Uvjetno neočekivana odluka Zorana Milanovića i SDP-ovog tima za izborno kadroviranje, kojom je na treće mjesto izborne liste za petu izbornu jedinicu umjesto Tihomira Jakovine uvrštena Marta Luc Polanc, izazvala je razmjerno veliko iznenađenje u hrvatskoj javnosti koja prati politiku i poteze stranaka i kroz personalne rošade, ali i novo nelagodno povećanje napetosti na relaciji: Zoran Milanović - dio organizacije SDP-a Brodsko-posavske županije.
Odstupanje kandidata Tihomira Jakovine s visokog mjesta na izbornoj listi koje mu je bilo garantiralo ulazak u Sabor, u samom SDP-je dočekano s vidnim olakšanjem, i kurtoazno je pozdravljeno kao čin odgovornog političara. Jakovina, fokusiran od političke konkurencije i medija kao producent svježe afere „Šuma“, postao je osjetni uteg na krilima stranke koja želi letjeti visoko, sve do trona s kojeg se vlada Hrvatskom. Korak u pravcu Jakovininog udaljavanja iz svijeta visoke politike, koji je navodno samoinicijativno učinio, ili koji je iznuđen nakon procjene stranačke oligarhije o negativnim posljedicama njegovog kretanja po rubu dopuštenog, veliki je i za SDP i za Jakovinu. Naime, Jakovina je, po svemu sudeći, korakom od sedam milja zakoračio u kategoriju otpisanih stranačkih prvokategornika, a SDP je iskoračio u sferu očekivanja s pokrićem- da će se pokazati ispravnim šahovski potez žrtvovanja kvalitete zarad pobjede na izborima.
O osobi i političkom angažmanu Marte Luc Polanc, izvan lokalnih stranačkih struktura, zapravo nitko ništa posebno ne zna. Ona je politički anonimus, aktivistica kratkih dometa, čiji se stranački aktivizam svodi(o) na bavljenje sporednim stvarima, trivijalnostima, proradom propagandnih materijala, sprovođenjem gotovih direktiva. Tko je u njoj prepoznao potencijal, ljudsku i političku individualnost koja bi svojim inicijativama i suprotstavljanjima hadezeovim vukovima trebala ostaviti traga u Saboru, nije sasvim jasno. Pasionirani promatrači previranja u SDP-u Brodsko posavske županije, njeno instaliranje vide kao Jakovinino svojevrsno kukavičje jaje ubačeno u SDP-ovo gnijezdo, kao poslušničko kadrovsko rješenje koje će mu omogućiti kontakt i s bazom i s oligarhijom i nakon reteriranja s liste.
Nenadano ustoličenje Marte Luc Polanc na prestižnu poziciju na listi Narodne koalicije, kod nekih esdepeovskih lokalnih kandidata izazvalo je stanje velikog uzbuđenja, poremećaj rasudne moći i akutnu amneziju vlastitog iskustva. Ako je suditi po žustrim komentarima ispod intervjua koji je objavljen na SBPeriskopu, očito napisanih od strane povrijeđenih lokalnih, veoma uglednih članova SDP-a, izbor Marte Luc Polanc, nepromišljen je, pogrešan, učinjen bez ikakvih konzultacija s županijskom organizacijom (čitaj: s njima), samovoljan, ponižavajući, potcijenjivački. Kliničkom oku na prvu je vidljivo da su komentari izraz razočarenja i frustracija onih SDP-ovaca koji se smatraju zaslužnijima za dolazak na listu i većim organizacijskim i političkim kapacitetima od Marte Luc Polanc. Zaštićeni nickovima, istresli su na Milanovića i Martu Luc Polanc solidnu količinu raznovrsnih objeda, ali i prijetnji o tome da će istina izaći na vidjelo, te da ju neće podržati za vrijeme kampanje. Jasno je i to da je uspostavljeni detant između dijela rukovodstva SDP-a u Slavonskom Brodu i Zorana Milanovića, nakon njihovog priklanjanja na stranu Zlatka Komadine, u krizi, da će doći do novih sukoba i neposluha, naročito oko Jakovine, kamena spoticanja u vezi jedinstva organizacije, te da će se, nakon parlamentarnih izbora, morati sprovesti unutarstranački, s ciljem prosijavanja aktualnog brodskog i županijskog rukovodstva, kako bi u situ ostali oni koji slušaju bez pogovora. Bez obzira na uspjeh liste na koju je uskočila Marta Luc Polanc, ona jeste i ostat će lakmus papir jedinstva lokalnog SDP-a.
Kad je riječ o iznenađenjima, iznenađuju oni koji su u brodskom SDP-u iznenađeni i izborom Marte Luc Polanc i načinom njenog podizanja na saborsku listu. U birokratiziranoj stranci, u kojoj pasivnost i apatija članstva idu pod redovno stanje, odluke se donose s vrha kao gotove sheme i modeli, voluntaristički, starateljski. Koncentracija i centralizacija moći u rukama predsjednika stranke Zorana Milanovića i, u ovom slučaju, tajnika SDP-a i gubernatora za Slavoniju, Igora Dragovana - onemogućava kritiku, onemogućava kontrolu vodstva, a omogućava uzurpaciju, izopačavanje ideala, discipliniranje. Pa zar su kritičari najnovijeg kadrovskog prečaca zaboravili kako su od strane Jakovine i Dragovana stavljeni pred svršen čin odnosno zar se ne sjećaju kako su natjerani u koalicuju s gradonačelnikom, pravašem Mirkom Dusparom? Zar se ne sjećaju kako su Mirko Duspara, Roberto Lujić i Stribor Valenta, politički predvodnici svojih političkih organizacija, pred očima brodske i hrvatske javnosti, u ime „interesa grada Broda i građana“, dogovorili suradnju odnosno demonstrirali značenje i značaj pojma „pragmatičnost“? Zar se ne sjećaju kao su prihvatili da će potpisivanje koalicijskog sporazuma omogućiti zadovoljavanje i provedbu dogovorenih interesa, pri čemu je sasvim jasno, da u tome nema mjesta za ideološke boje, koje su svojevrsne zastave ispod kojih se skupljaju i svrstavaju njihovi birači? Sjećaju li se kako su u Slavonskom Brodu ujedinjene/pomješane crvena i crna boja odnosno kako su se akteri koalicije odrekli vlastitih boja? Odricanje od vlastitosti početak je kraja ideologije kao jedne od identiteskih odrednica. Zar se ne sjećaju da je crno-crvena koalicija, to snubljivanje desnice i ljevice (odricanje od atributa vlastitosti), ocijenjeno kao političko bešćašće i dovedeno do formule "uspješnog" vladanja gradom i građanima? Zar se ne sjećaju da o ničemu u vezi koalicije nisu bili konzultirani kao članovi stranke?
Šutjeli su esdepeovci tada i još bezbroj puta, trpjeli su da ih se zaobilazi i nizašto ne pita, ne tamo o nekoj visokoj politici, nego o stanju u vlastitoj organizaciji. Prihvaćali su disciplinu, pokoravanje, bezuvjetnu lojalnost, mehaničko prihvaćanje naloga s vrha, bili bespogovorni, poslušni djelići birokratskog, stranačkog aparata, poistovjećivali se s liderom i ostalim autoritetima, poštovali hijerahiju, organizaciju (Michelsov „željezni zakon oligarhije“) Pa zašto se sada bune, negoduju, rogobore oko izbora Marte Luc Polanc i protiv drskosti vodstva da ih o tome ništa ne pita? Naravno, ne toliko iz principa, jer principe su izdali odavno, ne buneći se na silovanje direktivom centrale o koaliciji s pravašem Dusparom, nego više zbog osobnih interesa, sitnog šićara, taštine i političke iskvarenosti!
Odstupanje kandidata Tihomira Jakovine s visokog mjesta na izbornoj listi koje mu je bilo garantiralo ulazak u Sabor, u samom SDP-je dočekano s vidnim olakšanjem, i kurtoazno je pozdravljeno kao čin odgovornog političara. Jakovina, fokusiran od političke konkurencije i medija kao producent svježe afere „Šuma“, postao je osjetni uteg na krilima stranke koja želi letjeti visoko, sve do trona s kojeg se vlada Hrvatskom. Korak u pravcu Jakovininog udaljavanja iz svijeta visoke politike, koji je navodno samoinicijativno učinio, ili koji je iznuđen nakon procjene stranačke oligarhije o negativnim posljedicama njegovog kretanja po rubu dopuštenog, veliki je i za SDP i za Jakovinu. Naime, Jakovina je, po svemu sudeći, korakom od sedam milja zakoračio u kategoriju otpisanih stranačkih prvokategornika, a SDP je iskoračio u sferu očekivanja s pokrićem- da će se pokazati ispravnim šahovski potez žrtvovanja kvalitete zarad pobjede na izborima.
O osobi i političkom angažmanu Marte Luc Polanc, izvan lokalnih stranačkih struktura, zapravo nitko ništa posebno ne zna. Ona je politički anonimus, aktivistica kratkih dometa, čiji se stranački aktivizam svodi(o) na bavljenje sporednim stvarima, trivijalnostima, proradom propagandnih materijala, sprovođenjem gotovih direktiva. Tko je u njoj prepoznao potencijal, ljudsku i političku individualnost koja bi svojim inicijativama i suprotstavljanjima hadezeovim vukovima trebala ostaviti traga u Saboru, nije sasvim jasno. Pasionirani promatrači previranja u SDP-u Brodsko posavske županije, njeno instaliranje vide kao Jakovinino svojevrsno kukavičje jaje ubačeno u SDP-ovo gnijezdo, kao poslušničko kadrovsko rješenje koje će mu omogućiti kontakt i s bazom i s oligarhijom i nakon reteriranja s liste.
Nenadano ustoličenje Marte Luc Polanc na prestižnu poziciju na listi Narodne koalicije, kod nekih esdepeovskih lokalnih kandidata izazvalo je stanje velikog uzbuđenja, poremećaj rasudne moći i akutnu amneziju vlastitog iskustva. Ako je suditi po žustrim komentarima ispod intervjua koji je objavljen na SBPeriskopu, očito napisanih od strane povrijeđenih lokalnih, veoma uglednih članova SDP-a, izbor Marte Luc Polanc, nepromišljen je, pogrešan, učinjen bez ikakvih konzultacija s županijskom organizacijom (čitaj: s njima), samovoljan, ponižavajući, potcijenjivački. Kliničkom oku na prvu je vidljivo da su komentari izraz razočarenja i frustracija onih SDP-ovaca koji se smatraju zaslužnijima za dolazak na listu i većim organizacijskim i političkim kapacitetima od Marte Luc Polanc. Zaštićeni nickovima, istresli su na Milanovića i Martu Luc Polanc solidnu količinu raznovrsnih objeda, ali i prijetnji o tome da će istina izaći na vidjelo, te da ju neće podržati za vrijeme kampanje. Jasno je i to da je uspostavljeni detant između dijela rukovodstva SDP-a u Slavonskom Brodu i Zorana Milanovića, nakon njihovog priklanjanja na stranu Zlatka Komadine, u krizi, da će doći do novih sukoba i neposluha, naročito oko Jakovine, kamena spoticanja u vezi jedinstva organizacije, te da će se, nakon parlamentarnih izbora, morati sprovesti unutarstranački, s ciljem prosijavanja aktualnog brodskog i županijskog rukovodstva, kako bi u situ ostali oni koji slušaju bez pogovora. Bez obzira na uspjeh liste na koju je uskočila Marta Luc Polanc, ona jeste i ostat će lakmus papir jedinstva lokalnog SDP-a.
Kad je riječ o iznenađenjima, iznenađuju oni koji su u brodskom SDP-u iznenađeni i izborom Marte Luc Polanc i načinom njenog podizanja na saborsku listu. U birokratiziranoj stranci, u kojoj pasivnost i apatija članstva idu pod redovno stanje, odluke se donose s vrha kao gotove sheme i modeli, voluntaristički, starateljski. Koncentracija i centralizacija moći u rukama predsjednika stranke Zorana Milanovića i, u ovom slučaju, tajnika SDP-a i gubernatora za Slavoniju, Igora Dragovana - onemogućava kritiku, onemogućava kontrolu vodstva, a omogućava uzurpaciju, izopačavanje ideala, discipliniranje. Pa zar su kritičari najnovijeg kadrovskog prečaca zaboravili kako su od strane Jakovine i Dragovana stavljeni pred svršen čin odnosno zar se ne sjećaju kako su natjerani u koalicuju s gradonačelnikom, pravašem Mirkom Dusparom? Zar se ne sjećaju kako su Mirko Duspara, Roberto Lujić i Stribor Valenta, politički predvodnici svojih političkih organizacija, pred očima brodske i hrvatske javnosti, u ime „interesa grada Broda i građana“, dogovorili suradnju odnosno demonstrirali značenje i značaj pojma „pragmatičnost“? Zar se ne sjećaju kao su prihvatili da će potpisivanje koalicijskog sporazuma omogućiti zadovoljavanje i provedbu dogovorenih interesa, pri čemu je sasvim jasno, da u tome nema mjesta za ideološke boje, koje su svojevrsne zastave ispod kojih se skupljaju i svrstavaju njihovi birači? Sjećaju li se kako su u Slavonskom Brodu ujedinjene/pomješane crvena i crna boja odnosno kako su se akteri koalicije odrekli vlastitih boja? Odricanje od vlastitosti početak je kraja ideologije kao jedne od identiteskih odrednica. Zar se ne sjećaju da je crno-crvena koalicija, to snubljivanje desnice i ljevice (odricanje od atributa vlastitosti), ocijenjeno kao političko bešćašće i dovedeno do formule "uspješnog" vladanja gradom i građanima? Zar se ne sjećaju da o ničemu u vezi koalicije nisu bili konzultirani kao članovi stranke?
Šutjeli su esdepeovci tada i još bezbroj puta, trpjeli su da ih se zaobilazi i nizašto ne pita, ne tamo o nekoj visokoj politici, nego o stanju u vlastitoj organizaciji. Prihvaćali su disciplinu, pokoravanje, bezuvjetnu lojalnost, mehaničko prihvaćanje naloga s vrha, bili bespogovorni, poslušni djelići birokratskog, stranačkog aparata, poistovjećivali se s liderom i ostalim autoritetima, poštovali hijerahiju, organizaciju (Michelsov „željezni zakon oligarhije“) Pa zašto se sada bune, negoduju, rogobore oko izbora Marte Luc Polanc i protiv drskosti vodstva da ih o tome ništa ne pita? Naravno, ne toliko iz principa, jer principe su izdali odavno, ne buneći se na silovanje direktivom centrale o koaliciji s pravašem Dusparom, nego više zbog osobnih interesa, sitnog šićara, taštine i političke iskvarenosti!
