Prvi dio

Slijedeće godine, krajem travnja, opet sam nakon štenje navratio u isti kafić pored Save, na kavicu sa šlagom. Gucnuo sam dva puta i eto ti njih dvojice: Ivana i Zorana. Sjedoše za stol do moga. Naručiše kavu i pade razgovor, koji me je, moram priznati, zainteresirao. Ivan se dobro oporavio tako da Zoran primijeti:
- Ti, Ivane, kao da nisi ne tako avno imao srčani udar.
- Kako?!
- Izgledaš zdravo.
- Da ne ureknem dobro se osjećam. Nego kad ćeš mi već jednom ispričati kako si uspio opaliti onu krasoticu, koja se lani, nekako u ovo doba, baš ovdje s tobom nadmudrivala.
Što, kako, nije moguće. Nije valjda ovaj neugledni starac, kojega vršnjaci pomalo putuju na put bez povratka, uistinu opalio onako rasnu ženu s onakvom slatkm guzom. Bio sam zabezeknut, ali znam iz iskustva da život svašta donosi pa tako i svakojaka iznenađenja.
Starac Zoran se zavjerenički okrenu i razgleda situaciju. Samo sam ja sjedio za stolom blizu njihovog pa se njegov pogled na kratko zadrža na meni. Izgleda da me je procijenio kao bezopasnog pa reče:
- Čekao sam da se dobro oporaviš da možeš bez uzbuđenja svariti ono što ću ti ispričati.
- Posve sam se oporavio. Pričaj.
Odlučio sam da ne slušam što starci pričaju, ali priča je bila tako zavodljiva da je nisam mogao ignorirati. A i starci su mogli o tome popričati negdje drugdje, a ne na javnom mjestu. Kako bilo naručio sam hladno malo pivo i pomalo ga pijuckao, dok je do mene dopirao razgovor staraca. Mogao sam otići, mogao sam pokušati misliti na nešto zanimljivo i pokušao sam. Ostalo je samo na pokušaju, jer su starci pričali zanimljivu priču.
- Prije te priče, evo jedne kraće. Idem ja...
- Pusti to - nestrpljivo prekide Ivan prijatelja - mene zanima kako si ti, iskreno neugledni siromašni starčić, uspio povaliti onakvu mladu ljepoticu. Da ti možda mene ne lažeš?
- Naravno da ne lažem. Što bih imao od toga. Nego da nastavim. Šetam tako ja jučer kasno poslijepodne kejom dužom Save, kad imam što vidjeti. Jedna vrana stoji pored Save s ovećim komadom kruha u kljunu. S vremena na vrijeme kvasi kruh u vodi. Kad se dobro raskvasio stavila ga je na zemlju uz vodu i slasno pojela. I onda mi netko kaže da su ptice tupave.
- Slažem se da su ptice puno pametnije nego se misli, ali sada hoću priču o tvom nevjerojatnom seksualnom poduhvatu.
- Dobro. Prije nekoliko mjeseci otišao sam u jedan trgovački lanac po namirnice. Baba je bila kod naše kćerke u Puli. Čuva unuke. I ja volim svoju kći i unuke, ali život polako ističe, poput potoka kad navali sunce i suša, pa ne želim ovo malo vremena što preostaje, pretvoriti u bježanje od neminovnosti, nego...
- Ti čuvanje unučadi zoveš bježanjem od neminovnosti.
- Jednom godišnje, preko ljeta, 2 mjeseca idem u Pulu, a kći s obitelji jednom godišnje uglavnom zimi dođu na 2 tjedna u Brod. Tada se u potpunosti posvećujem ugađanju kako njima tako i mojoj ženi. Marini to nije dovoljno pa još 2 puta godišnje ide u Pulu, gdje ostaje mjesec, dva. Ja joj ne branim ali hoću da imam svoj život. Ona se u početku brinula što i ja ne idem s njom, ali je kasnije prihvatila moje argumente.
- Baš me zanimaju ti argumenti.
- Kćerin dom volim, drag mi je i tvoj i od kuma, međutim moj mi je dom svetinja. Jedino se u njemu osjećam poput kralja. Znam ponešto skuhati, držim dom urednim, tako da Marina nema nikakvih primjedbi kada se vrati.
- Pustimo, Zorane, to. Pričaj mi o krasotici. Kako se zove?
-Jelena.
- Lijepo ime.
- Jest! I tako, biram ti ja namirnice u lacnu kad me netko blago potapša po ramenu. Okrenuh se i bih zabezeknut. Ugledah prelijepo lice naše poznanice. Prelijepe bademaste oči pune osmijeha. Na sebi ima kratki kaputić, ispod njega debeli pulover. Na njoj tijesne farmerice. Kakvih li oblina. Prvi puta u životu sam bio bijesan na sebe, na prirodu i njene zakone.
- Zašto na nju?
- Zato što sam star i neugledan. Da sam mlađi takva ljepota bi mi bila na raspolaganju, a ovako, mislio sam mogu o njoj samo sanjati.
"Šta je opet, starče? Što te sad uzbuđuje?", šapuće ljepotica.
"Kako znaš da sam uzbuđen?"
"Vidi ti se po očima", vragolasto će ona.
"Smijem li biti iskren, ljepotice?"
"Naravno starče. Zapravo inzistiram."
- Pogleda me čudnim pogledom koji u meni pobudi strast i požudu. Mislio sam da me više nikada mlada lijepa žena neće pogledati takvim pogledom.
- Zorane, za mene je uvijek pogled bio pogled, ništa više.
- E, moj Ivane. Zato si u životu, na svoju sreću, imao divan život s pokojnom suprugom. Još u mladosti sam naučio razlikovati različite poglede, osobito žena.
"Farmerice ti stvarno sjajno pristaju. Blago onom koji ih skidaju."
"Hvala, starče. A bi li ti volio da ih skidaš?"
"Molim te, nemoj se rugati sa starcem."
"Ne rugam se.
"Bio bih ushićen da mi to dopustiš."
"Stanujem tu i tu. Dopodne sam slobodna pa ako želiš navrati na kavu". Ako budeš dobar dopustit ću ti da mi skineš farmerice."
"Doći ću."
- I tako, Ivane, svrših kupnju i odoh do Jelene. Dok je kuhala kavu u trpezariji koketno je mrdala guzovima. Ja, ovako star, izbečio oči. Ona nesreća između nogu, da prostiš, ukrutila se poput kamena. Već sam se počeo u sebi prekoravati što mi je to trebalo. Samo se bez razloga uzbuđujem. Bolje da sada kuham ručak nego da patim onog nesretnika. Što mu vrijedi krutost kada neće imati gdje djelovati. Ipak, njen pogled, ponašanje, govor, budili su mi slatku nadu da bi moglo nešto biti, pa je njegova krutost bila trajnog karaktera, što u nas starca baš nije prečesta pojava.
- I, i?! - bio je nestrpljiv Ivan.
- Kada smo popili kavu Jelica ode u primaću sobu podboči se i reče: "Starče kako ti je ime?"
"Zoran."
"Dođi, Zorane, i skini mi farmerice. Ja držim do svoje riječi."
Dođoh do nje, kleknuh i počeh joj skidati farmerice. Dok sam to radio ona je koketno mrdala guzovima. Ona osta samo u gaćicama. Mislio sam da ću se onesvijestiti od strasti, požude i želje da joj skinem i male tijesne gaćice.
"Što je, stari Zorane, da se nećeš onesvijestiti?", blago mi reče.
"Da znaš, ja sam sada u polusvjesnom stanju. Čini mi se da lebdim."
"Skini ih", naredi ona.
"Smijem li te bar jednom poljubiti odmah gdje želim?"
"Poljubi".
"Poljubih je blago između nogu. Onda joj skinuh gaćice. Ugledah preslatki obrijani cvijetak. Nehotice uzdahnuh.
"Želiš li je?", prošapta ona.
"Auh, bio bih ti vječno zahvalan", jedva izustih.
"Tvoja je, starče."
- Pola sata sam joj nježno ali strasno obrađivao mačkicu.
- Oprosti, ali kako možeš biti toliko opčinjen ženskim spolnim organom. Ja u životu nisam poljubio ženu niže od grudiju - prekide Ivan prijatelja.
- Eh, moj Ivane. Mislim da je to pitanje strasti, požude, navike, odgoja, sramežljivosti. Čini mi se da je kod tebe u pitanju sramežljivost. Moj pristup ženama je takav kakav je, i mogu ti reći da se on sviđao svim ženama s kojima sam imao posla. Moje žene nisu nikada imale problema s orgazmom. Naprotiv! Imale su ga u izobilju. Ja ih svojim iskrenim, smirenim ali opet strastvenim pristupom posve opustim. One osjećaju da iz uvažavam kao žene, da se klanjam i ponizan sam njihovoj ljepoti, jer gotovo svaka žena voli biti lijepa. Pa koliko samo novca troše na uljepšavanje. Cijele industrije na tome zarađuju. One se znači, tako opuštene i cijenjene, potpuno prepuste strasti, slasti i uživanju. One lukavice, uglavnom znaju, osjete kada ih muškarac iskreno, s ushitom obljubljuje, a kada to radi rutinski, bez pretjeranog žara i uvažavanja. Štreberi, netalentirani muškarci i profesionalni j.b.č. rado to knjiški, ili mlako, ili previše samouvjereno bez uvažavanja žene kao ravnopravnog partnera, pa onda žene koje s njima imaju posla mogu samo sanjati orgazam. Ponekad su si same i krive. Biraju uglavnom bogate, lijepe, snažne, one koji su na glasu, kao da jeto jamstvo za dobar seks. Kad naiđu na pravog ljubavnika obično ostaju s njim. Sjećaš se, kao klinci smo se uvijek čudili što neka ljepotica traži s nekim, ne baš lijepim i snažnim muškarcem. Jelena je inteligentna, rasna mlada žena i kao takva je osjetila da bi joj starac poput mene mogao priuštiti znatna seksualna uživanja. E, vidiš, to je to.
- Što se mene tiče u pravu si. Kod mene se radi o sramežljivosti i netalentiranosti.
- Netalentirani muškarac može se truditi koliko hoće ali nikada od njega pravog ljubavnika. Međutim, rasna žena takvom neće previše zamjeriti, ali hoće profesionalnim ljubavnicima koji sve rade kako treba ali bezvoljno, rutinski, nadmoćno. Žena se osjeti nekako poniženo, nedovoljno cijenjena, poželjna. Na sreću, ima puno žena koje prije svega žele biti dobre majke i supruge i njima seks nije toliko značajan. On je, grubo rečeno, samo sredstvo da bi se postigao taj cilj. Neke od njih i umru ne znajući za orgazam. Toliko vole obitelj i dom da im orgazam gotovo ništa ne znači. Takve žene su poput svetica i njihovi partneri bi morali to itekako uvažavati. A ima idiota koji ne samo da ne cijene to nego te svetice još i mlate. Sve to uz prešutnu potporu konzervativnih krugova i mlaku reakciju kvazi liberalnih krugova.
Ali pustimo to. Gdje sam ono stao?
- Pola sata si joj mazio, kako ti voliš reći cvijetak.
- A kako ti nazivaš taj preslatki dio ženskog tijela?
- Spolovilo.
- Fuj! J.b.o te spolovilo. Kao da si znanstvenik pa govoriš tako hladno o toj ljepoti.
Zoran napravi blaženi izraz lica te nastavi zboriti.
- E da. Najslađe mi je kad se mačkica, kokica, cvijetak malo navlaži. Onda je slađa od meda.
- Fuj.
- Dobro, dobro. Vodili smo strasno ljubav. Kasnije mi reče: "Starče, vodila sam ljubav s dosta muškaraca. Neki su bili pravi atlete na glasu kao veliki ljubavnici, ali mi ni jedan nije pružio ovoliko zadovoljstva kao ti. Dedice, pa si pravi umjetnik u vođenju ljubavi. Zaslužio si da povremeno vodiš ljubav sa mnom. Hoćeš li?"
"Naravno."
"Zorane, znaš li ti da mi je dok smo vodili ljubav došlo da urlam od slasti i zadovoljstva."
"Što nisi?"
"Čuli bi susjedi."
"Pusti susjede, urlaj."
- I što je bilo, što je bilo? - gorio je od znatiželje Ivan.
- Urlala je. Jednom je dojurio jedan susjed koji bi je rado opalio, ona kaže da je šonjo, i pozvonio na vrata. Ona je opsovala, nerado se odvojila od mene, na golo tijelo stavila mantil, otvorila vrata i mrzovoljno pitala susjeda što želi.
"Čuo sam neke krike pa sam se uplašio da vas netko napastuje", čujem ja njega kako zbori.
"Susjed, boli me glava pa stenjem."
"Mogu li ja pomoći?"
- Možete ako me ostavite na miru.
Ode susjed pokunjen. Ona dođe do mene, pripi se a meni nesreća opet poskoči. Reče s gađenjem: "Prokleti licemjerni gad. Nije njemu do moje osobe nego do moje p.č.e. Nju će dobiti nikada a možda ni tada. Starče, on je znatno mlađi, oprosti ali i ljepši od tebe, imućniji, ali ja se s tobom rado j.b.m, a njemu ne bih dala nizašto."
- Kada mi je to rekla osjetio sam ovako star, poput mladića, neku toplinu u grudima. Postala mi je još simpatičnija, draža. Ivane, realan sam čovjek. Volim svoju ženu i ne bih je mijenjao ni za jednu drugu ali mi Jelena pruža toliko radosti, slasti, strasti, pohote, čežnje, žudnje da ću joj biti zahvalan do kraja života. Nakon tih njenih riječi kažem joj:
"Sad će ti stari, ružni vuk pokazati, pi..i.e."
"Zar nisi već sve pokazao starče", uzvrati mazno.
"Ustani i stani na jastuk:"
- Ona se zakihota i učini traženo. Vodili smo ljubav stoječki. I sada, kada se toga sjetim klecaju mi koljena. Odonda me ona zove jednom tjedno. Dobro me nahrani, napoji i što je najvažnije dariva mi svoje prelijepo tijelo.
- A tvoja baba?
- Dok je ona tu naravno da se ne viđam s Jelenom.
- Ti, Zorane, da imaš novca povalio bi dosta žena.
- Da znaš i ne bih. Da je moja žena stalno sa mnom i da se želi ponekad seksati, ne bih ni ovo malo ševio okolo. Ona veli da je stara za seks, da je boli za vrijeme seksa i slična. Ja se još uvijek osjećam sposoban za te stvari, istina ne kao mladić, i ne želim ovo malo života što mi je ostalo živjeti poput katoličkog popa koji drži do celibata. Nego, Ivane, ti si udovac pa bi mogao naći neku ženu za te aktivnosti.
- A, pusti to, prijatelju. Već sam pomalo star i ne bih...
- Star, star. Moj si vršnjak. Ako ja mogu pokadkad dobro opaliti neku mlatku, mogao bi i ti neku stariju ako do mlađe ne možeš doći.
- Znaš kako to ide s godinama. Povećana prostata, slaba ili nikakva erekcija i slično. Što misliš da imam priliku opaliti ljepoticu poput Jelene, a nesreća se ne može podići ili se digne pa brzo padne. Umro bih od stida.
- Bez rizika nema profita. Tvoj sam vršnjak i ja znam zakazati ali se time ne opterećujem. I s Jelenom sam jednom zakazao.
- I, je li bila bijesna?
- Nije.
- Kako nije?
- Lijepo. Nježno ali strasno sam je mazio svuda po tijelu. Naročito, ovaj puta, njezine, meni sve draže, lijepe obraze. Kaže da joj je bilo divno.
- Kako uspijevaš u tim godinama gotovo uvijek biti spreman za seks?
- Fino. U odnos s Jelenom ulazim neopterećeno, opušteno. Moje iskustvo dolazi do izražaja, mogu odgoditi ejakulaciju, mogu tako rasnu ženu dovesti do ekstaze od strasti i slasti. Vraga bi me ona trpila ovakvog nikakvog da nije tako. Nije ona humanitarna organizacija da dijeli okolo starima, bolesnima i siromašnima. Trpit će me dok joj pružim zadovoljstvo. Ona sada ima nekog koji je, veli, indolentan. Više puta mi je rekla da bi bila sretna kada bi on u seksu bio agilan kao ja, starac. Taj njen više cijeni hladno pivo, nogomet i Red carpet nego njezinu preslatku mačkicu. Kad je na televiziji nogomet ili Red carpet on to gleda i ona ne smije gotovo ni pisnuti. Žalila mi se je da tada umire od dosade. Veli:
"Starče, da prostiš, j.b. se meni za Hajduk, Dinamo, Barcelonu, Juventus, reprezentaciju. Briga me za volej, dribling, suce, a još manje me je briga tko koga, zašto i kako p.c.o, kakvi auto vozi ili kojim plovilom neki nitkov koji je opljačkao narod, je li porno glumica napikon i nakon puno vremena, prilikom snimanja porno filma doživjela orgazam ili nije. Ja želim maženje, orgazam, a onaj moj luđak svršava kad netko da gol i kada porno je.ač.a konačno uspije imati orgazam. Idiot! Tebe, Zoki, cijenim jer sam ti ja, kada smo skupa, na prvom mjestu, što me strasno maziš, što si mi podložan i zato što ispunjavaš moje i najsmjelije snove. Eto, onaj moj nikada me nije poljubio, a kamo li mazio moj cvijetak ili guzu. Reći ću ti iskreno, ti mi tako iskreno i požudno maziš svaki komadić moga tijela, da dva puta za to vrijeme svršim, a kada ga staviš to ide u seriji.
- Baš je te večeri bila na televiziji važna nogometna utakmica. Da sam bio sam kod kuće naravno da bih je pogledao, ali ovako mi je njeno prelijepo tijelo bilo preče, osim toga draga mi je i želim je usrećiti. Kad je utakmica započela ona je kriknula od zadovoljstva, s merakom ugasila televizor, i mazno rekla: "J.b.š nogomet. Dođi, starče, mazi me."
"Sa zadovoljstvom, kraljice moja", odgovorih.
Mazio sam je bez prestanka, požudno i strasno, blizu 2 sata. Uspio sam, ovako star, i dva puta svršiti. Jelena veli da je ona u isto vrijeme imala desetak orgazama. Dok njen lijepi bogati momak živi virtualni život, starac kao ja uživa u konkretnom. Dok on sav sretan gleda emisije o tome tko koga nateže, djedica j.b. njegovu prekrasnu djevojku. Etok, prijatelju, to je život. Da bi stari siromasi kao mi povalili neku mladu ženu moraju imati malo sreće, malo odučnosti i biti kvalitetni u seksu, dok bogati starci pale pa mogu, ako su za seks nesposobni, barem gledati, dirati, ljubiti lijepe žene.
- Tako je, Zorane. Ti ih povremeno besplatno dobro p.č.š, a oni moraju dobro plaćati di bi brljali. Nego, sad se sjetih, čitao sam u žutoj štampi da je neki bogati starac, stariji od nas, opalio neku mlatku, a ona se žali da je seks trajao 2-3 sekunde. Da taj i njemu slični stari bogataši mogu j.b.v..i kao ti cijela bi svjetska žuta štampa o tome brujala, a bio bi i glavna zvijezda u emisijama poput Red carpeta. Ovako koga briga za siromašne starce koji jop uvijek dobro seksaju. Važniji su im bogataši koji brljaju poneku sekundu.
- Sav je svijet po svemu uglavnom nepravedan. Umiru mnogi čestiti mladi ljudi, valjda da ne bi mogli dugo širiti dobro. Mnogi krvoloci i beštije žive dugo, valjda da bi mogli što duže propagirati zlo. Mnoge divne mlade žene, dobre kućanice, supruge, majke, jedva sastavljaju kraj s krajem i nikada ih nećeš naći u žutoj štampi i žutim tv emisijama. Da koja od njih posrne i p.j.b. se s nekim poznatim tipom bilo bi ih puno žutilo. Odmah bi postale zanimljive i junakinje. Zato je žuta puna napisa i intervjua s porno glumicama i prostitutkama. Kojekakve udruge vrište o ljudskim pravima takvih žena, koje se j.b. većinom iz zadovoljstva i love, a i ne spominju čestite žene, dragulje i njihova prava. Zato ja ne držim baš puno do kojekakvih udruga, a pišam se na pisanje žute štampe i emisija kao Red carpet. Već sam ti rekao da ja povremeno ševim izvan braka stjecajem okolnosti a ne zbog žute štampe. Sve u svemu, prijatelju, čimi mi se da je dobar dio svijeta otišao u tri p.zd. materine.
- Neki sam dan pročitao negdje. Kaže političar: "Ako pobijedi na izborima, naša stranka će s narodom dijeliti dobro i zlo. Dobro će uzeti sebi, a zlo će ostaviti narodu.
- Ivane, mogu ti reći da je to otprilike tako. Nego, čuo sam neki dan na radiju da kanadska vlast uvodi posebni porez u visini od 2%, koji će plaćati bogati, oni koji zarađuju preko 500.000 dolara godišnje. Tako će biti nekoliko godina dok se državni budžet ne izbalansira. I, da oprostiš, j.b. im se što o tome misli MMF, Svjetska banka i slične krvopije narodne krvi.
- Kapa dolje. To je prava vlast u službi naroda a ne krupnog kapitala i kojekakvih svjestkih institucija. Bravo!
- Naša vlast, a i mnoge druge u svijetu, slijepo slušaju bonitetske kuće, MMF, Svjetsku banku i druge kada treba derati kožu narodu, a kada se treba odreći vlastitih privilegija onda to energično odbijaju, a svjetski žandari se baš i ne bune.
- Zato bih ja da mogu birati najradije živio u Kanadi, zatim u N. Zelandu, Australiji i skandinavskim zemljama.
- Slažem se.
Stvarno su starci interesantni ali došlo je vrijeme da idem. Platio sam i otišao. Imao sam zakazan spoj s Danicom koju sam na neki način zavolio ali još ne toliko da bi skupa živjeli. Živimo kao momak i cura. Povremeno se viđamo, izlazimo, seksamo. Osjećam ona bi htjela i nešto više od toga. Tko zna, možda joj se želja jednog dana ispuni.
Ne pada mi ni na kraj pameti da budem poput Jeleninog dečka koji na televiziji gleda zatupljujuće emisije. Gleda i sluša o seksu, dok mu starac teše lijepu curu. Čeka me druženje s Danicom. Kakva uživancija! Ćaskanje do ručka, poslije njega fina kavica uz čašu hladnog piva. A onda maženje. Kad pomislim na to vće me prolaze trnci. Uh, kako sltko mirisno tijelo ima moja Danica. I briga me za internet, sport i tuđe živote. Imam svoj i nastojim, poput starca Zorana, u njemu uživati. Ako on tako star može biti ašik i meraklija, bit ću i ja dokle god vidim, čujem, mislim, osjećam, želim. A tko zna, jednom, u dalekoj budućnosti, možda ću i ja morati pod stare dane, seksualno tješiti i zadovoljavati neku mladu damu željnu pažnje, baš kao što to sada radi starac Zoran.

- KRAJ -