Iako je Vlada preuzela Agrokor s izlikom da time čuva radna mjesta, mjesec dana nakon lokalnih izbora počinju otkazi. Poslovično petljajući, ministrica Dalić nije objasnila kako izvesti osmo svjetsko čudo u kojemu bi Agrokoru trebao pomoći američki strvinarski fond
U Dnevniku HRT-a prvih 15 minuta imate samo o Plenkoviću – žali se Nikola Grmoja Peri Štefaniću i ne griješi. Ali što je naš Nidžo radio dok je bio na vlasti? Koga su urednici tada zvali da pitaju za mišljenje? Možda njega? Kako su od onakve televizije napravili ovo groblje? Od petka do nedjelje, od zore do podneva, na svim programima radija i televizije sad možemo – hvala Mostu i Mostovu mandataru Karamarku – gledati i slušati sate i sate litanija i misa, procesija i proštenja. Plenki će doći i proći, no ovo će čudo ostati. Tko će dirati stečena prava? Ali neće ovo overdoziranje crkvom evangelizirati narod, nego će rastjerati publiku. Još je jedan javni sustav bačen na koljena forsiranjem korisnih idiota. To vide svi s dva zrna soli u glavi pa se nemaju pravo iščuđavati nad praćenjem Plenkovića, ima i on pravo na svojih 15 minuta slave, uvjetno tri godine.
Kolinda Grabar-Kitarović na inauguraciju Aleksandra Vučića došla je odjevena kao reklama za T-Com. Haljinom drečavo-magenta boje, kakvu je teško naći i u Disney Worldu, ukrala je šou novom srpskom predsjedniku. Da ide nekom u svatove, ta bi sigurno obukla vjenčanicu! A Vučić se nije naljutio pa je ekskluzivni intervju dao HRT-ovom Hrvoju Zovku, koji je pak na tu temu gostovao u Dnevniku 3. Odličan poznavatelj regije, Zovko je procijenio da bi ovo mogla biti dobra prilika za novi dijalog pošto su regionalne međudržavne relacije posljednjih godina slijedile principe plesa: korak naprijed, nazad dva. ‘Aleksandar Vučić naveo je stvari o kojima je Beograd spreman razgovarati. To nam već daje za pravo da možemo reći da bi Zagreb i Beograd mogli početi rješavati problem po problem’, rekao je Zovko i dodao da za razliku od Tomislava Nikolića, Vučić točno zna što želi. Valjda je u pravu: ovo je jedna od zadnjih prilika, možda netko i shvati. Ove zemlje odumiru od gluposti.
U prilogu vidimo prvake HDZ-a kako licitiraju pravom prvenstva na ideju uklanjanja Trga Josipa Broza Tita iz Zagreba. Gordan Jandroković kaže da je to inicijativa HDZ-a, a ne Hasanbegovića ili nekog sličnog. Bravo, genijalno: sutra će se zaklinjati na odanost Tuđmanu koji je rukama i nogama branio Tita. Odmah potom u Dnevniku (slučajno ili dobrom uredničkom odlukom), nakon priloga o uklanjanju imena Trga, ide prilog o uklanjanju trgovina i trgovkinja Konzuma. Riječi ‘trg’ i ‘trgovina’ imaju isti korijen, trguje se na trgu, po mogućnosti na punom trgu, tržište je, na slovenskom, trg. Kod nas nestaje i jedno i drugo. U prošle dvije godine iz Hrvatske je u Njemačku otišlo 92.000 ljudi, to je bio masovni plebiscit nogama. Jasno je da je otišao najvitalniji, najsposobniji dio populacije. Tko ostaje? Oni koji se boje rada, svijeta, konkurencije, trga, tržišta: ukratko, glasači stranaka kojima će te stranke i u zemlji osigurati posao.
Ministrica Martina Dalić poslovično je petljala i muljala. Iako je Vlada preuzela Agrokor s izlikom da time čuva radna mjesta, mjesec dana nakon lokalnih izbora počinju otkazi. ‘U procesu restrukturiranja očekujem da se radnicima Konzuma, ako u manjim dućanima ne mogu sačuvati radna mjesta, ona nađu u sustavu Konzuma’, rekla je Dalić, ali nije objasnila kako izvesti to osmo svjetsko čudo u kojemu bi Agrokoru trebao pomoći američki strvinarski fond, koji je pomagao i Portoriku u sanaciji jedne kompanije. Da bi vratio dug, Portoriko je smanjio zdravstvenu zaštitu i usluge javnog prijevoza, otpustio 30.000 radnika u javnom sektoru, zatvorio sto škola, povećao porez na promet za više od 50 posto… Stopa siromaštva na otoku porasla je oko 45 posto, a samo 40 posto radne snage ima posao. Zarobljeni u ekonomskoj spirali smrti, ljudi su masovno emigrirali u SAD: Portoriko je od 2006. godine napustilo 300.000 građana.
Miki Bandić je kapitulirao pred Zlatkom Hasanbegovićem i pristao na promjenu imena Trga maršala Tita. Inicijatori te promjene panično su se bojali referenduma. Znali su da bi ih čovjek koji je umro prije 40 godina na demokratskom referendumu uvjerljivo pobijedio. To pokazuju sve ankete. Josip Broz Tito nije bilo liberalni vladar – u njegovom je rječniku liberalizam uvijek kotirao kao psovka – ali on nije ni poražen od liberala, niti zbog liberalne agende. On je izgubio trg zato što je pobijedio fašiste, naciste i njihove saveznike. To se vidi i po inicijativi da Jure Francetić dobije spomen-ploču na rodnoj kući. Tito je smetao i zato što su njegova postignuća uvijek odmjeravana s današnjima. Zna se kako je današnjica prolazila u tom odmjeravanju. U njegovo vrijeme Ina je imala 33.000 zaposlenih i bila je najjača hrvatska i jugoslavenska tvrtka. Danas je maloprodajni lanac Mola, koji su Mađari spasili od bankrota. Da bi vratili nacionalno vlasništvo nad Inom, predstavnici Vlade najavili su prodaju HEP-a u kojemu je od 20-ak elektrana Titov sustav napravio njih 18. Od ACI-jevih marina, koje su jedva izbjegle prodaju Turcima (do daljnjeg), 12 je napravio general Veljko Barbieri, jedna je napravljena u demokraciji. Uglavnom je to tako, to svi znaju i vide, pa je jako teško izdržati takve poraze od jednog pokojnika. Zato je on ubijen s leđa, iz zasjede, od ljudi koji su rat proveli po pivnicama i sličnim institucijama, urlajući protiv četnika i komunista.
A pokojnik? Nije se borio protiv četnika po pivnicama, niti im je sufinancirao knjige. Evo jednog Đilasova citata iz ‘Revolucionarnog rata’, a Đilas mu je, u vrijeme kad ga je pisao, bio ljuti protivnik: ‘Kada je jednog dana dobio izvještaj o olakom prodoru četnika na Pivsku planinu i gubicima druge proleterske, Tito se toliko naljutio da je naredio pokret pratećeg bataljona i stavivši se bataljunu na čelo – krenuo ka Durmitoru da lično pokaže kako se treba boriti (…) Krenuo sam i ja s njim: Da bar ginemo zajedno! – kako sam rekao, pola u šali a pola u ozlojeđenosti. (…) Upozorio sam ga, najzad, da on kao vrhovni komandant nema pravo da se uvaljuje u bitke na čelu stotinjak partizana i obezglavljuje čitavu vojsku. I to je, izgleda, djelovalo. Tito je smirio korak i prisjeo na kamen – kao radi odmora. Rekao je: Ali mi tamo imamo i ranjenike koji nisu evakuirani. I bez daljnjih objašnjavanja, krenuo natrag u Plužine…’
portalnovosti
Pressing, N1, 19. lipnja, 20:00
U Dnevniku HRT-a prvih 15 minuta imate samo o Plenkoviću – žali se Nikola Grmoja Peri Štefaniću i ne griješi. Ali što je naš Nidžo radio dok je bio na vlasti? Koga su urednici tada zvali da pitaju za mišljenje? Možda njega? Kako su od onakve televizije napravili ovo groblje? Od petka do nedjelje, od zore do podneva, na svim programima radija i televizije sad možemo – hvala Mostu i Mostovu mandataru Karamarku – gledati i slušati sate i sate litanija i misa, procesija i proštenja. Plenki će doći i proći, no ovo će čudo ostati. Tko će dirati stečena prava? Ali neće ovo overdoziranje crkvom evangelizirati narod, nego će rastjerati publiku. Još je jedan javni sustav bačen na koljena forsiranjem korisnih idiota. To vide svi s dva zrna soli u glavi pa se nemaju pravo iščuđavati nad praćenjem Plenkovića, ima i on pravo na svojih 15 minuta slave, uvjetno tri godine.
Dnevnik, HRT, 24. lipnja, 22:15
Kolinda Grabar-Kitarović na inauguraciju Aleksandra Vučića došla je odjevena kao reklama za T-Com. Haljinom drečavo-magenta boje, kakvu je teško naći i u Disney Worldu, ukrala je šou novom srpskom predsjedniku. Da ide nekom u svatove, ta bi sigurno obukla vjenčanicu! A Vučić se nije naljutio pa je ekskluzivni intervju dao HRT-ovom Hrvoju Zovku, koji je pak na tu temu gostovao u Dnevniku 3. Odličan poznavatelj regije, Zovko je procijenio da bi ovo mogla biti dobra prilika za novi dijalog pošto su regionalne međudržavne relacije posljednjih godina slijedile principe plesa: korak naprijed, nazad dva. ‘Aleksandar Vučić naveo je stvari o kojima je Beograd spreman razgovarati. To nam već daje za pravo da možemo reći da bi Zagreb i Beograd mogli početi rješavati problem po problem’, rekao je Zovko i dodao da za razliku od Tomislava Nikolića, Vučić točno zna što želi. Valjda je u pravu: ovo je jedna od zadnjih prilika, možda netko i shvati. Ove zemlje odumiru od gluposti.
RTL Danas, 25. lipnja, 18:30
U prilogu vidimo prvake HDZ-a kako licitiraju pravom prvenstva na ideju uklanjanja Trga Josipa Broza Tita iz Zagreba. Gordan Jandroković kaže da je to inicijativa HDZ-a, a ne Hasanbegovića ili nekog sličnog. Bravo, genijalno: sutra će se zaklinjati na odanost Tuđmanu koji je rukama i nogama branio Tita. Odmah potom u Dnevniku (slučajno ili dobrom uredničkom odlukom), nakon priloga o uklanjanju imena Trga, ide prilog o uklanjanju trgovina i trgovkinja Konzuma. Riječi ‘trg’ i ‘trgovina’ imaju isti korijen, trguje se na trgu, po mogućnosti na punom trgu, tržište je, na slovenskom, trg. Kod nas nestaje i jedno i drugo. U prošle dvije godine iz Hrvatske je u Njemačku otišlo 92.000 ljudi, to je bio masovni plebiscit nogama. Jasno je da je otišao najvitalniji, najsposobniji dio populacije. Tko ostaje? Oni koji se boje rada, svijeta, konkurencije, trga, tržišta: ukratko, glasači stranaka kojima će te stranke i u zemlji osigurati posao.
Ministrica Martina Dalić poslovično je petljala i muljala. Iako je Vlada preuzela Agrokor s izlikom da time čuva radna mjesta, mjesec dana nakon lokalnih izbora počinju otkazi. ‘U procesu restrukturiranja očekujem da se radnicima Konzuma, ako u manjim dućanima ne mogu sačuvati radna mjesta, ona nađu u sustavu Konzuma’, rekla je Dalić, ali nije objasnila kako izvesti to osmo svjetsko čudo u kojemu bi Agrokoru trebao pomoći američki strvinarski fond, koji je pomagao i Portoriku u sanaciji jedne kompanije. Da bi vratio dug, Portoriko je smanjio zdravstvenu zaštitu i usluge javnog prijevoza, otpustio 30.000 radnika u javnom sektoru, zatvorio sto škola, povećao porez na promet za više od 50 posto… Stopa siromaštva na otoku porasla je oko 45 posto, a samo 40 posto radne snage ima posao. Zarobljeni u ekonomskoj spirali smrti, ljudi su masovno emigrirali u SAD: Portoriko je od 2006. godine napustilo 300.000 građana.
Dnevnik, Nova TV, 26. lipnja, 19:00
Miki Bandić je kapitulirao pred Zlatkom Hasanbegovićem i pristao na promjenu imena Trga maršala Tita. Inicijatori te promjene panično su se bojali referenduma. Znali su da bi ih čovjek koji je umro prije 40 godina na demokratskom referendumu uvjerljivo pobijedio. To pokazuju sve ankete. Josip Broz Tito nije bilo liberalni vladar – u njegovom je rječniku liberalizam uvijek kotirao kao psovka – ali on nije ni poražen od liberala, niti zbog liberalne agende. On je izgubio trg zato što je pobijedio fašiste, naciste i njihove saveznike. To se vidi i po inicijativi da Jure Francetić dobije spomen-ploču na rodnoj kući. Tito je smetao i zato što su njegova postignuća uvijek odmjeravana s današnjima. Zna se kako je današnjica prolazila u tom odmjeravanju. U njegovo vrijeme Ina je imala 33.000 zaposlenih i bila je najjača hrvatska i jugoslavenska tvrtka. Danas je maloprodajni lanac Mola, koji su Mađari spasili od bankrota. Da bi vratili nacionalno vlasništvo nad Inom, predstavnici Vlade najavili su prodaju HEP-a u kojemu je od 20-ak elektrana Titov sustav napravio njih 18. Od ACI-jevih marina, koje su jedva izbjegle prodaju Turcima (do daljnjeg), 12 je napravio general Veljko Barbieri, jedna je napravljena u demokraciji. Uglavnom je to tako, to svi znaju i vide, pa je jako teško izdržati takve poraze od jednog pokojnika. Zato je on ubijen s leđa, iz zasjede, od ljudi koji su rat proveli po pivnicama i sličnim institucijama, urlajući protiv četnika i komunista.
A pokojnik? Nije se borio protiv četnika po pivnicama, niti im je sufinancirao knjige. Evo jednog Đilasova citata iz ‘Revolucionarnog rata’, a Đilas mu je, u vrijeme kad ga je pisao, bio ljuti protivnik: ‘Kada je jednog dana dobio izvještaj o olakom prodoru četnika na Pivsku planinu i gubicima druge proleterske, Tito se toliko naljutio da je naredio pokret pratećeg bataljona i stavivši se bataljunu na čelo – krenuo ka Durmitoru da lično pokaže kako se treba boriti (…) Krenuo sam i ja s njim: Da bar ginemo zajedno! – kako sam rekao, pola u šali a pola u ozlojeđenosti. (…) Upozorio sam ga, najzad, da on kao vrhovni komandant nema pravo da se uvaljuje u bitke na čelu stotinjak partizana i obezglavljuje čitavu vojsku. I to je, izgleda, djelovalo. Tito je smirio korak i prisjeo na kamen – kao radi odmora. Rekao je: Ali mi tamo imamo i ranjenike koji nisu evakuirani. I bez daljnjih objašnjavanja, krenuo natrag u Plužine…’
portalnovosti
