Iz Engleske s ljubavlju, pozdrav od sprintera Ivice!

Prvi izlazak Ivice Todorića sa suda u Londonu u utorak navečer bio je ujedno i izvrsno režirana i odigrana predstava, u kojoj je odbjegli hrvatski tajkun odavao dojam samopouzdanja i trijumfa. Udžbenički se najprije obradovao reporterima i kamerama, rekavši kako ih je »lijepo vidjeti«, iako ih je nekoliko sekundi ranije pokušao izbjeći izlaskom na stražnji izlaz, ali drugog izlaza nije bilo.

Premda se tjednima i mjesecima skrivao od javnosti, ali i od tijela gonjenja, Todorić je u Londonu ustvrdio da je upravo na sudu izvojevao prvu malu pobjedu, koja je zapravo velika, iako engleskom sudu još nije imao prilike reći da je žrtva političkog progona. I ne trepnuvši, hrvatski je moćnik tvrdio da je »sada građanin ovdje u Engleskoj«.

»Sve je bilo dobro, super«, tvrdio je Todorić reporterima. Obećavao im da će ga »uskoro još puno čuti«, jer će se on sada tobože stalno oglašavati, što putem bloga, što putem televizijskih intervjua. Dopisnici Slovenske televizije Nini Kojima čak je u hodu od suda do taksija obećao intervju nakon što ga je očito pogodila pitanjem o tome zašto je i kako »upropastio Agrokor«?

Nisu prošla ni 24 sata od tog Todorićevog razdraganog susreta s novinarima pred londonskim sudom, a njegov sljedeći susret s novinarima, prilikom njegovog javljanja u policijsku stanicu u londonskom Kensingtonu, pretvorio se u noćnu moru. U trenutku kada je izlazio iz policije ugledao je televizijske ekipe i njihove kamere, na što se dao u trenutačan, sumanut bijeg.

Riječ je o važnom i dalekosežnom trenutku, koji o samom Todoriću, ali i o Hrvatskoj koja ga je stvorila, otkriva više od svih blogova i izjava njegovih odvjetnika. Taj bjesomučni trk londonskim ulicama pokazuje da se naš ugledni biznismen i najveći bogataš ovaj put ponio poput potpunog idiota. I to je saznanje porazno: naš najveći poduzetnik, koji je svojedobno izabran i za počasnog predsjednika poduzetničke udruge – što valjda svjedoči o njegovom neupitnom statusu među gospodarstvenicima – ponaša se poput idiota.

On u potpuno nadrealnoj sceni bježi od novinara i sumanuto trči londonskim ulicama, jer očito nije u stanju jednostavno stati pred kamere i novinare i reći: oprostite, novinari, ali ništa vam ne mogu reći. Ili čitajte moj blog, to je sve što vam želim kazati. Ali ne, umjesto toga on se dao u trk, iako ni Todorića, baš kao ni bilo koga drugoga, novinari ne mogu prisiliti da govori ako to ne želi, kolikogod ponekad znaju biti uporni i nasrtljivi.

Zato je Todorićeva reakcija sumanuta i potpuno iracionalna. Taj najveći hrvatski poduzetnik – ili, još preciznije, najbolje što je neovisna Hrvatska uspjela stvoriti – pred kojim je cijela zemlja klečala i kojem je služila, koji je bio moćniji od hrvatskih vlada i političara, zapravo je potpuno izgubljen.

Todorić je do jučer živio u dvorcu, u kraljevskom ambijentu, okružjem dvorjanima. Helikopterom je odlazio na posao. Kraljevao je u ružičastom balonu, bez ikakvog dodira sa stvarnim životom. I sada, kada je bajka odjednom nestala, kao da je izgubio tlo pod nogama. Više se ne zna ponašati ni u najjednostavnijim i, u njegovom slučaju, prilično predvidljivim situacijama. Kao običan građanin – iako se dan ranije hvalio da je »sada građanin u Engleskoj« – Todorić je potpuno nespreman za komunikaciju s realnim svijetom, za susret sa stvarnošću. Čim ugleda kamere, on bježi poput lopova u supermarketu.

Ako je takav najbolji među njima, kakvi su onda ostali? Todorićev trk zato je razotkrivajući, jer toliko toga govori o vrijednosnom sustavu naše gospodarske elite. A ako onda pogledamo i kakva nam je politička elita, jasno je da Hrvatska nije baš uspješna zemlja. Pomisao da se na takav način ponaša naša poduzetnička veličina i jedan od najbogatijih, ako ne i najbogatiji Hrvat, sigurno nije najugodnija.

Jer Todorić je bio jedan od stupova ovog društva, oličenje uspjeha i pripadnik odabrane elite, crème de la crème, a sada odjednom vidimo da se čovjek uopće ne zna normalno ponašati nakon što se njegova medvedgradska bjelokosna kula urušila. U kakvom je to svijetu uopće živio? Bez kojeg, sada je to očito, nije sposoban živjeti? Nalikuje na džeparoša, uhvaćenog u pipkanju ženskih torbica u nekom autobusu gradskog prijevoza. Nevjerojatno.

Neki su, kada je riječ o njegovom londonskom trku, impresionirani njegovom očito dobrom kondicijom, zbog brzine kojom je neočekivano brzo šmugnuo u sporednu ulicu. No ovdje nisu bitni brzina i njegova dobra fizička kondicija. Ovdje je isključivo važna činjenica da nam čovjek koji je uživao ugled najboljeg šalje razglednicu iz Engleske. Od sprintera Ivice, s ljubavlju. I ponaša se poput kakvog derišta, potpuno infantilno. Svaka bi se normalna osoba posramila. Ali ne i Todorić.

novilist