoće. U redu. Nešto ušičare i ostali, ali kajmak (najviše i najljepše žene koje izabiru lakši put) ubiru bogataši. Bogataši troše takve žene kad i koliko hoće, a preko svojih slugu na filmu, tv, internetu, tisku, radiju, uče jadnice da one troše bogataše. Hajde, reci, kako može biti trošen onaj koji je bogat i koji ševi kad i koliko hoće lake žene, te ih onda nabije nogom u guzicu, kada ih se zasiti.
- Žgoljo, znam što hoćeš reći. Lovro j.b. osim mene još nekoliko svojih stalnih ljubavnica. Slažem se da on nas troši, ali za razliku od onih drugih glupača, koje su mu vjerne, ja se ševim povremeno i s drugim muškarcima. Čak u ovoj ševi s tobom uživam više od tebe, jer dok ti svršiš jednom ja imam nekoliko orgazama. S onim mufljuzom još nisam imala orgazam. On se uspali, uturi, svrši. Sve je gotovo za minutu, dvije. Ti činiš sve da nas oboje što duže i što više uživamo u svakom dodiru. Ja činim isto i briga me za teorije.
- Hvala, ljepotice. Dosta žena, a i neke udruge, koje tko zna tko i zašto financira, često baš ti bogataši, ne shvaćaju da su žene seksualni objetk i lovina besramnim gadovima ili još gore, radi novca, shvaćaju, ali šute. I što je najgore, pokušavaju odvratnim emisijama na televiziji ili internetu privuči što više naivnih žena da bi imućni imali bolji izbor. Hoćeš da ti ispričam istinitu kratku priču ovome u prilog.
- Znaš pričati ali da ne znaš j.b.t to ti kod mene ne bi prošlo. Pričaj - mazno će Slavica posluživši nas kavom.
- Bio sam na ljetovanju u Zadru. Sparno je poslijepodne. Do podne sam na kratko bio na kupanju kod hotela Kolovare. Sjedim sam u dnevnom boravku i srčem kavu. Domaćin je s obitelji otišao na kupanje u obližnje Sukošane. Odjednom čujem kako jedna radoznala bakica penzionerka, susjeda mojih domaćina, pita susjeda, mlađeg čovjeka od tridesetak godina:
"Susjed, vi s posla?"
"A, evo, gotovo je. Krepah od vrućine."
"Ne vidim vam dicu" - frfljala je dokona umirovljenica.
"Otišla materi na otok. Ovu sedmicu ona je na redu."
"Težak je takav život."
"E, je, a ća mogu."
"Tješite se, niste jedini. Evo, u Zagorju, jedna moja znanica mi veli da je njena kći bez ikakva razloga ostavila supruga i troje djece. Nema danas morala."
"A ća je mojoj falilo? Da san joj sve, a opet nisan valja. U zadnjih nekoliko mjeseci brak mi je bia pakao. U slobodno vrime žena mi je stalno visila na internetu. Marlboro, viski, surfanje. Nikada do tada nije išla na službeni put, a onda malo-malo pa na put. Bilo mi sumnjivo pa sam je jednom pratio. Ušla je u hotel s jednim odvratnim tipom. Kada sam banuo u sobu, susjeda, da prostite, upravo je svoj prutić, uzgred daleko manje moćan od moga, turio u njezinu stražnjicu. Ja sam, susjeda, pravo muško, guram samo tamo gdje je odredila priroda."
"Fuj, fuj" - planu penzionerka.
"Zamislite, ona se naljutila na mene. Ća ja imam nju pratiti. Di je povirenje. Kako mogu ući bez kucanja. Drugim ričima, triba san se pravit blesav i trpit njen kurvaluk. Sutradan je otišla kod svojih na otok ne pogledavši dicu. Njeni za sve okriviše mene, pa san ih posla u p.z.u materinu. Kasnija san doznao od recepcionerke hotela da je to neki bogataš iz Splita, koji preko interneta nalazi takve budaletine kao moja bivša, pa ih onda kara dok mu se hoće, a onda ih ostavlja. One jadnice misle da će taj gad baš zbog njih osvatiti svoju lijepu i bogatu ženu. Kad ostavi ovu moju bivšu glupaču neka ostane živit kod svojih na otoku."
"Jadni vi, susjed."
Eto draga moja, čovjek, po svemu izgleda pošten, n.j.b.o zbog bogatuna.
- Tu ima istine, ali što meni fali? Imam financijera Lovru i j.b.č. tebe.
- Ali, Slavice, da sam slab ljubavnik bi li tako govorila?
- Naravno da ne bih. Šutnila bih te nogom u guzicu i našla drugog.
- Neke žene, moram reći glupače, pa neka me napadnu pojedine licemjerne udruge, koje poneda više brige vode o pravima prostitutki nego divnih žena, koje mlate muževi, koje samo gledaju da one uz malo truda što bolje žive, lijepe se za bogate, tobože velike ljubavinke i kada se s njima poseksaju bivaju razočarane. Ti bogataši su mahom bahati egoisti koji misle samo na zadovoljavanje soje pohote i strasti i briga ih za ženu i njena maštanja, želje, potrebe, snove. Evo, recimo ti.
- Ma, šta ja?
- Kad te seksa Lovro ti glumiš orgazam, a kada te ja poševim predeš kao dobro nahranjena, napojena i pomažena mačkica.
- Tu si u pravu. Nego, žgoljo, ja bih malo da predem kao dobro nahranjena, napojena i pomažena mačkica. Želim da tvoj prutić bude što dulje između mojih nogu.
I što ću. Učinih joj po volji. Kasnije mi reče:
- Skoro sat vremena.
- Što sat?
- Mazili smo se skoro sat vremena. Divota. S Lovrom sve skupa traje 2-3 minute dok on svrši.
- Dobro, ljepotice, dobro.
Spremih se i uhvatih kvaku na izlaznim vratima.
- Ej, žgoljo - maznim će glasom Slavica.
- Što je sad opet? Moram ići. Nema više nježnosti.
- Hvala ti.
Vratih se i poljubih nježno u obraz. Prihvati i uzvrati u usne.
- De, de, pizdice moram stvarno ići.
- Dobro, kuronjo moj veličanstveni. Ipak još jednom: hvala ti.
- Zašto? - pravih se naivan.
- Prvi puta u životu osjećam se privilegiranom što sam žena. Potpuno sam ispunjena. Svi muškarci do sada su me ševili misleći samo na sebe i svoje zadovoljstvo. Ono što si mi ti pružio, znaš, nisam ni sanjala da takvo što postoji.
- Pošalji Lovru u p.z.u materinu i nađi nekog kao ja. Zdravo!
- Bok!
Našli smo se i dobro zabavili još desetak puta, a onda mi je jedne subote, dok smo u kafiću ispijali kavu, uznemireni Petar rekao:
- Jesi li čuo?
- Što?
- O Slavici.
- Zadnji puta bio sam s njom prije nekoliko dana.
- A od toga se dosta toga zbilo.
- Njen me život ne zanima osim kada se družimo.
- Ovo će te zanimati.
- Reci konačno.
- Pretučena je.
- Od koga?
- Zar ne slutiš?
- Nije ju valjda onaj gad Lovro tukao.
- Upravo on.
- Zašto?
- Načuo je da se šiša s drugima. Valjda mu je dojavila jedna gadura s ulaza zgrade u kojoj Slavica ima unajmljen stan. Susjedi su čuli kako urla: "Ja ti plaćam najamninu, odjeću, obuću, a drugi te j.b., droljo."
- Sam si rekao da on istovremeno ima 5 ljubavnica. Što ga briga ako se neka od njih, čekajući na red, p.o.b s drugim.
- Problem je u tome što on njih uzdržava, a ne obrnuto.
I tako, odustah od lijepe i poj.b.i.e Slavice. Ne zbog toga što sam se uplašio Lovre (njega bih najradije dobro nalupao), nego zbog toga da Slavica ne bi imala problema. Za nju bi bio spas vratiti se u roditeljski dom, ali izgleda, ona to ne kani učiniti. Posalo sam joj SMS da je najbolje da prekinemo, a ona je to nerado prihvatila.
Slavica nije mogla iz svoje kože. Rasna je žena, traži pravi seks što joj onaj napuhani Lovro niti može niti hoće pružiti. Spetljala se s nekim tipom, ali, na njenu žalost, podla susjetka, špijunka, javila je mobitelom Lovri da je muškarac u njegovom stanu sa Slavicom. Ovaj je odmah dojurio i zatekao iz u samom seksualnom činu. Oboje ih je pretukao. Slavici je puknuo film. Vratila se u roditeljski dom, nazvala je Lovru i konačno ga poslala u pet p.č. materini. Nedugo zatim se udala za jednog pristojnog momka, činovnika u županijskoj upravi.
Lovro je zapeo u financijske poteškoće pa se nije puno bunio. Morao je smanjiti broj svojih ljubavnica s 5 na tri.
...
Marta i ja provodili smo divne dane pune druženja, maženja, seksa. I onda kada sam joj htio ponuditi zaruke dogodilo se. Ekonomska kriza pokosila je i mene. Jednog tmurnog listopadnog dana smrknuti gazda mi reče da zbog smanjenog obima posla mora otpustiti dvoje radnika, a ja sam jedan od njih. Šutke sam to prihvatio. Čovjek mi je pošteno isplatio zarađeno i ja odoh na ulicu. Ja i milijuni drugih na ulicu, a kojekakvi licemjeri i jeb.v.j.t i s ogromnim plaćama organiziraju orgije na kojima se opijaju i ševe s mladim prostitutkama. Tko voli žene j.b. njih, a tko voli muškarce pr.i njih, i sve to za novac onih na koje vrište da trebaju štediti, a to je narod u mnogim državama svijeta. E, da mi je jedan takav ili njegov nalogodavac, milijarder, bio pri ruci kad mi je gazda rekao da sam višak. Prvo bih ga poslao u p.z.u materinu, a ako bi počeo srati zveknuo bih ga po labrnji.
Novost sam nekako rekao Marti, koja se snuždila, ali je majci to bilo mnogo teže reći. Njezino najstarije dijete, voljeni sin, hranitelj obitelji više ne radi. Mama Josipa, za mene svetica, naizgled je mirno primila vijest. Samo joj je nekoliko suza kanulo na oči. Srce mi se steglo. Zaškrgutao sam zubima. Da mi je tada netko spomenuo državu, domoljublje, stezanje remenja, strpljenje i da teret krize moramo svi ravnomjerno podnijeti, drmnio bih ga po prnjoki. Suze moje voljene majke vrijednije su mi od svih takvih patetičnih licemjernih tirada.
- Majko, vjeruj sinu, bit će sve u redu.
Sjetio sam se nedavnog susreta s prijateljem iz osnovne škole, Vjekoslavom, koji je s obitelji, prije desetak godina emigrirao u Kanadu. Uz kavu mi je predložio da dođem raditi u tu zemlju, a on će mi srediti sve potrebne papire. Ja idiot odustao. Razlog? Majka, braća, sesta, cura, prijatelji, domovina. Preko interneta sam odmah stupio u kontakt s Vjekoslavom, koji je obećao brzo srediti papire.
...
Bio sam jako mali pa se rata ne sjećam, međutim dobro se sjećam dana kad nas je otac napustio. Bilo je to nekoliko godina nakon vojnopolicijske akcije "Oluja". Pokupio je nešto svojih stvari, izljubio se s nama i otišao kod rodbine u Beograd. Sada to nije popularno, ali j.b. ga, ne volim lagati. Moja braća i ja, djeca smo iz miješanog braka. Otac Srbin, mati Hrvatica. Oboje rođeni u Slavonskom Brodu. Krštenim u kršćanskim crkvama. Katoličkoj i pravoslavnoj. Zašto bi zbog toga bilo gdje jedan roditelj bio podoban, drugi nepodoban. Je li evanđelje drugačije? NIje! Zove li se i kod jednih i kod drugih Božji sin Isus Krist? Zove ! Znači, nije problem u Bogu već u ljudima.
Kada je otac otišao mati nas je pokupila i odvela na krštenje u katoličku crkvu. Govorila je:
- Živimo u Brodu pa vas vodim krstiti u katoličku crkvu. Da živimo u Srbiji odvela bih vas u pravoslavnu. Sve za vaše dobro, voljena djeco moja.
Nama, djeci, bilo je potpuno svejedno u koju nas crkvu mati vodi krstiti. Ona je naša mati koja nas bezuvjetno voli i samo nam je to tada bilo važno.
Odmah kad su počela sranja otac je izgubio posao. Majka nekoliko godina kasnije. Da bi preživjeli mati je čistila nekoliko ulaza u zgradi, prala tuđe prozoe, peglala tuđi veš. E, i to je tranzicija, p.z.a joj li materina. Ako mi netko zamjeri na psovci, poželio bih mu da živi samo godinu dana onako kako smo mi živjeli godinama. Dakle, neka idu u materinu tranzicija, tajkuni, licemjerni političari, demagozi, lopovi, tirani i ostali lešinari, grobari malog čovjeka i njegovih snova. Nisam primijetio da je ijedna udruga ikada stala na stranu mučenica poput moje majke. Da se odala prostituciji i snimanju porno filmova, već bi se našlo članova raznovrsnih udruga, članova pojedinih partija i slično, koji bi stali u verbalnu obranu njenog prava na njezin život. Tek tada bi ti licemjeri bar na trenutak, primijetili njezinu i patnju njene obitelji. Tek tada bi vidjeli suze u očima njezine djece, koja nemaju ništa osim beskrajne ljubavi njihove majke. I naravno, iskoristili bi priliku da se nesretnicima slikaju. Više zbog svoje promocije, nego konkretne pomoći nesretnicima.
Majčin krvavi rad ne bi bio dovoljan da nam nisu pomagali majčini roditelji. Oni su godinama radili u inozemstvu i sada su uživali u zasluženim, za ovdašnje prilike, visokim mirovinama. Kada sam se zaposlio smanjili su pomoć za pola, ali smo unatoč tome nekako sastavljali kraj s krajem. Sada, kada sam izgubio posao već su najavili da će pomoć pojačati dokle god bude trebalo.
Dok sam čekao da Vjeko sredi papire sjeo sam u vlak i otišao kod oca u Beograd. On se sasvim dobro snašao, pa je znao o Božiću poslati majci određenu svotu novca. Roditelji se nisu službeno rastali. Majka je što se tiče seksa živjela poput svetice. Kada bi neka susjeda, uz kavu u stanu, predložila da prihvati neku od ponuda, koje su diskretno slali potencijalni ženici, ona bi energično prekidala takvu diskusiju.
- Ne. Nikako. Za mene postoji samo ova moja sveta obitelj. Kada se djeca požene čuvat ću njihovu djecu i u tome naći smisao života.
Lajava Katica, susjeda, jednom reče:
- Još si mlada da se odrekneš slasti seksa.
- Ta priča za mene je gotova - oštro je uzvratila mati i prešla na drugu temu.
Otac je živio sam, ali nisam siguran da je prakticirao celibat. Nisam mu, naravno, ništa zamjerao. Celibata se ne drže ni mnogi koji bi se trebali držati. Nisam licemjer. Muško je muško. Bolje da ima ljubavnicu nego da u tim godinama sam sebe zadovoljava. Ili još gore, da poveća izglede da dobije bolest prostate. Čuvši da se spremam u Kanadu, poželio mi je sretan put uz želju da se povremeno čujemo. Dao mi je i pristojnu svotu eura da se nađe za put. Vrativši se kući veći dio toga novca dao sam majci unatoč njezinom žestokom protivljenju.
- Mama, meni je ostatak novca dovoljan - prekinuo sam energično njeno protivljenje.
Nikada neću zaboraviti dan odlaska u Kanadu. Toliko me potreslo da sam htio zaurlati i poslati u tristo p.z. materini politiku, političare, licemjere, gulikože, lopuže, lažne patriote, a naročito velike bogataše. Nekome tko ovo čita čini se previše psujem, ali pitam takve je li to najveći grijeh i problem na ovom svijetu. Nije li bezbroj puta veći grijeh i problem kada mala količina (nekoliko posto) ljudi, služeći se lukavstvom, nasiljem, demagogijom i glupošću većine ljudi, satre većunu narodu obećavajući im upitni raj na onom svijetu, dok oni u isto vrijeme uživaju u sasvim konkretnom raju na zemlji.
Stoje poredani po veličini u hodniku majka, braća i seka i ridaju. Velim im:
- Pa ne idem u rat, nego u jednu bogatu, uređenu državu.
Badava! Suza suzu stiže. Kada već spomenuh rat ne bih htio gotovo u nijednom sudjelovati. Gotovo svaki rat se u biti vodi da bi bogati nasilnici bili što bogatiji, a većini naroda kako bude. U takvim sranjima ne mislim sudjelovati. Ne pada mi ni na kraj pameti da nakljukan kojekakvim parolama idem ubijati, paliti, silovati, zbog toga da bih poslije rata (ako ostanem živ i zdrav) bio govno i sluga moćnih i bogatih.
Izljubih obitelj i odlučnim korakom odoh u nepoznato. Kanada! O, koje lidivne, uređene zemlje. Posao sam odmah dobio i bolila je, da prostite, ona stvar poslodavca koje sam vjere i nacionalosti. Radio sam pošteno, pa je gazda to učio i na vrijeme plaćao. Kad sam ga upitao je li u Kanadi moguće, kao u nekim državama, da se radi, a nema plaće, čovjek me pogledao kao da sam malouman. Odmahnuo je rukom i rekao:
- Shit.
Od zarade sam jedan dio slao obitelji u Brod, jednim dijelom sam vraćao Vjeki dug, a treći sam ostavljao sebi. S Martom sam se dopisivao SMS-om, jer je jefitnije, jedno tri mjeseca, a onda je ona prestala da mi šalje poruke. Da bih ustanovio o čemu se radi porukom sam upitao Petra o čemu se radi. On mi je odgovorio da se moja Marta udaje za Lovru. Klela se u vječnu ljubav i odanost, a ode za mog neprijatelja. Prije polaska dogovorili smo se da ću ja, ada se malo sredim i prilagodim, poraditi na tome da joj pošaljem papire i platim put. Sada je to pogazila i udaje se, ni više ni manje, za mog "prijatelja". Gada sam spriječio da mi upropasti malodobnu seku, a on se osvećuje uzevši mi Martu. Što se tu može. Dad mi je bilo drago što sam, protivno nekim mišljenjima o suzdržanju od seksa prije braka, prvi ubrao taj divni Martin cvjetak. Da to nisam uradio, sad bi mi se gad smijao i okolo pričao da nisam muško. E, bome, neće mi se smijati. Istina, uzeo je ženu koju sam mislio oženiti, ali i ja sam uzeo ono što mi pripada i što mi je svojevremeno ponuđeno. Bio sam uvjeren da će Lovro nastaviti sa svojim stilom života. Formalno će biti u braku s Martom, a usput će imati i nekoliko ljubavnica. Ali, boli me briga. Sama je odabrala pa neka sada kusa tu juhu.
Uh, alaj sam se naroljao te večeri. Srećom bio je petak, a sutra neradna subota. Bio sam u nekom klubu blizu mog iznajmljenog stana. Već sam solidno ovladao enegleskim jezikom. Za stolom do mojega, u društvu su bile tri lijepe dame tridesetih godina. Dvije bjelkinje i jedna tamnoputa. Bijele su bile dugačke, mršave, blijede, malih sisa. Crnkinja je bila niža, kraće kovrčave kose, velikih očiju i sisa, debelih guzova. Još doknisam bio potpuno pijan primijetio sam da me tamnoputa Lily guta pogledom. Valjda su joj se sviđali žgoljavi tipovi poput mene.
Kako bilo, ne malo sam se iznenadio kad sam se ujutro probudio s tamnoputom krasoticom u mom krevetu. Oboje smo bili potpuno goli. Kad sam ugledao njezino privlačno tijelo probudilo se muško u meni. Ona prihvati igru i uskoro se dogodilo neminovno. Dok sam se tuširao malo mi se vratilo pamćenje. Odahnuh kada se sjetih da sam u dva navrata prilikom seksa koristio kondom. Svaka čast Lily, ali ja o njoj ništa ne znam kao i ona o meni. Volim se seksati sa ženama, ali još više volim biti zdrav.
Za doručkom me ukori tamnoputa:
- Što će ti ono govno dok se seksamo. Ljepše je bez njega.
- Ljepše je, ali je ovako sigurnije. Ne znamo ništa jedno o drugom, a boleštine vrebaju.
- Zar ti je djelujem bolesno?
- Ni najmanje, ali ne bih volio za 9 mjeseci postati otac. Još nisam spreman za to.
- Koristim kontracepcijska sredstva.
- Ako se budemo duže družili neću koristiti kondom. Nego, jesi li se ikad opalila s nekom od onih preko.
- Naravno da jesam.
- I sigurno su bolji j.b.č od pijanog baje iz Slavonije.
- A ne neee. Kako kažeš, baba ...
- Ne baba, nego baja, baby.
- Dobro, dobro. Baja iz Slovenije.
- Ne Slovenije, Slavonije.
- Ama dobro, hany. Baja iz Slavonije j.b. strašno. Oni preko za njega su pioniri. Uvijek nekuda žure. Baja kad j.b. nema žurbe niti frke. Milina.
- Ne pretjeruj.
- Govorim istinu.
Lily navali na mene kao luda. Kao da se dugo nije kvalitetno seksala pa koristi priliku. I što mogu. Opet smo bez žurbe vodili ljubav, a onda je poslah njenoj kući. Prije polaska mi je rekla da bi se željela rado opet naći sa mnom. Odgovorih joj da ćemo to još vidjeti jer za sada ne želim nikakvu trajniju vezu.
...
Brzo sam vratio dug Vjekoslavu pa sam mogao više novca slati majci. Kad bih je nazvao ona bi mi govorila:
- Sine, samo da ti imaš u dalekom svijetu. Mi ćemo se već nekako snaći.
Neki vele da je grijeh onanirati i voditi ljubav izvan braka. I što onda da radi mladi momak poput mene, dok se ne oženi? Valjda bi trebao čekati da pukne kako fizički tako i psihički, i usput čekati da naleti neka boleština. U isto vrijeme neki od onih koji tvrde da je to grijeh, u tom grijehu obilato uživaju ne riskirajući nikakvr napetosti i boleštine.
Budući nisam fanatik i ne želim nikakve napetosti i bolesti ponedak bi pokupio neku laku ženu radi seksa. Tako je bilo i tu večer. Opet sam proveo burnu noć s Lily, koja mi je bila nekako najomiljenija. Pred zoru eto opet ružnog sna.
- Jadni moj Branko. Mislio si se mene riješiti odlaskom u Kanadu. Vidiš nisi uspio - javi se opori glas.
- Nisam ja otišao zbog tebe nego zbog drugih stvari - odgovorih neveselo.
- Kkao bilo našao sam te. Imam ponudu za tebe.
- Zar opet, Sotono?
- Jest! Što fali? Poslušaj ponudu.
- Ne zanima me.
- Ipak će te zanimati.
- Odbij!
- Neću. Znam dobro da si uvijek na strani siromašnih, bolesnih i ubogih.
- Jesam, i?
- Eto, nudim ti da daš svoj bijedni život za siromašne.
- Hoću, ali da se ispune dva uvjeta.
- Ih, uvjeti, uvjeti. Ipak, da čujem.
- Prvi, tko mi jamči da će siromašni i bolesni doći na vlast u većini država svijeta.
- Ja, ja garantiram.
- Lažljivi gade, ne vjerujem ti. Drugi je uvjet da oni uspostave puno bolju, pošteniju i pravedniju vlast od ovih odvranih kakve imamo po svijetu.
- To čak i ja ne znam, ali to nije ni važno.
- Kako nije važno, pokvarenjače?
- Daješ svoj ništavni život, za uzvrat dobivaju vlast prezreni, a ti ulaziš u povijest i postaješ slavan.
- Pustimo slavu, manimo se povijesti. Da prostiš j.b. mi se za to. Meni se čini da bi se vlast siromaha uskoro pretvorila u vlast bogataša. Narod ne bi maltretirali bivši već sadašnji vlastodršci. Opet bi se na narodnom znoju obogatila manjina, dok bi velika većina nagrabusila. Ja se ne dam j.b.t, pa mi je svejedno je li to pokušavaju sadašnji ili budući vlastodršci.
- Ali, povijest, slava.
- Već sam ti rekao, briga me za ta sranja. Baš sam se noćas fino seksao s Lily u pravo uživao. Ovakva i slična uživanja imam i kao nepoznata osoba. Zašto bih ove slasti odbio zbog nekih apstraktnih kategorija kao što su slava, povijest i slično.
- E, moj Branko ..
- Ne seri, nisam ja tvoj.
- Nisi moj, ali nisi ni od onog drugog s obzirom na količinu grijeha koje imaš.
- Onaj drugi je Bog.
- Aaaah, ne spominji mu ime - kriknu Sotona. Dobro, ne ljuti se. Od tebe Branko nikada pravog čovjeka, koji je spreman žrtvovati se za nešto veliko.
- Sve što si mi do sada nudio nije vrijedno žrtvovanja. Još mi se ne ide mladom Bogu na istinu.
- Aaah, ne spominji Njega.
- Griješan sam čovjek, imam mana, ali Njega volim i poštujem, a tebe prezirem. Hoće li ljubav biti dovoljna, ili će prevagnuti grijesi nije na meni, ali ni na tebi da sudiš. On će presuditi. Da se, dakle, žrtvujem, u cvijetu mladosti, a drugi da uživaju u ovozemaljskim radostima, e vala neću. I što je najgore, bogati lišenih egzistencijalnih problema, uživaju znatno više od sirotinje.
- Pa upravo ti nudim da sirotinja više uživa.
- Već sam ti rekao da bi vrlo brzo uživala samo malobrojna, najbeskrupuloznija, najdivljija, najpokvarenija sadašnja sirotinja, koja bi zaboravila što je bila i počela gaziti bez milosti sve ostale.
- Branko, baš si pesimist.
- I jesam, a sad se gubi.
- Neću! Imam ..
- Volim Isusa, a tebe ...
Strašni urlici. Krš, lom, grmljavina. Poskočim na postelji, kao da me je netko ubo šilom u guzicu. Kriknuh. Poskoči i Lily na svom dijelu kreveta i kriknu. Nasta tajac od pola minute. Prva se pribrala Lily.
- O, ludi Slavonac. Što urlaš?
- San!
- Kakav san?
- Strašan!
- Jebo te san, budaletino. Što me prepade. Dobro da nisam dobila infarkt. Dođi u zagrljaj teti Lily i zaboravit ćeš to govno od sna.
- Nisam nizašto.
- Možda, ali kada popipaš moju vruću macu oživjet ćeš. Dođi.
Luda mi uze ruku i stavi je na svoju, stvarno vruću, vlažnu mačkicu. Poprilično je bila u pravu. Dobro smo se poseksali i stvarno sam skoro posve zaboravio san.
Narednih nekoliko dana sam barem jednom dnevno zamolio Gospodina da me spasi takvih užasnih snova, a hoće li mi molitva biti uslišena pokazat će vrijeme.
