Jedan važan rezultat razgovora Trumpa i Putina

 

Radilo se o prvom pravom bilateralnom susretu dvaju moćnika. Prošlogodišnji sastanak na marginama G20 bio je svega formalno upoznavanje. Sada su sugovornici dobili priliku detaljnije popričati o problemima i čuti stavove jedan drugog.

Uoči susreta, američki politički krugovi bili su zabrinuti da će Trump napraviti velike ustupke svom ruskom kolegi, najviše u Siriji. Razgovor i zajedničku konferenciju za novinare američke elite su protumačile kao potvrdu svojih strahova, dokaz bezvoljnosti američkog predsjednika, gubitak pozicija pa čak i izdaju nacionalnih interesa.
Zbog kontroverze ruskog uplitanja u izbore 2016. Trump je za medije i političare postao dio ruskog problema. Interakcija Trumpa s Putinom u njihovoj percepciji ne predstavlja konsolidiranu vanjsku politiku Washingtona već isključivo samovoljno podilaženje Rusiji.

Posljednji paket sankcija protiv Rusije koji je usvojen u zadnjim danima Obaminog mandata u konceptualnom smislu bio je više signal Trumpu nego Rusiji budući da je proveden kao zakon kako bi se spriječilo Trumpovo možebitno ukidanje sankcija.  Po istom kalupu federalna porota je u sklopu istrage posebnog povjerenika Roberta Muellera dva dana prije susreta s Putinom podigla optužnicu protiv dvanestorice ruskih službenika obavještajnih službi koje se tereti za uplitanje u predsjedničke izbore 2016. s ciljem pritiska na Trumpa, ali i kao znak da je politički i obavještajni sloj jedinstven oko ruskog pitanja.

No, u stvarnosti Donald Trump nije popustio ruskom kolegi ni u jednom međunarodnom segmentu.

U svim problematičnim područjima — Siriji, Ukrajini, Iranu i Krimu — sugovornici su se složili da se složiti neće. Trump nije priznao legitimitet Assadove vlade, nije revidirao povlačenje iz sporazuma s Iranom i nije priznao zakonitost ruskog pripajanja Krima. Štoviše, odlučno je ponovio tezu o štetnosti ruskog plina za Njemačku i najavio borbu za energetsko tržište Europe.Trump je odlučio sačuvati moment grandiozne diplomacije nalik susretu s Kim Jong-unom. Poetski je izjavio da će radije preuzeti politički rizik u borbi za mir nego riskirati mir zbog politike.

Pažljivi promatrači mogli su uočiti ključne razlike između američkog i ruskog modaliteta na konferenciji za novinare. Ruski novinari postavljali su unaprijed izrežirana pitanja koja su usmjeravala razgovor u smjeru pronalaženja dodirnih točaka. Na primjer, nakon što se ruski novinar pozvao na Pompeovu izjavu o „lopti na ruskoj strani u Siriji“, Putin je naoko spontano poklonio Trumpu nogometnu loptu  kojom se igralo finale svjetskog prvenstva.Zbog takvog integriranog nastupa Putin je stvarao uravnoteženiji dojam od američkog kolege. Suprotno njemu, Trump je zbog konstantnih napada američkih novinara i njihova fokusiranja na problematiku ruskog uplitanja u izbore izgledao pomalo disfunkcionalno uz manjak legitimiteta.Putin je prihvatio igru i odlučio ići niz dlaku američkom predsjedniku.

Kremlj je dobro pročitao da Donald Trump puno bolje komunicira s akterima koji politički, ekonomski ili sigurnosno ne ovise o SAD-u. Zato je Putin hvalio Trumpa za Sjevernu Koreju, zamolio ga za pomoć s Ukrajinom, obećao da će se tranzit plina kroz Ukrajinu sačuvati (uz uvjet pozitivnog ishoda spora u Stockholmu), kritizirao Hillary Clinton te ga u jednom trenutku prijateljski nazvao „Donald“.

Putin je na umu imao vrlo konkretne ciljeve. Objavio je stvaranje mješovite gospodarske grupe u koju bi činili predstavnici vodećih kompanija SAD-a i Rusije te naglasio da filozofiju normalizacije odnosa treba prepustiti poznatim ekspertima s dugogodišnjim iskustvom. Tako Putin očito želi kreirati moćni bilateralni lobi koji bi teoretski trebao pomoći pri ukidanju sankcija. U drugom slučaju je očito da je Putin aludirao na svog dugogodišnjeg poznanika, Henryja Kissingera. Pored svega, Vladimir Putin poželio je zajedno sa SAD-om regulirati cijene energenata kako bi ih, po njegovim riječima, zadržao u granicama optimalnog industrijskog razvoja i profita.

Unatoč očekivanom manjku konkretnih rezultata i proboja, razgovor je ipak postigao jednu važnu stvar: vratio je na stol opciju institucionalizirane komunikacije na najvišoj razini.

Naime, rusko-američki odnosi već su više od deset godina u crvenoj zoni. Problem nije konkretan; radi se o kompleksnom mozaiku različitih pitanja, nedorečenosti i zastarjelih hladnoratovskih percepcija. Nakon Ukrajine, američka politika prema Rusiji je poprimila obrise blokade, a Washington de-facto zatvorio komunikacijske kanale i neslužbeno objavio moratorij na bilo kakav oblik ravnopravnog dijaloga.Medije i sigurnosne krugove zabrinula je Trumpova kritika obavještajne zajednice pred Putinom. Da bi stvar bila još gora, Putin se u jednom trenutku „prikopčao“ na Trumpovu retoriku pa se mogao steći dojam da su dva predsjednika na istoj valnoj duljini. Na pitanje američkog novinara je li Putin želio da Trump pobijedi, ruski predsjednik odgovorio je: „Da. Zato što je govorio o normalizaciji odnosa s mojom zemljom“. Američki predsjednik je pak bez trunke oklijevanja optužio SAD za doprinos lošim bilateralnim odnosima.

Ali sada su dva predsjednika pokazala solidnu spremnost obnoviti diplomatsku interakciju. Ključna, i zasad jedina realna točka suradnje jest, dakako, produljenje Sporazuma o redukciji strateškog ofenzivnog naoružanja koji ističe 2021. i rješavanje nesuglasica unutar Sporazuma o uništavanju projektila malog i srednjeg dometa. Također, obje zemlje odlučile su podržati Izrael kao ključno uporište na Bliskom Istoku. Zasad je to dovoljno.

Teško je reći u kojem smjeru će se razvijati daljnji događaji. Trump je pozvao Putina u Washington. Naime, unatoč velikoj medijskoj prašini, pa čak i idejama da prevoditelj koji je bio prisutan na razgovoru u četiri oka mora svjedočiti ispred Kongresa, članovi Republikanskog nacionalnog komiteta su nedugo nakon razgovora s Putinom izjavili da nitko u stranci ne vidi Trumpa kao rusku lutku. Trump uživa podršku republikanaca, što odgovara ruskom kolegi. U čudnom svijetu Trumpovih „neprijatelja“- mahom saveznika - i carinskih mjera, Rusija je sada dobila nesvakidašnju priliku mrvicu poboljšati odnose sa SAD-om i vratiti mogućnost dugotrajnog procesa resetiranja odnosa.

Putin će nastojati iskoristiti ovu mogućnost makar i pod cijenu novih sankcija. Jer sada postoji vjerojatnost da će Kongres razmatrati dodatne mjere protiv Rusije.