Anđelka Prpić i Andrija Milošević inteligentni su u riječi, gesti i mimici, nikad preglumljeni, sjajan izbor za odličan scenarij. Serija ‘Andrija i Anđelka’ nastala je prema kanadskom predlošku ‘Un gars, une fille’ Guya A. Lepagea, čija je franšiza zaživjela u čak 26 država
Pod nesnosnim pritiskom javnog mnijenja dolje potpisani je kritičar (to mu je, na koncu, posao) pokleknuo i pogledao nekoliko epizoda nanizanke ‘Andrija i Anđelka’, pored koje je dotad prolazio kao pored turskog groblja. I odmah shvatio da je, avaj, pogriješio! Najbolji kritičar, usmena predaja, nikad ne griješi, pa tako nije ni ovaj put. U fokusu radnje su dvoje mladih ljudi na pragu srednje dobi, nevjenčani, bez djece, koji prolaze brojne tipske situacije – u kuhinji, taksiju, kinu, na ulici. Cijeli štos počiva na uvjerljivoj ležernosti glumaca, Anđelke Prpić i Andrije Miloševića koji su – pohvaljujemo casting! – inteligentni u riječi, gesti i mimici, nikad preglumljeni, sjajan izbor za odličan scenarij. Serija je nastala prema kanadskom predlošku ‘Un gars, une fille’ autora Guya A. Lepagea, pa je, prema statistici koja kazuje da je ta franšiza zaživjela u 26 država, riječ o najuspjelijem TV ostvarenju te vrste u svijetu. Pismenom predajom stoga poručujemo: obavezno gledati ako navečer želite pola sata ležerne, a ipak urnebesne zabave!
Miro Kovač nema dobrog medijskog savjetnika koji bi mu rekao kako postoji samo jedna gora stvar od nastupanja u medijskim ekspoziturama polusvijeta, a to je izricanje pregnantnih, lako pamtljivih gluposti. Jedna jedina krivo izrečena sentenca obilježi vas za cijeli život. Svi pamte da je neka splitska misica rekla ‘It’s OK’, da se Rojs u povijest upisao klasičnom sentencom ‘Ko je jamio, jamio’, a Bandić molbom ‘Ke, ke, spiking kroejša’. Samo klasicima ostane upamćeno više od jedne stvari.- Inače, vi pokazujete, gospodine Bujanec, da imate enciklopedijsko znanje - rekao je Kovač.
Voditelj je to doživio kao šegačenje – što bi i trebalo biti. Čovjek dalje od ‘Šegrta Hlapića’ nije dogurao, pa se odmah ogradio:
- Ja se bavim tračevima!
Ministar, međutim, nije odustajao.
- Vi ste neka vrsta enciklopedista. Vi ste prosvjetitelj!
Bujanec o sebi ima realističnu sliku. Nije on napredovao zbog pameti, nego zbog ljepote. Ali ministar je bio ustrajan.
- Ne, ne, ja se ne šalim. To je kompliment - zaključio je Kovač.
Je li riječ o engleskom tipu humora – od ove se vlade News Bar ogradio odmah po konstituiranju – ili je inoministar stvarno bio impresioniran izobrazbom i ostalim karakteristikama voditelja, ne znaju ni forenzičari. No da će ga novinari na to podsjećati još bezbroj puta, hoće.
Pero Ćorić, grdosija od ratnika, nalik na brkato-bradatu verziju Meštrovićeva Srđe Zlopogleđe, u ‘Otvorenom’ se zalaže za obnovu vojnog roka. Most je na perorističke prijedloge o obaveznom vojnom roku rekao da se slaže ako će taj obavezni vojni rok biti dobrovoljan, što zvuči vrlo duhovito, kao s Radio Erevana, ali je kontrafaktično – od 2008. godine Hrvatska već ima dobrovoljno služenje vojske… Na Togonalovo pitanje Ćoriću zašto su aktualizirati ideju o obveznom vojnom roku, mislilac je odgovorio:- To će maknuti nezaposlenost i ovisnost s ulica. Dobit ćemo čvrste i stabilne muškarce. Žene će ići dragovoljno. Potaknut ćemo tekstilnu industriju. Imat ćemo s kim računati u poplavama i požarima. Puno je prednosti, a mi ne vidimo mane.
Nasuprot friclovske ideje, prema kojoj mlade treba držati u podrumu i overdozirati ih takozvanim kanonskim tekstovima nacionalnih klasika, tim za kurikularnu reformu školstva, predvođen Borisom Jokićem, složio je vitalan, mršav, dinamičan, suvremen, pa i moderan, seksi kurikulum u kojem ima svega, od Ante Tomića preko Johnnyja Štulića, Arsena i Raosa, do Krleže i Držića. Ta je ideja u konzervativnim kulturnim krugovima izazvala ledeni užas, pa je S. P. Novak, nastavak Pere Ćorića drugim sredstvima, osuo drvlje i kamenje na Jokića: te nastavljač Šuvarova djela, te od zla oca i od gore majke, te ovo, te ono… Hoće li djeca koja su na Facebooku, Whats Appu, Viberu i Twitteru čitati Pavla Rittera Vitezovića? Hoće, kad na nekoj stvari nokat izraste. ‘U mojoj generaciji su Karl May ili Jules Verne stvorili neusporedivo više čitatelja, a nisu bili u lektiri, nego bilo koji drugi pisac’, reče, genijalno i sažeto, Tomislav Reškovac, izrazivši time bit stvari: ovdje netko želi razviti ljubav prema knjizi, a ne razviti mržnju torturom klasicima.Mislav Togonal priredio je zabavnu emisiju na suvremenu, životnu temu, u kojoj se ognjištarska slika svijeta tukla s informatičkom, i sve se lijepo moglo razabrati, jedino je gostiju za tako erotičnu temu bilo mrvicu previše. No nema sumnje da će kurikulum trajno biti na meti vehabija, pa će povoda za ovakve rasprave, hoćeš-nećeš, biti još.
David Kilcullen, nekoć drugi čovjek američkog ministarstva obrane, koji je rat u Iraku ocijenio ‘jebeno glupim’, danas je podvukao crtu i postao još eksplicitniji. ‘Okruženje u kojemu se sada nalazimo nedvojbeno je gore nego što je bilo na početku rata protiv terorizma 2001. godine. Moramo priznati da smo upravo mi stvorili velik dio problema’, ocijenio je. Napad na Irak opisao je kao ‘najveći strateški zajeb od Hitlerove invazije na Rusiju 1941.’, koji su dodatno pogoršale kasnije političke pogreške State Departmenta. Prije svega, omogućavanje šijitske odmazde nad poraženim Sadamovim sunitima, što je cijelu skupinu gurnulo prema islamskom radikalizmu. ’Nema sumnje da ISIS ne bi postojao da nismo napali Irak’, rekao je Kilcullen, dodajući da Zapad nije pametno reagirao ni na nasilje koje je u Siriji započelo 2011. nakon Arapskog proljeća, ni na rasulo koje je u Libiji nastalo nakon intervencije NATO-a. Kakve su mu prognoze za Libiju i Afganistan? Pogoršanje. Amerika se budi iz noćne more, no što možemo očekivati znamo li da stoji pred izborom Hillary ili Trumpa. Koje je rješenje gore? Po nama – oba su gora!
portalnovosti
Andrija i Anđelka, RTL
Pod nesnosnim pritiskom javnog mnijenja dolje potpisani je kritičar (to mu je, na koncu, posao) pokleknuo i pogledao nekoliko epizoda nanizanke ‘Andrija i Anđelka’, pored koje je dotad prolazio kao pored turskog groblja. I odmah shvatio da je, avaj, pogriješio! Najbolji kritičar, usmena predaja, nikad ne griješi, pa tako nije ni ovaj put. U fokusu radnje su dvoje mladih ljudi na pragu srednje dobi, nevjenčani, bez djece, koji prolaze brojne tipske situacije – u kuhinji, taksiju, kinu, na ulici. Cijeli štos počiva na uvjerljivoj ležernosti glumaca, Anđelke Prpić i Andrije Miloševića koji su – pohvaljujemo casting! – inteligentni u riječi, gesti i mimici, nikad preglumljeni, sjajan izbor za odličan scenarij. Serija je nastala prema kanadskom predlošku ‘Un gars, une fille’ autora Guya A. Lepagea, pa je, prema statistici koja kazuje da je ta franšiza zaživjela u 26 država, riječ o najuspjelijem TV ostvarenju te vrste u svijetu. Pismenom predajom stoga poručujemo: obavezno gledati ako navečer želite pola sata ležerne, a ipak urnebesne zabave!
Bujica, Mreža
Miro Kovač nema dobrog medijskog savjetnika koji bi mu rekao kako postoji samo jedna gora stvar od nastupanja u medijskim ekspoziturama polusvijeta, a to je izricanje pregnantnih, lako pamtljivih gluposti. Jedna jedina krivo izrečena sentenca obilježi vas za cijeli život. Svi pamte da je neka splitska misica rekla ‘It’s OK’, da se Rojs u povijest upisao klasičnom sentencom ‘Ko je jamio, jamio’, a Bandić molbom ‘Ke, ke, spiking kroejša’. Samo klasicima ostane upamćeno više od jedne stvari.- Inače, vi pokazujete, gospodine Bujanec, da imate enciklopedijsko znanje - rekao je Kovač.
Voditelj je to doživio kao šegačenje – što bi i trebalo biti. Čovjek dalje od ‘Šegrta Hlapića’ nije dogurao, pa se odmah ogradio:
- Ja se bavim tračevima!
Ministar, međutim, nije odustajao.
- Vi ste neka vrsta enciklopedista. Vi ste prosvjetitelj!
Bujanec o sebi ima realističnu sliku. Nije on napredovao zbog pameti, nego zbog ljepote. Ali ministar je bio ustrajan.
- Ne, ne, ja se ne šalim. To je kompliment - zaključio je Kovač.
Je li riječ o engleskom tipu humora – od ove se vlade News Bar ogradio odmah po konstituiranju – ili je inoministar stvarno bio impresioniran izobrazbom i ostalim karakteristikama voditelja, ne znaju ni forenzičari. No da će ga novinari na to podsjećati još bezbroj puta, hoće.
Otvoreno 1
Pero Ćorić, grdosija od ratnika, nalik na brkato-bradatu verziju Meštrovićeva Srđe Zlopogleđe, u ‘Otvorenom’ se zalaže za obnovu vojnog roka. Most je na perorističke prijedloge o obaveznom vojnom roku rekao da se slaže ako će taj obavezni vojni rok biti dobrovoljan, što zvuči vrlo duhovito, kao s Radio Erevana, ali je kontrafaktično – od 2008. godine Hrvatska već ima dobrovoljno služenje vojske… Na Togonalovo pitanje Ćoriću zašto su aktualizirati ideju o obveznom vojnom roku, mislilac je odgovorio:- To će maknuti nezaposlenost i ovisnost s ulica. Dobit ćemo čvrste i stabilne muškarce. Žene će ići dragovoljno. Potaknut ćemo tekstilnu industriju. Imat ćemo s kim računati u poplavama i požarima. Puno je prednosti, a mi ne vidimo mane.
Otvoreno 2
Nasuprot friclovske ideje, prema kojoj mlade treba držati u podrumu i overdozirati ih takozvanim kanonskim tekstovima nacionalnih klasika, tim za kurikularnu reformu školstva, predvođen Borisom Jokićem, složio je vitalan, mršav, dinamičan, suvremen, pa i moderan, seksi kurikulum u kojem ima svega, od Ante Tomića preko Johnnyja Štulića, Arsena i Raosa, do Krleže i Držića. Ta je ideja u konzervativnim kulturnim krugovima izazvala ledeni užas, pa je S. P. Novak, nastavak Pere Ćorića drugim sredstvima, osuo drvlje i kamenje na Jokića: te nastavljač Šuvarova djela, te od zla oca i od gore majke, te ovo, te ono… Hoće li djeca koja su na Facebooku, Whats Appu, Viberu i Twitteru čitati Pavla Rittera Vitezovića? Hoće, kad na nekoj stvari nokat izraste. ‘U mojoj generaciji su Karl May ili Jules Verne stvorili neusporedivo više čitatelja, a nisu bili u lektiri, nego bilo koji drugi pisac’, reče, genijalno i sažeto, Tomislav Reškovac, izrazivši time bit stvari: ovdje netko želi razviti ljubav prema knjizi, a ne razviti mržnju torturom klasicima.Mislav Togonal priredio je zabavnu emisiju na suvremenu, životnu temu, u kojoj se ognjištarska slika svijeta tukla s informatičkom, i sve se lijepo moglo razabrati, jedino je gostiju za tako erotičnu temu bilo mrvicu previše. No nema sumnje da će kurikulum trajno biti na meti vehabija, pa će povoda za ovakve rasprave, hoćeš-nećeš, biti još.
Chanel 4 News
David Kilcullen, nekoć drugi čovjek američkog ministarstva obrane, koji je rat u Iraku ocijenio ‘jebeno glupim’, danas je podvukao crtu i postao još eksplicitniji. ‘Okruženje u kojemu se sada nalazimo nedvojbeno je gore nego što je bilo na početku rata protiv terorizma 2001. godine. Moramo priznati da smo upravo mi stvorili velik dio problema’, ocijenio je. Napad na Irak opisao je kao ‘najveći strateški zajeb od Hitlerove invazije na Rusiju 1941.’, koji su dodatno pogoršale kasnije političke pogreške State Departmenta. Prije svega, omogućavanje šijitske odmazde nad poraženim Sadamovim sunitima, što je cijelu skupinu gurnulo prema islamskom radikalizmu. ’Nema sumnje da ISIS ne bi postojao da nismo napali Irak’, rekao je Kilcullen, dodajući da Zapad nije pametno reagirao ni na nasilje koje je u Siriji započelo 2011. nakon Arapskog proljeća, ni na rasulo koje je u Libiji nastalo nakon intervencije NATO-a. Kakve su mu prognoze za Libiju i Afganistan? Pogoršanje. Amerika se budi iz noćne more, no što možemo očekivati znamo li da stoji pred izborom Hillary ili Trumpa. Koje je rješenje gore? Po nama – oba su gora!
portalnovosti
