Povodom predstojećih parlementarnih izbora i predizborne kampanje razgovarali smo s Josipom Kregarom, jednim od nosivih stupova koalicije "Uspješna Hrvatska". Josip Kregar redoviti je profesor u trajnom zvanju na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Gostujući je nastavnik na Sveučilištu u Grazu, te Sveučilištu Yale u Sjedinjenim Državama. Direktor studija "Economy and Democracy" (IUC ). Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2005-2007,2007 - 2009). Predaje na Europskom sveučilištu za ljudska pravca i demokraciju (Venecija)- predaje Sociologiju, Legal Sociology, Ljudska prava, Sociologiju uprave.
Predmet znanstvenog interesa su: lokalna uprava, sociologija prava, antikorupcija, ljudska prava.
Podpredsjednik Skupštine grada Zagreba (2009-2012). Zastupnik u Saboru.
Važniji radovi:"Nastank predatrskog kapitalizma i korupcija“, Uvod u sociologiju, "Corruption and Democracy", "Political Culture in Central Eastern Europe", "Transizione e consolidamento democratico nell'Europa Centro-orientale" (Koautor J.Marko:) Political Finance and Corruption in Eastern Europe. Ukupno je napisao 28 knjiga i 107 radova.
Kako bi ocijenili dosadašnji tijek predizborne kampanje? Stječe se dojam da se su sve oči kroz medije uprte u dva jarca na brvnu, u koaliciju „Hrvatska raste“ predvođenu SDP-om, i u „Domoljubnu koaliciju“, na čijem je čelu HDZ. Od njihove bjesomučne graje, optužbi, ismijavanja, prijetnji, obećanja, pirotehničkih dimnih bombi i ostalih cirkuskih rekvizita kojima se pobuđuju najniže navijačke strasti masa... kao da se nedovoljno čuju i vide drugi sudionici natjecanja za ulazak u Sabor. Kako se od te dominatne političke kakofonije „brani“ koalicija „Uspješna Hrvatska“ otranka „Naprijed Hrvatska“ kojoj pripadate? Kojim medijskim, propagandnim i inim sredstvima privlačite pažnju na sebe, na vaš alternativu postojećem? Što nudite onima koji žele nešto drukčije od dosadašnjeg nasilja spomenuta dva jarca i nešto bolje od njihove populističke igre?
Kampanja kao da nije promicanje stranaka i programa, borba za glasove već sukob ličnosti. Kao da ih biramo prema dojmu i liku a ne kao ljude koji zastupaju birače. Najradije bi im poklonio ogledalo jer im je onoi najvrjerniji prijatelj. Iz stranke izbacuju, ili marginaliziraju sve koji su bolji od njih svakoga tko bi im mogao biti konkurent. Što treba više nego reći da prezirem njihove svađe i podjele, podjele na ustaše i partizane, lijeve i desne. Uostalom kampanju ne vode političari već stručnjaci za prodaju i reklamu, koji za novac, cinično, daju instrukcije kako pobijediti. No mi ne trebamo takve, ne trebamo populističke ideologije već ideale. A kakve to ideale imaju ljudi koji se bore za prvo mjesto na ljestvici nepopularnosti. Još nešto. Nikada izborna kampanja, koliko ovaj puta, nije bila nadmetanje obećanjima i to obećanjima u koje može vjerovati samo lakovjeran narod. Ne mogu si pomoći, ja ne znam obećati ako to ne mislim ostvariti. Obećavaju regionalizam ali žele svu vlast u svojoj ruci, obećavaju sposobnima napredovanje a s liste ili vlade uklanjaju najbolje. Obećavaju jer misle da to ništa ne košta. No ljudi vjeruju u obećanja. I strašno je to da onda slijede razočaranja, sumnje i apatija.
Vlast je traljava, mnogi ministri nekompetentni. Premijer arogantan. Oporba ima slabog vođu i loš saldo svoje prošlosti. Na donatorskim večerama okuplja prave vladare Hrvatske: nove tajkune i privatizacijske dobitnike. Ne glasujte za njih. Treće niste isprobali, no baš to njihova je prednost, kao što je slabost manjak iskustva.
Poznajem vas kao stalnog član saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije koji je na sjednicama, u svojim raspravama, smireno koristio isključivo argumente u kontekstu zahtjeva za političkim i metodološkim promjenama na bolje. Je li moguće na isti način sudjelovati u bučnoj kampanji u kojoj su važniji dojmovi i uvjerljivost nego istina? Po čemu se razlikuje djelovanje u kampanji od suprotstavljanja mišljenja za okruglim stolovima?
Nikada izborna kampanja, koliko ovaj puta, nije bila nadmetanje obećanjima i to obećanjima u koje može vjerovati samo lakovjeran narod. Ne mogu si pomoći, ja ne znam obećati ako to ne mislim ostvariti. Obećavaju regionalizam ali žele svu vlast u svojoj ruci, obećavaju sposobnima napredovanje a s liste ili vlade uklanjaju najbolje. Obećavaju jer misle da to ništa ne košta. No ljudi vjeruju u obećanja. I strašno je to da onda slijede razočaranja, sumnje i apatija.
Na okruglom stolu riječ imaju svi a ne samo istomišljenici. Moraš paziti da ne pretjeraš, moraš znati da su i drugi vrijedni. Ne smiješ misliti da si uvijek i baš ti u pravo, da su drugi samo zlobni i zavidni. Samo onaj tko je siguran da se neće slomiti zbog toga što je s njegovog stajališta svijet odviše glup i priprost, za ono čemu teži, te svemu tome može reći IPAK. Samo je taj pozvan baviti se politikom. Glasači i građani nisu glupi ako misle različito od tebe. U buci kampanje to se lako izgubi.
Recite nam ukratko najosnovnije ciljeve „Uspješne Hrvatske“ ? Što vas i Josipovića („Naprijed Hrvatska“) veže s Čačićem (Narodna stranka – Reformisti)? Koje su to dodirne točke od kojih bi profitirala Hrvatska? I po čemu se razlikuje Josipovićeva od Milanovićeve socijaldemokracije?
Program ima mnogo točaka a prioriteti su: decentralizacija i regionalizacija smanjenje broja lokalnih jedinica sa 556 ;reforma pravosuđa ; demokratizacija i jačanje uloge građana, izmjena izbornog sustava koju smo već predložili, mogućnost da građani biraju zastupnike koji odgovaraju njima, a ne stranačkim šefovima, veći utjecaj preferencijalnog glasa, uz mogućnost izravnog izbora dijela zastupnika,
obrazovna reforma; ljudska prava i socijalna država jer država koja nije socijalna i pravedna nije država kakvu želimo. društvo bez korupcije i organiziranog kriminala gospodarska i financijska reforma kruna je svih reformi.
S reformistima nas veže činjenica da imamo podršku sličnih društvenih slojeva a da se teritorijalno tek u maloj mjeri preklapamo. nama se prigovaralo da je glas za nas uzaludan te smo morali steći saveznike da zadobijemo uvjerljivost i snagu. a kad smo to postigli stiže obratni prigovor, da smo konkurencija. mi smo svoji, za nas će glasovati ljudi koji nemaju za koga. imaju za koga. imena Josipović, Linić, Kosor, Čačić, Pančić, koji su nositelji naših lista, zaslužili su naše poštovanje i vaš glas, svaki zbog nekog obilježja; smirenosti, poduzetnosti, borbe protiv korupcije ili pak zasluga u domovinskom ratu.
Sa SDPom nas vezuju uzajamne simpatije, no mi smo odabrali da se otvoreno suprotstavimo načinu rada vrha te stranke, vodstvu koje tjera članove i izaziva animoizitet, vodstvu za kojeg je Angela Merkl socijaldemokrat a HDSSB crni odred slučajna zabluda.
Koja je osobno vaša uloga u kampanji i u sistemu zadobivanja naklonosti potencijalnih glasača? Na čemu temeljite svoj optimizam?
Ne želim se precijeniti. Moj izbor u najvećoj jedinici – od Jaruna do Jadrana – bez stranačke logistike, bez novaca, bio bi ogroman uspjeh ideje o nekoj drukčijoj Hrvatskoj. Kako bi ovi izbori izgledali da se biraju osobe, a ne vođe, ljudi prema stručnosti i integritetu. Ne bojim se ni uspjeha ni neuspjeha, jedino se bojim manipulacije rezultatima i izdaje birača. Moja uloga je uloga svjetionika na moru: da svjetlom pokažem pravac i odredim mjesto. To nije fraza: ako dobijem izbore a zaboravim obećanja dati ću prije ostavku nego svoj glas vladi koju smatram nesposobnom ili nepoštenom.
Zašto ovakva aktualna vlast treba otići? Nabrojte nekoliko njenih najtežih političkih i gospodarskih propusta i pogrešaka koji ju dezavuiraju u nastojanju da o(p)stane? U kojoj mjeri i koji su se potezi Vlade negativno odrazili na Brodsko-posavsku županiju?
I ova vlast i HDZ imaju glavni promašaj u tome da smatraju da im je i ovako dobro. Sasvim proturječno dosadašnjim izjavama danas su zaključili da se u teritorijalnu podjelu Hrvatske neće dirati. Ostaju općine i županije. Dakle zamjeram oportunizam.
Primjeri su odustajanje od reformi poreza, narodnog zajma, usporavanje reforme pravosuđa, inflacija nerealnih obećanja u kampanju. Za vaš kraj najbolnije je zaostajanje brige za selo. Zašto se nije realiziralo obećanje da će se podijeliti i dati u zakup neobrađeno zemljište. Ovo što imamo ispod je razine agrarne reforme kralja Aleksandra. A sve to uz priče o europskim fondovima, navodnjavanju i novom tržištu. Neka pitaju pošto je litra mlijeka nakon što su stranci preuzeli tu industriju.
Za koje će se promjene zalagati zastupnici koalicije „Uspješna Hrvatska“ u novom sazivu Sabora? Koji su vaši stavovi o regionalizmu, izbjeglicama, kreditima o švicarcima, EU, odnosima sa susjedima, ćirilici, ulozi RH u međunarodnoj politici (Sirija, Libija, Afganistan, Irak...)
O regionalizmu – Hrvatske regije u Europi regija. U izbjegličkoj krizi vlada je postupala dobro, a zastrašivanje strahom od izbjeglica nije uhvatilo korijen kod Slavonaca koji znaju što je biti izbjeglica. Čirilica je napuhano pitanje jer u Istri, Lici, Gorskom Kotaru ili na primjer u Daruvaru to nije problem, a sve da bi se izbjegao pravi problem suživota: zajedničko školovanje i problemi gospodarstva. To nije realni problem naroda koji (su)živi već promišljena – a nije jedina – predizborna manipulacija. Za neke kampanja počinje dvije godine pred izbore stvaranjem incidenata koji razdvajaju narod. U međunarodnoj politici Hrvatska mora biti otvorena i simpatična zemlja koja brani načela i ne prilagođava se imperijalističkoj politici.
Na čije glasove računate? Tko su nezadovoljnici postojećim danas i ovdje koji će se prikloniti „Uspješnoj Hrvatskoj“? na koliko mandata računate? Da li u petoj izbornoj jedinici, tradicionalnoj utvrdi HDZ-a?
Da možemo dobiti sve glasove nezadovoljnih ljudi mi bi uvjerljivo pobijedili sve one kojima je danas dobro. No za nas se nedovoljno zna, postoje oklijevanja i glasine. Naše ljude se glasinama želi diskvalificirati. Ne računamo na tradicionalno biračko tijelo SDP ili HDZ već one koji bez nas nemaju svoju opciju. Ne licitiramo obećanjima izbjegavamo uvredljive riječi i agresivnost prema suparnicima. Za nas neprijatelji nisu ljudi već neznanje, mržnja i primitivnost. Radovao bi nas uspjeh bez obzira na broj mandata.
Ocijenite ulogu medija u predizbornoj kampanji? Kako tumačite ismijavanje spotova u kome se predstvalja „Naprijed Hrvatska“?
Nažalost medijima je oduzeto njihovo pravo na nepristranu i potpunu informaciju. Rat za medije započeo je već kod proglašenja rezultata prošlih izbora, a sve je zapečaćeno kratkom kampanjom. Ne mogu vam prenijeti dovoljno osjećaj koji imam kada u pet minuta i bez sugovornika moram izložiti program, a kada pred vratima studija čekaju još deseci drugih. Nas će pokazati no nitko nas neće gledati slušati i s razlogom, će mrziti, takozvanu politiku. Mediji su promovirali takozvanu politiku pretvarajući sve u spektakl i neku vrstu relity showa.
Što se spota tiče svatko ima pravo na svoje shvaćanje lijepog. No da se u dva sata po objavljivanju spota pojavi protuspot koji ga ismijava, u kojem ima više desetaka glumaca koji ne čine drugo nego se grčevito smiju ne čini mi se spontanim. Takav spot (kontraspot) emitirati se može na bilo koji prilog s istim efektom. Što onda da mislim? Da je ismijavanje kritika? Ismijavati one koji nemaju novac za profesionalne uratke i skupa prikazivanja zapravo je isto kao i ismijavanje čovjekove tjelesne mane, pa više govori o onom tko se smije.
