Jučer je oko tri sata poslije podne premijer Andrej Plenković došao u Sabor i zastupnicima predstavio zaključke s Europskog vijeća i potvrdio da Vlada RH i institucije hrvatske države nemaju svoje mišljenje o važnim međunarodnim pitanjima, a suprotna mišljenja su nepotrebna, jer su za vanjsku politiku zaduženi Vlada i Ured predsjednice RH.
Ključne točke govora hrvatskog premijera su bile izbjeglička kriza, Brexit, sveobuhvatni sporazum o trgovini i ulaganjima s Kanadom (CETA), ''agresivna politika Rusije na Krimu i u Donbasu'' i odgovor EU na istu. Govorio je i o rastu populizma u Europi, te Nizozemskoj i Belgiji, koje koče pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji i zaključivanje sporazuma CETA, kojeg je uspio blokirati ''obični belgijski pokrajinski parlament''.
"Ukidanjem ili snižavanjem carina, CETA bi trebala donijeti opipljive koristi europskim potrošačima i poduzećima i to odmah nakon stupanja na snagu. Tim će se europskim i hrvatskim poduzećima omogućiti bolje tržišne prilike, dok bi europski izvoznici mogli uštedjeti stotine milijuna eura godišnje", rekao je Plenković i potvrdio kako Hrvatska bezrezervno podržava ovaj sporazum, iako on otvara vrata za 40 000 američkih kompanija koje imaju kanadske podružnice ili sjedišta i u Kanadi.
Dio govore premijera Plenkovića u kojem se osvrnuo na Krim, te regije Donjeck i Lugansk, za koje je pogrešno ustvrdio da su "okupirane od strane Rusije", nimalo ne odudara od izvješća Atlantskog vijeća ili neokonzervativnih američkih think-tankova.
Odluke parlamenta belgijske pokrajine Valonije, koji je odbacio sporazum CETA, kao i savjetodavni referendum u Nizozemskoj koji je odbacio pridruživanje Ukrajine s Europskom unijom su za Andreja Plenkovića gotovo anomalija EU, kojom određena zemlja ili pokrajina svoju volju mogu nametnuti ostatku zajednice koja broji gotovo pola milijarde ljudi.
Plenković zaboravlja da se o sporazumu CETA i pridruživanju Ukrajine Europskoj uniji nisu izjasnili europski narodi na referendumima i da su sve pozitivne korake u ova dva štetna sporazuma po EU donijeli eurobirokrati, kojima i sam pripada, Europska komisija i nacionalni parlamenti poput hrvatskog, koji ne slušaju želje i bilo naroda, nego poslušno izvršavaju zapovjedi Bruxellesa i Washingtona.
Naravno, sve političke stranke u Saboru su uglavnom suglasne s Plenkovićem, osim Živog zida i Ivana Pernara, koji je postao "enfant terrible" ovog saziva hrvatskog parlamenta.
Na kritike Pernara je premijer Plenković odgovorio "kako Vlada RH, on kao njezin premijer, zajedno s hrvatskom predsjednicom kreiraju i vode vanjsku politiku", što je istina, ali je nepojmljivo da bilo koji od zastupnika Sabora tu politiku ne smije i kritizirati ili imati drugačiji stav od službenog, a koji jest sluganski.
U kasnijoj raspravi je Pernar optužio bivšu ministricu Vesnu Pusić da je odgovorna za slanje oružja islamistima u Siriji, na što mu je ona odgovorila: ''Izostanak suradnje Turske s EU uzrokovao je, rezultirao ako hoćete, s izbjegličkom krizom, što se oružja u Siriju tiče, kolega Pernar, odspavajte si malo. Mislim, to nema veze s mozgom.''
Ako nema veze s mozgom, možda bi trebalo imati veze s DORH-om, jer je Pernar bio u pravu. Naime, da je oružje iz Hrvatske u vrijeme Vesne Pusić kao ministrice vanjskih poslova RH slano za Siriju, a sve su morali znati i bivši predsjednik Josipović i ministar obrane Ante Kotromanović, nije tajna. Tada je islamistima u Siriji isporučeno preko 3 000 tona samo hrvatskog oružja. O tome su čak pisali i proamerički konzorciji novinara BIRN i OCCRP. Doduše, s naknadnom pameću, BIRN i OCCRP u ovom prljavom poslu amnestiraju američku administraciju, CIA-u i Pentagon, što obzirom na donatore konzorcija nimalo ne iznenađuje.
Opširnije: Proamerički konzorcij novinara BIRN i OCCRP otkriva da zemlje bivše Jugoslavije naoružavaju islamiste
Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova je vjerojatno suodgovorna za kršenje brojnih međunarodnih normi, ugovora i preuzetih obveza od strane hrvatske države, za što postoje nesporni dokazi, a jedino što je uspjela reći zastupniku Pernaru je da ''odspava malo, jer to nema veze s mozgom''.
Opširnije: Ministrica Vesna Pusić i nenamjerna suradnja s islamistima
U raspravi je premijer Andrej Plenković, vidno iritiran istupima zastupnika Ivana Pernara koji se u Saboru ''usudio ustvrditi'' kako ''Rusiji nije kriva za krizu u istočnoj Ukrajini te da Krim nije silom zauzet, jer se tamo proveo referendum'', rekao ''kako da ga čudi što hrvatski zastupnik može imati takav stav, naročito s obzirom na naše iskustvo s ratom''. ''Da se ovakva retorika primjenjivala na RH onda mi danas ne bi imali 56 000 kvadratnih kilometara i dio našeg teritorija ne bi bio naš teritorij'', rekao je Plenković te podsjetio Pernara da on ne kreira vanjskopolitičku politiku RH nego predsjednica i Vlada.
Ovdje se jasno vidi da je premijer Andrej Plenković pred Saborom rekao ono što mu je naređeno da kaže, jer su ovo mišljenja koja su sve samo ne u interesu hrvatskih građana, a povlačenje paralele između Ukrajine danas i raspada bivše države je potpuna besmislica.
Bezlični eurobirokrat Plenković, nakon propalog projekta s Timom ''građevinarom'', postavljen je za premijera Vlade RH kako bi nas izvještavao o nečemu što je već odlučeno iza zatvorenih vrata od strane EK i drugih institucija EU, često i od NATO pakta. Dakle, nitko se ne smije usuditi osporiti tvrdnju ''da nam je u EU bolje, kako će nas NATO uvijek i bezuvjetno štititi, da će CETA, TTIP i drugi sporazumi otvoriti radna mjesta i poboljšati poslovnu klimu u RH, a da mi zauzvrat moramo stajati na braniku slobodnog i demokratskog svijeta'', sa svih 16 000 vojnika i nekoliko raspadajućih MiG-ova. Tko tvrdi suprotno, proglašava ga se "ludim i nerazumnim egzibicionistom", ili što već.
Nažalost, Hrvatska je s ovakvim političarima poput Plenkovića, ali i Tonina Picule, da se razumijemo, eurobirokrata i pandana Plenkoviću s drugačijim predznakom, koji bi mogao naslijediti Milanovića u vrhu SDP-a, prokockala 99% svog suvereniteta. Iskreno, teško je reći tko danas Hrvatsku može spasiti od propasti, ali je sigurno da to nisu HDZ i SDP i njihovi sateliti koji u Sabor ulaze nekad s 0,5% glasova.
AMSI
Ključne točke govora hrvatskog premijera su bile izbjeglička kriza, Brexit, sveobuhvatni sporazum o trgovini i ulaganjima s Kanadom (CETA), ''agresivna politika Rusije na Krimu i u Donbasu'' i odgovor EU na istu. Govorio je i o rastu populizma u Europi, te Nizozemskoj i Belgiji, koje koče pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji i zaključivanje sporazuma CETA, kojeg je uspio blokirati ''obični belgijski pokrajinski parlament''.
"Ukidanjem ili snižavanjem carina, CETA bi trebala donijeti opipljive koristi europskim potrošačima i poduzećima i to odmah nakon stupanja na snagu. Tim će se europskim i hrvatskim poduzećima omogućiti bolje tržišne prilike, dok bi europski izvoznici mogli uštedjeti stotine milijuna eura godišnje", rekao je Plenković i potvrdio kako Hrvatska bezrezervno podržava ovaj sporazum, iako on otvara vrata za 40 000 američkih kompanija koje imaju kanadske podružnice ili sjedišta i u Kanadi.
Dio govore premijera Plenkovića u kojem se osvrnuo na Krim, te regije Donjeck i Lugansk, za koje je pogrešno ustvrdio da su "okupirane od strane Rusije", nimalo ne odudara od izvješća Atlantskog vijeća ili neokonzervativnih američkih think-tankova.
Odluke parlamenta belgijske pokrajine Valonije, koji je odbacio sporazum CETA, kao i savjetodavni referendum u Nizozemskoj koji je odbacio pridruživanje Ukrajine s Europskom unijom su za Andreja Plenkovića gotovo anomalija EU, kojom određena zemlja ili pokrajina svoju volju mogu nametnuti ostatku zajednice koja broji gotovo pola milijarde ljudi.
Plenković zaboravlja da se o sporazumu CETA i pridruživanju Ukrajine Europskoj uniji nisu izjasnili europski narodi na referendumima i da su sve pozitivne korake u ova dva štetna sporazuma po EU donijeli eurobirokrati, kojima i sam pripada, Europska komisija i nacionalni parlamenti poput hrvatskog, koji ne slušaju želje i bilo naroda, nego poslušno izvršavaju zapovjedi Bruxellesa i Washingtona.
Naravno, sve političke stranke u Saboru su uglavnom suglasne s Plenkovićem, osim Živog zida i Ivana Pernara, koji je postao "enfant terrible" ovog saziva hrvatskog parlamenta.
Na kritike Pernara je premijer Plenković odgovorio "kako Vlada RH, on kao njezin premijer, zajedno s hrvatskom predsjednicom kreiraju i vode vanjsku politiku", što je istina, ali je nepojmljivo da bilo koji od zastupnika Sabora tu politiku ne smije i kritizirati ili imati drugačiji stav od službenog, a koji jest sluganski.
U kasnijoj raspravi je Pernar optužio bivšu ministricu Vesnu Pusić da je odgovorna za slanje oružja islamistima u Siriji, na što mu je ona odgovorila: ''Izostanak suradnje Turske s EU uzrokovao je, rezultirao ako hoćete, s izbjegličkom krizom, što se oružja u Siriju tiče, kolega Pernar, odspavajte si malo. Mislim, to nema veze s mozgom.''
Ako nema veze s mozgom, možda bi trebalo imati veze s DORH-om, jer je Pernar bio u pravu. Naime, da je oružje iz Hrvatske u vrijeme Vesne Pusić kao ministrice vanjskih poslova RH slano za Siriju, a sve su morali znati i bivši predsjednik Josipović i ministar obrane Ante Kotromanović, nije tajna. Tada je islamistima u Siriji isporučeno preko 3 000 tona samo hrvatskog oružja. O tome su čak pisali i proamerički konzorciji novinara BIRN i OCCRP. Doduše, s naknadnom pameću, BIRN i OCCRP u ovom prljavom poslu amnestiraju američku administraciju, CIA-u i Pentagon, što obzirom na donatore konzorcija nimalo ne iznenađuje.
Opširnije: Proamerički konzorcij novinara BIRN i OCCRP otkriva da zemlje bivše Jugoslavije naoružavaju islamiste
Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova je vjerojatno suodgovorna za kršenje brojnih međunarodnih normi, ugovora i preuzetih obveza od strane hrvatske države, za što postoje nesporni dokazi, a jedino što je uspjela reći zastupniku Pernaru je da ''odspava malo, jer to nema veze s mozgom''.
Opširnije: Ministrica Vesna Pusić i nenamjerna suradnja s islamistima
U raspravi je premijer Andrej Plenković, vidno iritiran istupima zastupnika Ivana Pernara koji se u Saboru ''usudio ustvrditi'' kako ''Rusiji nije kriva za krizu u istočnoj Ukrajini te da Krim nije silom zauzet, jer se tamo proveo referendum'', rekao ''kako da ga čudi što hrvatski zastupnik može imati takav stav, naročito s obzirom na naše iskustvo s ratom''. ''Da se ovakva retorika primjenjivala na RH onda mi danas ne bi imali 56 000 kvadratnih kilometara i dio našeg teritorija ne bi bio naš teritorij'', rekao je Plenković te podsjetio Pernara da on ne kreira vanjskopolitičku politiku RH nego predsjednica i Vlada.
Ovdje se jasno vidi da je premijer Andrej Plenković pred Saborom rekao ono što mu je naređeno da kaže, jer su ovo mišljenja koja su sve samo ne u interesu hrvatskih građana, a povlačenje paralele između Ukrajine danas i raspada bivše države je potpuna besmislica.
Bezlični eurobirokrat Plenković, nakon propalog projekta s Timom ''građevinarom'', postavljen je za premijera Vlade RH kako bi nas izvještavao o nečemu što je već odlučeno iza zatvorenih vrata od strane EK i drugih institucija EU, često i od NATO pakta. Dakle, nitko se ne smije usuditi osporiti tvrdnju ''da nam je u EU bolje, kako će nas NATO uvijek i bezuvjetno štititi, da će CETA, TTIP i drugi sporazumi otvoriti radna mjesta i poboljšati poslovnu klimu u RH, a da mi zauzvrat moramo stajati na braniku slobodnog i demokratskog svijeta'', sa svih 16 000 vojnika i nekoliko raspadajućih MiG-ova. Tko tvrdi suprotno, proglašava ga se "ludim i nerazumnim egzibicionistom", ili što već.
Nažalost, Hrvatska je s ovakvim političarima poput Plenkovića, ali i Tonina Picule, da se razumijemo, eurobirokrata i pandana Plenkoviću s drugačijim predznakom, koji bi mogao naslijediti Milanovića u vrhu SDP-a, prokockala 99% svog suvereniteta. Iskreno, teško je reći tko danas Hrvatsku može spasiti od propasti, ali je sigurno da to nisu HDZ i SDP i njihovi sateliti koji u Sabor ulaze nekad s 0,5% glasova.
AMSI
